Kristian

Kristian

Međunarodni dan prijateljstva (30. jul) proglašen je 2011. godine od strane Ujedinjenih nacija (UN) imajući na umu viziju da prijateljstvo među ljudima, zemljama, kulturama i pojedincima može stvoriti uslove mira i doslovce graditi mostove među zajednicama.

Svjetski dan prijateljstva je inicijativa koju je UNESCO predstavio Generalnoj skupištini UN-a još 1997. godine, a koja je definisala kulturu mira kao niz vrijednosti, stavova i akcija koje odbacuju sve vrste nasilja uz nastojanja da se spreče mogući konflikti već u samim počecima. 

Tim povodom, odlučili smo da porazgovaramo s Janom Vujisić, Ivom Vujisić, Milošem Dedićem, Nedom Školjak i Vukom Koljenšićem, korisnicima usluga UMHCG-a, studentima osnovnih i magistarskih studija na crnogorskim fakultetima na temu prijateljstva, odnosno šta za njih prijateljstvo znači i koliko su prijatelji važan segment njihovog života. 

VP: Danas se obilježava Međunarodni dan prijateljstva. Šta za Vas znači prijateljstvo?

Jana: Prijateljstvo je sigurna luka, mirno more, bonaca.

Iva: Za mene je prijateljstvo pokretač dobrih struja. Onih koje nas navode da budemo savršeni i srećni.

Miloš: Prijateljstvo za mene predstavlja sigurnost, povjerenje i podršku.

Neda: Za mene prijateljstvo znači porodica koja se stiče godinama, koju mi sami biramo pored one koja nam je po rođenju dodijeljena.

Vuk: Prijateljstvo nekada znači više od bilo koje druge veze s ljudima, onda kada nađete istinskog prijatelja.

VP: Po čemu pamtite upoznavanje sa svojim prijateljem?

Jana: Kada smo mali sve nas interesuje. Mene su interesovale stvari na koje je samo on mogao odgovoriti. Tako je sve počelo.

Iva: Bile smo u prvom razredu. Iako djeca, sjećam se da smo se odmah sporazumjele. I i dalje se razumijemo, posle više od deset godina.

Miloš: Neke sam upoznao tokom školovanja, neke sam upoznao posredstvom drugih prijatelja,  sa nekima se znam od rođenja

Neda: Upoznavanje sa većinom svojih prijatelja vezujem za odrastanje i jako puno lijepih uspomena, rođendana, lijepih i tužnih momenata zajedno.

Vuk: Pamtim po njegovoj osobenosti, humoru i vedrini :)

VP: Šta biste učinili za prijatelja/e?

Jana: Ako je u nevolji i traži moju pomoć učinila bih sve što je u mojoj moći da pomognem.

Iva: Sve što oni od mene očekuju, a da je u skladu s moralnim normama. Uvijek bih im pomogla.

Miloš: Sve što im je potrebno.

Neda: Za svoje prijatelje bih učinila sve što njih čini srećnim, jer sreća mojih prijatelja znači i moja sreća.

Vuk: Poprilično sve što je u mojoj moći kada bi mu zatrebala pomoć. 

VP: Opišite svog prijatelja u par riječi.

Jana: Inteligentan, iskren, duhovit, saosjećajan.

Iva: Iskrena, požrtvovana, nasmijana... i još mnogo toga.

Miloš: Osoba s jakim stavom, pozitivna i puna razumijevanja.

Neda: Prijatelj je divan, hrabar, dobra osoba i poštena osoba.

Vuk: Požrtvovan, pošten, vrijedan.

VP: Šta posebno cijenite kod svojih prijatelja?

Jana: Iskrenost i bezuslovnu podršku.

Iva: Posebno cijenim što su bili uz mene u važnim trenucima. Vjetar u leđa i bezrezervna podrška.

Miloš: Iskrenost i što se mogu osloniti na njih i oni na mene kada je to potrebno, kao i bezuslovna podrška.

Neda: Kod svojih prijatelja posebno cijenim iskrenost jer pravi prijatelj je onaj koji pred drugima priča najljepše o tebi, a u lice u privatnosti ti kaže stvari koje pogrešno radimo.

Vuk: Iskrenost i osjećaj za ljude oko sebe.

VP: Koje aktivnosti/hobiji su zajednički za Vas i Vašeg/u

prijatelja/icu?

Jana: Volimo filmove, ne zavisimo od društvenih mreža, volimo tišinu i dobru organizaciju.

Iva: Imamo ista razmišljanja o najvažnijim stvarima u životu, to nas i sada spaja jer nemamo tajni. Slušamo istu muziku i radujemo se malim znacima pažnje.

Miloš: Pozorište, bioskop, noćni izlasci, odlazak na more.

Neda: S prijateljima radim mnoge stvari, s većinom svojih prijatelja studiram, pored fakulteta i slobodno vrijeme provodim sa svojim prijateljima, izlazimo u grad, idemo na more.

Vuk: Planinarenje, fotografija, putovanja.

VP: Možete li da podijelite s nama neku zajedničku anegdotu s

najboljim prijateljem?

Jana: S njim su anegdote neizbježne. Ima ih mnogo, ne mogu izdvojiti jednu. Sve imaju posebno mjesto u mom srcu.

