Kristian

Kristian

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore, povodom Međunarodnog dana pasa vodiča/pomagača, pozivaju državu da obezbijedi ovu uslugu korisnicima kroz redovno finansiranje iz budžeta, na način što će planirati sredstva za školovanje minimum jednog psa godišnje. 

Psi pomagači, a među njima i psi vodiči, omogućavaju osobama s invaliditetom da žive u skladu s postulatima samostalnog života, oni omogućavaju visok nivo samostalnosti i nezavisnost od drugih osoba, uključujući i zaštitu privatnosti korisnika. Psi vodiči pomažu osobama s oštećenim vidom da se samostalno, slobodno i bezbjedno kreću, dok pomagači pružaju asistenciju u podizanju i premještanju iz kreveta na kolica, toalet, podizanju i dohvatanju predmeta, otvaranju/zatvaranju vrata, paljenju/gašenju svijetla i slično. 

U Crnoj Gori trenutno dvije osobe s oštećenim vidom koriste uslugu psa vodiča, dok se druge dvije osobe nalaze na listi čekanja, odnosno u proceduri su dobijanja psa. 

UMHCG već godinama, ali sa značajnim naporima u održivosti programa, sprovodi ovu aktivnosti jer se sredstva prikupljaju isključivo iz donacija. Među značajnim donatorima u poslednjoj godini izdvajamo Morsko dobro, Rotary klub Kotor i Regulatornu agenciju za energetiku, ali i sve građane, pojedince koji su obezbijedili sredstva za školovanje psa vodiča Lavera. 

Donacije je moguće uplaćivati putem žiro računa 550-7880-14 ili direktno u 17 kasica koliko ih je trenutno postavljeno u različitim objektima u Crnoj Gori: poštama, marketu Idea u Zelenici i Mall of Montenegru, Montvetu, Aerodromima Crne Gore, Autobuskoj stanici Podgorica i Hard rock kafeu u Podgorici. 

Kako je Crna Gora malo tržište, nema školu u kojoj bi se obučavali psi vodiči/pomagači, obuka za pse sprovodi se u Centru za rehabilitaciju Silver u Zagrebu, na osnovu sporazuma s UMHCG. Kada je u pitanju cijena psa vodiča/pomagača, potrebno je izdvojiti oko 15.000,00 eur za prve procjene, školovanje i prenos, dok se kasnije izdvajaju redovna godišnja sredstva za kontrole, a sami korisnici već godinama pokrivaju troškove ishrane i veterinarskih usluga za pse, kao sopstveni doprinos programu i njegovoj održivosti.

Iako je Crna Gora donijela Zakon o kretanju lica sa invaliditetom uz pomoć psa pomagača, ovaj propis garantuje korisniku pravo kretanja i boravka sa psom, ali ne i školovanje i nabavku psa pa je isti neophodno dopuniti, ili u Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, koji definiše usluge u zajednici prepoznati i ovu uslugu direktno. Preduslov za dobijanje psa vodiča/pomagača je samostalnost korisnika; za osobu s oštećenim vidom preduslov je pravilna tehnika kretanja uz pomoć bijelog štapa, dok je i za njih i za osobe s fizičkim invaliditetom neophodna samostalnost donošenja odluka, odnosno pravilnog upravljanja uslugom, brige o psu... Na ovaj način podržava se i život u zajednici i maksimalan nivo nezavisnosti osoba s invaliditetom od članova porodica i sistema, i smanjuje rizik moguće institucionalizacije. 

U mnogim zemljama Evrope, osim finansiranja školovanja i nabavke pasa vodiča, lokalne i nacionalne vlasti, omogućavaju i finansiranje veterinarskih usluga i ishrane za pse. Tako, npr. Češka obezbjeđuje 32 eur mjesečno za ishranu, Francuska 50 eur za brigu o psu, Rusija obezbjeđuje godišnji dodatak od 250 eur, dok lokalne vlasti u Danskoj obezbjeđuju nabavku, edukaciju i veterinarske usluge. 

Finansiranjem ove usluge iz budžeta osobe koje žele, i pritom ispunjavaju uslove, za korištenje usluge psa vodiča/pomagača ne bi čekale da se stvore uslovi, prikupe sredstva kroz donacije, već bi mogli da dobiju uslugu blagovremeno i odmah po završenim procjenama i proceduri.  

U trenutnoj situaciji, u vrijeme pandemije COVID-19, većina osoba s invaliditetom ostala je bez usluga koje se pružaju u sistemu ili od drugih pružalaca usluga, bilo da su u pitanju usluge dnevnih centara, ili druge usluge u zajednici, uključujući i mnoge koje pružaju organizacije osoba s invaliditetom zbog mjera i naredbi Vlade, dok to nije bio slučaj s korisnicima pasa vodiča, pa se i na ovaj način pokazala jedna od važnih prednosti ove usluge. 

