Disability

Disability

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji i uz podršku Ministarstva evropskih poslova i ove godine pokreće kampanju u cilju promocije samostalnog života osoba s invaliditetom. Centralni događaj će se održati 5. maja na Trgu nezavisnosti u Podgorici s početkom u 11:ooh.

U okviru kampanje biće objavljen novi broj časopisa DisabilityINFO. Dodatno, kako bi osnažili osobe s invaliditetom kampanju sprovodimo i podsredstvom fejsbuk stranice objavljivanjem videa osoba s invaliditetom na temu: šta za njih znači samostalni život uz haštag #ENILilDAY #IndependentLiving #FreedomOfChoice. Takođe, svakodnevno ćemo objavljivati tekstove o filozofiji samostalnog života, kao i  set video tizera koje smo prošle godine izradili u saradnji sa Centrom za multimedijalnu produkciju - CEZAM koji za cilj imaju promociju osnovnih principa filozofije samostalnog življenja, a u kojima poznate javne ličnosti, na jednoj strani, i osobe s invaliditetom na drugoj šalju svoje poruke javnosti.

S tim u vezi, pozivamo javnost da svojim učešćem u kampanji zajednički doprinesemo promociji samostalnog života. Evropska mreža za samostalni život (ENIL), čija je UMHCG članica, je prije tri godine 5. maj proglasila za Evropski dan samostalnog življenja.


Pripremila: Anđela Miličić

Za oblast zadovoljavanja potreba osoba sa invaliditetom iz ukupnog iznosa koji se dodjeljivao za projekte NVO i institucija opredjeljivano je 40% iznosa na godišnjem nivou.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je korisnik raspodjele dijela prihoda od igara na sreću već duži niz godina. U okviru programa koji smo sprovodili realizovali smo Studentski servis, psihosocijalnu podršku, i u nekim godinama djelimično Program za pse vodiče i pomagače, projekat portal i časopisa DisabilityINFO.

Za taj period preko 200 studenata s invaliditetom i onih koji su već diplomirali dobijalo je usluge odnosno podršku oko upisa na fakultet (redovno i po principu afirmativne akcije), dobijanja studentskog smještaja, pružanja raznih informacija i savjeta u vezi studiranja, obezbjeđivanja dostupne literature, oslobađanja od plaćanja školarine, zahtjeva za polaganje ispita na pristupačan način, sređivanja studentskog kredita i stipendija, oslobađanja od vraćanja kredita, zatim usluge dostupnog prevoza za studente u Podgorici, personalne asistencije i asistencije u nastavi.

Studenti i svi drugi korisnici usluga UMHCG su ujedno koristili usluge besplatnog pravnog savjetovališta, psihosocijalne podrške ili ujedno bili korisnici pasa vodiča.

Samo u prošloj godini UMHCG je imalo 95 korisnika Studentskog servisa, 124 besplatnog pravnog savjetovališta, 704 puta su preuzete smjernice za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom putem portal, 11 korisnika personalne i asistencije u nastavi i dostupnog prevoza, 3 korisnika pasa vodiča.

Tako smo u toku 2016. godine imali ukupno 1095 direktnih korisnika aktivnosti, imajući u vidu da porodice i roditelji osoba s invaliditetom koriste usluge pravnog savjetovališta.

Iako je Komisija imala obavezu da projekte podrži najmanje u iznosu od 60% od ukupno traženih sredstava to se poslednjih godina nije dešavalo, već su nam projekti iznosili u prosjeku oko 25 hiljada eura.

S druge strane, dok mi pružamo usluge koje korisnicima - osobama s invaliditetom omogućavaju potpunu ili djelimičnu samostalnost, država podržava, odnosno sama direktno ulaže jedino u servise koji i dalje predstavlju isključivo institucionalizaciju korisnika, ali istovremeno ne razvija nove servise koji bi omogućavali OSI samostalnost kao što su upravo: personalna asistencija, podržano stanovanje, dostupan prevoz, psi vodiči i pomagači i tako dalje. Takođe, država nema individualni pristup korisnicima već usluge pruža manjim ili većim grupama.