Iva: Pošto ona ima odličan smisao za humor, često smo se smijale situacijama u kojima bi se našle. Ne mogu da izdvojim ni jednu anegdotu, ali s njom uvijek veselo.

Miloš: Ono što je meni bilo jako smiješno – tokom studija smo pravili planove i organizaciju sjedjenja tokom kolokvijuma da možemo da preposujemo jedni od drugih.

Neda: S drugaricom Ninom se poznajem od 7. godine i imamo jako puno anegdota, ali bih samo izdvojila naših godinu dana zajedničkih u Kotoru gdje smo imale puno lijepih uspomena, kao i jako puno novih poznanstava.

Vuk: Učestvovali smo u nagradnoj igri i pobijedili iz prve.

VP: Šta biste poručili svojim prijateljima?

Jana: Poručila bih im da je prijateljstvo biljka koja se mora zalivati i njegovati da bi davala slatke plodove. A za to njegovanje toplo preporučujem iskrenost i ljubav.

Iva: Svojim prijateljima bih poručila da ostanu takvi kakvi jesu i da se uvijek drže istine i ljubavi.

Miloš: Da ih mnogo volim i da sam tu za njih.

Neda: Budite onakvi kakvi jeste, jer samo tako dostižemo najveću sreću u životu.

Vuk: Da uživaju u svakom momentu svog života!

I na kraju zaključujemo citatom Muhameda Alija: Prijateljstvo je najteže objasniti. Ne uči se u školi, ali ako ne znaš smisao prijateljstva, onda ne znaš ništa. 

Pripremila: Anđela Miličić 






Sekretarijat za saobraćaj nije prihvatio primjedbu Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) da je ugovorni rok od deset godina, na koji će linije biti date autobuskim prevoznicima, predug.

"Kroz navedeni rok pružena je određena sigurnost eventualnom partneru Glavnog grada za obavljanje linijskog gradskog i prigradskog prevoza putnika. Standardi koji trebaju ispuniti budući prevoznici svakako će biti sadržani u pratećoj dokumentaciji javnog oglasa o povjeravanju obavljanja poslova linijskog gradskog i prigradskog prevoza putnika, a međusobne obaveze Glavnog grada i prevoznika kroz ugovor o povjeravanju poslova", naveo je Sekretarijat, piše Dan.

Sekretarijat je prihvatio sugestiju UMHCG koji je ukazao da gradski autobus mora imati najmanje jedno mjesto za korisnika invalidskih kolica.

Nije prihvaćena ni primjedba prevoznika BLT koji je ukazao da odluka propisuje da je gradski autobus prevozno sredstvo sa kapacitetom od 8 do 12 putničkih mjesta od kojih je veći dio za stajanje, uključujući i mjesto za vozača, što je, kako navode, protivno Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju.

"Zakonom je propisano da je gradski autobus sa kapacitetom, između ostalog, većim od 23 mjesta, uključujući i mjesto vozača, a nacrtom odluke su u skladu sa zakonom precizirani bliži uslovi koji se odnosne na autobuse", konstatovao je Sekretarijat.

Kućni ljubimci psi, mačke i druge male životinje mogu se prevoziti autobusima, ali moraju biti smješteni u transporterima, odnosno kutiji, kavezu, konstatovao je Sekretarijat za saobraćaj, prihvatajući sugestiju NVO Ruka Šapi.

Prevoz životinja, osim specijalno dresiranih pasa vodiča za osobe s oštećenjem vida, rehabilitacijskih pasa uz osobe koje su korisnici kolica za kretanje, terapijskih pasa uz osobe koje su korisnici kolica za kretanje,, kao i terapijskih pasa uz djecu s invaliditetom uz pratnju roditelja, bio je zabranjen Odlukom o linijskom gradskom i prigradskom prevozu putnika na teritoriji Glavnog grada.

Sporni minibusi u prigradskom prevozu

Autobuski prevoznik BLT ukazo je da zakon precizira da nadležni organ može odrediti da se na pojedinim relacijama u prigradskom saobraćaju van gradske teritorije koristi mali autobus zbog ograničavajućih saobraćajno-tehničkih karakteristika puta ili ukoliko je manje izražena potreba na tim relacijama.

Međutim, njihovu primjedbu Sekretarijat nije prihvatio.

"Pružena je mogućnost da se linijski gradski i prigradski prevoz putnika u slučaju potreba i saobraćajno tehničkih mogućnosti obavlja i većim autobusima, a sve u skladu sa zakonom", stav je Sekretarijata za saobraćaj.

Izvor: www.fosmedia.me 

Crnogorska Vlada i Parlament će, u slučaju usvajanja predloženog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u dijelu odredbe kojom će pravo roditeljima „djece sa teškim smetnjama u razvoju koja su korisnici lične invalidnine“ biti ukinuto nakon 2021, grubo prekršiti odredbe Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, koja propisuje obavezu države da, uz maksimalnu upotrebu resursa kojima raspolaže, sprovodi mjere u cilju progresivnog postizanja punog ostvarivanja ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.

