Prepoznajući značaj podrške, u cilju prevazilaženja barijera i oporavka od različitih oblika nasilja, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva žene i djevojčice s invaliditetom za učešće na Grupi samopodrške koja će se održati u Podgorici, u petak, 15. maja 2026, u prostorijama UMHCG, s početkom u 12.00h.

Kroz Grupu samopodrške predviđeno je da se djevojčice i žene s invaliditetom, žrtve nasilja, edukuju o svim vrstama nasilja, uključujući i zanemarivanje, načine prevencije od različitih oblika zlostavljanja i nasilja, a sve s ciljem razmjene iskustava u svrhu jačanja djevojčica i žena s invalidtetom. Savjetovanje će pružati članice tima UMHCG koje posjeduju stručna znanja u ovoj oblasti.

Na ovaj način doprinijeće se povećanju nivoa sigurnosti i uključenosti žena s invaliditetom žrtava nasilja, kao i  povećanju informisanosti i znanja žena s invaliditetom o mehanizmima zaštite od nasilja u Crnoj Gori.

Zainteresovane kandidatkinje se mogu prijaviti najkasnije do 14. maja 2026, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za grupu samopodrške ili putem telefona: +382 (0)20 265 650, +382 (0)67  801 761 i +382 (0)20 265 650.

Nakon dostavljenih prijava, izabranim učesnicama će biti dostavljene informacije o mjestu održavanja, uz napomenu da će projektni tim po principu anonimnosti štititi njhove identitete i neće dijeliti fotografije ili druge informacije koje bi mogle da razotkriju identitet prijavljenih učesnica.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Zajedno snažnije: Podrška gradi sigurnost! uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva zainteresovane osobe s invaliditetom da se prijave za učešće u Školi samostalnog života, koja će biti organizovana od 2. do 5. juna 2026. u hotelu Princess u Baru. 

Škola samostalnog života ima za cilj da osobama s invaliditetom pruži relevantno znanje, vještine i mehanizme potrebne za osnaživanje, kontrolu i upravljanjem sopstvenim životom, kako bi se one motivisale i pripremile za produktivniji i ispunjeniji život izvan restriktivnih okruženja. 

Škola će obuhvatiti teme koje se odnose na ljudska prava osoba s invaliditetom, filozofiju samostalnog života, kao i praktične aspekte koji se odnose na sticanje vještina izbora, samostalnog donošenja odluka, odgovornosti, kontrole i ispravnog odnosa prema sebi i sopstvenom životu. Fokus će biti stavljen na usluge podrške koje omogućavaju osobama s invaliditetom da žive samostalno, kao i na izgradnju socijalnih mreža koje mogu značajno uticati na njihov kvalitet života. Pored toga, biće obrađene teme o uticaju porodice i društva na prihvatanje invaliditeta, te kako ove promjene u društvenom stavu mogu doprineti većoj inkluziji i ravnopravnosti. Teorijski deo Škole biće praćen praktičnim aktivnostima, koje uključuju radionice, prikazivanje filmova s pratećim diskusijama, vježbe, i rad u grupama, kako bi se omogućilo međusobno zbližavanje i razmjena iskustava.

Treneri/ce će biti aktivisti/kinje u oblasti prava osoba s invaliditetom, kao i psiholozi/psihološkinje, sa kojima će se detaljnije obrađivati teme koje se odnose na psihološke aspekte življenja s invaliditetom. Kroz njihovu stručnost, učesnici/e će imati priliku da razumiju ne samo socijalne, već i emocionalne i psihološke izazove koje donosi iskustvo invaliditeta, kao i da se osnaže da se suoče sa preprekama koje im društvo i porodica postavljaju.

Aktivnost dio je kampanje Nema više izgovora – sad je vrijeme za nas! kojom UMHCG, povodom Evropskog dana samostalnog života, kroz različite aktivnosti širom Crne Gore ukazuje na značaj samostalnog života i uključenosti u zajednici, dostupnosti usluga podrške i ravnopravnog učešća osoba s invaliditetom u svim segmentima društva. 

Stoga - nema više izgovora da se ne prijavite. Izdvojite vrijeme da napravite prvi korak ka osamostaljivanju, prijavom putem linka najkasnije do 20. maja 2026. Prednost imaju mladi od 15 do 35 godina. 

UMHCG će obezbijediti podršku, stručni program i sigurno okruženje za osnaživanje učesnika/ca.

Za sva dodatna pitanja možete nas kontaktirati putem telefona: +382 (0)20 265 650 i +382 (0)67 801 761, kao i putem mejl adrese: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Broj mjesta je ograničen.

Škola se realizuje u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Širom Evrope danas se obilježava Evropski dan samostalnog života, koji je 2014. godine ustanovila Evropska mreža za samostalni život.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore ovaj datum već 12 godina obilježava kroz različite aktivnosti – od događaja na Trgu nezavisnosti, konferencija i manifestacija, do promotivnih kampanja i filmova. Ove, kao i prošle godine odlučili smo da ne ostanemo na obilježavanju jednog dana, već da sprovedemo niz aktivnosti koje će trajati duži vremenski period.

Kampanju pod sloganom Nema više izgovora – sad je vrijeme za nas! započeli smo prošle sedmice u Nikšiću Simulacijom kretanja uz pomoć pomagala i asistivnih tehnologija. U narednom periodu planiramo performans, grupno savjetovalište za žene s invaliditetom, tri foruma o značaju jedinstvenog vještačenja invaliditeta, Školu samostalnog života, kao i druge aktivnosti.

Imajući u vidu da se svakog trećeg četvrtka u maju obilježava i Globalni dan svijesti o pristupačnosti, koji se ove godine simbolično poklapa sa Danom nezavisnosti Crne Gore, organizovaćemo i jednodnevnu edukaciju o pristupačnosti objekata, sa fokusom na zakonske obaveze i posljedice njihovog nepoštovanja.