Tako se dnevni centri finansiraju sa državnog i lokalnog nivoa. Dok država pokriva režije, opštine pokrivaju plate zaposlenima. Na primjer samo tri opštine u 2017. godini: Prijestonica Cetinje, Glavni grad Podgorica i Opština Nikšić su odvojile skoro 355 hiljada eura (Prijestonica 100.000€, Nikšić 143.000 (140 samo za plate), i Podgorica 111,600 – od čega je za neto zarade odvojeno 65,800€), dok je za Zavod za socijalnu i dječiju zaštitu, koji između ostalog kontroliše kvalitet pruženih usluga do strane ustanova socijalne i dječije zaštite, iz državnog budžeta odvojeno 295.004€.

U Crnoj Gori ima 12 dnevnih cenatara, dakle oni lokalne samouprave na godišnjem nivou koštaju oko 1.200,000 (million i dvjesta hiljada).


Dakle, sve i da država preuzme sve servise koje mi sprovodimo, a to nije učinila prethodnih godina, oni će koštati neuporedivo više nego što koštaju posredstvom NVO.

Na samo dva primjera ću navesti šta će se desiti ako Vlada ne povuče ovaj predlog Zakona.

Mi ćemo biti prinuđeno da smanjimo broj korisnika i nivo usluge. Samo u proteklim godinama se 14 mladih s invaliditetom osamostalilo zahvaljujući podršci UMHCG. Tako smo imali djevojku koju je država smjestila u dom za stare, bez alternative koju joj je ponudila. Sada je na studijama.

Momak koji je godinama živio u nepristupačnoj zgradi se preselio u Podgorici i ove godine završava fakultet.

Prošle godine je samo UMHCG uplatio državi 44.015,71€ na račun poreza i doprinosa na zarade i honorare.

S druge strane, ovakva odluka Vlade dodatno je neprihvatljiva imajući u vidu da ni Zakon o izmjenama i dopunama NVO ne nudi kvalitetna rješenja, samim tim što predviđa potencijalno finansiranje projekata iz 21 oblasti i to sa svega 2 miliona i 400 hiljada, uključujući i kofinansiranje za projekte koji se finansiraju iz EU fondova.

Ako država ne želi da čuje, pita, konsultuje i podržava NVO, onda ona ne može biti servis građana, odnosno obavljati svoju osnovnu misiju.



Marina Vujačić, UMHCG

ponedeljak, 15 maj 2017 15:00

Imamo svoj život - imamo svoja prava!

Vanesa Vlajković je dvadesetogodišnja aktivistkinja za ljudska prava i prva studentkinja novinarstva sa oštećenjem vida i sluha na Univerzitetu u Pertu (Australija). Nedavno je proglašena omladinkom godine u Zapadnoj Australiji. Govori engleski, indonežanski, bosanski, koristi australijski znakovni jezik i Brajevo pismo. Bavi se najopasnijim sportom na svijetu, čirlidingom, koji kombinuje ples i akrobatiku. U zastupanju prava osoba s invaliditetom više je nego odlučna. Ima jasnu viziju društva bez predrasuda, a stereotipe ruši sopstvenim primjerom.

Kako bi opisala svoju porodicu?

Nismo savršena porodica nalik onima iz holivudskih filmova, ali funkcionišemo. Moj brat Vedran ima 26 godina, pa nam je zbog razlike u godinama (šest godina) bilo teško da ostvarimo bliskost, ali od nedavno se naš odnos promijenio i sada smo najbolji prijatelji. Manje-više smo tipična porodica koja ima svoje dobre i loše momente.

Kako si se uklopila u školi?