Naime, država, umjesto da konstanto razvija, unaprjeđuje i osigurava ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava, već godinama razvija praksu pravne nesigurnosti za osobe s invaliditetom i njihove porodice. Tako je izmjenama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti definisano da ličnu invalidninu mogu ostvariti osobe s teškim invaliditetom, koje pritom nijesu korisnici dodatka za njegu i pomoć, čime je osobama s invaliditetom u odnosu na period prije usvajanja pomenutog zakona ograničeno i onemogućeno ostvarivanje oba prava istovremeno, odnosno ukinuto je jedno pravo, pri čemu ga je država pravdala uvećanjem iznosa za ličnu invalidninu i navodnim "spajanjem dva prava u jedno", iako je svrha ova dva prava potpuno različita i nespojiva.

Sada, ukidanjem prava garantovanog roditeljima djece s invaliditetom koja su korisnici lične invalidnine se sprovodi dalja praksa samovolje, i principa „kako nam je drago“. Tako je država zbog lobiranja i uticaja 2011. prihvatila ovo pravo iako je potpuno pogrešno zastupano obrazloženje za njegovo utvrđivanje, a danas na isti takav način, bez obrazloženja, prethodne studije uticaja i analize efekata isto ukida, bez argumenata za.

Prava roditeljima djece s invaliditetom se garantuju i imaju potpuno obrazloženje i osnov u činjenici da država nije stvorila adekvatne uslove i ravnopravnost za odgoj djece, nije omogućila usluge u zajednici, pristupačnost, kvalitetno obrazovanje i zaposlenje, dostupnost najsavremenih pomagala i usluga, nije obezbijedila život u zajednici izvan restriktivnih okruženja, i nije osigurala adekvatan životni standard i pokriće troškova života nastalih zbog invaliditeta.

Ako je država uslovila roditelje da brinu o djetetu s invaliditetom ili više djece s invaliditetom istovremeno kako misli da se taj roditelj može zaposliti i raditi i obezbijediti ekonomsku sigurnost u starosti?

Postavlja se pitanje po čemu je to 2011. ovo pravo bilo opravdano, a 2020. više nije? Šta je to značajno i revolucionarno dostignuto u oblasti prava osoba s invaliditetom da je postignuta jednakost i ravnopravnost s drugim građanima jer ako država navodi da se pravo ukida zbog ravnopravnosti uslova penzionisanja, „stabilnosti i održivosti penzijskog sistema, veće pravednosti i adekvatnosti penzijskih davanja“ onda ona zauzima stav da su roditelji djece s invaliditetom koji ostvaruju, ili potencijalno bi u budućnosti ostvarili ovo pravo, u povoljnijem položaju od drugih građana. Ili to država priznaje da je od 2011. do danas bila nepravedna?

Da država ne razumije koncept ljudskih prava jasno je iz svakog javnog saopštavanja, a pritom je godinama prihvatala i sama definisala garancije u duhu modela milosrđa i sažaljenja i to prvenstveno prema porodicama i roditeljima djece s invaliditetom. Na taj način je nerijetko bilo kakav pokušaj definisanja i garancija prava OSI u duhu modela zasnovanog na ljudskih pravima bilo odbijano po automatizmu, dok su definisana prava za roditelje i staratelje i to na način kojim se podstiče veća zavisnost i nesamostalnost OSI, one dovode u inferioran i pasivan položaj i pravni status, i često se upravo zbog naknada podstiče oduzimanje poslovne sposobnosti OSI kao lakši način dokazivanja osnova za ostvarivanje nekih prava.

Ukoliko je država posle 10 godina ustanovila da ovom pravu nije mjesto u penzijskom sistemu onda je trebala istovremeno predložiti izmjene i dopune drugog zakona u kojem bi „bilo mjesta za ovo pravo“, ili postići na drugačiji način pravni ekvivalent garancijom drugih prava suštinski istovjetnih za roditelje i porodice, odnosno osobe s invaliditetom.

Zanimljivo je da kada država kaže da brine o OSI sama sebe demantuje jer za njih nijedno od ovih prava nije garantovala, pa ni pravo na polovinu punog radnog vremena, što upravo potvrđuje njen pristup sažaljenja i milosrđa prema porodicama osoba s invaliditetom jer država ima stav da su OSI teret društva, a da su njihove porodice po prirodi stvari nesrećne. Jedino pravo koje isključivo ostvaruju osobe s invaliditetom je pravno na ličnu invalidninu. Sva ostala prava: dodatak za njegu i pomoć, materijalno obezbjeđenje porodice i sl. garantovana su i po drugim osnovima.

Umjesto da politikom deinstitucionalizacije, omogućavanja samostalnog života, mjerama izjednačavanja mogućnosti i principom afirmativne akcije država postiče ravnopravnost OSI, a porodicama OSI pruža dodatnu podršku jer su nerijetko u crnogorskim uslovima zaista primorani da se brinu sami o djeci i često odriču svojih životnih opredjeljenja, ona nemuštim saopštenjima i izjavama vrijeđa zdravu inteligenciju.

Tako se u poslednjem u kojem Ministarstvo rada i socijalnog staranja odgovara na navode Građanskog pokreta URA nalazi niz konstatacija koje najbaže rečeno ponižavaju građanski osjećaj, i nemaju veze s predmetnom temom izmjena i dopuna Zakona o penzisjkom i invalidnskom osiguranju ni po sadržaju, ni po suštini.

Ostaje gorak utisak i pitanje da li Ministarstvo rada i socijalnog staranja očekuje aplauz na navedeno saopštenje kao vid zahvalnosti za brigu, isticanjem iznosa naknada koje mogu ostvariti porodice djece s invaliditetom? Da li je i kada Ministarstvo sprovelo ospežno istraživanje o troškovima života OSI i potrebnim resursima pa je zaključilo da pruža više od potrebnog?

