Let u tunelu traje mnogo duže od skoka iz aviona, kaže za Politiku nekadašnji pripadnik 63. padobranske brigade, koji je 2003. doživio pad s visine od 1.200 metara i zbog povrede postao korisnik kolica.
Osjećate se kao na koncertu grupe EJSI/DISI (AC/DC) u zahuktalom vozu koji juri punom brzinom. I umjesto nizbrdo, vi hodate po oblacima nevidljivom putanjom. Gradite je svakom, produženom padobranskom sekundom, magičnim nitima. I u ovome nema ničeg lažnog, niti preuveličanog, jer vam istu bajkovitu priču mogu opisati svi, mališani, iskusni padobranci i starije osobe. Ovako doživljaj najnovijeg podviga opisuje Goran Todorović (Faca). On je prva osoba s invaliditetom iz Srbije koja je letjela u padobranskom tunelu.
Padobranski tunel u kojem je bio nalazi se u Sloveniji, tačnije u mjestu Logatec.
Osmišljen je da pomogne da polaznici padobranskog kursa ili već iskusni padobranci lakše i brže postignu viši nivo. Kako Todorović kaže za Politiku, „padobranski tunel” je magija.
„Bitka koju vodim je važna, no za istu treba čelična volja i strpljenje. Nijedan put, kada kažem „put” mislim na onaj kojim se ređe ide, nije lak. Nosi posledice u sebi, ali ujedno ruši granice u umovima ljudi. Nakon kraćeg brifinga, susret oči u oči sa vazdušnom nemani – tunelom. Da bi približili osećaj i kontrolisali nailazeći adrenalin osoba koje ulaze, instruktori kroz stakleni otvor puštaju vodu. Kapi se tom prilikom raspršuju obrazujući nestvaran prizor kiše koja lebdi ka vrhu”, objašnjava Todorović.
Zatim slijedi video-zapis, opremanje i ulazak u tunel.
„S obzirom na to da sam osoba s invaliditetom, bez kontrole donjih ekstremiteta, na nogama, kolenima, stavili su mi mehaničke nastavke, štitnike sa šipkama, fiksirajući nekontrolisane pokrete nogu. Sa mnom su u tunel ušla dva iskusna instruktora. Pratili su me, pomagali i vizuelno, rukama ponavljajući već poznate detalje kojih je trebalo da se pridržavam da bi let bio uspešan”, priča nam Todorović.
Za razliku od samog skoka iz vazduhoplova, po pitanju „slobodnog pada”, navodi Todorović, u tunelu let traje mnogo duže, i u njemu su jedan ili dvojica instruktora. Prvi, takve vrste, napravljen je u Kanadi davne 1972.
„Osećaj leta kada nogama ne dodiruješ tlo, bestežinsko stanje slobode, ne upoređuješ sa visinom već dužinom trajanja. Svaka sekunda znači, gradi most preko večnosti – 60, 120 sekundi. Pesak vremena koji curi pretvaraš u dan i noć koji se neprestano prepliću. Najpribližniji opis. Jer te to vraća u prošle dane. Zahuktalu energiju pronalazim u svakom treptaju oka”, dočarava Todorović.
Na pitanje kako se odlučio da se upusti i u ovu avanturu kaže da mu se radeći na ideji novog rekorda ukazala prilika da proba nešto drugačije.
„Svaka magija može se gledati kroz prizmu različitih snova, kao i sama ljubav. Možeš je opisati na hiljade različitih načina. Jer ona kao i san, to jeste. Zato što ljubav kao i sanjari, nikada ne umire”, poetičan je Todorović u želji da nam što vjerodostojnije opiše svoje iskustvo.
Kako kaže, svako može da proba let u tunelu, a najinteresantnije je da to mogu i djeca starija od četiri godine. „Prelepo je gledati decu dok ulaze, lete, poigravaju se i napuštaju isti nasmejanog lica, prepunog srca. Videli smo i starije osobe koje se prepuštaju ovoj avanturi bez straha. Jer isti je deo sveta čarolije, ne samo nas padobranaca. Dakle, svako ko je spreman da napravi iskorak u prazno, prepusti se osećaju slobode može i treba da proba tunel. Iako izgleda lako, život je na našu žalost dokazao da nisu svi spremni da ga žive. Zatvoreni, okovani problemima ljudi se neretko prepuštaju stihiji. Što je vrlo opasno i gura nas ka ambisu”, provlači Todorović svoju životnu filozofiju dok govori o iskustvu u padobranskom tunelu.
Navodi da ogromnu zahvalnost za ostvareni san u Sloveniji duguje Urošu, glavnom instruktoru u padobranskom tunelu, Janu Perniku i Neji Mrak, pomoćnim instruktorima, Zvonku Momirskom, Vladi Kraljeviću i Ireni Avbelj, petnaestostrukom prvaku svijeta u padobranstvu.
„Oni su bili moj mač i štit na dugom putovanju punom nepoznanica”, naglasio je Todorović.
Goran Todorović, zvani Faca, kako ga svi oslovljavaju, bivši je pripadnik 63. padobranske brigade Vojske Srbije. Fatalni pad s 1.200 metara nadmorske visine, brzina udara u zemlju od 120 kilometara na čas 18. decembra 2003., polomljena rebra, četiri pršljena, zastoj srca, 120 dana samo pod infuzijama, oči u oči sa smrću, i borba koja nakon toga slijedi, kaže Todorović, govore sami za sebe. Od tada je korisnik kolica i s oštečenim sluhom, postigao je dva Ginisova i svjetska rekorda, skokovi u tandemu s preko 8.000 metara nadmorske visine, gdje je, kako je objasnio, i zona smrti. Skakao je u tandemu iz balona u Sloveniji iznad mjesta Bohinska Bela. Na leđima, kako navodi, divova Gorske službe spasavanja Srbije, Gorske rešavalne zveze Slovenije, Vojske Slovenije iznesen je na vrh Triglava. Ronio je kao prvo lice s invaliditetom iz Srbije u Kastrovom moru i imao susret s morskim psom. U njegovim avanturama su i ziplajn u Sloveniji iznad mjesta Bovec, i nedavno, prošle godine, spust niz najduži ziplajn u Evropi, u Hrvatskoj, u mjestu Vrhovine interesantnog naziva Pazi medo.
„Bez obzira na težinu života, borba za surovu stvarnost se nastavlja. Ponosan,previše gruba i teška reč. Nazvao bih to bitkom za treću dimenziju, jer celog života se borim da san pretopim u javu”, zaključuje Todorović.
Izvor: Portal Politika
Pripremio: Ivan Čović