Moram priznati da sam u školi bila usamljena, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj. Ni sada na univerzitetu nemam mnogo prijatelja. Imala sam dobar odnos sa većinom nastavnika, ali sa društvom iz razreda bila je potpuno druga priča. Sigurno da je bilo i nekih srećnih dana tokom specijalnih prilika, ali oko devedeset pet procenata  mog cjelokupnog obrazovanja proteklo je u izolaciji.

Kako si zamišljala svoj sadašnji život dok si bila devojčica? Šta si željela da postaneš?

Dok sam bila dijete, nisam previše razmišljala o budućnosti, samo sam živjela u trenutku. Valjda sam samo htjela da budem dijete. Tokom djetinjstva i tinejdžerskog doba, više puta sam se predomislila u vezi s tim što želim da radim kad odrastem. Sjećam se da sam sa trinaest rekla da želim da živim u Parizu i da predajem Brajevo pismo djeci oštećenog vida. Ovo je sada prilično zabavno, jer zaista idem u Pariz za dva meseca, na međunarodni izbor za mis osoba oštećenog sluha. Takođe sam govorila da želim da budem model, što se i ostvarilo.

Kako si odabrala dalji obrazovni put?

Išla sam u redovnu školu.  Bio je to prikladan i logičan izbor, škola je blizu kuće i moj brat je pohađao tu školu prije mene. Isto je bilo i sa izborom fakulteta, čiji kampus delom pripada i mojoj srednjoj školi, a to je lokacija koja mi odgovara. Ni po čemu se taj izbor ne izdvaja, jednostavno sam tamo završila.

Da li si Brajevo pismo učila u redovnoj školi?
Počela sam da učim Brajevo pismo kada sam imala četiri godine. Bilo je to prije šesnaest godina – jedva da se toga sjećam! Verovatno sam počela još u zabavištu, ali nisam sigurna za formalne detalje. Luj Braj je moj heroj i moja inspiracija.

Da li si odmah počela da učiš znakovni jezik?

Imala sam sedam godina kada mi je identifikovan invaliditet i bila sam premlada da bi to imalo većeg uticaja na mene. Sa dvanaest sam počela da učim znakovni jezik, jer me je to interesovalo. Učila sam na različite načine, ne kroz formalno obrazovanje, nego u zajednici  osoba oštećenog sluha. Savladala sam osnove, a usluge tumača nisam koristila sve do svoje petnaeste. Tada mi je identifikovana nova dijagnoza, tačnije iz nekog razloga, prekinuo mi se slušni nerv. Da budem iskrena, nije me bilo briga. Znam da će zvučati čudno, ali to me uopšte nije uznemirilo. Bila sam uzbuđena što ću naučiti svoj peti jezik: australijski znakovni jezik (Auslan). Bio je to početak puta i, kada bih stoprocentno mogla da vidim i da čujem, ne bih bila osoba koja danas jesam. Mislim da je tako najbolje, jer to me je učinilo jačom, samopouzdanijom i odlučnijom ženom nego što bih inače bila.

Kada se spomene znakovni jezik, većina ljudi pomisli na njegov vizualno-gestovni modalitet. Ti zapravo koristiš taktilni znakovni jezik. Kako to funkcioniše?

Zaista svako može da nauči da koristi taktilni znakovni jezik. Uopšte nije teško, jedino što zahtijeva vježbanje, kao i većina stvari u životu. Tehnički govoreći, taktilni znakovni jezik  odnosi se na dvije stvari: taktilno spelovanje prstima ili znakovanje rukom preko ruke. Prvenstveno koristim spelovanje prstima, osim kada je mrak ili ako sam zaista preumorna. Ali sve zavisi i od osobe sa kojom komuniciram. Vidim dovoljno da mogu da se sporazumijevam i vizualnim znakovnim jezikom, ali sagovornik treba da bude dovoljno blizu, jer imam samo dvadeset posto vida. Spelovanje prstima podrazumijeva da se sve speluje na mojoj ruci, što mi je omiljeni način komunikacije sa svima, ali kao što rekoh, zavisi od toga s kim komuniciram.