I Svjetski savez slijepih se pridružio obilježavanju ovog dana, navodeći par krucijalnih stavova, koje prenosimo u nastavku:

  • Psi vodiči, pomagači, omogućavaju osobama oštećenog vida da izbjegavaju prepreke, budu nezavisni, samouvjereni, putuju sigurno. 
  • Kako bi se izbjegle posljedice Covid-19 i ispoštovala distanca, osobe oštećenog vida su primorane da ostanu doma, bez pristupa osnovnim uslugama. Ovdje postaje vrlo važna uloga pravilno obučenih pasa vodiča. Njihova upotreba značajno smanjuje potrebu za fizičkom interakcijom osoba s oštećenim vidom s drugima; 
  • Koristimo priliku da pozovemo Vladu i donosioce politika da razviju i sprovode zakonodavstvo u cilju uklanjanja diskriminacije korišćenja psa vodiča; 
  • Obavještavamo da nema dokaza da psi prenose COVID-19, ipak pozivamo na pravilnu higijenu, osobe koja koristi psa vodiča, i psa pomagača, a i drugih osoba ukoliko brinu o psu;  
  • I dalje ćemo se zalagati u ime naših članova, da ne budu lišeni prava koja su utvrđena UN Konvencijom o pravima OSI.

Međunarodni dana pasa vodilča i pomagača obilježava se svake godine, poslednje srijede u aprilu. Ovim povodom djeca iz vaspitne jedinice "Kosovka djevojka" JPU “Dragan Kovačević” iz Nikšića, u okviru trosatnog programa s vaspitačem Borisom Marušićem, izradili su likovne radove koji prikazuju značaj pasa vodiča i pomagača za osobe s invaliditetom, a koje smo objavili na FB stranici.

U ovim vremenima neprestano slušamo o problemu policijskog časa, karantina, izolacije. Ova izolacija se računa u satima, danima i sigurno će proći, ali neki je žive cijeli život.

„Mi možemo samo da se nadamo da će kad se ovo sve završi postojati veća želja svih za rešavanje problema i predrasuda sa kojima se susreću osobe s invaliditetom”, kaže aktivista u zrenjaninskom Udruženju paraplegičara Banata.

Nenad pojašnjava  da postoje različite vrste invaliditeta tako da je često utisak da je broj osoba s invaliditetom daleko manji. Veliki broj osoba s invaliditetom zbog problema i ograničenja nikuda ne ide i ne pojavljuju se u „stvarnom” životu. Mnogi su i prije ove izolacije bili u nekoj vrsti trajnog karantina tako da je za njih ovo uobičajena realnost.

„Naravno, postoji jedan broj naših članova koji su, kao i drugi morali da se naviknu na nove okolnosti karantina, a žive aktivno. Ipak, to je manji broj osoba s invaliditetom. I oni su se relativno lako prilagodili novoj situaciji, jer su kroz nju u dužem ili kraćem vremenskom intervalu već prolazili”, naglašava Nenad i daje korisne savjete.

„Ako želiš da se prilagodiš, treba sebi unaprijed da postaviš zadatke koje želiš taj dan da obaviš i dan na kraju bude kratak. Godinama unazad nakupilo se mnogo sitnih zadovoljstava, obaveza i nezavršenih stvari za koje sad imaš vremena. Budući da se bavim sportom, svakodnevno vježbam, a ostalo vrijeme provodim uz tv, internet, filmove, knjige i komuniciram sa prijateljima. Živim kao i drugi. Jedino što dio vremena provodim u nalaženju novih rešenja koje mi mogu unaprijediti stepen rehabilitovanja i funkcionisanje u budućim vremenima posle korone”, predočava Nenad i ističe da nije izlazio iz kuće trideset dana. Kako ima dvorište olakšana mu je izolacija.

Prema njegovim riječima, sigurno da su se mnoge osobe s invaliditetom susrele sa brojnim  dodatnim problemima.  Postojao je problem personalnih asistenata koji nisu mogli da se vrate od korisnika prije 17 časova, problem transporta i nabavke...

Nenad dodaje da ne može reći da mu nešto teško pada, jer se trudi da u svakoj situaciji nađe nešto lijepo i to mu uglavnom uspijeva. Pošto u normalnim okolnostima živi aktivno, najviše mu nedostaje druženje sa prijateljima i njihova pozitivna energija.

„Teško je reći kako vanredno stanje utiče na osobe s invaliditetom, sve je individualno. Postoje mnogi koji su cijeli život u ovakoj i goroj izolaciji i vjerovatno oni nemaju problem sa novonastalom situacijom. Postoje i oni, među kojima sam i ja, koji su ovo prihvatili kao nešto kroz šta se mora proći. Možda nam je i lakše, jer smo već prolazili nešto slično. Neki i više puta. 

"Vjerovatno postoje i oni kojima ovo teško pada, ali mislim da ih je relativno malo i da će shvatiti da će i ovo proći", dodao je na kraju Nenad.

 

Izvor: www.politika.rs

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, povodom 28. aprila, Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu, izražava zabrinutost zbog činjenice da je određeni broj osoba s invaliditetom ostao bez zaposlenja usred pandemije koronavirusa, bilo na način otkaza uslovljenog prestankom rada poslodavaca, dobrovoljnim ili nametnutim od strane države, ili zbog činjenice da su neke OSI imale ugovor na određen vremenski period, koji je isticao upravo u vrijeme trajanja mjera i naredbi, a za isti nije omogućeno produženje od strane poslodavca. 

