utorak, 15 maj 2018 16:01

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST: Prvi postupak za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaldiiteta u oblasti samostalnog života i života u zajednici

Written by

Obavještavamo javnost da je 4. maja, uoči Evropskog dana samostalnog života, koordinatorka Pravnog programa i antidiskriminacije u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Miroslava-Mima Ivanović, preko advokatice Tijane Živković podnijela prvu Tužbu za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti samostalnog života i života u zajednici u Crnoj Gori. Ivanović je tužila državu Crnu Goru i JU Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva zbog toga što, ni nakon skoro pet godina od usvajanja novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i devet godina od usvajanja Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, nisu preduzeli nikakve korake da osiguraju uživanje prava na uslugu personalne asistencije, a pritom su, u julu 2017, ukinuli pravo na dodatak za njegu i pomoć. Ona je samo jedna među hiljadama osoba s invaliditetom koje trpe istu diskriminaciju od strane države i sistema socijalne i dječje zaštite, te je odlučila da prva krene u borbu za zaštitu svojih prava na samostalni život i život u zajednici.

Pravo na dodatak za njegu i pomoć je novim Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti definisano kao jedno od prava na materijalna davanja, koje ostvaruju lica kojima je zbog “tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili senzornih oštećenja ili promjena u zdravstvenom stanju neophodna njega i pomoć da bi imala obezbijeđen pristup zadovoljavanju potreba”. Ovo pravo je na sličan način bilo definisano i ranijim zakonima u ovoj oblasti, ali se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti od 30. juna 2017. ukinulo onim osobama s invaliditetom koju su istovremeno ostvarivale i pravo na ličnu invalidninu.

Miroslavi-Mimi Ivanović je do jula prošle godine ostvarivala i pravo na ličnu invalidninu i pravo na dodatak za njegu i pomoć. Zbog nezakonitosti Rješenja, kojim joj je pravo na dodatak za njegu i pomoć ukinuto, kao što je to učinjeno i mnogim drugim osobama s invaliditetom i to bez mogućnosti da učestvuju u upravnim postupcima, već dostavljanjem rješenja na kućnu adresu, Ivanović je podnijela Žalbu Ministarstvu rada i socijalnog staranja, koje ju je, takođe, potpuno onemogućilo da učestvuje u postupku. Trenutno se ovim povodom vodi upravni spor pred Upravnim sudom Crne Gore. 

Naime, Ivanović je u decembru podnijela Zahtjev za ostvarivanje prava na uslugu personalne asistencije JU Centru za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, a na osnovu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Njen Zahtjev je, u aprilu ove godine, odbijen s obrazloženjem da usluga personalne asistencije nije organizovana, te joj se zbog toga pravo ne može priznati. U Rješenju se uopšte ne navodi da li je Ivanović ispunila zakonske uslove za ostvarivanje prava na ovu uslugu.

Na ovaj način, država Crna Gora i JU Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, u dužem vremenskom periodu neprekidno direktno diskriminišu Miroslavu- Mimu Ivanović u odnosu na lica bez invaliditeta jer joj onemogućavaju ostvarivanje prava ličnosti i prava na uslugu personalne asistencije i ukidaju jedino pravo čija je svrha bila omogućavanje zadovoljenja životnih potreba koje, zbog svojih oštećenja i promjena u zdravstvenom stanju, ne može zadovoljiti bez pomoći druge osobe, dok kod osoba bez invaliditeta to nije slučaj. Zbog navedenog Ivanović je Tužbom tražila: utvrđenje diskriminacije, zabranu ponavljanja radnji diskriminacije, uklanjanje posljedica diksriminacije, naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i objavljivanje usvajajuće Presude u svim elektronskim i štampanim medijima u Crnoj Gori. Ovi tužbeni zahtjevi su precizirani na način da joj se obezbijedi uživanje svih prekršenih prava (prava na dodatak za njegu i pomoć, uslugu personalne asistencije i puno i efektivno učešće u postupcima pred državom Crnom Gorom i nadležnim Centrom za socijalni rad), ali da joj se i naknade svi troškovi koje je prethodnih pet godina imala za pokriće troškova personalne asistencije.

Ukidanje stečenog prava na dodatak za njegu i pomoć, onemogućavanje da ostvari pravo na uslugu personalne asistencije i da učestvuje u upravnim postupcima u kojima se odlučuje o njenim pravima, su bili povod za pokretanje parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Uprkos obavezama koje je Crna Gora preuzela ratifikacijom Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom  usvajanjem Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti 2013, Miroslava-Mima Ivanović je, kao mnoge osobe s invaliditetom u Crnoj Gori često dolazila u priliku da zbog neriješenog pitanja personalne asistencije ostane potpuno prepuštena sticaju sretnih okolnosti i mogućnosti njenih prijatelja i rodbine da joj pomognu.

Ovim putem pozivamo sve osobe s invaliditetom, koje su u sličnoj situaciji kao i Miroslava-Mima Ivanović, da nam se obrate za pružanje besplatne pravne pomoći kako bi se zaštitile od konstantne diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti samostalnog života i života u zajednici. U narednom periodu UMHCG će pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom Crne Gore za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojima je ukinuto pravo na dodatak za njegu i pomoć osobama s invaliditetom koje su u junu prošle godine ostvarivale i pravo na ličnu invalidninu.

Napomena:

Podsjećamo da je novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti usvojen u junu 2013. i njime je garantovano pravo na usluge podrške za život u zajednici, među kojima su i neke od izuzetnog značaja za samostalnost osoba s invaliditetom, kao što je personalna asistencija. Bliži uslovi i standardi za korišćenje i pružanje usluga podrške za život u zajednici, uključujući i personalnu asistenciju su trebali biti propisani podzakonskim aktom u roku od šest mjeseci po donošenju Zakona. Međutim, donošenje ovog podzakonskog akta je kasnilo godinu i po dana, te je on usvojen u junu 2015. Ovim aktom se u članu 14 bliže definišu zadaci personalne asistencije, a u članu 3 stavu 5 se kao jedan od uslova za ostvarivanje prava na ovu uslugu (pored zaposlenja ili uključenosti u proces obrazovanja)  postavljalo ostvarivanje prava na dodatak za njegu i pomoć, sve do marta ove godine. UMHCG je tokom skraćene javne rasprave o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, u junu prošle godine, oštro negodovalo zbog ukidanja stečenog subjektivnog i neprenosivog prava na dodatak za njegu i pomoć mnogim osobama s invaliditetom, ali Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije prihvatilo sugestije UMHCG-a. Obrazloženje ovakvog stava Ministarstva je bilo da će ove osobe s invaliditetom nastaviti da koriste pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 178,19 eura mjesečno, u koji iznos je uračunat i dodatak za njegu i pomoć, čime je nepravilno svelo subjektivno i neprenosivo pravo na dodatak za njegu i pomoć na iznos naknade po osnovu njega i potpuno zanemarilo njegovu suštinu i cilj.

 

Pročitano 27 put(a)

Back to top