Željko

Željko

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane s pozitivnim stavovima prema osobama s invaliditetom da se prijave za posao personalnog asistenta/kinje. Potrebno je ukupno 10 personalnih asistenata/kinja.

U zavisnosti od vrste invaliditeta i iskazane potrebe za asistencijom pojedinačnih korisnika/ca, obaveze i organizacija poslova personalnih asistenata/kinja će se razlikovati.

Neke od usluga koje personalni asistent/kinja pružao/la mogu pružati su:

  •   lične potrebe (oblačenje, lična higijena, transfer – kolica/krevet, potrebe u toaletu i sl.),
  •   pomoć u kući (čišćenje, pranje, spremanje i kućne nabavke),
  •   socijalne potrebe (odlazak na posao ili drugu vrstu obrazovnog i radnog angažmana, šetnje, vježbanje, rekreacija, putovanja...)

Nakon isteka roka za prijave, u prostorijama UMHCG će biti organizovan sastanak korisnika/ca i potencijalnih asistenata/kinja radi upoznavanja i razgovora o pojedinačnim potrebama svakog od njih, nakon čega će biti izvršen izbor. S odabranim asistentima će se sklopiti ugovor o djelu, za period 9 – 12 mjeseci. Mjesto rada će biti mješto prebivališta/boravišta korisnika (Podgorica, Cetinje, Bijelo Polje), dok su u slučaju putovanja korisnika, moguća i putovanja asistenta/kinja van mjesta prebivališta/boravišta.

Zainteresovani kandidati/kinje se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije, najkasnije do 31. januara 2021. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naslovom teksta mejla „Prijava za posao personalnog asistenta“. Svi izabrani personalni asistenti/kinje će sa korisnicima/cama proći kroz jednodnevnu obuku o pružanju ove usluge.

Za sve dodatne informacije možete pozvati na brojeve telefona 020 265 650, 067  801 761 ili 069 385 981, od ponedeljka do petka, od 8.30h do 16.00 časova. Kontant osoba tim povodom je Milica Marđokić, stručna radnica u UMHCG.

Presonalna asistencija će se obezbijediti za ukupno 10 korisnika kroz dva projekta i to: projekat Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change) koji UMHCG realizuje u partnerstvu s Glavnim gradom Podgorica i Zavodom za socijalnu i dječju zaštitu, uz finansijsku podršku EU i kofinansiranje Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, kroz projekat IPA II - Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite i kroz projekat OsamoStalI se! koji sprovodi UMHCG uz finansijsku podršku Ministarstva finansija i socijalnog staranja posredstvom Konkursa za NVO u 2020.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodiće Savjetovalište za srednjoškolce s invaliditetom, narednih šest mjeseci i to srijedom od 10.00h do 12.00h. 

Ova aktivnost ima za cilj informisanje učenika s invaliditetom o pravima i servisima podrške tokom školovanja, stvaranje ravnopravnijih uslova, kako za vrijeme srednjeg obrazovanja – upućivanjem različitih inicijativa srednjim školama, kao što su upis djece s invaliditetom, vanredno polaganje nastave i/li poštovanje standarda pristupačnosti, tako i za vrijeme visokog obrazovanja.

Dodatno, putem Savjetovališta budući studenti biće informisani i osnaženi za nastavak daljeg školovanja, na način što ćemo im pružiti podršku pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije), pružanje informacija u cilju ostvarivanja prava na studentsku stipendiju i smještaj u studentskom domu. 

Kroz ovu aktivnost učenici će biti informisani i o pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti kao brucoši u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju. Prije svega ističemo: 

- upućivanje inicijative za primjenu principa afirmativne akcije prilikom upisa, i u situaciji kada se kandidat za upis na studijski program na osnovnim i specijalističkim studijama nalazi ispod crte odnosno ispod propisanog broja kandidata za upis;

- upućivanje inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

- upućivanje Zahtjeva za povraćaj novca uplaćenog po osnovu naknade za školovanje za tekuću studijsku godinu fakultetskoj jedinici/univerzitetu, i dr.

Svi zainteresovani nam se mogu obratiti za informacije i savjete pozivom na brojeve telefona UMHCG: 020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk stranicu https://www.facebook.com/UMHCG/ ili Instagram nalog Udruženja umhcg_aydm.

Ova aktivnost se trenutno sprovodi u okviru projekta Nauči – primijeni promijeni, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, kroz konkurs Inkluzija na djelu za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja-podoblast podrška inkluzivnom obrazovanju za 2020.

Osim toga, Udruženje je od nedavno pokrenulo i uslugu prevoza "od vrata do vrata" za osobe s invaliditetom koje žive, rade ili se obrazuju na teritoriji Glavnog grada Podgorica. Uslugu je moguće naručiti pozivom na neki od brojeva telefona: 067 124 000 i 020 282 300. Uslugu individualnog i grupnog psihološkog savjetovališta UMHCG pruža u zavisnosti od projektnih aktivnosti, kao i usluge personalne asistencije i asistencije u nastavi za određeni broj korisnika. 