Kakve je sve poteškoće donela prva godina na fakultetu i kako si se izborila s tim?

Poteškoće su bile mnogobrojne. Pošto sam prva studentkinja sa oštećenjem vida i sluha na svom univerzitetu, osoblje nije imalo nikakvog prethodnog iskustva sa osobama kao što sam ja. Bili su, prostim jezikom rečeno, neupućeni i trebalo ih je podučiti. Uz svoju konsultantkinju Melisu, koja je takođe osoba oštećenog vida i sluha, neumorno sam nas zastupala tokom tog prvog semestra. Da nije bilo Melise i njene podrške, sigurna sam da bi sve bilo neuporedivo gore. Učila sam kako da se prilagodim univerzitetskom životu, dok sam uporedo morala da se borim za sopstvena prava. Bilo je zaista frustrirajuće, ali nekako sam pregurala i ostala živa. Išla sam podignute glave, govoreći sebi da ću pobijediti i da će sve biti u redu. Kao što je i bilo. Do dana današnjeg, još uvek treba da zastupam svoja prava, ali opšti stav na univerzitetu se popravio i postigli smo da neke stvari teku glatko.

Na osnovu tvog ličnog iskustva, šta sve treba uraditi da bi obrazovanje bilo pristupačno studentima sa oštećenjem sluha i vida?

Da bi obrazovanje bilo pristupačno osobama oštećenog sluha i vida, svaki univerzitet mora da obezbijedi kvalifikovane tumače i one koji će da hvataju bilješke. Transkripti video zapisa emitovanih na predavanjima treba da budu obezbijeđeni studentima i njihovim tumačima. Brajevo pismo mora da bude na svim neophodnim mjestima, gdje god studenti osjećaju da im je to potrebno, bilo da je reč o vratima toaleta, liftovima, menijima kafea. To nije privilegija, nego pravo.

Da li ti je na nastavi obezbijeđen personalni asistent i tumač znakovnog jezika?

Na svim fakultetskim predavanjima sa mnom su dva tumača australijskog znakovnog jezika. Sa mnom je i komunikacioni vodič – to je odgovarajući naziv, a personalni asistent zvuči kao da sam iz kraljevske porodice! Komunikacioni vodič je osoba sa kojom idem s jednog na drugo predavanje, koja mi pomaže da kupim ručak i igra važnu ulogu u tome da ostali studenti tačno razumiju moje stanje kada učestvujem u grupnim diskusijama.

Kako si postala aktivistkinja za ljudska prava i koliko ti to znači?

Bilo je prirodno da postanem aktivistkinja za ljudska prava. Nije da sam o tome sanjala niti išta slično, nego se to jednostavno ispoljilo kao moja druga priroda. Nakon svega što sam prošla, zastupanje sopstvenih prava pretvorilo se u zastupanje svih drugih koji su u mojoj poziciji, jer to je neophodno. Utičem na ljude da promijene perspektivu u vezi sa važnim stvarima, pravim male promjene.

Kao neko ko zastupa prava osoba sa senzornim invaliditetima, na koje stereotipe i zablude bi prvenstveno ukazala?

Ljudi misle da smo glupi. Misle da smo inferiorni, jer znakovni jezik podrazumijeva da  osobe oštećenog sluha slabije poznaju engleski jezik. To je činjenica, bez ikakve uvrede. Australijski znakovni jezik ima potpuno drugačiju strukturu od engleskog. Da pojednostavim: nema gramatike, a rečenice se odvijaju od kraja ka početku. Imajući to u vidu, ljudi su često puni predrasuda, pa kažu da osobe oštećenog vida i sluha nemaju razvijenu pismenost, što je uvreda. Nisam dobar primjer, jer je moj engleski pristojan. Australijski znakovni nije moj prvi jezik, za razliku od ljudi koji ga koriste od rođenja, što ne znači da su glupi, niti da ne mogu bilo šta da postignu. To samo znači da njihovi umovi interpretiraju jezik na drugačiji način od osoba koje nemaju oštećenje sluha i vida. Trebalo bi da ljudi to imaju na umu i da se odnose s poštovanjem.

