Kristian

Kristian

Nakon što su zbog pandemije koronavirusa odložena takmičenja u Evropi i Tunisu, iz oblasti IT Inžinjeringa, Nedim Karavdić, odlučio je da svoj pobjednički projekat sa naučne olimpijade Bosepo 2020. objavi kao aplikaciju na  Gugl  Plej (Google Play) aplikaciji.

Aplikaciju Vil Fit (Wheel Fit) sa primjerima fitnes vježbi i preporukama za ishranu osoba s invaliditetom možete preuzeti besplatno putem android uređaja ovdje.

 

Nedim je zajedno sa svojim timskim kolegom Ćamilom Vilićem za ovu aplikaciju osvojio zlatnu medalju na BOSEPO naučnoj olipmijadi, koja je održana u Sarajevu krajem februara.

Ova Olimpijada je koncipirana na principima svjetskih naučnih olimpijada kako u pogledu pisanja, izrade i prezentacije projekata tako i u načinu bodovanja i ocjenjivnja od strane stručne komisije.

Izvor: www.visoko.co.ba

Svojim statusom na blogu “Izaberi da živiš” Milica Knežević 26-godišnja studentikinja na master studijama informacionih tehnologija otvorila je brojna pitanja koja se tiču tretmana osoba s invaliditetom ukoliko se zaraze koronavirusom.

Status prenosimo u cjelosti:

"Znam da se svi trudimo da pričamo o nekim vedrijim temama dok traje ova (karantin) situacija u kojoj smo, ali ovih dana se u nekim zemljama raspravlja o tome ko će imati prednost pri liječenju i upotrebi respiratora onda kada ih ne bude dovoljno, a jedna od vodećih tema je naravno gdje su tu osobe s invaliditetom i da li naši životi jesu ili nisu jednako vrijedni da se sačuvaju tokom pandemije.

Nisam neko ko paniči, niti mi je cilj da ovim izazovem bilo kakvu paniku, ali sve to je u meni probudilo milion pitanja o tome šta će biti sa mnom ukoliko budem zaražena u ovoj našoj državi.

Ko će mi pomoći u bolničkim uslovima za sve ono za šta mi je pomoć potrebna kada je situacija takva da je medicinsko osoblje već u teškim uslovima rada?

Da li će morati da mi pomaže neko ko ne zna apsolutno ništa o ljudima sa mojom povredom?

Da li će uz mene moći da bude neko ko zna moje cjelokupono stanje, sve što smijem i ne smijem, sve što moram? I da li će tom nekom biti obezbijeđena adekvatna zaštita?

Da li ću imati pristup toaletu?

Da li će me smjestiti u bolnicu u kojoj sam zbog nebrige medicinskog osoblja i nepostojanja adekvatne opreme dobila 5 dekubita, od kojih je jedan došao do kosti?

Da li će me smjestiti u bolnicu u kojoj su me držali sa zapušenim kateterom nekoliko dana dok bešika nije počela da mi se raspada?

Ili u onu u kojoj mi je medicinsko osoblje spalilo čitavu desnu stranu gornjeg dijela tijela?

Ili ipak onu u kojoj su me operisali pod temperaturom ne čekajući sve rezultate što je dovelo do rane veće nego prije operacije jer je ista bila inficirana?

Onda su pitanja nastavila samo da se nižu…

Da li u privremenim bolnicima postoje dušeci koji su neophodni osobama sa ograničenom pokretljivošću?

Da li u privremenim i u regularnim bolnicama u kojima se primaju oboljeli postoji osoblje koje zna znakovni jezik?

Ili osoblje koje zna kako da se ophodi prema mentalno nedovoljno razvijenim osobama?

Da li se razmišlja o 800.000 nas u ovoj državi?

I još važnije, da li se uopšte radi nešto po tom pitanju?"

Nakon ovog statusa javile su joj se u komentarima brojne osobe s invaliditetom koje ista pitanja muče.

"Ima porodica koje imaju po nekoliko članova u visoko rizičnoj grupi, zatim osoba koje imaju respiratorne probleme, kojima je potrebna sto procentna pomoć drugih ljudi, onih kojima se stanje pogoršava ukoliko se ne kreću", kaže Milica i dodaje da jedino što sada može da uradi jeste da bude u samoizolaciji.

Budući da je zaposlena u jednoj IT kompaniji, posao radi od kuće, a za nabavku namirnica i sve ostalo što je neophodno obaviti van kuće zadužen je vjerenik.

Ovo je već treća nedelja kako nije izašla iz kuće.

"Za ovih skoro 11 godina, koliko koristim invalidska kolica ovo je prvi put da ne izlazim iz stana, ne idem u kupovinu, ne odlazim na druženja sa prijateljima, ne idem na fakultet, ne treniram i mijenjam sve svoje planove jer je to zbog zaštite zdravlja i dobrobiti svih nas.

Prije epidemije sve te stvari, plus milion drugih, bile su mi uskraćene, iako ja to nisam željela. Oni koji me ne poznaju dovoljno će reći da pričam gluposti jer sam zaposlena, studiram, putujem, volontiram, živim sa vjerenikom, treniram…

Istina je da mi je to omogućeno zahvaljujući mojim sjajnim ljudima (neizmerno vam hvala! ) koji mi pomažu da živim onako kako želim i bez njih čitav moj život bio bi karantin.