Ako je Ministarstvo zaključilo da „ulaganja“ koja nabraja ne daju efekte u cilju postizanja ravnopravnosti osoba s invaliditetom i njihovih porodica, zašto nije omogućilo adekvatnije mjere i politike koje će postići da se osjećamo uvaženi i ravnopravni, a ne omalovaženi i kao teret društva i države jer nam se još zbrajaju sva prava i ističe njihov novčani iznos?

Zar ova država ne treba da se postidi i zabrine što među više od 60 hiljada osoba s invaliditetom samo njih oko 2730 ostvaruje pravo na ličnu invalidninu?

Možda bi bilo ispravno da sljedeće saopštenje kojim će se oglasiti Ministarstvo sadrži informacije o broju zaposlenih u institucijama: dnevnim centrima, ustanovama za smještaj djece s invaliditetom i odraslih OSI, iznosu mjesečnih troškova za te namjene i efektima postignutim posle 10 godina „reforme“ sistema socijalne i dječje zaštite. 

U Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore smatraju da mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti, ali za Boje jutra govore o problemima s kojima se suočavaju prilikom poštovanja mjera, odnosno sprječavanja širenja i prenosa virusa Covid 19. 

"Kada obavljam razgovore sa strankama, ako su ti razgovori duži meni bude teško da dišem", kazala je Miličić.

Ovako dvadesetsedmogodisnja Anđela Miličić iz Podgorice, koja je osoba s cerebralmom paralizom, opisuje svoj radni dan. Smatra da mjere Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) moraju da se poštuju, ali s obzirom na to da ima fizicki invaliditet, predstavljaju joj određene poteškoće. 

"Jedan od prvih razloga je, kada stavim masku na nos, moje naočare, kao pomagalo počinju da magle. Takođe, moram reći da su sljedeće poteškoće, ako koristim ovu vrstu maske, ona koliko-toliko mi je olaksavajuća, u smislu kad je stavljam i kad je skidam, ali ukoliko bi koristila masku na vezivanje, onda bih svakodnevno morala da tražim asistenciju druge osobe", objasnila je Miličić.

Iako su u susjednim državama, poput Hrvatske, napravljeni izuzeci od nošenja maski, za osobe s određenim vrstama invaliditeta, u Crnoj Gori to još uvijek nije slučaj. Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) kažu da je o ovom trebalo ranije razmišljati.

 "Ovdje prvenstveno mislim na osobe oštećenog sluha, koje prosto kada neko nosi masku, ili kad su same primorane da je nose, ne mogu komunicirati, ne mogu ni primiti informacije, zatim osobe koje imaju psihosocijalni invaliditet, odnosno u narodu više poznat kao "mentalni invaliditet", su takođe posebno ugrožene jer prosto je teško da prihvate takve vrste promjena, i da im se objasni značaj takve vrste zaštite, uključujući i kategoriju osoba s intelektualnim invaliditetom, gdje to može postojati problem. Međutim, nošenje maske nije samo problem tokom komunikacije i prijema informacija, nego i kod osoba koje imaju respiratorne ili druge poteškoće, gdje je zaista nošenje maske teško, posebno maski kakve imamo na tržištu u Crnoj Gori", objasnila je Marina Vujačić, direktorica te NVO.

Stoga kažu da bi na tržištu trebalo da se nađu nove maske, koje će im olakšavati funkcionisanje. Država bi trebalo da obezbijedi sredstva ili direktno opremu, kroz donacije, kojima će omogućiti da osobe s invaliditetom (OSI) budu zaštićene a ne dodatno ugrožene.

"Imamo divan primjer iz Španije, gdje su pravljene maske koje imaju otvoren dio lica gdje su usta, koja apsolutno štite kao i bilo koje druge maske, a dodatno omogućavaju komunikaciju i nesmetano disanje. S druge strane, mi u Crnoj Gori nemamo mogućnost, posebno kad su u pitanju OSI, da toliko redovno mijenjaju maske da se i one samim tim zaštite, da sebi ne nanesu dodatni rizik, načinom što će koristiti medicinske maske više puta ili bilo koje pravljene maske koje se redovno ne održavaju", zaključuje Vujačić.

Za sada, u Crnoj Gori, samo djeca do 7 godina ne moraju da nose maske.

Izvor: Portal Vijesti, TV Vijesti

Ministarstvo javne uprave (MJU) je, u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore, održalo danas prezentaciju Monitoring primjene smjernica za kreiranje elektronskih dokumenata u skladu sa standardima ePristupačnosti, saopšteno je iz MJU.

U uvodnom dijelu govorili su ministarka javne uprave Suzana Pribilović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović, načelnica Direkcije za elektronsku upravu Mirjana Begović i Katarina Bigović iz Saveza slijepih Crne Gore.

“Današnje predstavljanje Analize primjene smjernica za e-pristupačnost elektronskih dokumenata je nastavak dobre saradnje Ministarstva javne uprave i Saveza slijepih Crne Gore zasnovane na Memorandumu o saradnji. I ova aktuelna situacija s epidemijom koronavirusa, pokazala nam je da ne može i ne smije biti prepreka ni za koga u društvu i da treba svi zajedno da radimo na stvaranju jednakih mogućnosti za sve, a to podrazumijeva i pravo na podjednaku pristupačnost informacija svima”, kazala je ministarka javne uprave Suzana Pribilović.