Pripremila: Anđela Miličić

Lai Či-Vai (31) je korisnik kolica i prvi čovjek u Hong Kongu koji se popeo na neboder visine 250 metara. Deset sati mu je trebalo da dostigne visinu malo veću od 250 metara, ali nije uspio da dođe do samog vrha 300 metara visoke kule Nina na poluostrvu Kovlun u Hong Kongu.

„Bio sam prilično uplašen. Dok sam se penjao uz planine, tada sam mogao da se oslanjam na kamenje i koristim šupljine, ali ovo s kulom, dalo je prostora da se samo mogu osloniti na uže o koje visim“, rekao je Lai.

Lai je inače prije 2011., četiri puta proglašavan za prvaka Azije u kategoriji penjanja po stijeni i u jednom trenutku je zauzeo osmo mjesto na svijetu.

Prije pet godina popeo se na 495 metara visoku planinu Lajon rok u Hong Kongu.

„Osim što sam samo živio, pitao sam se šta me pokreće? Tako sam počeo da jurim za tim, znajući da postoji mogućnost da se popnem na planine“, rekao je Lai.

„Na neki način sam zaboravio da sam osoba s invaliditetom jer još uvijek mogu da sanjam i još uvijek mogu da radim ono što volim“, dodao je.

Iako nije stigao na vrh nebodera, zbog bezbjednosnih razloga, Lai se nadao da će poslati pravu poruku.

„Neki ljudi ne razumiju osobe s invaliditetom, neki misle da smo uvijek slabi, da nam treba pomoć i sažaljenje ljudi. Ali, želim da kažem svima da to nije tako. Osoba s invaliditetom može takođe da stvori priliku, nadu, svjetlo, i  na nju se ne treba gledati kao na „slabu“ osobu“, zaključio je Lai.

Izvor: www.in4s.net

Predsjednik Evropskog parlamenta David Sasoli (David Sassoli) sastao se s predsjednikom Evropskog foruma osoba s invaliditetom (European Disability Forum – EDF) Janisom Vardakastanisom (Yannis Vardakastanis) da bi razgovarali o ulozi Evropskog parlamenta u osiguravanju zaštite i promocije ljudskih prava sto miliona osoba s invaliditetom. Tokom razgovora su takođe pomenuti i prioriteti evropskog pokreta osoba s invaliditetom, kao što je uticaj pandemije COVID-19 i nova Evropska strategija o pravima OSI. 

Tokom razgovora o Strategiji, predsjednik Sasoli je istakao svoju spremnost da organizuje sastanak s EDF-om i članovima nadležnih komiteta u Evropskom parlamentu nakon što Evropska komisija donese Strategiju u prvom kvartalu ove godine. Delegacija EDF-a je istakla uvjerenje da će Evropski parliament nastaviti da bude aktivan u ostvarivanju ciljeva Strategije. 

„Potrebni ste nam. Treba da povećamo mogućnosti institucija da reaguju. Sve inicijative Evropskog parlamenta treba da sadrže i osvrt na prava osoba s invaliditetom. Moramo biti uspješni na ovom polju da bi došlo do napretka“, izjavio je Sasoli. 

Predsjednik Sasoli je takođe naglasio važnost Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom za Evropsku uniju u prethodnih deset godina, i ponovio posvećenost Evropskog parlamenta da se bavi pravima osoba s invaliditetom u svom radu. Deseta godišnjica stupanja na snagu Konvencije biće obilježena 22. januara, a predsjednik Sasoli je smatra ključnom, te će tim povodom izdati saopštenje za javnost, uz nadu da će biti praćeno porukama predsjednika političkih grupa. 

U tom duhu, EDF je zatražio od predsjednika Sasolija da jača ulogu Evropskog parlamenta u uključivanju tema u vezi s invaliditetom u sve politike. Da bi se ostvario ovaj cilj, EDF, njegove članice, kao i neformalna grupa Evropskog parlamenta za prava osoba s invaliditetom više puta su izrazili očekivanje da se uspostavi kontakt tačka za pitanja invaliditeta koja bi se mogla transformisati u komitet, kao u parlamentima Grčke, Irske ili Španije. 

Predsjednik EDF-a je naglasio da je pandemija COVID-19 u znatnoj mjeri uticala na osobe s invaliditetom, njihove porodice i sve koji im pružaju podršku. Predsjednik Sasoli se saglasio, izjavivši da nijesu svi podjednako pogođeni pandemijom. 