Nažalost, mnogo ljudi nema takvu podršku. Nema nikakvu podršku. I njihov život je karantin mjesecima, godinama, pa i od kada znaju za sebe.

Od svoje povrede pa sve do sada susretala sam se sa najrazličitijim oblicima diskriminacije osoba s invaliditetom, kao i jako lošim uslovima (daleko lošijim nego za osobe bez invaliditeta) u bilo kojoj sferi života – od obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja.

U ovoj situaciji, svi ti problemi su još izraženiji, jer ne postoji jasan plan o tome šta će tačno biti sa određenom visoko rizičnom populacijom kojoj i sama pripadam.

Zato imam određenu dozu straha jer nismo sigurni da li postoje bilo kakve preduzete mere ukoliko se neko od osoba s invaliditetom zarazi", zaključila je Milica.

 

Izvor: www.luftika.rs

Ljekari, medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje se već nedeljama bore za svoje pacijente. Pored borbe za život svojih standardnih pacijenata, sada se bore za živote i oboljelih od koronavirusa.

  Jedna medicinska sestra iz Srbije imala je poruku za sve na znakovnom jeziku:

"Ovo radim zbog tebe, ostani kod kuće zbog mene!"

Poruku na znakovnom jeziku možete pogledati na sledećem videu

https://www.facebook.com/667061355/videos/10156937371941356/ 

Izvor: www.espreso.rs

U Srbiji djeca i odrasle osobe s psihosocijalnim invaliditetom moći će da se kreću bilo kada za vrijeme policijskog časa bez vremenskog ograničenja, uz pratnju jedne osobe.

Kretanje će biti dozvoljeno u krugu od 200 metara od mjesta stanovanja uz poštovanje mjera zaštite i socijalnog distanciranja.

Podsjetimo, Uredba o dozvoljavanju kretanja djeci a autizmom prekjuče je objavljena, nakon insistiranja roditelja i pisanja medija. Međutim, ona nije uključivala djecu s drugim vrstama psihosocijalnog invaliditeta, kao ni odrasle osobe s autizmom.

 

Izvor: www.alo.rs

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva zainteresovane mlade, tinejdžere, uključujući i učenike s invaliditetom i bez invaliditeta da dostavljaju materijale, različite sadržine: tekst, video, poezija, slika,..., i sve druge autorske sadržaje koji će biti objavljeni na blogu Platforme 

Poziv se odnosi na one koji su se učlanili putem platforme u Mrežu volontera kao i na one koji nijesu, a namjeravaju to uraditi. 

U okviru Platforme je razvijena i nova kategorija Covid 19 gdje se mogu naći osnovne informacije o koronavirusu, medicinskim karakteristikama, mjerama prevencije, nadležnim institucijama i slično, pa osim na temu volonterizma možete biti maštoviti i pisati i o kvalitetnom provođenju vremena u kući u toku izolacije, kao i načinima na koje vi provodite slobodno vrijeme. 

Tekstove sa pratećom slikom potrebno je slati na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., nakon čega će biti objavljeni na blogu od strane tima UMHCG.

Ljudski resursi predstavljaju najznačajniji resurs u organizaciji, zbog čega je proces upravljanja njima veoma složen. Čovjekovo ponašanje je promjenjivog karaktera i iz tog razloga teško predvidivo. Svaki čovjek je za sebe ličnost, a svaka organizacija ima svoju politiku poslovanja. Od posebnog bi značaja bilo kada bi se poslodavci vodili stavom da je investiranje u ljude, odnosno zasposlene značajnije od investiranja u kapital. Jedan od osnovnih ciljeva kada je riječ o upravljanju ljudskim resursima jeste da motiviše radnike na veće, aktivnije angažovanje u procesu rada.

Upravljanje ljudskim resursima kao jednim od najznačajnijih sektora u organizaciji podrazumijeva i organizaciju brojnih aktivnosti.

Najznačajnije tri aktivnosti u okviru ljudskih resursa su: zapošljavanje, razvoj ljudskih resursa i zaštitu zaposlenih. 

Zaštita na radu je skup mjera koje se sprovode radi sprečavanja uticaja štetnih faktora radnog procesa ili radnog okruženja na zdravstveno stanje radnika. Zaštita na radu je sastavni dio zdravstvene zaštite zaposlenih lica. Štetni faktori mogu biti fizički, hemijski, biološki i psihički.

Osnovni i glavni interes svakog lica koje je radno angažovano jeste da ostvari najviši nivo bezbjednosti i zdravlja na radu, da se sve neželjene posledice, povrede na radu, bolesti koje su prouzrokovane radom svedu na najmanji mogući nivo. 

Zakonom je obezbjeđena posebna zaštita žena, OSI i omladine. 

Primjenjivanje određenih tehničkih mjera odnosi se za početni nivo zaštite, a odnosi se na najjednostavnije zaštitne naprave na uređajima, mašinama, i ostalim sredstvima rada, kako bi se radnik sam mogao zaštiti od tjelesnih povreda.