Nekoliko najvažnijih ciljeva koje bi željela da ostvariš na planu zastupanja prava osoba sa oštećenjem vida i sluha?

Pod brojem jedan su meniji na Brajevom pismu u svim restoranima. Kao drugo, informacije na Brajevom pismu u avionima, bezbjedonosne i druge informacije, kao i video zapisi sa znakovnim jezikom u iste svrhe, u svakoj zemlji. Treća stvar je podizanje svijesti o različitosti osoba sa ostećenjem vida i sluha. Mi smo ljudi. Imamo svoj život, imamo svoja prava.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.portalinvalidnost.net

nedelja, 23 jul 2017 14:58

DA SE UGRIZEM ZA JEZIK

Moja religija su riječi, a rječnik mi je sveta knjiga. Termini naši nasušni... Važniji od hljeba i vode. Ja živim riječima. Ja sam riječ. Jasno, glasno, precizno, oštro, u par slogova, crnom tintom po bijeloj hartiji.

Zamislite patnju i muku lingviste (ili lingvistkinje, kako vam milije) s invaliditetom dok čita svoju svetu knjigu. Jezik je dinamičan proces, u njemu se odražavaju naša kultura i slika svijeta. Odražavaju i održavaju. Leksikografija kaže da se u rječniku fiksira trenutno stanje jednog jezika. Zaboravih da napomenem da sam ja jedno multijezično, dakle – politeistično biće. A svaka moja sveta knjiga – nova muka. Osjećam se kao hlisti[1] u nekoj sibirskoj pustari. Rekli bi u žargonu da ja volim ove svoje knjige „ko majka ludu šćer“. Ups, da se ugrizem... za jezik.

Voliš, ne možeš bez toga, usađeno ti je u krv, a boli, šiba, cijepa iznutra, komada utrobu, vuče te na dno, od vulkanskog grotla te spusti u glečer. Je l’ vi stvarno mene tako vidite? Tako vidite nas? Kažu prije neki dan u novinama – „Živio s invalidom, pa uvidio da je kreten“. A ja se opet ježim, znojim, bjesnim, diže mi se povelika griva na glavi... I – opet se ugrizem za jezik.

Da sjedim, ćutim, budem pametna, ne zamjeram se umnim glavama i stručnjacima. Dok mi neko „radi o glavi“. Dovoljno odrasloj, samosvjesnoj i hrabroj. „Kad nemam u noge – imam u glavu.“ Ili nešto obrnuto bješe? Opet se ugrizem za, pogađate, jezik.

Dovoljno je muke moj jezik pretrpio, evo je već sav u krvi. U krvi mi je ko duša Sergeja Jesenjina. Ništa de, nijesam se spoticala... Kako god. Velim – teško će ovo da zaraste. I preraste. A ja ću da odrastem. Valjda će dok ja odrastem do leksikografa, da budem s njima „na ravnoj nozi“ (ups.. jezik), neki novi rječnici da izađu. Sa više duše i srca, empatije... razumijevanja. Da utvrdimo šta je bila njihova „smetnja u razvoju“.

Najviše će da me boli ona najmlađa, a istovremeno najstarija od mojih svetinja. Ona u kojoj se najstarije predstave čuvaju. One predstave iz daleke prošlosti, ono kamenje o koje se spotičemo i ja, i duša mi pjesnička, i jezik. Dotad da se svaki put polako i fino ugrizem za jezik, da mi ne poraste previše. Da mu „ometem razvoj“.

Neko „ometen“, neko „poremećen“, neko „nesposoban“, neko „ne može da radi“ što i drugi (sram ga bilo!), a neko valjda može i previše – pa ga vežu – to vjerovatno zato ide.

Meni ostaje samo da se ugrizem... za jezik.



Anđela Radovanović


Ovaj tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa DisabilityINFO, objavljenog u susret 5. maju, Evropskom  danu samostalnog života.