„Svjedoci smo mnogih kršenja ljudskih prava OSI tokom krize, uključujući i one s tragičnim posljedicama. Evropski parlament, kao istinski predstavnička institucija evropskih građana, mora detaljno istražiti ove slučajeve i spriječiti da se ikad više ponove“, rekao je predsjednik EDF-a. Na ovu molbu, predsjednik Sasoli je obećao da će sa svojim timom provjeriti pravni osnov za osnivanje parlamentarnog tijela koje bi ispitalo ove slučajeve. 

Predsjednik Evropskog parlamenta istakao je važnost glasa osoba s invaliditetom na konferenciji o budućnosti Evropske unije. Takođe je pozvao na veće uključivanje EDF u dijalogu s Komitetom za ustavna pitanja (Committee on Constitutional Affairs (AFCO)) da bi se garantovalo pravo glasa svim osobama s invaliditetom.  

Na kraju, predsjednik EDF-a takođe je zatražio političku podršku gospodina Sasolija za organizaciju pete Evropske skupštine osoba s invaliditetom uz domaćinstvo Evropskog parlamenta čim situacija u EU to dozvoli. 

Izvor: Evropski forum osoba s invaliditetom 

Prevod s engleskog: Anđela Radovanović

ponedeljak, 18 januar 2021 08:40

Spremno dočekujemo paraolimpijsku 2021

„Paraolimpijci su i u godini pandemije koronavirusa Crnu Goru učinili ponosnom“, kazao je predsjednik Paraolimpijskog komiteta (POK) Igor Tomić.

On je naglasio da podvizi crnogorskog POK nijesu mjerljivi samo rezultatima i medaljama, već brojnim uspjesima na organizacionom polju i stvaranju uslova za trening i takmičenje.

„Čeličnom voljom i disciplinom crnogorski paraolimpijci uspjeli su da, u specifičnoj godini bez međunarodnih takmičenja, održe izuzetan psihofizički nivo i spremno dočekuju paraolimpijsku 2021.” kazao je Tomić u intervjuu.

Govoreći o prethodnoj godini, istakao je da će je pamtiti po nevjerovatnom rezultatu, možda i najvećem u istoriji crnogorskog sportskog pokreta osoba s invaliditetom (OSI) direktnom plasmanu stonotenisera Filipa Radovića na Paraolimpijske igre.

Ističući značaj tog rezultata i težinu kvalifikacionog puta Igor Tomić je podsjetio da je Radović plasman u Tokio izborio kao treći senior svijeta i prvi na rang listi stonotenisera do 23 godine.

Tomić, koji je više od deceniju i po uključen u rad atletske reprezentacije, kazao je da je 2020. bila značajna i zbog afirmacije trojice atletičara, navodeći da očekuje da će to oni brzo potvrditi na zvaničnim međunarodnim takmičenjima.

„Uslijed nedostatka međunarodnog programa, organizacijom i učešćem na niz domaćih inkluzivnih takmičenja, dobili smo nekoliko paraolimpijaca s   izuzetnim rezultatima. Bacač diska Nikola Nikolić, u kategoriji F12-13 je imao rezultat oko 38 metara, što ga svrstava u sam krem evropskih diskaša. Bacač kugle Miloš Spaić u kategoriji F 11 imao je hitac 11,49 metara, što je vrijedan rezultat”, kazao je Tomić.

Tekođe je istakao da ga raduje što se paraolimpijskom pokretu priključio nekadašnji košarkaški reprezentativac, Ivan Ćorović.

„On je nova nada crnogorske paraatletike. Već na prvim treninzima pokazao je zavidan potencijal i da je od njega realno očekivati velike rezultate", rekao je Tomić.

Predsjednik POK kazao je da je ponosan što je krovna asocijacija sporta OSI u godini bez velikih takmičenja, uspjela da poboljša uslove rada paraolimpijaca kroz razvoj sportske infrastrukture.

„To prije svega mislim na vrijedan projekat adaptacije fiskulturne sale nikšićke osnovne škole „Olga Golović“, koji smo realizovali, uz saglasnost Ministarstva sporta i mladih, a u partnerstvu sa Savezom slijepih Crne Gore i global klubom Nikšić. Time smo dobili još jednu značjnu trenažnu bazu za crnogorski paraolimpijski sport", kazao je on.

Podsjetio je da, uz podršku Glavnog grada, dodatno opremljen i trenažni centar Resursnog centra za djecu i mlade „Podgorica“.

„Uložili smo i značajna sredstva u nabavku zahtjevne specijalizovane i redovne sportske opreme i rekvizita. To je garant da ćemo sportsku 2021. dočekati mnogo spremniji", kazao je Tomić.

Prema njegovim riječima, prošla godina bila je rekordna i po podršci klubovima, članovima POK, kao i iznosu izdvojenom za stipendiranje paraolimpijaca.