Lice sa invaliditetom se zapošljava pod opštim i posebnim uslovima, koji su u skladu sa zakonom. 

OSI koja zasnuje radni odnosi ima prava, obaveze i odgovarajuću zaštitu, u skladu sa odredbama Zakona o radu. Kada govorimo o zapošljavanju OSI pod posebnim uslovima, podrazumijeva se zapošljavanje kod poslodavca uz prilagođavanje poslova, odnosno radnog mjesta, posebno tehničko-tehnološko opremanje radnog mjesta, sredstva za rad, prostora i opreme. 

Značaj zdravlja i bezbjednosti na radu može da se sagleda sa ekonomskog stanovišta koji je ujedno i finansijski pokazatelj koji zavisi od težine i broja povreda na radu, humanog i socijalnog stanovišta.

Profesionalne bolesti, povrede na radu, često su praćene havarijama, odsustvom sa posla, zbog čega se na taj način stvaraju veći izdaci i troškovi, iz razloga što zaposleni izostaje sa posla, zbog zastoja koji može da nastane u proizvodnji, i zato što se izdvajaju velika sredstva za liječenje radnika, nadoknada zarade, izdatke i troškove. Da bi se broj ovakvih situacija smanjio, rješenje se ogleda u boljoj zaštiti i bezbjednosti na radu, što bi dovelo do smanjivanja opterećenja fondova socijalnog osiguranja.

Bezbjednost i zdravlje na radu, danas su svakako jedno od najvažnijih pitanja sa kojim se firme svakodnevno suočavaju. Cilj bezbjednosti i zdravlja na radu je da se postigne maksimnalni nivo psihofizičke i zdravstvene zaštite.

Tehnološko-naučni razvoj omogućio je razvoj društvenog standarda, a između ostalog, i stvaranje opasnosti po život i zdravlje ljudi u radnoj i životnoj sredini. 

Napredak, odnosno opstanak društva, prirode može se obezbjediti pomoću uređivanja sistema zaštite od svih dejstava koja su štetna, a koja su prouzrokovana čovjekovim djelom. Sam pristup ovom sistemu znači da čovjek svjesno i odgovorno pristupi sistemu zaštite kako sebe, tako i životne sredine i svog okruženja. Na sprečavanju ugrožavanja zdravlja i bezbjednosti čovjeka, mnoge organizacije, udruženja, državni organi žele da svojim aktivnostima stvore jedan efikasan sistem zaštite.

Zakon je taj pomoću koga se određuju prava i obaveze poslodavca i radnika. Sredstva rada, uslovi rada, kao i sama organizacija treba da budu prilagođeni potrebama radnika, a sami radnici treba da budu motivisani od strane poslodavca za aktivniji i produktivniji rad. Rad u adekvatnim uslovima, uređenom poslovnom ambijentu predstavlja zadovoljstvo i ispunjenost kako pojedinca tako i samog poslodavca, organizatora.

U značajnoj mjeri, socijalni značaj se izražava kroz veliki broj zaposlenih koji gube život, povređuju se na radnom mjestu, obole od profesionalnih bolesti, kao i ostalih bolesti u vezi sa radom.

Povrede na radu, profesionalne bolesti, praćene su odsustvom sa posla, havarijama, koje iziskuju velike troškove, za liječenje radnika, zastoja u proizvodnji, naknade zarade zaposlenog, kao i ostalih izdataka koji snose poslodavac i fond socijalnog osiguranja.

Iz ovoga proizilazi da bezbjednost i zaštita zdravlja na radu utiču na ekonomičnost i produktivnost poslovanja u kompaniji, a to se odražava na konkuretnost i kvalitet proizvoda koji se nalaze na tržištu. Samim tim je od posebnog značaja ulaganje investicija u mjere zaštite. Na taj način smanjiće se veliki broj povreda, havarija, kao i opterećenje fondova socijalnog osiguranja.

Zaštitu zaposlenih možemo posmatrati sa dva aspekta. Prvi se odnosi na obezbeđenje socijalnog osiguranja i radnog zakonodavtsva pomoću kojih se uređuju prava na zaradu, skraćeno i puno radno vrijeme, pomoć i naknadu, bezbjedne uslove rada. Dok se drugi aspekt odnosi na preduzimanje mjera aktivnosti i zaštite na radu, mjere zaštite od rizika koje mogu da se jave u radnoj sredini, kao i stvaranje bezbjednih uslova za rad. 

Međuljudski odnosi, socijalna klima, organizacija radnog procesa, svakodnevno se pojavljuju novi oblici ugrožavanja zdravlja zaposlenih, kao i rizici.

Na kraju kada uzmemo u obzir sve okolnosti, posledice, pogodnosti, dolazimo do zaključka, u kom segmentu i u kom smjeru treba da postavimo ciljeve za zaštitu bezbjednosti i zdravlja zaposlenih, a to su:

  • povećanje bezbjednosti na radu u poslovnom ambijentu,
  • poboljšanje zdravstvene zaštite u poslovnom sistemu,
  • smanjivanje premije osiguranja za djelatnosti koje nijesu obuhvaćene zakonom,
  • smanjivanje potencijalnih i trenutnih rizika pri radu i ugrožavanju zdravlja zaposlenih,
  • usklađivanje sa zakonom iz oblasti bezbjednosti i zdravlja na radu,
  • povećanje povjerenja društva, radnika, poslovnih saradnika, korisnika usluga i proizvoda tako što će se isticati volja i želja da se pomoću djelotvornih mjera poveća bezbjednost i zdravlje na radu.

