Marina

Marina

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj nevladinih organizacija 24 i 25. jula organizovalo je trening namijenjen članicama Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore (MOOSICG).  

Trening o javnom zagovaranju i zastupanju je peti u nizu seta treninga (od ukupno šest) koji je organizovan s ciljem jačanja kapaciteta članica Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore, kako za sprovođenje ostalih aktivnosti projekta Umrežavanjem do boljeg rada, tako i za nastavak rada u sopstvenoj organizaciji.

Na treningu je bilo 18 učesnika/ca koji su imali/e priliku informisati se o pojmu i elementima javnog zastupanja, karakteristikama javnog zagovaranja, saznati koji su koraci i segmenti kampanje javnog zastupanja, načinom na koji se sprovodi istraživanje teme javnog zagovaranja, odnosno prikupljaju ključni podaci i činjenice, kao i o predstavljanju poruka javnog zastupanja. Osim toga, bilo je riječi i o identifikovanju pitanja - problema javnog zastupanja, kao i o analizi problema javnog zastupanja.

Nakon trenerske prezentacije o strategiji javnog zastupanja i njenim ključnim pitanjima, učesnici su bili raspoređeni u tri grupe koje su pripremale akcione planove kampanje javnog zastupanja i to na teme: osnivanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom kao samostalnog pravnog lica, donošenja Zakona o statusu organizacija osoba s invaliditetom, i izmjena i dopuna Pravilnika o medicinskoj rehabilitaciji. U toku izrade akcionih planova grupe su imale zadatak da definišu i analiziraju ciljane publike, prepoznaju saradnike i protivnike, odnosno prepoznaju subjekte podrške i koalicije za efikasno zastupanje, definišu taktike javnog zastupanja.

Dodatno, učesnici su se upoznali i s pojmovima definisanja poruke javnog zastupanja, pojmom lobiranja i značajem lobiranja i zagovaranja u toku rada u NVO sektoru.

Aktivnost je dio projekta Umrežavanjem do boljeg rada, koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj NVO, a uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. 

 

Pripremila: Anđela Miličić 

Tokio je prije par dana predstavio zvanične maskote za Olimpijske i Paraolimpijske igre 2020.

Maskota za Olimpijadu u Tokiju nazvana je Miraitova, a za Paraolimpijadu Someiti. Nacrte za maskote izabrali su đaci iz cijelog Japana.
Miraitova je kombinacija japanskih riječi za budućnost i vječnost, a Someiti potiče iz popularne vrste pupoljaka trešnjinog cvijeta "Someijošino" i podsjeća na engleski izraz "so majti" (so mighty) koji znači tako moćan.


"Ove maskote su vaši prijatelji, vi ste iz cijele zemlje pomogli da se izaberu, vjerujem da je pet miliona djece pomoglo da se ovo izabere, a i ime smo zajedno odabrali, tako da Olimpijada pripada svima", rekao je na ceremoniji predsjednik Tokijskog organizacionog komiteta za Olimpijadu 2020. Joširo Mori.
Organizatori su rekli da par futurističkih likova kombinuju tradiciju i inovaciju.
Olimpijske igre u Tokiju biće održane od 24. jula do 9. avgusta 2020.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u okviru projekta Umrežavanjem do boljeg rada, u ponedeljak 20. avgusta, s početkom u 11:00 časova organizovaće info štand u Herceg Novom.

Pomenuta aktivnost se organizuje u cilju podizanja svijesti među opštom javnosti o pravima osoba s invaliditetom, ali i promovisanja materijala koji je izrađen za potrebe projekta.

Kako bi razgovarali o značaju Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore formirane u sklopu projekta, planirano je organizovanje šest jednodnevnih info štandova u šest crnogorskih gradova. Do sada je Udruženje organizovalo tri info štanda i to: u Nikšiću, Bijelom Polju i na Žabljaku. Na info štandovima projektni tim iz UMHCG će razgovarati s građanima o ljudskim pravima osoba s invaliditetom, razmjenjujući s njima stavove i odgovarajući na pitanja i dileme građana. 