Naime, poslodavci nekim osobama s invaliditetom koje obavljaju poslove u određenim djelatnostima nijesu osigurali rad od kuće ili plaćeno odsustvo, niti su onima kojima je isticao ugovor omogućili produženje ugovora o radu, iako ostvaruju pravo na refundaciju značajnih procenata zarada zaposlenih OSI, dok su s druge strane osobe s invaliditetom koje su u radnom odnosu i dalje u velikom strahu da će ostati bez posla zbog pandemije koronavirusa.  U takvoj situaciji, osobe s invaliditetom ne znaju kako neka prava mogu ostvariti i zaštiti, usljed nedostatka adekvatne podrške od strane nadležnih, odnosno nepružanja informacija o mjerama zaštite iz oblasti rada i zapošljavanja.

Takođe, u ovim uslovima osobama s invaliditetom se ne obezbjeđuju zaštitna sredstva i oprema koji su zdravstveno prihvatljivi i sigurni za bezbjedne uslove rada kako bi se izbjegla neposredna i ozbiljna opasnost po život ili zdravlje, pa samim tim su u mogućnosti odbiti radne zadatke i zaduženja ukoliko može biti ugroženo njihovo zdravlje i bezbjednost na radu. 

U tom smislu, pored činjenice da je podrška u navedenim uslovima potrebna zaposlenima, ona je potrebna i poslodavcima kako bi sačuvali radnike i omogućili im bezbjedan rad i zaštitu na radu. Zbog toga je neophodno kroz mjere podrške ekonomiji od strane države obezbijediti donacije potrebne zaštitne opreme i sredstava kako bi poslodavci koji imaju zaposlene OSI istima mogli organizovati rad i osigurati im dalje redovne i sigurne izvore prihoda. 

Dugoročno, država mora zakonski garantovati specifičnije mjere zaštite i zdravlja na radu pored opšte odredbe o posebnoj zaštiti zaposlenih osoba s invaliditetom, uključujući i obavezno propisivanje i primjenu razumnih adaptacija na radnom mjestu, ali i sprovođenja mjera zaštite i zdravlja na radu kroz redovni proces profesionalne rehabilitacije

UMHCG je u proteklom periodu kroz projekat OSIguraj uslove sebi! finansijski podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja, a u saradnji sa ZOPT-om, izradilo interne procedure i mehanizme zaštite i zdravlja na radu za zaposlene OSI, i to: Akt o procjeni rizika, Pravilnik o zaštiti i zdravlja na radu, Program o osposobljavanju za bezbjedan rad zaposlenih, evidenciju iz oblasti zaštite i zdravlja na radu. Pomenuta dokumenta sadrže mjere zaštite i zdravlju na radu i način njihovog sprovođenja, prava, obaveze i odgovornosti svih zaposlenih; način osposobljavanja i provjere osposobljenosti zaposlenih za bezbjedan rad i korišćenja sredstava i opreme lične zaštite na radu. Takođe, zaposleni u UMHCG su pohađali obuku za osposobljavanje za bezbjedan rad zaposlenih kod poslodavca, kako bi se upoznali sa svim vrstama opasnosti na poslovima na koje je rapoređen/a i konkretnim mjerama za zaštitu i zdravlje na radu, koje su potrebne radi otklanjanja opasnosti po život, odnosno oštećenje zdravlja. 

Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, koji je proglasila Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization – ILO), obilježava se kao dan sjećanja na poginule i povrijeđene radnike u nesreći na radu na gradilištu, u saveznoj državi Konektiku u SAD-u. Datum je odabran s ciljem da se oda počast žrtvama povreda na radu i profesionalnih bolesti, kao i unaprijeđivanju zaštite i zdravlja na radu, odnosno smanjenja broja povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi s radom. 

Jedan od ključnih stubova ILO-a kao odgovor na krizu COVID – 19 jeste da se ojačaju mjere zaštita zdravlja radnika na radnom mjestu, spriječi diskriminaciju i isključenost, pruži adekvatan zdravstveni pristup, proširi pristup plaćenom odsustvu kao i da se obezbijede mjere zadržavanja zaposlenih.

Na kraju, pozivamo sve osobe s invaliditetom kao i njihove poslodavce da nam se obrate u slučaju potrebe za informisanjem i savjetovanjem, ili drugim vidovima podrške, dok je osobama s invaliditetom na raspolaganju i psihološka podrška. 

Zgrade osnovnih škola "Božidar Vuković Podgoričanin", "Branko Božović" i "Pavle Rovinski" nemaju građevinske dozvole pa su samim tim objekti divlje gradnje. Do ovog podatka došlo se nakon što je Sekretarijat za planiranje i održivi razvoj odbio da Ministarstvu prosvjete izda odobrenje za postavljanje pristupne rampe za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom za sve tri škole jer je u njihovim listovima nepokretnosti evidentiran teret nema dozvolu.

“Uvidom u priloženu dokumentaciju konstatovno je da je za objekte za koje se traži izdavanje odobrenja za postavljanje pristupne rampe za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom evidentiran teret nema dozvolu. Obavještavamo vas da se po vašim zahtjevima ne može postupiti do brisanja tereta nema dozvolu u listu nepokretnosti 731 – prepis KO Podgorica III od 3. marta 2020. godine, listu nepokretnosti 3610 − prepis KO Podgorica II od 27. februara 2020. godine i listu nepokretnosti 5566 – prepis KO Podgorica III od 26. februara 2020. godine”, piše u dokumentu koji je potpisao Miljan Barović, sekretar za planiranje, a koji je dostavljen Ministarstvu prosvjete.