[1] Ruska sekta, u zanosu su sami sebe bičevali do krvi. (prim. aut)

Kompanija Telenor pozviva mlade ljude da se prijave za učešće na petom po redu Forumu mladih, koji i ove godine Telenor grupa organizuje u saradnji sa Nobelovim centrom za mir. Za učešće se mogu prijaviti kandidati koji imaju između 20 i 28 godina, još uvijek studiraju ili su nedavno završili fakultet, odlično govore i pišu na engleskom jeziku i imaju ideju kako bi se neko društveno značajno pitanje moglo riješiti uz pomoć digitalnih tehnologija.

Zainteresovani kandidati mogu se prijaviti putem sajta www.telenor.com/youthforum, tako što će svoju biografiju i kratko motivaciono pismo poslati najkasnije do 15. jula.

Na Forumu učestvuju po dva kanidata iz svake zemlje u kojoj Telenor posluje širom Evrope i Azije. Forum počinje 8. decembra u Oslu, kada će učesnici biti podijeljeni u timove i dobiti zadatke na kojima će raditi tokom godine. Naredno okupljanje očekuje ih sljedeće godine u Bangkoku, gdje će predstaviti svoja digitalna rješenja za globalne izazove.

Telenor Forum mladih je jednogodišnji program, osmišljen sa ciljem da se mladim ljudima pruži prilika da doprinesu globalnim društvenim promjenama.


Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.mladiinfo.me

U okviru kampanje za upis na fakultet, UMHCG će u toku upisnih rokova na fakultetima svih univerziteta u Crnoj Gori  imati info-štandove, na kojima će informisati trenutne i buduće studente o radu i servisima podrške koje mogu dobiti od naše Studentske savjetodavne kancelarije.

Na info-štandovima koji će biti postavljeni  u Podgorici na Pravnom, Ekonomskom  i Elektrotehničkom fakultetu i Univerzitetima UDG i Mediteran, u Nikšiću na Filozofskom, Filološkom i  Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, i u Budvi na Fakultetu za biznis i turizam upoznaćemo zainteresovane sa podrškom koju Kancelarija pruža: pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet redovno ili po principu afirmativne akcije; u oslobađanju od plaćanja školarine (na državnom, privatnom ili fakultetu koji djeluje kao samostalna jedinica); prilikom upućivanja inicijativa fakultetskoj jedinici/profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, kao i pomjeranje kolokvijuma/ ispita ukoliko je student bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom roku; uređivanja smještaja u studentskom domu.

Posjetioci štandova će biti u prilici da se informišu i o aktivnostima aktuelnih projekata UMHCG u oblasti obrazovanja i zapošljavanja, a prije svega međunarodnog partnerskog projekta Trans2Work, koji studentima s invaliditetom nudi mogućnost učešća u programu razmjene u nekoj od zemalja okruženja (Srbiji i Bosni i Hercegovini), a za cilj ima unaprjeđenje procesa tranzicije studenata s invaliditetom od visokog obrazovanja ka tržištu rada. Jedna od aktivnosti projekta, pored razmjena i sticanja stručnog znanja je i povezivanje studenata i poslodavaca koji su zainteresovani da zaposle osobu s invaliditetom. Ovaj projekat je trogodišnji projekat, finansiran kroz program Erasmus+ Evropske Komisije, a nosilac mu je Univerzitet Makedonija iz Soluna. Na njemu učestvuju 23 partnera iz Grčke, Poljske, Slovenije, Njemačke, Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine.

Projekat "Od obrazovanja ka zaposlenju 3", čiji je nosilac UMHCG, a koji se sprovodi u partnerstvu sa Fakultetom vizuelnih umjetnosti Univerziteta Mediteran se finansira putem Grant šema Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i traje 10 mjeseci. U toku je obuka iz oblasti grafičkog dizajna za pet polaznika/ca projektnih aktivnosti tokom koje će se obučavati za rad u digitalnoj štampariji, a koja će biti smještena u prostorijama Udruženja. Na taj način će polaznici steći određena znanja i vještine koje ne mogu steći tokom studiranja, kao i da će moći da nastave da rade u našoj štampariji budući da je zamišljeno da se ona održava na osnovu sopstvenog rada i nakon formalnog završetka projekta.