“Cilj nam je da svi, a prije svega osobe oštećenog vida, pod jednakim uslovima koriste sadržaje koje kreira javna administracija u Crnoj Gori. Da se postavi standard za kreiranje web sajtova dostupnih svima, kao i da se digitalna podijeljenost pretoči u digitalnu povezanost”, kazala je Pribilović.

Zakonom o elektronskoj upravi prepoznata je odredba e-pristupačnosti i po prvi put obavezuje institucije da u izradi elektronskih usluga i sajtova vode računa o prilagođavanju sajtova osobama s invaliditetom. Na taj način, Crna Gora prati EU koja je prije dvije godine usvojila regulativu koja, takođe, obavezuje javne institucije da svoje sajtove u razumnoj mjeri prilagode standardima pristupačnosti”, kazala je Pribilović.

Ministarka je istakla da je prethodnih godina e-pristupačnost dobijala sve više na značaju, a prvi koraci su bili izrada smjernica za izradu pristupačnih dokumenata, kao i davanje smjernica o izradi pristupačnih dokumenata u Smjernicama za izradu web sajtova organa u javnoj upravi.

“Imajući u vidu da je Ministarstvo javne uprave nadležno za kreiranje ambijenta za razvoj informacionog društva i elektronske uprave i u oblasti e-pristupačnosti, koja predstavlja jedan od stubova razvoja digitalnog društva, smatrali smo važnim da se upravo kroz aktivnosti za otvorenu upravu pristupi ciljanom praćenju sprovođenja smjernica, koje je smo usvoji u ovoj oblasti”, kazala je Pribilović.

“Ipak, svjesni smo da je ovo proces na kojem moramo da istrajavamo i da u narednom periodu moramo raditi još više na širenju svijesti o potrebi primjene standarda pristupačnosti, kao i edukaciji zaposlenih. Zato je i oblast e-pristupačnosti, kao jedan od segmenata prava na pristup informacijama osoba oštećenog vida, našla svoje mjesto u Nacionalnom akcionom planu za sprovođenje Partnerstva za otvorenu upravu u Crnoj Gori 2018-2020, čijom izradom je koordiniralo Ministarstvo javne uprave“, kazala je Pribilović.

“Izrađena analiza pokazuje da su e-dokumenti i sajtovi na kojima se oni nalaze uglavnom pristupačni za korisnike čitača ekrana, osobe s potpunim oštećenjem vida i za osobe s djelimičnim oštećenjem vida, ali smo stekli utisak da ta pristupačnost nije ciljano obezbijeđena“, saopštio je Goran Macanović.

“Identifikovana nepristupačnost e-dokumenata i sajtova na kojima se nalaze će omogućiti institucijama koje su ih kreirale da iste učine pristupačnim, ali i da ukaže na neophodnost obezbjeđivanja pristupačnosti onih koje će u narednom periodu kreirati, a što će doprinijeti da osobe s oštećenim vidom imaju mogućnost da primaju, koriste i dijele informacije na osnovu jednakosti sa ostalim građanima”, istakao je Macanović.

“Monitoring pristupačnosti elektronskih dokumenata i sajtova na kojima su postavljeni je od višestrukog značaja kako za osobe sa oštećenim vidom, tako i za cjelokupnu zajednicu, državu Crnu Goru”, kazao je izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore.

Macanović je kazao da sprovođenje monitoringa primjene smjernica za e-pristupačnost za osobe s invaliditetom pokazuje da je ova oblast jedan od prioriteta u radu Ministarstva javne uprave.

Načelnica Direkcije za elektronsku upravu Mirjana Begović kazala je da razvoj digitalnog društva podrazumijeva principe dostupnosti i uključivosti svih članova društva. E-pristupačnost je prepoznata kao strateški cilj u Strategiji informacionog društva, te su shodno tome kroz različite aktivnosti u proteklom periodu približili cilju pristupačnih sajtova i dokumenata koji su čitljivi i prilagođeni korišćenju od strane osoba s invaliditetom“ – kazala je Begović.

Izvještaj je predstavila Katarina Bigović iz Saveza slijepih Crne Gore.

Monitoring primjene Smjernica za kreiranje elektronskih dokumenata u skladu sa standardima e-Pristupačnosti sproveden od strane osobe potpuno oštećenog vida i osobe djelimično oštećenog vida, prema već utvrđenoj metodologiji i kreiranim upitnicima u odnosu na elemente pristupačnosti za osobe potpuno oštećenog vida, čitač ekrana i djelimično oštećenog vida, kontrast, veličina slova, izgled stranice. Monitoring je sproveden u periodu od 15. aprila do 31. maja 2020. godine. Istraživanjem je obuhvaćen 21 web sajt institucija i analizirano 208 dokumenata.

Prezentacija je realizovana u okviru projekta Efikasna interna i eksterna komunikacija Strategije reforme javne uprave, koji finansira Evropska unija. Korisnik projekta je Ministarstvo javne uprave Crne Gore, a projekat sprovodi konzorcijum koji predvodi KPMG.