Autorka: Andrijana Lalović

*Tekst je napisan u okviru Konkursa za pisanje tekstova za OSI o individualnim iskustvima zaštite i zdravlja na radu raspisanog u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarsta rada i socijalnog staranja. 

Međunarodno skijaško takmičenje, u konkurenciji cicibana i pionira biće održano za vikend na Žabljaku, saopštio je organizator, Skijaški klub osoba s invaliditetom Onogošt. Navodi se da će takmičenje biti održano u slalomu i veleskalomu.

Prvog takmičarskog dana skijaši će se nadmetati za pobjednika Krnovskog kupa, a drugog za Kup Onogošta. Najavljeno je učešće više od 50 skijaša iz šest klubova.

Trener Onogošta, Pavle Kasom kazao je da će dvodnevno takmičenje biti novi test za crnogorskog paraolimpijca Petra Kasoma.

“Petru će to biti novi test poslije osvojenog drugog mjesta na Kopaoniku i zapaženih rezultata na međunarodnim trkama u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Naš paraolimpijac prošlog vikenda na Žabljaku osojio je četiri srebre medalje na Žabljaku”, kazao je Kasom.

 

Izvor: portal agencije Mina

Baveći se zaštitom i zdravljem na radu, kao i prilagođavanjem radnih mjesta i radnih zadataka kroz proces profesionalne rehabilitacije uočili smo nedostatak poznavanja mjera kod poslodavaca i zaposlenih za bezbjednije radno mjesto u administrativnim djelatnostima. 

Sami poslodavci kao i zaposleni ne prepoznaju rizike koji se odnose na ova radna mjesta , dok nam statistika i podaci govore drugačije. Radna mjesta koja su stacionarna i zahtijevaju rad u sjedećem položaju, koristeći računar, tokom čitavog radnog vremena sa sobom nose niz psiho-fizičkih opterećenja koja prouzrokuju profesionalna oboljenja. 

Kao odgovor na ove izazove poslodavac i zaposleni trebaju da se upoznaju sa osnovama ergonomije kako bi se kreirala zdravija radna mjesta koja za zadatak imaju smanjenje opterećenja za zaposlene jer je osnovni cilj zdrav i produktivan zaposleni.

Simptomi neergonomskog radnog mjesta su: pojava čestih grešaka, propusta, prebrza ili prespora realizacija radnih zadataka i slično.

U svijetu su se razvile više metoda ergonomske analize radnih mjesta koje za cilj imaju prilagođavanje radnog mjesta zaposlenom kroz fizičku, kognitivnu i organizacionu ergonomiju. 

Fizička ergonomija se bavi ljudskim anatomskim, antropometrijskim, fiziološkim i biomehaničkim karakteristikama koje se odnose na fizičku aktivnost i podrazumijeva: analizu radnih položaja, rukovanje materijalima, ponavljajuće pokrete, radom uzrokovane mišićno-skeletne poremećaje, uređenje radnog mjesta, bezbjednost i zdravlje na radu.

Kognitivna ergonomija se bavi mentalnim procesima, kao što su percepcija, pamćenje, rasuđivanje, motorički odgovorjer oni utiču na interakcije između ljudi i drugih elemenata sistema. 

Organizaciona ergonomija se bavi optimizacijom sociotehničkih sistema, uključujući i njihove organizacione strukture, politike i procese koji uključuju: komunikaciju, upravljanje resursima, projektovanje rada, dizajn radnog vremena, timski rad, participativni dizajn, ergonomiju zajednice, kooperativni rad, nove radne paradigme, virtualne organizacije, rad na daljinu i upravljanje kvalitetom.

Ergonomija u suštini, ali i sadržajno jeste multi i interdisciplinarna nauka koja se bavi sistemom čovjek - sredstvo za rad kako bi se sredstvo za rad prilagodilo čovjekovim bio-psiho-socijalnim ograničenjima i zahtjevima, i kako bi upotreba sredstava za rad bila efikasnija, bezbjednija i pouzdanija.

Pod pojmom sredstvo za rad podrazumijeva se svaki materijalni predmet sa kojim čovjek dolazi u dodir prilikom obavljanja nekog posla, tako da je sredstvo za rad i tastatura računara, obična olovka, ali i lokomitiva, automobil, avion itd. 

Na početku nastanka ove nauke, neposredno posle Drugog svetskog rata, akcenat je bio na prilagođavanju sredstva za rad ljudskom tijelu i njegovim ograničenjima. Ipak, danas se ne može zanemariti da čovjekova psihička i socijalna ograničenja, potrebe, zahtjevi mogu biti, takođe, limit u korišćenju nekog sredstva i da i njih treba analizirati prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog sistema.

Sama ergonomija je proces koji teži stalnom poboljšanju te je potreban konstantan monitoring i praćenje uslova radnog okruženja.