„Proširili smo paraolimpijsku porodicu za prvi džudo klub osoba s invaliditetom Ipon“ u Bijelom Polju i Sportsko rekreativno društvo OSI Bar. U završnoj je fazi registracija još jednog stonoteniskog kluba na Cetinju, kao i prvog plivačkog kluba OSI u Podgorici", rekao je predsjednik POK.

Govoreći o planovima, Tomić je naglasio da mnogo očekuje od crnogorskih paraolimpijaca u 2021. i da je uvjeren da će se trijumfalno vratiti na međunarodnu scenu.

„Očekuju nas Igre u Tokiju, gdje već imamo troje zagarantovanih sportista, što je rekordan broj od osnivanja POK. Zahvaljujući Filipu Radoviću, prvi put na Igrama, imamo takmičara koji je konkurentan za medalju. Iskreno vjerujemo da će mu se u Tokiju, preko posljednjeg kvalifikacionog Viner turnira u Laškom (15. do 17. aprila ) priključiti Luka Bakić. Time bi prvi put na Igrama nastupili i u ekipnoj konkurenciji" rekao je Tomić.

Najavio je da atletičare očekuje Evropsko prvenstvo, početkom juna u Bidgošću, s željom da se nastavi kontuinuitet osvajanja medalja od istorijskog Groseta 2016.

Tomić vjeruje u još jedan reprezentativan nastup global reprezentacije na šampionatu Evrope B divizija, krajem maja u finskom Pajulahtiju.

„Siguran sam da će naša reprezentacija predstavljati tvrd orah i u B diviziji. Očekujem dobar nastup plivača Ilije Tadića na Evropskom prvenstvu u Madeiri, poslije nastavka trenažnog procesa na koledžu u Americi", kazao je Tomić.

Prema njegovim riječima, u prethodna dva paraolimpijska ciklusa, od Londona 2012., na ozbiljan način postavljen je sistem paraolimpijskog u opštem sistemu sporta u Crnoj Gori.

„Konstantan progres podrške države Crne Gore je evidentan, a manifestovao se kroz briljantne rezultate naših paraolimpijaca u protekla dva ciklusa, kroz omasovljenje sporta i sportista u našem pokretu" rekao je Tomić.

On nema dilemu da će takav odnos države Crne Gore prema paraolimpijskom pokretu biti nastavljen.

„Nemam dilemu i da će crnogorski paraolimpijci na najbolji mogući način, kako to samo oni znaju, odgovoriti na podršku ozbiljno, iskreno i časno. Uvjeren sam u vrhunske rezultate paraolimpijaca na koje ćemo se ponositi i u 2021. Ti rezultati nijesu samo sportski, već Crnu Goru promovišu kao inkluzivno, humano i društvo poštovanja različitosti" rekao je Tomić.

Kazao je da je posebno ponosan na paraolimpijski tim kancelariju i organe POK, kao i na eminentna trenerska imena iz Crne Gore i regiona, koja su ostavila pečat u razvoju crnogorskih paraolimpijaca.

„Imena Gorana Obradovića, porodice Lupulesku, Vlade Ristića, Bojana Ilića, Veljka Čegara, Čeda Damjanovića, Nikole Čurovića, Danijele Franete, Ivane Vraneš, Boška Radulovića, Nikole Mišurovića, Stanka Labana i ostalih garant su uspjeha i napretka paraolimpijskog sporta" rekao je Tomić.

On je pohvalio saradnju s Cnogorskim olimpijskim komitetom, nacionalnim sportskim savezima, krovnim nevladinim asocijacijama osoba s invaliditetom i medijima.


Izvor:
www.fosmedia.me

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane osobe s invaliditetom, da se prijave za učešće na Treningu o upravnom postupku i upravnom sporu. Trening će trajati tri dana, a biće održan na sjeveru ili jugu (u zavisnosti od vremenskih prilika i epidemiološke situacije izazvane koronavirusom) u nekom od pristupačnih prostora. O tačnom terminu i mjestu održavanja treninga izabrani/e učesnici/e će biti blagovremeno obaviješteni/e.

Trening će obuhvatiti dvije sesije na temu upravnog postupka i upravnog spora, pri čemu će svaka sesija obuhvatiti teorijski i praktični dio.

U okviru prve sesije, kroz teorijski dio, učesnicima će se ukazati na pojam, osnovna načela, pokretanje, vođenje i okončavanje upravnog postupka pred državnim organima, rokove i nadležnost organa u upravnom postupku, službena lica u postupku, stranke i njihovo zastupanje, komunikaciju organa i stranaka, redovna i vanredna pravna sredstva. Na isti način će se u okviru druge sesije razraditi tema upravnog spora koja će obuhvatiti pojam i pokretanje upravnog spora ili drugog postupka pred sudom.

Obje sesije, pored teorijskog dijela, kroz praktičan rad u grupama, studiju slučaja, interaktivni dijalog, diskusije, razmjenu iskustava, omogućiće učesnicima da stečeno znanje primijene u praksi posebno prilikom ostvarivanja i zaštite svojih prava.