Izvor: www.aktuelno.me 

Aktvina zona iz Cetinja i Institut za poslovnu i finansijsku pismenost iz Podgorice, realizovali su projekat Ideje za strateško planiranje zapošljavanja mladih na lokalnom nivou, koji je finansiran od strane Beogradske otvorene škole, odnosno kofinansiran od strane Evropske unije, a u okviru programa WEB4YES.

Opšti cilj projekta je bio uspostavljanje uslova za veću stopu zaposlenih mladih na teritoriji Crne Gore, putem mehanizama za kvalitetno strateško planiranje u oblasti zapošljavanja mladih na lokalnim nivoima. Upravo iz ovog postavljenog cilja proizilazi Vodič za strateško planiranje zapošljavanja mladih na lokalnom nivou

Ovaj Vodič je namijenjen lokalnim samoupravama, ali i organizacijama građanskog društva, koje u okviru istog mogu pronaći korisne prijedloge mjera i aktivnosti za strateško planiranje oblasti zapošljavanja u lokalnim akcionim planovima za mlade (LAPM). Naime, lokalne samouprave su u obavezi usvojiti dvogodišnje akcione planove za mlade, a u skladu sa Zakonom o mladima. U okviru tih planova, prema istraživanju Aktivne zone, najzastupljenija oblast je zapošljavanje mladih, budući da je stopa nezaposlenosti mladih na visokom nivou. Pored Vodiča, u okviru projekta su realizovane online obuke za 30 mladih iz cijele Crne Gore, a o mogućnostima i preprekama u pokretanju sopstvenog biznisa, sa ciljem izrade konačnog biznis plana. Tri najbolja biznis plana su nagrađena, a svim učesnicima/cama je obezbijeđena mentorska podrška u kreiranju biznis planova, a predstavljeni su i mogući izvori finansiranja za ideje koje su mladi kreirali u okviru ovih obuka.

Ukoliko želite da preuzmete pomenuti Vodič, to možete učiniti klikom ovdje

Izvor: Aktivna zona

Brisel, Budimpešta, 23. jul 2020 – Dvoje eksperata Ujedinjenih nacija iskazali su zabrinutost zbog mnogobrojnih instanci koje koriste fondove EU za finansiranje održavanja i širenja institucija za osobe s invaliditetom širom kontitenta, čime se krši međunarodno zakonodavstvo o ljudskim pravima. 

Specijalna izvjestiteljka UN za prava osoba s invaliditetom, Katalina Devandas Agilar (Catalina Devandas-Aguilar) i specijalni izvjestilac UN za pravo na adekvatno stanovanje, Balakrišnan Radžagopal (Balakrishnan Rajagopal) zajedničkim pismom su se obratili predsjednici Evropske komisije, Ursuli van der Lajen (Ursula van der Leyen). U pismu oni izražavaju “ozbiljnu zabrinutost” zbog činjenice da se Evropski strukturno-investicioni fond (European Structural and Investment Funds – ESIF) “nastavlja koristiti za održavanje zastarjele, diskriminatorne i opasne prakse institucionalizacije, uključujući i manje institucije” za osobe s invaliditetom u brojnim državama članicama EU. 

Specijalni izvjestioci ističu da su “institucionalna okruženja postala žarišta COVID-19” i da “izgradnja i održavanje institucija, bilo da su male ili velike, direktno je suprotstavljena Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom, posebno u odnosu na nediskriminaciju i samostalni život u zajednici”, napominjući da smještanje osoba s invaliditetom u ovakva institucionalna okruženja ovu grupaciju dovodi u veći rizik od drugih ozbiljnih kršenja ljudskih prava, uključujući zapostavljanje, ograničavanje, izolaciju i nasilje. 

Navodeći argumente, specijalni izvjestioci su podsjetili Van der Lajen da su Evropska unije i svih 27 država članica ratifikovale Konvenciju, obavezujući se na poštovanje, zaštitu i primjenu ljudskih prava osoba s invaliditetom i pozvali predsjednicu Evropske komisije da “primijeni snažne politike da bi se zaustavilo finansiranje koje se koristi za izgradnju malih institucija za osobe s invaliditetom”, te da se ono preusmjeri za postizanje istinske inkluzije i podrške ljudima da žive samostalno. Oni ističu sljedeće: 

Nastavkom finansijske podrške projektima koji promovišu i osnažuju institucionalizaciju osoba s invaliditetom, Evropska komisija podržava, legitimiše i aktivno doprinosi nastavku primjene medicinskog modela pristupa invaliditetu, na taj način podrivajući progres dostignut usvajanjem Konvencije i ohrabruje države da održavaju zastarjele, neefektivne i diskriminatorne okvire koji krše prava osoba s invaliditetom.” 

Ovo saopštenje upućeno je nedugo nakon izdvojenih obraćanja koja je specijalni izvjestilac UN za parvo na zdravlje, Dainijus Puras (Dainius Pūras) uputio Vladi Bugarske i Evropskoj komisiji zbog šeme finansirane od strane Evropskog strukturno-investicionog fonda kroz koju je podržana izgradnja malih institucija za više od 1000 osoba s invaliditetom u toj zemlji. Ovo finansiranje je trenutno predmet spora pred Evropskim sudom pravde. 