Aktivnost je dio projekta Umrežavanjem do boljeg rada kojeg sprovode UMHCG i CRNVO uz finansijsku podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. 

Pripremila: Anđela Miličić

Nakon teksta Gugl na tastaturama postavio Morseovu abecedu namijenjenu osobama s invaliditetom  donosimo vam iskustvo Tanje Finlejson, promoterke ove tehnologije.  

 

“Nekoliko doktora reklo je mojim roditeljima da vjerovatno neću ništa da priuštim, i predložilo im da me smjeste u instituciju. Srećom, moji roditelji  nisu poslušali savjet, odgajali su me kao svako drugo dijete, i nisu očekivali ništa manje od mene tokom mog djetinjstva. Morala sam da jedem svoju večeru prijee nego dobijem dezert, morala sam da idem na spavanje “na vrijeme” i upadala bih u nevolje u slučaju da “pokupim” svog starijeg brata da ide sa mnom.”, priča Tanja.

Jedina razlika, kako kaže, je bila u tome što nisam bila u stanju da komuniciram vrlo efikasno; u suštini, mogla sam samo da odgovorim na "da" i "ne" pitanja. Kada sam bila dovoljno odrasla za čitanje, koristila sam bilježnicu s oko 200 riječi na njoj. Koristila sam štapić kako bih upisivala riječi.

Ona navodi da je nekoliko godina kasnije, njen otac odlučio da ona proba mašinu za kucanje i pritisne ključeve glavom. “Nevjerovatno, moj rječnik je rastao. Mama me više nije oblačila, mogla sam reći svom bratu, i konačno imala sam priliku nadmašiti s pitanjem mog oca. Potpuno sam sigurna da mom tati nije, na bilo koji način, žao što mi je dozvolio da probam mašinu za kucanje. Ha!" nastavlja veselo Tanja. 

Tanja priča da je nekoliko godina kasnije, bila među četvoro izabranih da učestvuju u studiji za neverbalno djecu na Univerzitetu u Vašingtonu. Studiju je vodio Al Ros (Al Ross), koji je napisao program finansiranja grantova za stvaranje Morseovog komunikatora za djecu s invaliditetom. Morzeov kod, koji je komunikacioni sistem koji datira iz 1800-ih, omogućio nam je da izgovorimo riječi i komuniciramo samo pomoću dva dugmeta: tačku "." i crticu "-".
"Uređaj je bio revolucionaran. Pretvorio bi moj Morseov kod u slova, a onda bi glasno progovorio na engleskom i imao je mali štampač u njemu. Mogla sam da aktiviram svijetlo ako "podignem ruku na času". U početku sam pomislila da je učenje Morzeovog koda gubljenje vremena, ali ubrzo sam saznala da mi je dao potpunu slobodu s mojim riječima, i po prvi put sam mogla razgovarati s lakoćom, bez lomljenja vrata. Škola je postala zabavna, umjesto iscrpljivanja. Mogla sam da se fokusiram na svoje studije i da imam prava razgovorati s svojim prijateljima po prvi put. Takođe, nije mi trebala odrasla osoba svakog trenutka u školi, i to je bilo zadivljujuće.

"Moje iskustvo s komunikatorom Morseovog koda dovelo me je do partnerstva s Guglom na donošenju Morseovog koda u Džibord. Blisko sarađivanje s timom, pomoglo je u dizajnu rasporeda tastature, dodali smo Mors sekvence u auto-sugestije iznad tastature i razvili postavke koje omogućavaju ljudima da prilagođavaju tastaturu prema svojim jedinstvenim potrebama. Morseov kod na tastatura na Džibord-u omogućava ljudima da koriste Morseov kod (tačke i crtice) za unos teksta umjesto regularne (KVERTI) tastature. Džibord za Android omogućava vam da spojite spoljne prekidače na uređaj, tako da osoba s ograničenom pokretljivošću može raditi na uređaju.", priča Tanja. 