U  okviru projekta "Za mlade  s invaliditetom, bez barijera", između ostalih, sprovešće se aktivnosti: Javne debate o kvalitetnom pristupu obrazovanju i tržištu rada, biće izrađena Studija praktične politike o pravnom i institucionalnom okviru, i postojećim mjerama i programima za zapošljavanje mladih s invaliditetom, pružaće se Pravno i psihosocijalno savjetovalište za mlade s invaliditetom, i nadograditi internet stranice za informisanje i savjetovanje mladih s invaliditetom. Program predstavlja nadogradnju već postojećih aktivnosti UMHCG koje se sprovode kroz Studentski servis i Servis za zapošljavanje,a podržalo ga je Ministarstvo  sporta kroz Konkurs za mlade u 2017. godini.


Kontakt osobe za komunikaciju s medijima:


Anđela Miličić 069/987- 202
Anđela Radovanović 069/274- 737
UMHCG 020/265-650

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u sklopu projekta: "Za mlade s invaliditetom, bez barijera" podržanog od strane Ministarstva sporta, organizuje Javnu debatu o kvalitetnom pristupu obrazovanju i tržištu rada.

Javna debata će se održati u prostorijama Akademije znanja u Budvi -  amfitetar C8 na drugom spratu (ul. Žrtava fašizma, naselje Rozino), 6. jula s početkom u 10 časova.

UMHCG već duži niz godina širom Crne Gore sprovodi brojne informativne i edukativne aktivnosti koje za cilj imaju informisanje, podsticanje i osnaživanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje i/li da aktivno traže zaposlenje. Dodatno, ovim aktivnostima su uvijek obuhvaćene i porodice mladih s invaliditetom, ali i vršnjaci, obrazovne ustanove i poslodavci. 

Organizovanjem ove aktivnosti želimo da doprinesemo povećanju nivoa informisanja, zalaganja i zastupanja ljudskih prava i samostalnog života mladih s invaliditetom, kao i njihovom sticanju specifičnih praksi i znanja za lakši pristup  tržištu rada. Poseban cilj odnosi se i na podizanje svijesti šire društvene zajednice o pravima i potrebama mladih s invaliditetom, posebno u  oblastima obrazovanja i zapošljavanja.

Pored ove, planiramo da organizujemo još dvije javne debate, u centalnoj i sjevernoj regiji. Na javnojdebati će biti, pored navedenih subjekata, pozvani i predstavnici lokalnih samouprava, lokalni biroi rada, nevladine organizacije i mediji.


Pripremila: Anđela Miličić

Svečanom akademijom, koja je sinoć održana u velikoj sali KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici, uz prisustvo velikog broja gostiju iz zemlje i inostranstva, obilježen je veliki jubilej Saveza slijepih Crne Gore – sedam decenija aktivizma i značajnih rezultata za osobe oštećenog vida u Crnoj Gori.

Prigodnim govorom prisutnima se obratila predsjednica Saveza slijepih, g-đa Žana Đačić, a ispred Evropskog saveza slijepih pozdravno pismo od predsjednika g-dina Angermana je prenijela g-đa Frančeska Zbjanki.

"Program svečane akademije bio je veoma bogat, uz sjajne vokalno-instrumentalne nastupe našeg muzičkog orkestra, kao i solista sa oštećenjem vida i njegovih prijatelja sa crnogorske muzičke scene." - saopštili su iz Saveza.

Ovom prilikom Orkestar je premijerno izveo numeru “Svjetlost duše”, čiji tekst je napisao član Saveza slijepih, Aleksandar Tošić, aranžman šef Orkestra Stjepan Malenović, a u izvedbi Veselina Vukovića, takođe člana Saveza slijepih Crne Gore. Specijalni gost je bio Šukrija Žuti Serhatlić.

