U okviru projekta Prepoznajemo diskriminaciju OSI, koji realizuje Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, u partnerstvu sa Organizacijom gluvih i nagluvih veterana Bijelo Polje, a finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, u ovom gradu je održana Jednodnevna edukativna radionica, o modelima pristupa invaliditetu i medijskom izvještavanju o OSI u medijima i od strane medija.

Ovaj Trening, prvenstveno namijenjen lokalnim novinarima, vodili su Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

Objašnjavajući modele pristupa invaliditetu Macanović je, odmah na početku, predočio da oni mogu biti: medicinski, funkcionalni, milosrdni (moralni), herojski, socijalni i zasnovan na ljudskim pravima.

,,Medicinski pristup, koji je u proteklom periodu bio jedan od zastupljenijih u našem javnom diskursu, polazi od pretpostavke da OSI treba da se liječe, te da „oporavak“ treba biti jedina svrha njihovog života", pojasnio je Macanović.

S druge strane, nastavio je on, milosrdni (moralni) pretpostavlja da su OSI kažnjene od Boga, zbog sopstvenih i/ili porodičnih grjehova, te da je invaliditet, sam po sebi, loš i negativan jer je kazna za nešto.

„Milosrdni pristup, takođe, govori da društvo treba biti humano, da ne kažem da treba imati sažaljenje prema OSI. Ovdje su OSI, opet, stavljene u kontekst neproduktivnih članova zajednice, o kojima ona treba brinuti i starati se – jer one to ne mogu - pa su zbog toga trošak i teret društvu", nastavio je Macanović.

Govoreći o tzv. herojskom modelu izvršni direkor Saveza slijepih Crne Gore istakao je da je (i) on jako opasan. Ovdje se, naime, OSI percipiraju kao heroji kada, recimo, završe školu, dobro obave ili dobiju posao. 

„To, slično kao i gore pomenuti modeli, OSI lijepi etiketu da su nesposobne, a da je ta jedna izuzetak. Mediji, tu, upotrebljavaju termine „uprkos“ i „iako“, stavljajući fokus na oštećenje, odnosno lično svojstvo OSI . On je opasan jer zajednica ističe neke naše dobre strane ali, kao što znamo, heroji su nepogrješivi, a OSI su, kao i svi, samo ljudi skloni greškama. Zato, ako OSI vidite ili predstavljate kao heroja, a on napravi grešku, onda se ruši ta slika i ona, opet, bude okarakterisana kao nesposobna i manje vrijedna“, napominje on.

Barijere su, tvrdi Macanović, u stavovima osoba koje nemaju invaliditet.

„One su najveće! Ogledaju se u predrasudama i stereotipima i one, na kraju, vode diskriminaciji. Ona, zapravo, dolazi kao njihov rezultat. Najteže je mijenjati stavove ljudi", izričit je Macanović. 

Govoreći o funkcionalnom modelu, koji se jako često može uočiti u našem javnom diskursu, Macanović je kazao da on, slično kao i gore navedeni, polazi sa stanovišta da su OSI nefunkcionalne, te da treba da se rehabilituju kako bi poboljšale svoje funkcije.

Navedeno ne znači, pojasnio je on, da osobe s invaliditetom nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu ili rehabilitaciju i da im one nijesu potrebne. Naprotiv, dodao je, mnogim OSI su i nužne. 

„Invaliditet je samo jedna različitost, tj. jedna od naših karakteristika. Nije primarna, jedina i osnovna. Stoga, osnovni smisao života OSI ne može, nikako, biti samo rad na poboljšanju funkcija, onako kako to diktira ovaj model pristupa invaliditetu“, ocijenio je izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore.

Socijalni model, objašnjava Macanović, nastao je kao posljedica brojnih pokreta, a najviše ugledajući se na pokret afroamerikanaca u SAD. 

„On je iznjedrio koncept izjednačavanja mogućnosti, tj. zahtjev da društvo, samo i isključivo, treba da obezbijedi iste šanse svim ljudima. Cilj je, zapravo, da se svakoj osobi daju jednake startne pozicije, kako bi mogle učestvovati u životu zajednice i ravnopravno joj doprinositi“, objasnio je on.

Svoj segment ove obuke, za bjelopoljske novinare, Macanović je zaključio time da je jedini i najispravniji model pristupa OSI, odnosno medijskog izvještavanja o OSI, koncept zasnovan na ljudskim pravima.

„Novinari, kada pišu o OSI, trebaju koristiti terminologiju koja ne stavlja u fokus oštećenje. Tako je, recimo, osoba s oštećenjem vida, a ne slijepa osoba, ili osoba s oštećenjem sluha, a ne gluva osoba“, zaključio je, konkretno Macanović.

Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, ukazala je na to da kakav je model pristupa, takvo je i izvještavanje (u medijima).

Ona je naglasila da su mediji jako važni, jer sve što organizacije, koje se bore za prava OSI, postignu - uspiju je zahvaljući i njima.

Ipak, smatra ona, i mediji mogu da diskriminišu i krše ljudska prava.

„Iz tog razloga je mnogo važno da novinari, koji stvaraju sliku ostalim građanima, imaju pravilan pristup invaliditetu. Jer invaliditet nije bolest, već iskustvo niti je oštećenje bolest, nego stanje koje je, čak i s tog medicinskog aspekta, nepromjenljivo", smatra izvršna direktorica UMHCG.

Osvrnuvši se na to kakvo je bilo izvještavanje medija o OSI, kroz konkretne primjere iz proteklih par nedjelja, Vujačić je skrenula pažnju prisutnim novinarima da tekst, da bi bio čitan, u naslovu ne mora imati činjenicu da je neko OSI. Dovoljno je, dakle, ako je to baš važno ili nužno, tu činjenicu „provući“ negdje kroz tekst.

Analizirajući, dalje, pojedine pristupe ona je primijetila i da, kad se izvještava o korisnicima kolica, samo se snimaju kolica i točkovi, ali ne i čovjek ili konkretna prepreka. 

„Slično je i kada se radi o osobama s oštećenjem vida. Snima se samo štap, naočare, ali ne i čovjek, jer se ne stavlja u fokus da je i OSI osoba, odnosno ljudsko biće“, primijetila je ona.

Vujačić je konstatovala i da političari, jako često, koriste lošu i neprihvatljivu terminologiju koja, čak i ako nije namijenjena ili uperena prema OSI, na njih asocira. 

„Na kraju, ono što jedino važno znati jeste da je jedini i ispravan pristup zasnovan na ljudskim pravima. Jer invaliditet nije negativan, već razvojni društveni koncept“, zaključila je Marina Vujačić, izvršna direkorica UMHCG. 

Učesnici su na kraju Radionice, kroz dva teksta iz medija, odgovorili na pitanja koji su korektni, odnosno nekorektni termini upotrijebljeni, koji je model pristupa invaliditetu zastupljen i izdvojili su posebno karakteristične rečenice i kontekst u tim tekstovima. 

Pripremio: Milovan Marković