Fondacija Validnost (Validity Foundation) i Evropska mreža za samostalni život (European Network on Independent Living – ENIL) pozdravljaju ovo obraćanje Evropskoj komisiji u kome se ponovo ističe sistematski propust dijela Komisije da spriječi da se finansije EU koriste za rasprostranjeno i teško kršenje ljudskih prava. Kako podaci nastavljaju da se gomilaju, Validnost i ENIL pozivaju Evropsku komisiju da preduzme odlučnu akciju na najvišem nivou da bi spriječila dalje kršenje prava, preusmjeri finansiranje na pružanje istinskih servisa podrške za život u zajednici i da obezbijedi naknade štete osobama s invaliditetom koje su bile smještene u ovakvim okruženjima

Izvor: Evropska mreža za samostalni život – ENIL 

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Vijest da je Vlada uoči izbora usvojila dugo očekivane izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i uputila ih Skupštini na hitno usvajanje, obradovalo je ipak mnoge zbog povećanja minimalne penzije i isključivanja iz obračuna najnepovoljnijih godina staža.

Međutim, roditelji djece s invaliditetom nemaju razloga za slavlje jer im se predloženim zakonom ukida pravo da jedan od njih sa 20 godina staža ode u starosnu penziju.

Iz Nacionalne asocijacije roditelja, djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore žale se da, kako stare sve teže mogu da brinu o svojoj djeci, zbog čega predloženo ukidanje predstavlja dodatni teret za već ranjive porodice.

Iz Unije slobodnih sindikata, ciji su predstavnici bili u radnoj grupi za izmjene zakona, poručuju da je novo rješenje nepravedno pa će uputiti inicijativu da se isto pravo propiše Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Država je to pravo inače vidjela kao opterećenje za njene finansije.

Predviđenim izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, od kraja naredne godine ukida se mogućnost da sa navršenih 20 godina staža jedan od roditelja djece s invaliditetom, stekne pravo na starosnu penziju.

Iz Nacionalne asocijacije roditelja, djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore ne kriju razočaranje navodeći da su im te penzije bile velika sigurnost.

Međutim, u odgovoru Ministarstva rada i socijalnog staranja nevladinoj organizaciji Akcija za socijalnu pravdu, navodi se da je razlog ukidanja penzija "pravednost i održivost penzijskog sistema“"

Koliko je to tačno pokazuju podaci Fonda PIO, prema kojima je u Crnoj Gori 421 roditelj ostvario pravo na penziju po ovom osnovu.

Kako je u zemlji ukupno 115 hiljada penzionera, roditelji djece s invaliditetom razvoju ne čine ni 0,4 odsto penzionerske populacije.

Za Uniju slobodnih sindikata, koja je bila u Radnoj grupi za izmjene zakona , priznaju da ovo nije pravedno rješenje, kao i da je Vladin odgovor bio da toj odredbi nije mjesto u Zakonu o PIO već u Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković je najavio da će, uputiti inicijativu da se postojeće rješenje, ukoliko se usvoji ovakav Zakon o PIO, nađe u Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Izvor: portal Vijesti

U okviru temeljne rekonstrukcije Stadiona malih sportova pod Goricom završeno je betoniranje terena za fudbal i košarku, postavljena je vještačka podloga na fudbalskom terenu, uređene su i ofarbane tribine na kojima su postavljene plastične stolice u plavoj i bijeloj boji, postavljena je nova i rekonstruisan dio stare metalne ograde, urađene su kapije, a izgrađeni su i upojni bunar za atmosferske vode, slivnici i šahtovi.

Kako je kazao šef gradilišta Veselin Radulović iz građevinske firme Grand dizajn koja izvodi radove, u toku je ugradnja stubova i reflektora, koja će biti završena narednih nekoliko dana, nakon čega im ostaje da ugrade podlogu na košarkaškom terenu, urede terasu kafića i dječje igralište. Navodeći da su priveli kraju izgradnju objekta u kojem će biti kancelarije, svlačionice, kafe-bar i drugi sadržaji, šef gradilišta poručuje da bi kompletan posao trebalo da bude završen za desetak dana.

Navodeći da su izbetonirana oba terena i postavljena vještačka podloga na fudbalskom, Radulović kaže da će ubrzo biti postavljena i plastificirana podloga na košarkaškom terenu, te da je u toku postavljanje stubova i reflektora, koji će biti naštelovani narednih dana.

On je dodao da se privode kraju i radovi na objektu u kojem će biti kancelarije, svlačionice i kafe-bar.

"U toku su završni radovi u prostorijama objekta i na krovu", kazao je Radulović, uz napomenu da će objekat biti obložen ukrasnim kamenom.

Pored košarkaškog terena, a ispred objekta, biće urađena podloga od štampanog betona.

"Na tom prostoru će biti terasa kafića, pored koje će biti uređeno igralište za djecu", kazao je šef gradilišta, uz napomenu da bi kompletan posao trebalo da bude gotov do 1. avgusta.

Početak rekonstrukcije Stadiona malih sportova pod Goricom gradonačelnik Ivan Vuković ozvaničio je 3. februara ove godine. Kako je tada istaknuto, riječ je o jednom od najznačajnijih sportskih objekata po opštem značaju za Podgoricu, koji je dugo bio zapušten.