Uzbuđen sam od pomisli da vidim šta će sve ljudi razviti uz pomoć Morseovog koda - bilo da je to tastatura poput Džibord-a, igre ili obrazovne aplikacije, mogućnosti su beskrajne. Većina tehnologija danas je dizajnirana za masovno tržište. Nažalost, to može značiti da su osobe s invaliditetom zanemarene. Razvijanje komunikacionih alata kao što je ovo je važno jer za mnoge ljude jednostavno čini život stvarnim. Sada, ako neko želi probati Morse kod, oni mogu da koriste telefon u džepu. Samo preuzimanjem aplikacije, svako može da komunicira s Morseovim kodom.

Kada sam prvi put bila u stanju komunicirati kao dijete, prvi osećaj koji sam imala je bio: "Vau, prilično je daleko!"

Prva stvar koju sam kucala je "Ti si stari prdonja, tata!" Tada sam ga prvi put vidjela kako se smije sa suzama u očima; Još uvijek ne znam da li sam ga stvarno nasmejala ili sam ga učinila tužnim! Vjerovatno pomalo i jedno i drugo.

 

Prevela: Marina Vujačić

Izvor: Google

 

Najpoznatiji pretraživač na svijetu Gugl (Google) je kod tastatura (iOS, Android) implementirao “Morseov kod” (“Morse code”), odnosno Morseovu abecedu.

Morseov kod, odnosno Morseova abeceda je abeceda (kod) razvijen tokom 19. vijeka kako bi se mogle slati poruke preko električnih telegrafa. Niste mogli slati telegrafe kao što možete danas, nego ste mogli slati signale (tačke i crtice), od kojih se Morseov kod zapravo i sastoji. Tokom ovih 200 godina se Morseov kod koristio na mnogo načina, ali danas ga, zbog njegove pristupačnosti i jednostavnosti, većinom koriste osobe s invaliditetom, tačnije osobe s oštećenjem vida i/ili sluha.

Morseova abeceda se sastoji od serije tački i crtica koje su zapravo slova (A je “.-“, T je “-“, U je “..-” itd.)

Gugl sada na svojoj tastaturi DžiBord (GBoard) nudi input metodu koja se zove Tastatura na Morseovoj azbuci (“Morse code keyboard”.) Taj projekat je razvijen u saradnji s Tanjom Finlejson (Tania Finlayson), koja je ekspert za ovakvu tehnologiju. Naime, ona je osoba s cerebralnom paralizom i zna važnost iste za relativno normalnu komunikaciju s drugim osobama.

Ako želite da naučite Morseovu abecedu, Gugl je razvio „Igrice za savladavanje kucanja na Morseovoj azbuci“ (“Morse Typing Training game”) (Android, iOS, desktop). Kroz ovu igru možete naučiti ovu abecedu za sat vremena.


Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: In portal

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u okviru projekta Umrežavanjem do boljeg rada, u utorak 31. jula, s početkom u 10.30 časova oraganizovaće info štand na Žabljaku.

Pomenuta aktivnost se organizuje u cilju podizanja svijesti među opštom javnosti o pravima osoba s invaliditetom, ali i promovisanja  materijala koji je izrađen za potrebe projekta.

Kako bi razgovarali o značaju Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore formirane u sklopu projekta, planirano je organizovanje šest jednodnevnih info štandova u šest crnogorskih gradova. Do sada je Udruženje organizovalo dva info štanda u Nikšiću i Bijelom Polju.

Na info štandovima projektni tim iz UMHCG će razgovarati s građanima o ljudskim pravima osoba s invaliditetom, razmjenjujući s njima stavove i odgovarajući na pitanja i dileme građana. 

Aktivnost je dio projekta Umrežavanjem do boljeg rada kojeg sprovode UMHCG i CRNVO uz finansijsku podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. 

Pripremila: Anđela Miličić

 

Golbal reprezentacija Crne Gore na B Prvenstvu Evrope u poljskom Horozovu igraće u grupi A sa selekcijama Grčke, Ukrajine, Izraela i Mađarske, odlučeno je žrijebom.

Šampionat će biti održan od 22. do 30. septembra.

U grupi B će nastupiti reprezentacije Španije, Portugala, Poljske, Velike Britanije i Slovenije.