Na treningu će se, pored zakona koji regulišu oblasti upravnog postupka i upravnog spora (ZOUP i ZUP), posebno obraditi i drugi zakoni za koje budu zainteresovani učesnici poput Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju LSI i drugi). 

Zainteresovani kandidati/kinje se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije, najkasnije do 29. januara 2021. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naslovom teksta mejla “Prijava za Trening o upravnom postupku i upravnom sporu”.

UMHCG pokriva sve troškove učešća na treningu. Samo kandidati/kinje koje uspješno završe sve segmente treninga mogu dobiti sertifikat. Potrebno je da u tom smislu učesnici/e budu prisutni 100% vremena tokom treninga. 

Trening se sprovodi u okviru projekta Osvije(S)t(l)i diskriminaciju OSI, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, kroz konkurs za NVO u 2020.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore realizuje projekat Osnaživanje i kvalitatno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori)

Projekat je nastavak prethodnog reformnog procesa kojim se želi povećati mogućnost za socijalnu inkluziju i otpornost na COVID-19 kod djece i  mladih s invaliditetom, njihovih vršnjaka bez invaliditeta, i njihovih porodica kroz aktivnosti psihosocijalne i pravne podrške u zajednici.

Potrebno je osnažiti djecu, mlade i odrasle s invaliditetom i njihove porodice za borbu s pandemijom COVID-19 i pružiti im direktnu psihosocijalnu i pravnu podršku za prevazilaženje krize i podršku za stimulisanja dječijeg razvoja kao i povećanje nivoa svijesti opšte javnosti o važnosti podrške za OSI u prevazilaženju COVID-19 pandemije. 

Projektom će direktno biti obuhvaćeni djeca i adolescenti s invaliditetom do 18 godina, odrasli s invaliditetom, roditelji i porodice djece i adolescenata s invaliditetom iz cijele Crne Gore, a indirektno organizacije OSI, škole u Crnoj Gori, nastavno osoblje, zaposleni u centrima za socijalni rad i dnevnim centrima  kao i društvo u cjelini.

Projekat obuhvata aktivnosti podrške tokom COVID-19 epidemije: pravno i psihosocijalno savjetovalište, onlajn pravne konsultacije, smjernice za ostvarivanje prava djece i adolescenata s invaliditetom i članova njihovih porodica i redovno ažuriranje platforme za vršnjačku podršku, te konferenciju o pristupu pravdi za djecu s invaliditetom; takmičenje u crtanju i pisanju sastava za djecu i adolescente s invaliditetom.

Realizacija projekta traje šest mjeseci počev od 25. decembra 2020.

Poglavar Katoličke crkve papa Franjo dao je intervju u kojem je odgovorio na tridesetak pitanja, govorivši o ljubavi prema sportu, predanosti, olimpijskim igrama, sportistima s invaliditetom, dopingu, Maradoni.

Papa je za Dijega Maradonu, koji je umro 25. novembra prošle godine, istakao da je bio „pjesnik na terenu, ali i krhki čovjek“.

„Bio je veliki šampion koji je milionima ljudi donio radost, kako u Argentini, tako i Napulju. Ali bio je i krhki čovjek“, kazao je.

Papa je ponovo osudio doping, kazavši kako to nije samo prevara nego i „ukida dostojanstvo“.

„Nijedan prvak nije stvoren u labaratoriji. Prvak se rađa i jača kroz treninge, bolje častan poraz nego prljava pobjeda“, zaključio je.

Papa je navijač argentinskog San Lorenca, a otkrio je i kako je u mladosti, osim fudbala, igrao košarku.

„Volio sam fudbal, ali zaista nisam bio među najboljima. Bio sam ono što u Argentini zovu „pata dura“, tačnije tvrda noga. Zbog toga su me uvijek tjerali da idem na gol. Ali biti golman za mene je bila sjajna škola života. Golman mora biti spreman da odgovori na opasnosti koje mogu doći od bilo kuda“ , kazao je.

Papa je naglasio kako je sport „odanost i poštovanje pravila.“

„Igra i sport su lijepi kad se poštuju pravila. Bez pravila bi zapravo nastala anarhija, potpuna zbrka. Poštovanje pravila je prihvatanje izazova poštene borbe protiv protivnika. Kroz sport se mlada osoba podstiče da daje najbolje od sebe, sebi postavi cilj koji treba da postigne, a ne da se obeshrabri. To je predivna prilika da podijelimo užitak pobjede, gorčinu poraza, da se okupimo i pružimo najbolje od sebe“.

Istakao je kako su pobjeda i poraz dva glagola koja se čine suprotstavljenim, svi vole da pobjeđuju, a niko ne voli da gubi.