Primjeri dobrog sistema čovjek – tehnologija su: efikasnost obavljanja radnih operacija, preciznost izvođenja radnih zadataka, kratko vrijeme potrebno za učenje, zadovoljstvo na poslu, povećana radna i zdravstvena sigurnost, povećana motivisanosti za rad.

Iako vlada mišljenje da je posao u kancelariji lakši od drugih vidova zaposlenja, postoje određene posledice koje sjedalački način života donosi. Najistaknutije posledice su one koje se odnose na krivljenje kičme, lošu cirkulaciju i problem s gojaznošću.

Nerijetko se javljaju bolovi različitog intenziteta u vratu i leđima koje opravdano možemo pripisati dugom sjedenju, stoga je značaj ergonomije za zdravlje zaposlenih itekako važan. 

Poslodavci bi trebalo da uvide značaj ergonomije jer je on u direktnoj relaciji s produktivnošću radnika. Na ergonomski prilagođenom radnom mjestu zaposleni će imati manje zdravstvenih problema, poboljšanu koncentraciju i veći osećaj zadovoljstva.

U Crnoj Gori je 2016. na osnovu Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, donešen Pravilnik o mjerama zaštite i zdravlja na radu pri korišćenju opreme sa ekranima koji propisuje mjere u cilju smanjenja rizika pri radu na ovim radnim mjestima. Ovaj Pravilnik prepoznaje evropske standarde i direktive i rezultat je kontinuiranog analiziranja radnih mjesta i optimalnih rješenja u cilju dobrog ergonomskog rješenja.

Mjere zaštite i zdravlja na radu koje propisuje ovaj Pravilnik su:

  • Udaljenost ekrana od očiju zaposlenog ne treba da bude manja od 500 mm, ali ne tolika da zaposlenom stvara smetnje pri čitanju podataka sa ekrana; 
  • Karakteri na ekranima treba da budu dobro definisani i jasno uobličeni. Karakteri, razmaci između karaktera i redova treba da budu dovoljno veliki, da mogu da se razlikuju bez napora, ali ne preveliki kako bi tekst bio pregledan; 
  • Slika na ekranima treba da bude stabilna, bez treperenja ili drugih oblika nestabilnosti. Frekvencija osvježavanja  slike na ekranima treba da bude najmanje 75 Hz za CRT ekrane i 60 Hz za LCD ekrane; 
  • Svjetlosna jačina karaktera i/ili kontrast između karaktera i pozadine treba da budu lako podesivi od strane zaposlenog i prilagodljivi uslovima radne sredine; 
  • Ekrani treba da budu podesivi u horizontalnoj i vertikalnim ravnima u skladu sa potrebama zaposlenog. Na radnom stolu ili radnoj površini ne treba da bude predmeta koji ometaju podešavanje ekrana; 
  • Posebno postolje za ekrane ili podesivi sto treba da budu obezbijeđeni tako je pravac gledanja u istoj ravnini ili ukošen prema dolje do 20°; 
  • Na ekranima ne treba da bude odbljeska ili refleksije koji mogu da smetaju zaposlenom; 
  • Ekrani treba da budu čisti, kako bi slika bila jasna, a tekst čitljiv; 
  • Tastatura treba da bude sa podesivim nagibom i odvojena od ekrana tako da zaposleni može da zauzme udoban radni položaj koji sprječava pojavu zamora u rukama ili šakama; 
  • Ispred tastature treba da postoji dovoljno prostora za oslonac šaka i ruku zaposlenog; 
  • Tastatura treba da ima mat površinu koja ne izaziva odbljesak svjetlosti; 
  • Raspored i karakteristike tastera treba da budu takvi da olakšaju upotrebu tastature; 
  • Simboli na tasterima treba da imaju odgovarajući kontrast u odnosu na tastere i da su čitljivi iz predviđenog položaja za rad; 
  • Radni sto ili radna površina trebaju da imaju dovoljno veliku površinu koja ne izaziva odbljesak i da omogućavaju fleksibilan raspored ekrana, tastature, dokumenata i prateće opreme; 
  • Držač dokumenata treba da bude stabilan, podesiv i postavljen na način koji pokrete glave i očiju svodi na minimum; 
  • Radna stolica treba da bude stabilna i da zaposlenom omogućava slobodu pokreta i udoban položaj; 
  • Visina sjedišta treba da bude podesiva; 
  • Naslon treba da bude oslonac za cijela leđa, podesiv po nagibu i visini; 
  • Oslonac za stopala treba da bude obezbijeđen zaposlenom koji želi da ga koristi. Oslonac za stopala treba da bude dovoljno visok i stabilan, da omogućava udoban položaj stopala i nagib nogu i da nema klizavu površinu; 
  • Na radnom mjestu treba da bude obezbijeđen dovoljan slobodan prostor za zaposlenog, tako da mu je omogućena promjena položaja i sloboda pokreta; 
  • Prirodno i/ili vještaško osvjetljenje treba da bude najmanje 300 luxa i da obezbjeđuje odgovarajuću osvjetljenost i kontrast između ekrana i pozadinskog prostora, uzimajući u obzir vrstu poslova, potrebe zaposlenog i zahtjeve njegovog vida; 
  • Uređenje radnog mjesta i izbor, kao i pozicioniranje vještačkog osvjetljenja treba da budu izvedeni na način dase sprječava nastanak odbljeska ili refleksije; 
  • Radna mjesta treba da budu uređena na takav način da izvori prirodne svjetlosti (prozori i drugi otvori), prozirni ili poluprozirni zidovi, kao i žarko obojeni inventar ili instalacije, oprema i zidovi svijetlih boja ne stvaraju direktni odbljesak i/ili refleksiju na ekranima; 
  • Prozori treba da imaju odgovarajuće zastore (kapke) za sprječavanje ulaska sunčeve svjetlosti na radno mjesto ili u prostor, tako da ne ometaju rad; 
  • Ekrani ne treba da budu okrenuti prema izvoru ili od izvora svjetlosti, u protivnom su potrebne posebne mjere protiv refleksije i odbljeska; 
  • Oprema sa ekranima ne treba da bude izvor buke koja ometa razgovor ili skreće pažnju. Nivo buke treba da bude u skladu sa propisima iz oblasti zaštite i zdravlja na radu zaposlenog od rizika izloženosti buci; 
  • Mikroklima treba da odgovara zahtjevima za toplotni ugođaj za laki fizički rad; 
  • Sva elektromagnetna zračenja, osim vidljivog zračenja, u pogledu zaštite i zdravlja na radu, treba da budu svedena na zanemarljiv nivo, u skladu s posebnim propisima.