"Pripreme za Evropsko prvenstvo u Poljskoj su u punom jeku. Očekuje nas izuzetno jaka i kvalitetna grupa, četiri neizvjesna meča u grupi. S Izraelom i Mađarskom smo ove godine igrali u Srednjeevropskoj ligi, dok Grčku dobro poznajemo s prošlogodišnjeg prvenstva C divizije. Ekipa Ukrajine, koja je prošle godine ispala iz A divizije je prvi favorit grupe", rekao je selektor golbal selekcije Nikola Čurović. 

Po propozicijama, prve tri ekipe se sele u A diviziju, dok posljednje tri ispadaju u C diviziju. 

"Mislim da nasa ekipa ima kvalitet da ispuni zacrtani cilj a to je opstanak u B diviziju", dodao je Čurović.

Evropsko prvenstvo u Poljskoj će biti drugi nastup golbal reprezentacije Crne Gore na velikim takmičenjima, nakon što je prošle godine u debitantskom nastupu osvojila srebro na Evropskom prvenstvu C divizije u Moldaviji i izborila plasman u B diviziju.

 

Izvor: portal Vijesti

Pripremila: Anđela Miličić

 

ponedeljak, 23 jul 2018 13:16

Stvoren(a)  si da se istakneš

 

Keli Knoks (Kelly Knox) je model koji zastupa različitosti u cilju promjene stave društva prema invaliditetu i idealu ljepote. Uvrštena je među 100 najuticajnijih osoba s invaliditetom Britanije. Ovo je njeno pismo društvu:

 

Društvo, misliš da možeš da me definišeš? Etiketiraš? Šabloniziraš? Omalovažavaš?
Kao da mi je potrebna tvoja dozvola ili odobrenje da budem srećna, vrijedna, lijepa ili uspješna?
Moje tijelo nije izvinjenje.
Rođena sam kao ratnica.
Pokušaj da me upucaš. Ustajaću iznova i iznova.
Osudi me. Dokazaću da griješiš.
Čime te to invaliditet toliko zastrašuje?
Da li te moje tijelo vrijeđa?
Ne možeš još dugo bježati od nas.
Neki od nas imaju gepardove noge i električna kolica, uhvatićemo te.
Zašto misliš da je neophodno da budemo isključeni iz tvog svijeta?
Ah, dobro, ako učiniš da se osjećamo dovoljno nevidljivima, možda ćemo nekom magijom nestati, pa nijedna osoba s invaliditetom više neće hodati niti se kotrljati po zemlji?
Kako smiješno zvučiš!
O, shvatam, ako imamo sva četiri uda, možemo da vidimo, čujemo, hodamo, govorimo i posjedujemo ‘normalne’ socijalne vještine, onda prolazimo tvoj test čovječnosti?
Kako bi moj tata rekao – istekao ti je rok trajanja.
Idi u korak s vremenom, ovo je 2017! Probudi se!
Možeš nas zvati invalidima, ali ti si ono što nas onemogućuje svojim ustajalim stavom.
Misliš da je invaliditet nešto čega se treba stideti?
Stidim se tebe.
Toliko je gorih stvari na ovom svijetu: neljubaznost, okrutnost, sebičnost, nepoštenje, šteta, zlo, prevara, laž, neiskrenost, arogancija, nepoštovanje, bezobrazluk, pakost, nasilje i grubost.

Invaliditet nije = slab
Invaliditet nije = bezvrijedan
Invaliditet nije = ružan
Invaliditet nije = nemoderan
Invaliditet nije = nemoćan
Invaliditet nije = nesposoban
Invaliditet nije = slomljen

Nisam se rodila u ovom tijelu da budem ugnjetavana.
Rodila sam se u ovom tijelu da doprinosim.
Da pomažem, iscjeljujem i osnažujem.
Isijavam tako jaku svijetlost da me ne možeš ignorisati.
Ohrabrujem druge da pronađu predivnu svjetlost unutar sebe i da zasijaju kao neprolazno sunce.

Ovo sam ja. Jesam li ja tvoje opažanje invaliditeta? Nisam dovoljno lijepa zato što mi tijelo nije simetrično?