Direktorica OŠ "Božidar Vuković Podgoričanin" Ljubinka Nedić potvrđuje da škola nema građevinsku dozvolu, ali kaže da su još 2018. godine podnijeli zahtjev za legalizaciju. Ova vaspitno-obrazovna ustanova sagrađena je 1981. godine.

“Da škola nema građvinsku dozvolu nisam znala do momenta dok nijesam dobila dopis da provjerimo da li je objekat legalozovan. Kada smo saznali da nemamo predali smo zahtjev za legalizaciju i odgovor čekamo. Kada dobijemo građevinsku dozvolu mi ćemo opet krenuti u projekat za OSI jer nama je to neophodno pošto imamo dva đaka koji su korisnici kolica”, navela je Nedić, dodajući da škola broji 1.300 đaka.

Vršilac dužnosti direktora OŠ "Branko Božović" Gordana Klikovac navodi da ta vaspitno-obrazovna ustanova takođe, nema građevinsku dozvolu ali i da su predali zahtjev za legalizaciju. U ovom divljem objektu nastavu pohađa 1.040 đaka.

“Zahtjev za legalizaciju je predao bivši direktor i nadamo se da ćemo odgovor uskoro dobiti”, navodi Klikovac.

I OŠ "Pavle Rovinski" takođe je podnijela zahtjev za legalizaciju.

“Škola je sagrađena 1994. godine i nema građevisnku dozvolu. Mi smo zahtjev za legalizaciju podnijeli u julu 2018. godine i još čekamo odgovor. Škola ima 1.576 učenika, a nastavu kod nas pohađa 17 djece s invaliditetom”, navela je Dijana Laković, direktorica škole.

Odgovor koliko škola u Podgorici nema građevinsku dozvolu, te koliko je njih predalo zahtjev za leglizaciju shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata iz Dana su tražili od Ministarstva prosvjete.

“Višedecenijsko pitanje posjedovanja građevinske dozvole određenog broja obrazovnih objekata prepoznato je najnovijim Zakonom o planiranju i izgradnji objekata, čijim stupanjem na snagu su stvoreni uslovi za legalizaciju ovih objekata. Shodno instrukcijama Ministarstva prosvjete, manji broj škola, koje nijesu posjedovale građevinsku dozvolu, u prethodnom periodu pokrenulo je proceduru za legalizaciju objekata kod nadležnog državnog organa. U namjeri da školama pomogne u ovom procesu i konačno riješi i ovo pitanje, Ministarstvo prosvjete je tehnički i finansijski podržalo izradu elaborata i ostale tehničke dokumentacije, kao i dodatnih procedura koje su neophodne u procesu legalizacije ove vrste objekata, te očekujemo da će se u što skorijem vremenskom roku riješiti i ovo pitanje”, poručuju iz Ministarstva prosvjete.

Iz ovog državno organa nijesu odgovorili na pitanje kako je u ovim objektima, s obzirom da nemaju građevinsku dozvolu, dozvoljen rad.

I Osnovna škola „Štampar Makarije” zatražila je da im se izda odobrenje za postavljanje rampi za osobe s invaliditetom na školskom objektu. U dokumentu koji je Omer Mehmedović, sekretar Ministarstva prosvjete, proslijedio Sekretarijatu za planiranje prostora, je naznačeno da odobrenje traže u skladu sa odlukom o postavljanju, odnosno građenju i uklanjanju pristupnih rampi, liftova i sličnih objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivsti i lica s invaliditetom.

Izvor: www.dan.co.me

Veliki rad, trud i posvećenost su donijeli nevjerovatno dobre rezultate kada su atletičari u pitanju. Izabranici trenera Veljka Čegara: Marijana Goranović, Radmilo Baranin, Miloš Ranitović, Danilo Gojković, Maja Rajković, Miloš Spaić i Mirnes Ramović su ispunili deset normi za Paraolimpijske igre, ali zbog sistema koji je odredio Međunarodni paraolimpijski komitet, samo dva slota, odnosno dva mjesta na Igrama u Japanu.

Postoje izgledi da Crna Gora izbori i treće mjesto na Evropskom prvenstvu koje će se prije Igara održati u Poljskoj. Podsjećanja radi, na Evropskom prvenstvu u Grosetu Marijana Goranović je osvojila srebrnu, a Radmilo Baranin zlatnu i srebrnu medalju. Na šampionatu Evrope u Berlinu, Marijana Goranović je stigla do srebra, a pomenuti šampionat će ostati upamćen i po tome što su atletičari iz Crne Gore osvojili četiri četvrta mjesta. U ovom trenutku, svi sportisti maksimalno poštuju propisane mjere samoizolacije i distance, nastoje da pomognu medicinskim radnicima i nadležnim institucijama u borbi protiv globalne zdravstvene pošasti.