„Pobjeda sadrži uzbuđenje koje je čak teško opisati, ali i poraz ima nešto prekrasno. Pobjeda vas ponekad može učiniti arogantnim, dok nakon poraza sprovodimo ispit savjesti, analiziramo obavljen posao. Zbog toga se iz pojedinih poraza rađaju lijepe pobjede, jer kad se greška utvrdi javlja se žeđ za iskupljenjem. Rekao bih da onaj ko pobijedi ne zna šta znači izgubiti. To nije samo igra riječi“.

Naglasio je kako je „žrtva“ izraz koji sport dijeli s religijom.

„Niko ne voli da se muči jer vas umor opterećuje, međutim, ako uspijete da pronađete smisao u naporu, tada je njegovo breme lakše. Zato žrtva zahtijeva disciplinu kako bi postala uspjeh“.

Smatra kako nije dovoljno sanjati uspjeh, treba se probuditi i naporno raditi.

„Zbog toga je sport prepun ljudi koji napornim radom pobijeđuju one koji su rođeni sa talentom u džepu.“

Istakao je i važnost trenera.

„U trenutku pobjede sportiste, njegov trener se gotovo nikad ne vidi. Ne popne se na postolje, ne nosi medalju, kamere ga rijetko kadriraju. Pa ipak, bez trenera, prvak se ne rađa. Međutim, trening tijela nije dovoljan, trebate da znate da govorite iz srca, motivišete, ispravljate greške bez ponižavanja. Pravi odgojitelj zna kako da razgovara sa srcem onih koji su rođeni prvaci“.

Papa Franjo je poželio sportistima umjerenost.

„Želim prvacima da nauče vrlo dragocjenu vrlinu, umjerenost, sposobnost da ne izgube osjećaj mjere. Samo na taj način moći će da svjedoče velikim vrijednostima, poput iskrenosti, poštenja i predanosti. To nisu male stvari“, istakao je.

Ispred nas je, nadamo se, olimpijska godina, a papa Franjo smatra kako su „Olimpijske igre uvijek bile znak uključivanja, za razliku od kulture rasizma, rasipanja“.

Papa se osvrnuo i na sportiste s invaliditetom.

„Kad vidim za šta su sposobni pojedini sportisti koji imaju invaliditet, zadivljen sam snagom života. U sportu mi se sviđa ideja o uključivanju. Paraolimpijski pokret naročito je dragocjen, a kada vidim ili čitam o nekim njihovim podvizima, mislim da granica nije unutar njih, već samo u očima promatrača“.

Istakao je kako je tužno vidjeti „bogate, ali bezvoljne sportiste“.

„Tužno je vidjeti vrlo bogate, ali bezvoljne prvake, gotovo birokrate svog sporta. Činimo sve da spasimo amatersku dimenziju sporta“, zaključio je papa Franjo.


Izvor:
www.rs.n1info.com

„Znaš kako se postaje šampion? Izađeš na teren kad je najteže i pobijediš“ ova, dobro znana i citirana filmska replika umnogome uokviruje životni put Ivana Ćorovića i njegovoj ljubavi prema košarci, Zvezdi, reprezentaciji i, što je najvažnije, njegov najveći životni trijumf. Jer, on jeste ostao šampion, čak i onda kada se parket velikih dvorana „preselio“ u bolničke sobe. Zbog toga nije greška ni reći da je proteza koja je zamijenila njegovu nogu velika kao pehar Evrolige ili NBA prsten.

Rođeni Nikšićanin je kao dijete počeo da trenira u omladinskom košarkaškom klubu Montenegro, kao jedan u moru vršnjaka s istim željama. Neupitni talenat brzo je došao do izražaja, pa je već nakon dvije-tri godine bio primijećen.

„Kada sam napunio 15 godina, počeli su da pristižu pozivi iz raznih klubova, a najviše interesovanja za moju igru pokazivali su Budućnost i Crvena zvezda. S Budućnošću nije došlo do dogovora zbog određenih nesporazuma s rukovodstvom kluba, a onda sam otišao u Beograd na probu” počinje Ivan.

Član kadeta Zvezde postaje već s 16 godina, a potom u juniorskom dijelu karijere kapiten tima.

„Na kraju sezone krenula su reprezentativna okupljanja, a u ekipi selektora Nebojše Bogavca postao sam i kapiten juniorske reprezentacije Crne Gore. Te godine uzeli smo zlatnu medalju na Evropskom prvenstu B divizije u Skoplju”, priča Ivan.