Za milione mladih djevojaka, žena, dječaka i muškaraca svuda u svijetu:

Lijep(a) si.
Važna / važan si.
Vrijedna / vrijedan si.
Jak(a) si.
Moćna / moćan si.
Prati svoje snove.
Možeš sve.
Barijere postoje da bi se rušile. Sruši ih.
Ne pokušavaj da se utopiš, stvoren(a) si da se istakneš.
To što si različit(a) znači da praviš razliku.
Pogledaj šta si sve već preživjela / preživio.
Rođen(a) si da ovo radiš.

 

Izvor: www.portaloinvalidnosi.net

Pripremila: Anđela Miličić

 

 

 

1. Naslikao je skoro 900 slika za 10 godina

Do svoje dvadeset sedme oprobao se u nekoliko različitih poslova, a onda je napustio sve i usredsredio se na slikanje i crtanje. U narednih 10 godina naslikao je skoro 900 slika i 1100 radova na papiru.

2. Osoba je s mentalnim invaliditetom

Ovo je široko rasprostranjena činjenica, mada o detaljima niko ne može da govori sa sigurnošću. Poznato je da je imao halucinacije, depresiju i iznenadne napade (u nekim periodima, veoma učestale). Savremeni psihijatri pokušavali su da uspostave dijagnozu na osnovu tih simptoma: šizofrenija, bipolarni poremećaj, sifilis, hipergrafija, epilepsija temporalnog režnja… Moguće je da je imao kombinaciju ovih stanja. Mentalno zdravlje dodatno mu je bilo ugroženo načinom života.

3. Živio je na kafi, cigaretama i hlebu

Uprkos svom porijeklu, veći dio života proveo je u siromaštvu, preživljavajući na jeftinoj i oskudnoj hrani. Ishrana mu se mahom sastojala od hleba i kafe, pretjerivao je u alkoholu i rijetko se mogao vidjeti bez lule u ruci. Brat mu je čsto davao novac, ali je Vinsent, opsjednut umjetnošću, sve trošio na slikarski materijal. U trideset trećoj zdravlje mu se pogoršalo, a svom bratu je napisao da je za godinu dana svega 6 puta pojeo topao obrok.

4. Komšije su ga prozvale crvenokosim ludakom

Kako mu je mentalno zdravlje bilo slabo, u više navrata je bio u bolnici. Tokom godina, halucinacije i iluzije sve intenzivnije i češće su ga opsijedale, pa je počeo da privlači pažnju okruženja. Uplašeni njegovim ponašanjem, prozvali su ga crvenokosi ludak.  Kada se komšiluk udružio protiv njega i organizovao potpisivanje peticije,  policija ga je iselila iz kuće i ponovo vratila u bolnicu.

5. Istina o odjsečenom uhu ostaje nepoznata

Svi su čuli priču o tome da je odsjekao sebi uvo, ali detalji o tome šta se zaista dogodilo nisu potvrđeni. Najpopularnija verzija priče je da se posvađao s veoma bliskim prijateljem, Gogenom. Kako je svađa postajala sve žustrija, Vinsent je zaprijetio brijačem. Ali, nije napao Gogena, nego je odsekao sebi deo uha. Kasnije ga je zamotao u parče tkanine i poklonio seksualnoj radnici. Drugi istoričari tvrde da je Gogen, vješt mačevalac, odsjekao Vinsentu uho mačem, a posle svađe su zataškali događaj kako bi izbjegli policiju.

6. Zvezdana noć nastala je u azilu

Vinsent se nedugo zatim prijavio u azil, gde mu je dijagnostikovana akutna manija s opštim delirijumom. Srećom po njega, mogao je da nastavi s umjetničkim stvaranjem. Tamo je završio Zvezdanu noć, koja predstavlja različite dane i različita doba dana. Dok je sjedio i posmatrao kako se svijetlo i vremenske prilike mijenjaju, slikao je: izlazak sunca i mjeseca, sunčane, oblačne, vjetrovite i kišne dane. Nije bio zadovoljan onim što je nastalo.