Paraolimpijske igre, kao i Evropsko prvenstvo na kojem će izabranici trenera Veljka Čegara nastojati da stignu do treće norme za Japan su odloženi. Paraolimpijske igre su na programu 2021, a termin šampionata Evrope se još uvijek čeka. Marijana Goranović, djevojka koja je učesvovala na Paraolimpijskim igrama u Londonu i Riju, koja sanja treće uzastopne Igre, napisla je dnevnik za čitaoce Sport Kluba u kome je opisala kako podnosi izolaciju i kako se bori protiv konoravirusa, a mi ga  prenosimo u cjelosti:

Teška situacija je zadesila kompletnu planetu, sve je jednostavno stalo. Svi se borimo protiv nevidljivog neprijatelja, protiv virusa koji nemilosrdno odnosi ljudske živote. Sportistima posebno teško pada izlolacija, jer smo naučili na potpuno drugačiji život. Svakodnevni trenizi, takmičenja, putovanja su način na koji živimo. Istovremeno, naučeni smo na disciplinu i odgovornost, pa samim tim, poštujemo propisane mjere kako bi zaštitili sebe, svoje bližnje, kako ne bi ugrozili okruženje.

Apelujem na sve građane i sve čitaoce Sport Kluba da se pridržavaju mjera kao što radimo mi sportisti, jer je to jedini način da pobijedimo virus i da se u bliskoj budućnosti ponovo vidimo na sportskim borilištima. U ovom trenutku, teško je procijeniti kada će se to desiti, ali moramo da ostanemo jedinstveni, disciplinovani i strpljivi. Samo tako možemo da pobjede”, napisala je Marijana Goranović za Sport Klub i nastavila:

"Ove godine sam bila fokusirana na Evropsko prvenstvo koje je trebalo da se odrzi u Poljskoj. Cilj je bio osvajanje nove, treće medalje na šampionatima Evrope, a zatim i treće uzastopno učešće na Paraolimpijskim igrama u Japanu. Dobro je to što norme za Igre važe i za sledeću godinu, jer smo ostvarili deset normi, obezbijedili dva slota, odnosno dva mjesta u Japanu, jedno u muškoj i jedno u ženskoj konkurenciji. Sada imamo novi san i cilj, a to je treće mjesto na Igrama.

Naravno govorim samo o atletici. Baveći se sportom, naučila sam da su prepreke tu da bi se savladavale. Tako gledam i na borbu koju vodimo sa koronavirusom. U pitanju je bitka koju moramo da dobijemo, u pitanju je nevidljiv, ali izuzetno opasni protivnik koji nemilosrdno nosi ljudske živote.

Dane provodim u kućnoj izlolaciji, sa svojom porodicom. Istovremeno treniram u kućnim uslovima u skladu sa planom koji sam dobila od trenera. Želim svima da poručim da čuvaju svoje zdravlje i da čuvaju zdravlje drugih jer svaki pojedinac ima veliku ulogu u svemu ovome. Disiciplina, odgovornost i strpljenje su osnovni postulati na putu ka pobjedi kojoj se nadam kao i svi građani planete”, napisala je Goranović.

Izvor: www.sportklub.rs

Velika četkica, bronzer, gotovo!

Selma Bler je dozvolila obožavateljima da zavire u njenu rutinu šminkanja ovih dana. Inače, Bler ima multiplu sklerozu, oboljenje koje pogađa centralni nervni sistem.

Glumica (46) je na Instagramu objavila lagan i nadahnjujući vodič koji demonstrira "rješenje za nanošenje šminke uz nedostatak finih motoričkih sposobnosti".

"Dakle, MS ljudi: velika četkica, bronzer", rekla je uz smijeh dok je pomijerala ogromnu četkicu za šminku preko lica. "Tu! Gotovo. Stani. Pozdrav."

Bler, koja je u oktobru izašla u javnost s informacijom o tome da ima MS-a, objasnila je zašto je odlučila da uradi tutorijal u svojim Instagram pričama.

"Okej, s obzirom na to da moje motoričke sposobnosti u ovom trenutku nisu baš u redu, želim samo da kažem, vjerovatno ću dati tutorijal o šminkanju ... nikada", rekla je glumica. "Ali ako to učinim, znajte da se samo pokušavam zabavljati."

Bler je inspirisala mnoštvo obožavalaca, uključujući mnoge svoje poznate prijatelje, svojim otvorenim, iskrenim životom s MS-om. 

"O moj Bože, ti si tako zabavna!" Debra Mesing prokomentarisala je njen video. "Mnogo te volim, Selma."

Kris Džener, koju je Bler glumila u seriji "The People v. O. J. Simpson: American Crime Story", takođe je poslala slatku notu podrške. 

"Kakva si ZVIJEZDA ... obožavam te ... šaljem ti danas tonu ljubavi, moja djevojko", napisala je Džener. ("Bolje pošalji malo bronzera", odgovorila joj je Bler s nizom nasmijanih emotikona).

Fredi Princ Junior je njen video nazvao "profesionalnim", a Bruk Šilds je, takođe, objavila dirljivi komentar.

„Tako si lijepa da ti šminka ne treba, ali slažem se uvijek sa velikom četkicom“, napisala je. "Volim te. B."

Mnogi obožavatelji koji žive s MS-om su se takođe zahvalili Bler na iskrenom, zabavnom prihvatanju nekih svakodnevnih izazova s kojima se suočava.