Medalje i uspjesi krunile su tinejdžerski uzrast ovog mladića. S nepunih 18, kroz osmijeh i skromno kaže, toga nije bio svjestan. Međutim, pored sjaja i blještavila početnih uspjeha, Ivan je ubrzo morao da se suoči i s prvim ozbiljnijim problemima. I nijesu to samo bile prolazne teškoće, poput neigranja u prvom timu ili lakših povreda, kroz koje prolaze skoro svi njegovi koškarkaški vršnjaci. Život ga je stavio pred mnogo ozbiljniji izazov. Na mala vrata u Ivanov svijet ušle su zdravstvene tegobe. Prvi simptomi bolesti počeli su da se javljaju malo poslije punoljetstva, nakon što je potpisao prvi profesionalni ugovor za FMP, Zvezdinom filijalom za razvoj mladih igrača. U tom periodu imao je pravo da igra još polusezonu za juniore Zvezde.

„Odigrao sam uspješno, a tada su počeli i prvi simptomi bolesti, za koje nijesam u tom momentu znao šta predstavljaju. Otok od koljena, bol” priča Ivan.

Misleći da je u pitanju samo hematom, nastavio je da igra narednih osam mjeseci. Brojne analize i ljekarska istraživanja pokazivala su i dalje da je problem bezazlen, a zanemarujući tegobe, izgarajući u želji da terenu i drugovima preda najbolji dio sebe, Ivan je osvojio i juniorsko prvenstvo Srbije, s veoma važnom rolom. Uporedo, s reprezentacijom, koju je tada predvodio Dušan Dubljević, igrao je Evropsko prvenstvo.

„Pobjeda koja nam je donijela opstanak bila je neizvjesna, gubili smo 57 sekundi prije kraja. Međutim, uspjeli smo da uvedemo utakmicu u produžetak i trijumfujemo. Nakon što su se utisci slegli, odlučio sam da pogledam snimak. Tada, kada sam vidio sebe kako trčim, postao sam svjestan da zaista imam problem” nastavlja Ivan.

Čelična volja

Poput dječije klackalice, život pravi vrtoglave skokove, a njegov je uslijedio nakon što je otišao kod ljekara po alternativno mišljenje. Tumor u butini kao da predstavlja tek mastilo na papiru a uz prvobitno stanje šoka uspjela je da nadigra njegova čelična volja. Zbog toga, brojne hemioterapije i operaciju, Ivan je posmatrao kao manji pad forme.

„To nijesu stvari koje se događaju svakog dana, naročito ne mladim ljudima, sportistima. Ali, bolest ne bira, ona je svačija, a meni se desila”, rekao je Ivan.

„Kroz sve procese bolesti bilo je teških momenata, ali to je život. Znao sam da su ljudi bivali i u težim situacijama, ostajali stameni i nastavili da se bore i žive” objašnjava on.

Hrleći ka naprijed, činilo mu se da je sve išlo kako treba. Zbog toga ga je i talas koji je došao nenajavljeno iznenadio.

“Pošto sam završio s hemioterapijama, mislio sam da je to to. Izvukao sam taj prvi nalet na mišiće, mentalnu snagu. Kada se bolest opet aktivirala, uslijedio je moj najveći lom. Bio sam siguran da sam pobijedio, a to otkriće mi je bilo jedno od najtežih životnih trenutaka” priča Ivan.

„Podnio sam to onako kako sam znao. Život je to nanio, tako je moralo da bude” nastavlja Ivan.

Sebe ne sažaljeva, već smatra da postupa onako kako treba. Jer, pozitivan stav zna da bude jači od bilo kog analgetika.

„Nogu ne možemo vratiti, zamijenila je proteza i idemo dalje. Sada, kada pođem u kafanu uvijek mogu da se izvučem na staru poštapalicu popij, na dvije si noge došao. Ja kažem nijesam, Boga mi, nego na jednu. Moramo se šaliti”, ističe s osmijehom Ivan.

On samostalno funkcioniše i ne smatra da ima neki problem.

“Zadovoljan sam što je ovako, moglo je i gore” rekao je on.

Desi se, dosta puta, da uhvati pogled ljudi na njegovu protezu. Pojedini se i začude kako hoda, pa se ponekad osjeti kao vanzemaljac.

„Čak bude i simpatično, nema kod nas mnogo ovakvih slučajeva. Ljudi koji me poznaju su svikli, smatraju me punopravnim članom društva, a ja se tako i osjećam. Vidio sam da je narod mnogo spreman da pomogne. Kada je muka svi se nađu, a to je jedna od najljepših karakteristika naših ljudi” priča on.

Student

On je uspješan student druge godine Mašinskog fakulteta. Do njega su ga, kaže, doveli razgovori s djevojkom i starijim drugovima, ali i ljubav prema matematici.

„Pronašao sam se i zadovoljan sam, mada, da ste me pitali kada sam imao 15 godina nešto vezano za Mašinski fakultet, sigurno je da bih rekao da me ne zanima” ističe Ivan.

Iako je mislio da je reprezentativni dres položio na policu uspomena, sport je opet našao način da uđe u njegov život. Za to je zaslužan poziv profesora Igora Tomića iz Paraolimpiskog komiteta Crne Gore.