 

7. Pionir postimpresionističkih selfija

Za samo tri godine naslikao je 43 autoportreta – ne iz sujete, nego iz nužde. Nije uvijek mogao da priušti da plati modela, nije poznavao mnogo ljudi, pa je slikao samog sebe. Na autoportretima je često neugledan i neobrijan, potonulih očiju, slabe vilice i bez zuba. Na nekoliko portreta ima zavoj preko uha (rađeni su neposredno posle incidenta). Kada nije imao novca za platno, slikao je sliku preko slike.

8. Upucao se… ili nije?!

U trideset sedmoj pušten je iz bonice i preselio se bliže svom bratu, ali mentalno zdravlje sve više mu se pogoršavalo. Pucao je sebi u grudi 29. jula 1890. Iako metak nije oštetio unutrašnje organe, ni kičmu, ljekari nisu uspeli da ga uklone. Umro je od inficirane rane dva dana kasnije. Iako je ova verzija o završetku Vinsentovog života najprihvaćenija, neki vjeruju da ga je upucao mladić iz komšiluka.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.portaloinvalidnosti.net 

 

 

 

UMHCG poziva Ministarstvo rada i socijalnog staranja na čelu s ministrom Kemalom Purišićem i predsjednika Vlade Duška Markovića da prekinu praksu netransparentnih i zatvorenih procesa i procedura koji se tiču osoba s invaliditetom, posebno kada je u pitanju kreiranje i sprovođenje politika u oblasti invalidnosti. U vezi s tim, pozivamo ministra rada i socijalnog staranja, da u najkraćem roku, ukloni oznaku INTERNO s dokumenta Analiza o mogućnosti izdvajanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kao samostalnog pravnog lica, razmatranog na Vladi u februaru 2018. i da ovaj dokument učini dostupnim članovima Radne grupe za izradu Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesinalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom. Istovremeno, pozivamo Vladu da proces osnivanja i kadriranja javne ustanove Centar za rehabilitaciju, te  Statut i ostala dokumenta ove ustanove, učini dostupnim javnosti, a osobe s invaliditetom uključi u proces donošenja odluka o svim navedenim pitanjima.

Vjerujemo da je svakom i prosječno informisanom crnogorskom građaninu poznato da organizacije osoba s invaliditetom, unazad sedam godina, traže izmjene ovog Zakona u dijelu statusa Fonda za profesionalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom i njegovu potpunu primjenu u dijelu naplate posebnih doprinosa imajući u vidu da ogroman broj pravnih lica, obveznika zakona, još uvijek i ne plaća posebne doprinose kao „penale“ zbog nezapošljavanja OSI. Ovo poslednje konstatovala je i predložila i Državna revizorska institucija 2015.

Međutim, i ovu priliku koristimo da javnost podsjetimo da je i dalje najveću korist od ovog zakona ima javni sektor, odnosno Vlada koja upravlja i raspoređuje najvećim dijelom ovih sredstava. Tako je svake godine Ministarstvu finansija na raspolaganju najmanje oko šest miliona eur koje preusmjerava samo u sebi poznate namjene. Mijenjali su se ministri, generalni direktori i sekretari ali zanimljivo da su svi oni zajedno s predsjednicima Vlade i ministrima rada i socijalnog staranja imali potpuno isti stav o načinu na koji treba iskoristiti sredstva iz Fonda. Ali, istovremeno niko od njih „nije bio nadležan“ da riješi pitanje i status Fonda, odnosno da prekine praksu otimanja od osoba s invaliditetom. I niko od njih nije učinio, a ma baš, ništa da sistem obrazovanja i profesionalne rehabilitacije, odnosno sticanja vještina i znanja učini dostupnim osobama s invaliditetom. I baš niko od njih se nije brinuo za i dalje ogromnu i svakodnevnu diskriminaciju OSI u postupcima pred organima prilikom ostvarivanja prava na profesionalnu rehabilitaciju. Tako se i nakon sedam godina subvencije zarada, oprema i prilagođavanje radnog mjesta i asistent u radu čekaju više od godinu dana, iako je makar jedan postupak i rješenje Zavoda za zapošljavanje i Ministarstva poništen pred Upravnim sudom.