"Tako si realna i to je ono što volim kod tebe", prokomentarisao je jedan obožavalac. "Oduvijek sam voljela da se oblačim, šminkam, šišam itd... Sad je stanje s oboljenjem mišića izazovno. Stvarno me inspirišeš i zahvaljujem ti na tome i tome što si to baš ti!"

Multiple skleroza je hronična bolest kod koje imuni sistem napada centralni nervni sistem, uključujući mozak i kičmenu moždinu. Simptomi mogu uključivati umor, zamagljen vid, poteškoće u balansiranju i nedostatak koordinacije, prema Nacionalnom društvu za multiple sklerozu. Posljedice i krajnji ishodi su različiti, a skoro sve osobe steknu određenja oštećenja odnosno trajni invaliditet z različitim stepenima. 

Otkako je prošle godine izašla u javnost sa svojim stanjem, Bler je otvorena o svom životu s MS-om. Rekla je da čak i dok se bavi dijagnozom, pronalazi nadu i otpornost.

"Ja sam predstojeća osoba i želim da mi život nekako bude pun", napisala je na Instagramu u oktobru. "Želim se ponovo igrati sa sinom. Želim da prošetam ulicom i jašem konja. Imam MS i dobro sam. Ali ako me vidite kako spuštam s**** po cijeloj ulici, slobodno mi pomozite da ga pokupim . Potreban mi je cijeli dan samo za sebe. Hvala vam i možda svi znamo za dobre dane među izazovima. "

Izvor: EURONEWS.

Prevela s engleskog: Marina Đurović












Ujedinjene nacije 16. aprila su utvrdile da je Mađarska odgovorna za „teška i sistematska“ kršenja ljudskih prava osoba s invaliditetom. U svom izvještaju, UN utvrđuju da zemlja flagrantno narušava međunarodno pravo smještanjem osoba s invaliditetom u institucije, koje je i Evropska unija podržala kroz dugoročno finansiranje ovog sistema. 

Ova odluka donesena je nakon dvogodišnje međunarodne istrage koju je sproveo Komitet UN za prava osoba s invaliditetom (CRPD Committee). Istragu je pokrenula Fondacija Validnost (Validity Foundation), međunarodna organizacija za prava osoba s invaliditetom sa sjedištem u Budimpešti, zahtijevajući od Komiteta da pokrene istragu 2017. i pružajući brojne dokaze koji potvrđuju kršenja prava. Evropska mreža za samostalni život (European Network on Independent Living – ENIL) i Mađarska unija za građanske slobode (Civil Liberties Union – TASZ) su se pridružile zahtjevu. 

U izvještaju, Komitet osuđuje Mađarsku zbog održavanja i širenja nacionalnog sistema institucija za socijalno staranje koje „produžavaju segragaciju i izolaciju iz društva“ koje pogađaju skoro 100.000 odraslih i djece, uključujući oko 27.000 osoba s invaliditetom. U izvještaju se takođe kritikuje sistematska diskriminacija u mađarskom zakonodavstvu, politici i praksi, uključujući i održavanje sistema starateljstva kojim se osobe s invaliditetom lišavaju prava. 

Eksperti UN-a ističu obim i težinu otkrivenih kršenja, te preporučuju obimne odštete za osobe čija prava su prekršena. 

U komentaru na izvještaj, Stiven Alen (Steven Allen), izvršni ko-direktor Fondacije Validnost (Foundation Validity) navodi: „Pandemija koronavirusa nas je čvrsto uvjerila u opasnosti koje se kriju u boravku osoba s invaliditetom u institucijama. Segregacija ljudi u ovakvim okruženjima ih dovodi u rizik od smrtonosnih ozljeda i krši zakone o ljudskim pravima. Najpotresnija je činjenica da je Mađarska iskoristila ogromne sume finansiranja Evropske unije koja kontinuirano ne uspijeva da spriječi Mađarsku od sistematske zloupotrebe evropskih fondova, s teškim posljedicama po osobe koje su sada prinuđene da žive i umru u institucijama pod EU zastavom“. 

En Kempbel (Ann Campbell) izvršna ko-direktorica Fondacije Validnost (Foudnation Validity) dodaje „Sa zadovoljstvom pozdravljamo zaključak da i velike i male institucije, uključujući i male grupne zajednice, krše ljudska prava. Široko je raširena pogrešna premisa da su male institucije za šestoro do dvaneastoro ljudi ili manje, prihvatljiva „alternativa“ za osobe s invaliditetom. Zaključci Komiteta čvrsto potvrđuju da je rizik u ovakvim okruženjima za osobe s invaliditetom jednako visok kao i za one u velikim institucijama i da je kršenje ljudskih prava jednako teško“.  

Ines Bulić Kožokariu (Ines Bulić Cojocariu), zamjenica direktorice ENIL-a navodi: „Izvještaj UN-a prikazuje kakvom su pritisku izložene organizacije osoba s invaliditetom koje finansira mađarska Vlada, što se ogleda u skoro nepostojećem kriticizmu prema njenim akcijama. Evropska komisija je saučesnik u ovome, jer iznova ne uspijeva da reaguje na žalbe ENIL-a i ostalih organizacija u vezi s mađarskom upotrebom EU fondova za finansiranje institucionalizacije osoba s invaliditetom“. 