 

"Na akademiji su uručene povelje zahvalnosti privrednim subjektima i zaslužnim pojedincima, koji su u proteklih sedam decenija podsticali i podržavali naše aktivnosti i doprinijeli poboljšanju položaja osobama oštećenog vida.", navodi se u saopštenju.

Dobitnici jubilarnih povelja Saveza su: Rudnik uglja – AD Pljevlja, Pošta Crne Gore, Željeznički prevoz Crne Gore, Resursni centar za djecu i mlade – Podgorica, Paraolimpijski komitet CG, privrednik Hilmo Franca, poslanik Liberalne partije, g-din Andrija Popović, kao i dugogodišnji i istaknuti članovi Saveza, g-đa Ljubica Zeković i g-din Branko Nikolić.

Takođe, dobitnik prve nagrade na Jubilarnom književnom konkursu Saveza slijepih, Savo Blagojević pročitao je pobjedniču pjesmu, čiji stihovi dočaravaju značaj Brajevog pisma i podsjećaju na ime njegovog tvorca, Luja Braja.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović je na kraju svečanosti pozdravio prisutne goste i zahvalio im se sto su sa članovima Saveza proslavili ovaj veliki jubilej.



Saoopštenje za javnost Saveza Slijepih Crne Gore


Pripremila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje drugu po redu Javnu debatu o kvalitetnom pristupu obrazovanju i tržištu rada u sklopu projekta: "Za mlade s invaliditetom, bez barijera" podržanog od strane Ministarstva sporta. Javna debata će se održati 19. jula s početkom u 12 časova u Pljevljima u hotelu Pljevlja  (ul. Kralja Petra).

UMHCG već duži niz godina širom Crne Gore sprovodi brojne informativne i edukativne aktivnosti koje za cilj imaju informisanje, podsticanje i osnaživanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje i/li da aktivno traže zaposlenje. Dodatno, ovim aktivnostima su uvijek obuhvaćene i porodice mladih s invaliditetom, ali i vršnjaci, obrazovne ustanove i poslodavci.

Organizovanjem ove aktivnosti želimo da doprinesemo povećanju nivoa informisanja, zalaganja i zastupanja ljudskih prava i samostalnog života mladih s invaliditetom, kao i njihovom sticanju specifičnih praksi i znanja za lakši pristup  tržištu rada. Poseban cilj odnosi se i na podizanje svijesti šire društvene zajednice o pravima i potrebama mladih s invaliditetom, posebno u  oblastima obrazovanja i zapošljavanja.

Na javnoj debati će biti, pored navedenih subjekata, pozvani i predstavnici lokalnih samouprava, lokalni biroi rada, nevladine organizacije i mediji.



Pripremila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje radionicu o samostalnom životu za osobe s invaliditetom i njihove porodice 19. jula u hotelu Pljevlja u Pljevljima s početkom u 12h. Aktivnost je podržana od strane norveške organizacije Uloba, preko Bente Skansgards Fonda za samostalni život.

Pomenuta aktivnost se  organizuje u cilju informisanja osoba s invaliditetom i javnosti o filozofiji samostalnog življenja i podrške procesu inkluzije u Crnoj Gori.

U sklopu projekta je predviđeno održavanje serije tri radionice širom Crne Gore, čiji je cilj da se učesnici i učesnice motivišu na razmišljanje o svojoj samostalnosti, te da i sami postanu promoteri filozofije samostalnog življenja. Na radionici će biti prezentovani principi filozofije samostalnog življenja, kao i pozitivna iskustva samih osoba s invaliditetom. Facilitatori će biti osobe s invaliditetom koje su pioniri u promociji filozofije samostalnog življenja u Crnoj Gori.


Pripremila: Anđela Miličić

Strana 3 od 36

Back to top