„Počeo sam da se bavim atletikom, bacanjem kugle i koplja. U mojoj kategoriji postoje i velika takmičenja a, ako Bog da, planiram da učestvujem na mnogim od njih, Evropskom i Svjetskom prvenstvu, Olimpijskim igrama. Na svima od njih učestvuju ozbiljni sportisti, a u našem paraolimpijskom komitetu se zaista mnogo i kvalitetno radi.” 

Ne predstavlja mu problem što se od perspektivnog sportiste prilagodio nekim drugim kriterijumima. Nove ciljeve doživljava kao razonodu i uživanje.

„Ljudi koji, poput mene, imaju ovu vrstu invaliditeta, deformiteta, a ima ih mnogo, treba da se bave sportom. Nikako da se kriju zbog invaliditeta, naročito u današnjem svijetu kada je masu stvari prilagođeno našim potrebama, a i nauka je mnogo napredovala” priča Ivan u nadi da će njegove riječi ohrabriti i druge ka boljem prihvatanju sebe, ma kakvi da jesu.

Za prvim snovima ne žali.

„Kada sam završio s liječenjem, za košarkom nijesam patio, jer sam dobio životnu utakmicu. Svjestan sam koliko mi je donijela prijatelja, putovanja. Najviše mi je u glavi vrijeme koje sam uložio u nju” priča nam i otkriva da su drugovi s kojima je igrao, iz kluba i reprezentacije, bili tu za njega neupitno.

Podnosio je lakše dane u druženju s nekadašnjim saigračima, bili su mu podrška, donosili zdravu priču.

„Značilo mi je mnogo da znam da mi je od košarke bar nešto ostalo, a to su oni” ispričao je Ivan.

Košarku, zbog brojnih obaveza, ne može da prati često kako bi želio. Ali, s ushićenjem Ivan priča kako ne propušta utakmice svojih drugova.

„Ako ništa, ispratim im bar statistiku. Radujem se svakom njihovom uspjehu” kaže on.

Životni romani donose nenadane priče, a želio bi da njegova bude putokaz mladima da nedaće podnose stoički i da uvijek hodaju uzdignute glave.

„Što je bilo, bilo je. Moja filozofija je da ako imam problem, mogu da ga riješim, ne nerviram se. Imam problem, ne mogu da ga riješim, ne nerviram se. Ja sam izgubio nogu, ali sam sad živ i zdrav” ističe Ivan.

Penzija odbijena jer „nije imao metastaze“

Ivan je aplicirao za invalidsku penziju. Išao i na komisiju, ali je kao odgovor stiglo samo rješenje da je odbijen jer pravo na penziju stiču samo osobe koje su imale i metastaze. U obrazloženju, kako kaže, nije navedeno ni da mu je noga amputirana.

„Ljudi oko mene govorili su mi da uhvatim „vezu“, jer su te penzije ostvarivali i ljudi s mnogo manjim stepenom invaliditeta. Ja to nijesam želio. Uložio sam žalbu i tužbu i čekam. Više iz principa, kako bi se svijest bar malo promijenila. Razumijem da se svako bori za egzistenciju, ali bi bilo u redu da ljudi koji imaju invaliditet dobiju pomoć. Ako i ne može da im se pomogne, nije u redu da ta prava ostvaruju osobe bez invaliditeta. Ali, svako se sa svojim obrazom nosi” kazao je on.

Klub ga otpisao u najtežim trenucima

Profesionalni ugovor s klubom Crvena zvezda raskinuo je, dobro se sjeća, 31. avgusta 2017., u momentu kada je igrao odlično, a i u školi postizao dobre rezultate. Ivan ne želi da vjeruje da ga je klub otpisao onda kada su stvari krenule da se odvijaju nepovoljno po njega, ali ta stvar ostaje kao velika enigma.

„Ne bih da griješim dušu, ali na kraju je ispalo djelimično tako. Oni su radili analize, a sada ne mogu da znam jesu li rađene pogrešno. Nadam se da ljudi s kojima sam razgovarao, bar zbog njihovih porodica i savjesti, nijesu bili svjesni problema koji imam. Ne želim da vjerujem da bi neko bio toliko hladan prema takvom problemu. Ispalo je da su imali svu dokumentaciju, a ugovor je raskinut. To će ostati tajna koju neću otkriti, a neću se ni truditi da saznam” bez imalo ozlojeđenosti ispričao je Ivan.


Izvor: www.cdm.me

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je u okviru Aktivnosti javnog zagovaranja i medijske kampanje izradilo Smjernicu o načinima pružanja podrške i obezbjeđivanja zaštite ženama i djeci s invaliditetom i njihovim sestrama i braći s iskustvom nasilja, koju možete preuzeti na linku ispod

Smjernica je izrađena kroz projekat OSudI nasilje, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva finansija i socijalnog staranja. 

Strana 1 od 14

Back to top