Neophodno je upoznati poslodavce s postojećim zakonskim rješenjima koje je potrebno primijeniti u praksi na zadovoljstvo kako poslodavaca tako i zaposlenih.

Autor:  Željko Čvorović, savjetnik iz oblasti zaštite i zdravlja na radu

*Tekst je napisan u okviru Konkursa za pisanje tekstova za OSI o individualnim iskustvima zaštite i zdravlja na radu raspisanog u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarsta rada i socijalnog staranja. 

Uvod: 

Zadovoljstvo mi je da u okviru projekta OSIguraj uslove sebi!, napišem tekst na temu zaštite i zdravlja na radu. Kao zaposleni u Javnom preduzeću za nacionalne parkove Crne Gore, uz primarno zanimanje koje obavljam kao stručni saradnik za zaštitu životne sredine, od juna 2012, imenovan sam iza stručno lice koje obavlja poslove zaštite i zdravlja naradu.

Kroz ovaj tekst trudiću se da podijelim neke lične impresije na zadatu temu. Naravno, zbog obimnosti i sadržajnosti iste neću moći obuhvatiti sve segmente koje čini ova oblast. Prvi dio teksta će se odnositi na hronološki prikaz razvoja zaštite i zdravlja na radu u svijetu, dok će se drugi dio odnostiti na Zakon o zaštiti i zdravlju na radu kroz prizmu najznačajnijih odredbi, kao i organizovanja poslova zaštite na radu kod poslodavca sa zaključkom.

Počeci zaštite i zdravlja na radu u svijetu do danas

Osnovni uslov čovjekove egzistencije jeste rad. Posredstvom rada čovjek mijenja prirodu i prilagođava njene tokove svojim potrebama.

Gledano kroz civilizacijski napredak čovječanstva, svijest o značaju bezbjednosti učesnika u radu javila se početkom 19. vijeka pojavom „industrijske revolucije“. Razvojem industrije povećavala se i radna snaga, a uslovi rada su bivali sve lošiji. Industrijalizacija u Velikoj Britaniji pokazala je da rad može biti nužan i da predstavlja teret. Ovo je bilo naročito izraženo u industrijskoj proizvodnji, gdje je rad praćen sa manjim ili većim opasnostima po život. Sve ovo dovodi do stvaranja radničkih pokreta (kasnije sindikata) čija borba je bila u svrhu obezbjeđivanja boljih uslova rada i zaštite radnika. 

Potpisivanjem ugovora o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik iz 1951. započinje period koji se može smatrati savremenim uređivanjem oblasti bezbjednosti zaštite i zdravlja na radu. Nakon potpisivanja spomenutog ugovora, počinje da se ozbiljnije radi na zakonodavnom uređenju ove oblasti. Kao rezultat ovih napora radna snaga je dobila ekonomsku stabilnost, socijalni miri humane uslove rada.

U početku primjena zaštite se odnosila na tehničke mjere, koje su podrazumijevale da se radnik zaštiti od eventualnih povreda prilikom rukovanja sa mašinom, uređajima ili drugim sredstvima za rad. Industrijalizacija i tehnološka revolucija nametnule su društvu visoku cijenu. Globalizacija tržišta, borba za profitom, obespravljenost radnika kada se zasposleni sve više zapošljavaju na ugovor na određeno vrijeme, takođe, sa skraćenim vremenom, su činioci koji utiču na stanje zaštite i zdravlja na radu u svijetu, kao i u zemljama tranzicije gdje je socijalni aspekt takav da dolazi do velikog broja povreda na radu, profesionalnih oboljenja i dr. Ovo prositiče iz toga što mnoge zemlje nemaju dovoljno razvijenu svijesti o ovom pitanju, takođe, ne mogu da obezbijede sprovođenje zakona kao i poštovanje međunarodnih normi i standarda. Danas u savremenom društvu, kao naučna i etička kategorija postavlja se obaveza zaštite i zdravlja na radu.