Krištof Kornjej (Kristóf Környei), ekspert na projektu za jednakost u Mađarskoj uniji za građanske slobode (Civil Liberties Union – TASZ) kaže: „Mađarska Vlada je 5. marta objavila javni poziv za zatvaranje institucija i razvoj usluga za život u zajednici. Budžet ovog poziva je skoro 150 miliona eura. Novi poziv nije u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, i ako implementacija projekta počne bez dopuna poziva, mađarska Vlada će nastaviti da održava i jača kulturu institucionalizacije kroz izgradnju malih institucija širom zemlje“. 

Izvor: ENIL 

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom iz Beograda, Jelena Milošević, dala je svoj osvrt na principe samostalnog života i njegove preduslove za osobe s invaliditetom. Prenosimo vam njene stavove na ovu temu. 

„Filozofija mi nikada nije bila omiljeni predmet, ali filozofija samostalnog života osoba sa invaliditetom je tako jasna i konkretna da njene osnovne principe samo treba pratiti. Samostalni život osoba sa invaliditetom ne znači fizički samostalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti, već podrazumeva da osoba sa invaliditetom samostalno donosi odluke o načinu zadovoljavanja svojih potreba koje sama najbolje poznaje. Osobe sa invaliditetom nisu pasivni primaoci nege, staranja i milostinje, već ljudi koji imaju pravo na izbor, pravo da kontrolišu svoje živote, donose odluke i za njih snose odgovornost.

Da bi ova filozofija živela u praksi, neophodno je postojanje pet osnovnih preduslova:

Razmena iskustva između osoba sa invaliditetom. Ne možemo sve znati, ali koliko samo znači kad znate koga da pitate, sa kim da se posavetujete! Zbog toga su međusobna povezivanja toliko značajna.

Informacije u pristupačnim formatima, odnosno, na Brajevom pismu, u audio formatu, titlovanje, upotreba većeg fonta, znakovnog jezika.

Tehnička pomagala koja osobama sa invaliditetom omogućavaju da rade sve ono što većina uzima zdravo za gotovo. Kod nas je izbor ovih proizvoda prilično siromašan. Očekuje se da svi treba da se uklapamo u „standardne“ kalupe, da možemo da koristimo ista invalidska kolica, ista pomagala – a ne možemo. Ovde spadaju i pomagala koja se ne ubrajaju u osnovna, počev od slavine koju može da koristi i neko sa slabijim rukama, preko tastatura i miševa, prekidača za svetlo i slično,  a za koje možda mnogi ne mogu ni da zamisle da postoje (tzv. asistivna tehnologija).

Pristupačni stanovi i okruženje. Mnogo je starih zgrada u kojima osobe sa invaliditetom žive na spratu, bez ili sa malim liftom, u stanovima sa uskim vratima. Čak i u novim zgradama ima onih u kojima je kućište za lift godinama prazno. Još uvek je vest kada lokalna samouprava adaptira ulaz neke stambene zgrade ili školu, a adaptiranje stanova je prepušteno kreativnosti i mogućnostima samih stanara. Sa arhitektonskim barijerama borba traje već decenijama i trajaće još dugo.

Servis personalne asistencije koji kod nas i dalje postoji samo na papiru i na nivou privremenih projekata (čast malom broju izuzetaka).

I kada izađete sa svojim personalnim asistentom iz svog pristupačnog stana na svoju pristupačnu ulicu, da biste stigli do pristupačne škole, posla ili pozorišta neophodan vam je pristupačan prevoz. Prevoz je zaista potreba, naročito u velikom gradu. Da bi prevoz bio zaista dostupan, osim pristupačnih vozila, neophodna su adaptirana stajališta i ozbiljna edukacija vozača. Niko se nije naučen rodio. U Beogradu, na primer, ako su i postojale rampe u redovnom javnom saobraćaju, one su uklonjene ili vozači ne znaju da ih koriste. Prevoz adaptiranim kombi vozilima od vrata do vrata pri beogradskom Gradskom saobraćajnom preduzeću postoji, ali vozila ima malo, u stanju su raspadanja, rade u najboljem slučaju do kasnih popodnevnih sati, ne rade vikendom i praznicima.  Čak i da povremeno možete da priuštite taksi, od brojnih vozila na našim ulicama, nijedno nije pristupačno.

Da bi sve navedeno funkcionisalo, a život osoba sa invaliditetom bio što kvalitetniji, neophodna je saradnja između stručnjaka iz raznih oblasti, nadležnih, svih segmenata društva i samih osoba sa invaliditetom, ali i kontrola korisnika. Osobe sa invaliditetom treba da kreiraju, upravljaju, kontrolišu i vrednuju usvojenu politiku i rad službi koje utiču na njihov život. Samo tako se postiže dvosmerna korist – mi dajemo doprinos društvu u kom živimo, a samo društvo pruža jednake mogućnosti svim svojim građanima.“ 

 

Autorka teksta: Jelena Milošević

Izvor: www.norbs.rs 

Pripremila: Anđela Miličić 



Savez slijepih Crne Gore pokrenuo je novu aktivnost - Audio poeziju. Riječ je o prilagođavanju poezije u audio formatu, koja će biti prvenstveno namijenjena osobama oštećenog vida i onima koji ne mogu čitati standardnu štampu, ali i ukupnoj javnosti, koja preferira konzumiranje poezije posredstvom audio-vizuelnih objava, saopšteno je iz Saveza.