Isto se tako nikada nijesu odlučili da sačine analizu utroška sredstava opredijeljenih na osnovu grant šema za zapošljavanje i da nakon četiri godine učine javnim i dostupnim te podatke. Da ne govorimo koliko je pogrešna već ustaljena praksa da se problem nezaposlenosti osoba s invaliditetom koji država nije u stanju da riješi godinama pokušava riješiti pomoću projekata privrednih subjekata i NVO.  Ipak, ovo nije iznenađenje s obzirom na to da Vlada nije u stanju naplatiti posebne doprinose od svih obveznika zakona jer sistem kontrole ne funkcioniše.

Nikada osobe s invaliditetom nijesu uspjele saznati da li se od njjima namijenjenih sredstava finansiraju plate, dnevnice i putovanja službenika iako se to moglo razumjeti iz Izvještaja „Efikasnost korišćenja sredstava od doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“ koju je sačinila Državna revizorska institucija.

Evropska komisija je više puta u svojim Izvještajima o stanju u Crnoj Gori kao i nezvaničnim radnim dokumentima za poglavlja 23 i 24 konstatovala da „sredstva koja poslodavci uplaćuju kao poseban doprinos nijesu zaštićena od zloupotreba“, te da se mora obezbijediti njihovo adekvatno korišćenje.

Ovom prilikom pitamo premijera Markovića da li se može nazvati efikasnom Vlada ili neki njen resor ako još od 2015. kada su započete aktivnosti na izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom nemamo ni prvi Nacrt koji je dostupan javnosti i nemamo informaciju o namjerama i predmetu izmjena Zakona? Kako osobe s invaliditetom državnu upravu mogu smatrati svojim servisom ako je rad na jednoj od najključnijih politika u oblasti invalidnosti netransparentan, zatvoren, nejasan i ne uvažava mišljenja osoba s invaliditetom?

Prethodno navedeno posebno imajući u vidu činjenicu da je Vlada ovaj Zakon namjeravala izmijeniti i dopuniti kako bi njime legalizovala finansiranje asistenata u nastavi, što je bila tadašnja namjera. Nakon što je zaustavljena ova namjera. Vlada ni nakon tri godine ne pruža informacije u kojim smjerovima će se Zakon mijenjati, odnosno šta sve će biti predmet izmjena Zakona, osim generalnih rečenica da se ovaj propis „usklađuje s EU direktivama“.

EU direktive ne propisuju subvencije za zapošljavanje OSI. Članice EU ne nagrađuju poslodavce koji su zaposlili OSI jer u razvijenim državama najveći broj OSI ima nesmetan pristup tržištu rada, a nezapošljavanje OSI na osnovu invaliditeta se smatra diskriminacijom. I nijesu potrebni podsticaji, već razumne adaptacije koje u Crnoj Gori nijesu garantovane. U Crnoj Gori su neophodni posebni doprinosi, odnosno subvencije jer bi bez njih zapošljavanje OSI bilo na nivou izuzetka i statističke greške. I zato ni najidealnije zakonsko rješenje u jednoj oblasti ne može riješiti probleme u drugim oblastima poput lošeg istorijskog nasleđa, nepristupačnog okruženja, neadekvatnog i nedostupnog sistema obrazovanja. Ovo je još samo jedan od razloga zašto ovaj proces, ovako važnog zakonskog rješenja, mora biti uređen jedino u neizostavnoj i konstantnoj saradnji s osobama s invaliditetom. U suprotnom, očigledno je da Vlada primarno ne razmišlja o rješavanu nagomilanih problema osoba s invaliditetom već kako će prvenstveno zadovoljiti sebe i poslodavce.

Ako, kako premijer Marković na početku svog mandata reče „DPS ispunjava sva svoja obećanja“, onda očekujemo da u najkraćem ispuni ove zahtjeve kako bi i realizacija mjere iz programa njegove partije koja se odnosi na osnivanje Fonda za profesionalnu rehabilitaciju imalo za cilj dalje unapređenje zakonskog okvira u svim segmentima koje je UMHCG naznačilo u Studiji praktične politike „Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom“. 

Strana 13 od 15

Back to top