Konstantnim napretkom u ovoj oblasti došlo se do usavršavanja tehničkih mjera, tako da tehničko-tehnološkim razvojem kojem prisustvujemo u 21. vijeku imamo visok stepen automatizacije, kao i unaprjeđenje informacionih tehnologija koje su dovela do zamjene fizičkog rada intelektualnim. Ovaj prelazak itekako je uticao na promjenu uslova rada i sadržaja rada, a samim tim je stvorio nove opsanosti i rizike, što je uslovilo nove pristupe i mjere u bezbjednosti zaštite zdravlja na radu.

U savremenim uslovima rada kakvog danas poznajemo sem, povreda na radu i profesionalnih oboljenja, sve više imamo bolesti u vezi sa radom kao što su stres i psihičke tegobe (aniksioznost, depresija i dr.) koje zaposlenim stvaraju poteškoće. Osim zaštite fizičkog integriteta zaposlenog od povrede sve više se pažnja poklanja psihofizičkim sposobnostima radnika, socijalnom kontekstu, ponašanju na poslu.

Zakon o zaštititi i zdravlju na radu u Crnoj Gorii organizovanje poslova zaštite i zdravlja na radu kod poslodavca

Osnove za pravno uređivanje zaštite i zdravlja na radu nalaze se u Ustavu Crne Gore. Naime, svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja, na pravične i humane uslove rada i na zaštitu za vrijeme nezaposlenosti. Zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu. Omladina, žene i osobe s invaliditetom uživaju posebnu zaštitu na radu.

Pravo na zaštićeno i zdravo radno mjesto je osnovno ljudsko pravo. Zakon o zaštiti i zdravlju na radu predstavlja akt sistemskog karaktera u kojem su uređena prava, obaveze i odgovornosti poslodavca i drugih subjekata u obezbjeđivanju, sprovođenju i unapređivanju zaštite i zdravlja na radu. U Zakonu su ugrađene odredbe sadržane u međunarodnim konvencijama.

Kolektivnim ugovorom (opštim, granskim i pojedninačnim) i podzakonskim aktima utvrđuju se mjere kojima se obezbjeđuje potpuna zaštita zaposlenih na radu. Normativna uređenost zaštite na radu kod poslodavca  je prvi korak u kulturi rada i zaštite na radu koji je osnova za stvaranje sigurnih i bezbjednih uslova na radu. Načelo preventivnosti je opredjeljenje Zakona o zaštiti i zdravlju na radu u sprovođenju mjera zaštite na radu jer predstavlja proklamovanu ideju da je bolje liječiti bolesno radno mjesto nego bolesnog zaposlenog.

Najveću teret u obezbjeđivanju bezbjednih uslova rada, zaštite i zdravlja na radu svim zaposlenim ima poslodavac. Obaveze i odgovoranosti poslodavca su da neposredno sprovodi aktivnosti i mjere na nivou preduzeća u cilju eliminisanja potencijalnih rizika, unaprjeđuje uslove rada, obezbjeđuje mjere zaštite i zdravlja na radu, donosi mjere za kontrolu rizika na radu, vrši osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad, organizuje poslove zaštite i zdravlja na radu, nabavlja neophodna sredstva za rad i dr.

Kao što je navedno, obaveza poslodavaca je da organizuje poslove zaštite i zdravlja na radu na tri načina. Prvi je da poslodavac odredi stručno lice za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu, pri čemu imenovano lice je dužno da položi stručni ispit. Njegove obaveze su da učestvuje u izradi Pravilnika zaštite i zdravlja na radu, da vodi evidencije, osposobljavanje zaposlenih za bezbjedan rad, organizovanje ljekarskih pregleda za zaposlene sa posebnim uslovima rada, provjere opreme za rad i slično. Drugi način je organizovanje stručne službe, a treći je angažovanje pravnog ili fižičkog lica (ovlašćenih organizacija) za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu.  

Zakon o zaštiti i zdravlja na radu obavezuje poslodavaca da donese Akt o procjeni rizika za sva radna mjesta. Na osnovu Akta o procjeni rizika reguliše se bezbjednost svih zaposlenih, obuhvataju se svi rizici koji mogu da izazovu povrede na radu, oboljenja i oštećenja zdravlja zaposlenih treba da sadrži opšte podatke o postojećem stanju (korišćenje proizvodnih i drugih kapaciteta), način postupaka procjene rizika u slučaju nastanka povrede na radu ili oštećenja zdravlja, odnosno oboljenja zaposlenog na radnom mjestu. Izmjene i dopune akta o procjeni rizika vrše se u slučaju da dođe do promjene radnog prostora, sistematizacije i dr.

Na osnovu zvaničnih podataka Monstata  u Crnoj Gori posluje 25,000 poslodavaca, a samo 4,8% poslodavaca je izradilo akt o procjeni rizika, što znači da je aktom o procjeni rizika obuhvaćeno 39,000 zaposlenih što iznosi 18,1%. 