“Još jedan razlog za pokretanje ove značajne aktivnosti, jeste želja da prilagođavamo više poezije, koja se inače u manjem obimu prilagođava potrebama osoba oštećenog vida. Biblioteke za slijepe u zemlji i regionu, veoma malo poezije objavljuju u pristupačnim formatima i uglavnom su fokusirane na prozne sadržaje, romane i druge oblike izražavanja putem pisane riječi”, navodi se u saopštenju.

Kako su saopštili iz Saveza,  želja im je da animiraju mlade, manje afirmisane pjesnike i pjesnikinje, da u modernom i dobro opremljenom studiju Saveza slijepih, snime  svoje pjesme u audio formatu.

“Pjesnicima, odnosno pjesnikinjama se ostavlja mogućnost izbora - da sami čitaju svoje pjesme ili da neko iz našeg studija čita njihove pjesme”, navodi se u saopštenju. 

Muzičku podlogu za svoje pjesme, moći će da izaberu pjesnici, a ukoliko to ne žele, biraće je zaposleni u Savezu slijepih, koji će biti zaduženi za realizaciju ove aktivnosti.

“Potom će uslijediti postavljanje i promocija snimljenih materijala na društvenim mrežama: Fejsbuk (Facebook), Instagram, a postavićemo i video zapise na Jutjub (Youtube) kanalu. Zatim, namjeravamo da ih emitujemo na radio talasima Internet radija Feniks i objavljujemo u audio časopisu Saveza, Zvučna revija", navodi se u saopštenju.

Takođe, u bliskoj perspektivi, planiraju da kreiraju veb stranicu sa snimljenim materijalima audio poezije.

“Posredstvom ove aktivnosti Saveza, odnosno izradom i objavljivanjem audio-vizuelnih poetskih priloga na internetu, pjesnici i pjesnikinje bi se afirmisali, a ujedno bi to bio kanal preko kojeg bi nudili prodaju svojih zbirki poezije. Dakle, oni koji žele doprinijeti trajanju i daljem razvoju naše aktivnosti, moći će poručiti knjigu poezije na crnom tisku, a manji procenat sredstava od prodatih knjiga poezije, biće namijenjen  daljem opstanku projekta Audio poezija”, navodi se u sapštenju.

“Na kraju, iskreno vjerujemo da će se više crnogorskih pjesnika i pjesnikinja zainteresovati i pridružiti realizaciji naše aktivnosti, te da će poetski sadržaji i objave biti što raznovrsniji i od koristi za sve osobe oštećenog vida i širu društvenu zajednicu”, dodaju iz Saveza slijepih Crne Gore.

 

Izvor: portal RTCG

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore će i ove godine obilježiti 5. maj – Evropski dan samostalnog života. Na ovaj datum se svake godine skreće pažnja s ciljem podizanja svijesti javnosti o pravu i značaju samostalnog življenja za osobe s invaliditetom, kao i ključnim principima samostalnog života: samostalnom donošenju odluka, izboru, odgovornosti, kontroli i pravu na grešku. OSI treba motivisati na život u zajednici, a ne na život „pod ključem“ u instituciji ili kući. 

Tradiciju obilježavanja Evropskog dana samostalnog života pokrenula je Evropska mreža za samostalni život (European Network for Independent living - ENIL) 2014, a ove godine se obilježava sedmi put zaredom. UMHCG je na različite načine obilježavalo ovaj datum od prve godine kada je i uspostavljen. Ovaj događaj UMHCG organizuje u susret Danu Evrope, 9. maju, u sklopu projekta EU4ME koji finansira Evropska unija, a sprovode Vlada Crne Gore (Kancelarija za evropske integracije) i PR centar, i to kao mjera Akcionog plana za 2020. Strategije za informisanje javnosti o pristupanju Crne Gore EU.

Imajući u vidu aktuelnu situaciji u državi izazvanu epidemijom koronavirusa, ove godine će datum biti obilježen online konferencijom i medijskom kampanjom.

Stoga, pozivamo sve zainteresovane osobe s invaliditetom ali i osobe bez invaliditeta, da dostavljaju fotografije onoga što SLOBODA za njih znači - ovo bi trebala biti fotografija na kojoj zainteresovani drže znak (transparent, natpis) s porukom „SLOBODA je…“ (pa dopuniti po želji), ili sopstvenu fotografiju prilikom ispisivanja poruka o slobodi. Namjera je da se osvijesti društvena zajednica o tome koliko je sloboda važna tema za sve građane jednako i da je samostalni život moguć i mora biti dostižan i za osobe s invaliditetom. 

Materijal je potrebno slati na e-mail adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 30. aprila 2020 ili putem Instagram i Facebook stranice UMHCG. Fotografije će biti objavljivane u sklopu medijske kampanje povodom obilježavanja ovog datuma.

                                                                                                               

Strana 3 od 17

Back to top