Rekonstrukcija popularnog poligona pod Goricom obihvatila je izgradnju terena sa vještačkom travom, košarkaš-kog i igrališta za druge sportove, tribine sa plastičnim stolicama, moderne rasvjete, semafora i audio-sistema.

Podršku Glavnom gradu u realizaciji ovog projekta pružio je Fudbalski savez Crne Gore (FSCG), koji je obezbijedio podlogu za fudbalski teren.

Ukupna vrijednost ove investicije je oko 490.000 eura, donacija FSCG je 50.000, a 20.000 izdvojeno je za hortikulturno uređenje. Ako se na to doda i rekonstrukcija pristupne ulice, riječ je o projektu za koji će biti izdvojeno više od 700.000 eura.

Prema neslužbenim informacijama, na Stadionu malih sportova pod Goricom naredne godine bi trebalo da bude održano Evropsko prvenstvo u malom fudbalu.

"Tim povodom obišli su nas i predstavnici Fudbalskog saveza Crne Gore premjerili su stadion i provjerili da li ispunjava međunarodne standarde", kazao je Radulović uz napomenu da je sve urađeno po standardima FIFA i UEFA.

On je naglasio da su u okviru rekonstrukcije tribina u donjem dijelu proširili i uradili prilaz za osobe s invaliditetom.

"U prvom redu tribine će cijelom dužinom biti dostupne za osobe s invaliditetom", istakao je Radulović, uz napomenu da će stadion moći da primi 2.450 gledalaca.

Izvor : FOS Media
















U okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji), koji se realizuje uz podršku Evropske komisije, NVO 35mm je tokom petka i subote organizovala prvi trening u Podgorici za predstavnike/ce manjina.

Pomenutu obuku iz oblasti etičkog novinarstva i ljudskih prava, te umjetnosti pričanja priča, vodili su: prof. dr Dubravka Valić Nedeljković, novinarke Kristina Ćetković i Milica Đokđurić, kao i prof. dr Nikola Vukčević. 

„Demokratičnost društva se ne ogleda u tome koliko manjine uspiju da se izbore za svoja prava već u onome koliko je većina spremna da manjinama omogući uživanje njihovih prava“ – kazala je prof. dr Dubravka Valić Nedeljković. 

Ona je učesnicima treninga govorila o osnovnim ljudskim pravima manjina. Dugogodišnje znanje i iskustvo iz novinarstva i nevladinog sektora sažela je kroz predavanja i prisutnima govorila o odnosima sa medijima u promovisanju vrijednosti i aktivnosti organizacija civilnog sektora. 

„Priče služe da onoga koji ih sluša učini inteligentnijim, spremnijim, sposobnijim za rješavanje problema sa kojima se suočava. Svaka naša priča je priča o vrlinama ljudi ili pojedinaca koji su njihovi junaci. Govorimo o sukobljavanju  vrline protagoniste“ – rekao je prof. dr Nikola Vukčević tokom svog predavanja. 

Objasnio je da radnja priče predstavlja lično putovanje junaka, preispitivanje, rast svijesti, kao i da junak obično raste i uči tokom priče to jeste putovanja. Vukčević je istakao da su najbolje priče one koje govore o velikom problemu u kojem su i antagonista i protagonista u pravu, ali gdje pobijedi nijansa u sukobu argumenata i mišljenja. 

„Kad god tokom novinarskog rada prekršite etičke principe, budite sigurni da ste u isto vrijeme povrijedili na desetine, moguće i stotine osoba, neke obmanuli, a neke naveli na pogrešne odluke i reakcije. Tim prije je važnije da istraživački novinari, kao vrhunski pregaoci ove profesije, budu krajnje etični. Oni moraju da budu primjer koji potvrđuje da se može i mora bolje!“ – kazala je urednica medijskih programa u NVO 35mm i urednica emisije „Regionalni Robin Hud“ Milica Đokđurić. 

Ona je tokom treninga govorila o praktičnim primjerima i problemima na koje je nailazila tokom dugogodišnje novinarske prakse i borbe za ljudska prava u sukobu sa institucijama.

Programska direktorica NVO 35mm i novinarka Kristina Ćetković, govorila je o stereotipizaciji, marginalizaciji i getoizaciji vulnerabilnih grupa u medijima, kroz primjere u crnogorskim medijima. 

„Kodeks novinara/ki Crne Gore ne obavezuje branšu ali je svrsishodan i dovoljan svima koji žele da se profesionalno i časno bave svojim pozivom“ – navela je ona. 

Pomenuti projekat omogućiće podsticanje inkluzivnih i istraživačkih medijskih sadržaja, naglašavajući perspektive manjina – LGBTIQ osoba, osoba s invaliditetom, Roma, žena, korisnika i bivših korisnika psihoaktivnih supstanci. 

Realizacijom projekta se želi ojačati profesionalna medijska scena u Crnoj Gori kroz održivi doprinos participativnoj demokratiji i procesu evropskih integracija, jačanje inkluzivnog izvještavanja, nezavisnog i istraživačkog novinarstva o EU integracijama, uz isticanje perspektive manjina.

Projekat u partnerstvu sprovode: produkcijska kuća Galileo production, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), NVO 35mm, Romska organizacija “Koračajte sa nama – Phiren Amenca”, NVO LGBT Forum Progres, NVO 4Life i Fakultet političkih nauka UCG. 

Izvor: NVO 35mm 

Strana 1 od 22

Back to top