Zaključak: 

Puna nacionalna i međunarodna saradnja i razmjena dobre prakse, ključni su za razvoj efikasnih i integrisanih strategija zaštite i zdravlja na radu. Demografske i socio-ekonomske prilike, dehumanizacija društva, psihološki profil zaposlenih, razvoj novih tehnologija, pritisci za smanjivanjem troškova rada, predstavljaju nove izazove na području zaštite i zdravlja na radu. Moramo imati u vidu da se okruženje neće prilagođavati nama, već da se mi moramo prilagoditi promjenama u okruženju. Zaštita i zdravlje na radu, u širem smislu riječi, obuhvata mjere i sredstva usmjerena na stvaranje bezbjednih uslova rada. Treba težiti postizanju visokog kvaliteta radne sredine stvaranju bezbjednih uslova rada u kojima je zaštićen integritet zaposlenog. Bezbjednost na radu ostvaruje se primjenom savremenih tehničkih, zdravstvenih, socijalnih i drugih mjera za sprječavanje i otklanjanje uzroka povreda i zdravstvenih oštećanja zaposlenih na radu i u vezi sa radom. Zaštitu i zdravlje na radu treba shvatiti i kao opštu kulturu rada jer mora da odgovori na društvene i tehnološke promjene koje su povezane sa procesom rada.

Za stvaranje bezbjednih uslova rada svim zaposlenim, neophodan je sistematski pristup u preventivnom djelovanju i povezivanje svih subjekata koji su donosioci odluka, kao i nosioci određenih obaveza i aktivnosti na nacionalnom nivou, počev od Vlade Crne Gore, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Ministarstva zdravlja, Uprave za inspekcijske poslove, sindikata, predstavnika poslodavaca i ovlašćenih organizacija, kao i svih drugih institucija koje odlučuju o nacionalnom zakonodavstvu, politikama, programima i prioritetima za aktivnosti iz oblasti zaštite izdravljanaradu.

Usklađivanje pravila zaštite i zdravlja na radu nije hermetičan proces, već stvara potrebu stalnog praćenja aktivnosti međunarodnih organizacija i institucija. Praćenje stanja u međunarodnoj zajednici nije puka direktiva, kao sredstvo ograničenja pristupa ovim organizacijama, već naprotiv, zadati orjentir koji najčešće sadrži optimalni nivo zaštite integriteta ljudskog  tijela i zdravstvenog stanja zaposlenih.

Stoga je neophodno za svaki uspjeh postaviti ciljeve, kao što su podržavanje i promovisanje kampanje za zdrava radna mjesta, a utvrditi i širiti dobru praksu upravljanja zaštite i zdravlja na radu, demonstrirati dobrobiti primjene najboljih praksi u oblasti zaštite i zdravlja na radu, promovisati prevenciju, održivi rad i dr.

Autor: Mojaš Đurović

*Tekst je napisan u okviru Konkursa za pisanje tekstovaza OSI o individualnim iskustvima zaštite i zdravlja na radu raspisanog u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja. 



Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva zainteresovane učenike s invaliditetom (učenike s rješenjem o usmjeravanju u obrazovni proces, učenike koji imaju IROP) da se prijave za učešće u aktivnostima projekta Mladi zajedno za promjene, kako bi dobili neophodnu vršnjačku podršku. Realizacijom projekta želimo povećati mogućnost za socijalnu inkluziju i učešće mladih s invaliditetom i mladih bez invaliditeta kroz aktivnosti volontiranja u školama i doprinos poboljšanju vještina tolerancije, razumijevanja i prihvatanja različitosti kod mladih srednjoškolskog uzrasta, kao i razvoju volonterskog pokreta u Crnoj Gori, s posebnim akcentom na volontiranje u oblasti prava mladih s invaliditetom i povećanju nivoa svijesti šire javnosti o važnosti volontiranja i vještina mladih. 

Ovom Javnom pozivu prethodio je Trening za vršnjačke edukatore, organizovan za 32 učenika/ce širom Crne Gore, nakon kojeg slijedi uspostavljanje Mreže volontera u srednjim školama u Crnoj Gori. Članovi Mreže će komunicirati preko platforme čija je izrada u toku, kao i Vajber grupe.

Nakon osnivanja Mreže planirana je Pilot aktivnost mapiranja potreba mladih s invaliditetom, koju će sprovoditi volonteri, odnosno učenici/ce koji su prošli trening i na osnovu toga, uz podršku Udruženja, će se zajednički planirati buduće aktivnosti namijenjene mladima s invaliditetom. Mapiranje će uključiti istraživanje o potrebama koje mladi s invaliditetom imaju u školi, vannastavnim aktivnostima, društvenoj zajednici, preprekama s kojima se suočavaju i mogućim rješenjima ovih izazova.

Ako želiš da se priključiš Mreži volontera, ili želiš da podijeliš neki problem s kojim se suočavaš, a smatraš da možemo pomoći u rješavanju problema, možeš nam se obratiti, ili se možeš direktno obratiti učenicima koji su prošli Trening za vršnjačke edukatore.

Za sve dodatne informacije možeš nas kontaktirati i na brojeve telefona: 020265650 ili 069385981 (Viber), putem fejsbuk stranice @UMHCG, ili instagram naloga @umhcg_aydm.

 

Čekamo te!

Strana 4 od 17

Back to top