I tokom ovog izbornog dana, kao i svakog do sada, zabilježene su brojne nepravilnosti i kršenja izbornih prava osoba s invaliditetom (OSI) i nemogućnost njihovog glasanja na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Na brojnim biračkim mjestima, i ovog puta, su zabilježena ista kršenja prava, (ponovljena) diskriminacija ili uslovljavanje OSI na koji će način glasati. U tom smislu, najgrublja kršenja odnose se na ponovljene slučajeve diskriminacije pri ulasku u biračko mjesto, zbog fizičke nepristupačnosti, a u jednom takvom slučaju, koji se desio u Nikšiću, riječ je o diskriminaciji koja se, prema istoj osobi, ponavlja tri puta ove godine – koliko je i bilo izbornih ciklusa, što predstavlja teži oblik diskriminacije. 

Zbog navedenog slučaja, biće pokrenuta tužba, čemu se radujemo jer je to, očigledno, najbolji mehanizam zaštite prava OSI.

Pored navedenog, u Bijelom Polju, jednoj osobi s oštećenjem vida, birački odbor prvobitno nije dozvolio da glasa uz pomoć asistenta već je insistirao da glasa uz pomoć šablona za glasački listić, pritom, nestavljajući listić u šablon, što je obaveza biračkog odbora, već ga je dodao biraču s oštećenjem vida, valjda da ga birač sam pravilno postavi. Ironično, ukazujemo na grubo kršenje Zakona o izboru odbornika i poslanika jer Zakon garantuje OSI da glasaju samostalno, uz pomoć asistenta, uz pomoć šablona ili putem pisma, po izboru osobe s invaliditetom, pa i osobe s oštećenjem vida. Pritom, birački odbor je dužan da listić ubaci u šablon, koji prati izgled i oblik listića, kako bi osoba, koja ga koristi, mogla nesmetano i ispravno glasati.

Takođe, na najvećem broju biračkih mjesta, nije bila postavljena polica na nižoj visini u glasačkoj kabini, niti kutija na nižem stolu do trenutka dolaska naših posmatrača, ili makar jedno od to dvoje, uz izgovor da im nije dostavljen od strane Opštinske izborne komisije (OIK), što je (bilo), u većini slučajeva, netačno jer su materijal imali, kao i tokom predsjedničkih izbora, ali ga nijesu iskoristili kako je trebalo, dok su neki govorili da će postaviti, na adekvatnoj visini, ako dođe osoba s invaliditetom.

Ponavljamo, a na to smo ukazali i u našem prethodnom Saopštenju za javnost: biračko mjesto mora biti adekvatno pripremljeno za sve birače, bez pretpostavke i uvjerenja da se osobe s invaliditetom neće pojaviti “jer glasaju putem pisma” što navode iz biračkih odbora. Tačno je da osobe s invaliditetom glasaju i putem pisma, ali najčešće, upravo, kako ne bi bile diskriminisane, ponižene i uvrijeđene na biračkom mjestu, zbog nepristupačnosti, nestručnosti i neobučenosti (pojedinih) biračkih odbora.

Tako neki birački odbori improvizuju pristupačnost, u trenutku kada se pojavi osoba s invaliditetiom, i to dominantno i tek ukoliko ona ukaže na nepravilnosti - na način što tada spušte policu u jednoj kabini, i asistiraju prilikom ubacivanja listića u glasačku kutiju, čime može biti narušena tajnost glasanja.

Neki birački odbori su, u sva četiri posmatrana grada, u kojima je UMHCG, zahvaljujući saradnji sa Centrom za demokratsku tranziciju (CDT), imalo akreditovane posmatračice i posmatrače, i to: Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju i Baru, tek nakon dolaska naših posmatrača, spuštali policu, na adekvatnoj visini, iako je polica mobilna i istu je trebalo postaviti tokom uređenja biračkog mjesta. Ovdje je važno napomenuti da postoje glasačke kabine u kojima je nemoguće postaviti policu na nižoj visini jer je visina prečnika na kojem stoji polica iznad 120cm, a sa tri strane, ispod te visine, ne postoji paravan koji osigurava tajnost glasanja. Te glasačke kutije su istovremeno i uske, bez dovoljno prostora za nesmetan pristup korisnika kolica, pa bi iste morale biti zamijenjene novim, odnosno, na svakom biračkom mjestu u Crnoj Gori bi morala postojati najmanje jedna kabina novijeg datuma sa policom na visini najviše do 85cm.

Na nekim fotografijama, koje su uslikane, tokom glasanja nosilaca izbornih lista ili drugih javnih ličnosti, primijetili smo primjere nižih polica ili kutija, ali i suprotne, kao i to da je postojao niži sto na kojem je trebalo postaviti glasačku kutiju, ali ga je birački odbor sklonio sa strane.

Pored ovoga, ponovo su zabilježeni primjeri nepropisno parkiranih automobila koji onemogućavaju ili ograničavaju nesmetano kretanje OSI, kao i uske kapije, zatvoreno jedno krilo vrata, neadekvatni nagibi kosih rampi, neravne površine, ili neadekvatne širine ulaznih vrata, od čak ispod 75cm, dok je standard 110cm korisnog prostora, a minimalne dimenzije za nesmetan ulazak moraju biti najmanje 85cm. Biračko mjesto u koje ne mogu ući neke kategorije OSI ne može se ocijeniti kao pristupačno, ili uglavnom pristupačno, makar u unutrašnjosti svi elememti bili po standardima. Pozivamo i podstičemo sve osobe s invaliditetom da i tokom narednih izbora izlaze na biračka mjesta i da, ukoliko dožive diskriminaciju, pokrenu postupke protiv organa za sprovođenje izbora, vlasnika objekata i države, a mi ćemo im pružiti besplatnu pravnu pomoć.

Na kraju, da zaključimo, sve dok procenat pristupačnosti, samostalnog i dostojanstvenog glasanja ne bude mnogi veći od slučajeva diskriminacije i drugih kršenja prava, mi u UMHCG ne možemo i nećemo biti zadovoljni, a o pozitivnim primjerima ćemo samo komunicirati s organima za sprovođenje izbora, jednoga dana nadamo se profesionalnim, a ne sastavljenim od predstavnika partija, kao što je i dalje slučaj u Crnoj Gori, ali nećemo i javno nikoga hvaliti ko, pritom, ima odgovornost i obavezu da poštuje prava svake građanke i građanina ove države. Javnim pohvalama, ne želimo stvarati utisak da su izbori za OSI, zaista, praznik demokratije jer nijesu. Primjeri o kojima govorimo nijesu izolovani, već sistemski primjeri kršenja samostalnog i tajnog glasanja osoba s invaliditetom, zbog čega očekujemo da se konačno desi izborna reforma i u zakonima i u praksi. 

Na linku je dostupno nekoliko fotografija od mnogobrojnih, uslikanih od strane Mobilnog tima ili poslatih od strane OSI.