Međutim, uprkos svim aktivnostima, izražavamo ozbiljno nezadovoljstvo položajem osoba s invaliditetom u Crnoj Gori. I pored više od dvije decenije strategija, zakona i programa, osobe s invaliditetom i dalje su segregisane, institucionalizovane i lišene kontrole nad sopstvenim životima.

Na stotine osoba boravi u rezidencijalnim ustanovama ili drugim restriktivnim i segregišućim okruženjima – često od najranijeg uzrasta i dugoročno – a taj broj se ne smanjuje, već kontinuirano raste, bez adekvatnog odgovora nadležnih institucija. Istovremeno, hiljade osoba ostaju izolovane u sopstvenim domovima, bez podrške neophodne za samostalan i dostojanstven život.

Posebno zabrinjava podatak da u Crnoj Gori i dalje ima više osoba s invaliditetom u rezidencijalnim ustanovama nego na fakultetima, te približno koliko i na tržištu rada.

U pojedinim okruženjima i dalje se primjenjuju nedopustive i ponižavajuće prakse uskraćivanja seksualnih i reproduktivnih prava, uključujući prisilnu kontracepciju, sterilizaciju i hormonske terapije.

Personalna asistencija, kao ključni preduslov samostalnog života i pravo garantovano Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, ostaje nedostupna većini. Zakonski okvir je svjesno i namjerno postavljen restriktivno, sa neprihvatljivim kriterijumima, a pristup usluzi ograničen na mali broj korisnika. Posljedice su jasne – nastavak institucionalizacije, segregacije i isključenosti iz zajednice.

U posljednje dvije godine svjedočimo i zabrinjavajućim praksama sistemskog ograničavanja prava. Podsjećamo da je Vlada prošle godine pokušala umanjiti subvencije za zapošljavanje osoba s invaliditetom, dok se trenutno ograničenja sprovode kroz oblast socijalne i dječje zaštite – svjesnim nepoštovanjem zakonskih rokova za ostvarivanje prava na materijalna davanja.

Takva praksa dovodi do lančanog uskraćivanja prava: bez ostvarenog dodatka za njegu i pomoć ili lične invalidnine, korisnici gube pristup i drugim pravima – od subvencija za osnovne troškove života do podrške za porodice.

Ljudi koji u zakonskom roku ne ostvare pravo na dodatak za njegu i pomoć, u periodu čekanja za ostvarivanje ovog prava, ne mogu ostvariti ni povlastice na putovanje, subvencije za vodu, struju, komunalije, uvećan dječji dodatak za dijete, ako je dijete korisnik i td. Ljudi koji u zakonskom roku ne ostvare pravo na ličnu invalidninu, pored svega prethodno navedenog, ne mogu ostvariti ni naknadu roditelja/staratelja korisnika lične invalidnine i tako dalje.

Zbog navedenog smo ubijeđeni da je namjerno stopiran redovan rad socijalno-ljekarskih komisija i pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite za manje od mjesec dana promijenjen dva puta. Nevedene prakse ne predstavljaju samo nedopustivr pravne vratolomije, kako smo ih tada okarakterisali, već namjerno, unaprijed planirano i smišljeno ostvarivanje budžetskih ušteda na štetu korisnika različitih prava u oblasti socijalne zaštite, praćeno izostankom političke, ljudske i moralne odgovornosti.

Kampanjom Nema više izgovora – sad je vrijeme za nas! zato jasno poručujemo: svjesni smo namjera i postupanja nadležnih i nećemo ćutati na neprihvatljive prakse i ugnjetavanje osoba s invaliditetom i njihovih porodica.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ukazuje na značaj kontinuiranog unapređenja uslova rada, prevencije povreda na radu i profesionalnih oboljenja, kao i stvaranja bezbjednog i dostojanstvenog radnog okruženja za osobe s invaliditetom. Navedeno uključuje i mentalno zdravlje zaposlenih s invaliditetom i fizičku i psihičku dobrobit, što podrazumijeva i adekvatan odnos i prihvatanje od strane kolektiva i saradnika. 

Iako je u proteklom periodu radno zakonodavstvo značajno unaprijeđeno i usklađeno s evropskom legislativom, ostaje značajan prostor za unapređenje prava osoba s invaliditetom na rad i zapošljavanje. Ovo se prvenstveno odnosi na segment profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, odnosno Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i sve podzakonske akte ovog propisa. 

Mjere zaštite i zdravlja na radu za osobe s invaliditetom ne mogu u potpunosti biti primijenjene i ispoštovane bez sprovođenja mjera profesionalne rehabilitacije, uključujući posebno one koje se odnose na opremu i prilagođavanje radnog mjesta i razumno prilagođavanje. Raduje nas što po prvi put antidiskriminaciono zakonodavstvo prepoznaje koncept razumnih adaptacija/razumnog prilagođavanja, ali preostaje obavezna promocija i primjena mjera koje predstavljaju razumne adaptacije, odnosno pristupačnost za pojedince s invaliditetom u konkretnim situacijama. 

Zbog svega navedenog, neophodno je temeljno pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, a ne samo u njegovim pojedinim segmentima i parcijalno. Takođe, praksa pokazuje nedosljednost i nedovoljno adekvatnu primjenu Zakona, ali i površan pristup nadležnih institucija i tijela prema subvencijama kao prema rashodu, a ne istovremeno i u većoj mjeri prihodu i ulaganju u održivo pravo na rad.

Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, 28. aprila koji je proglasila Međunarodna organizacija rada – ILO obilježava se kao dan sjećanja na poginule i povrijeđene radnike u nesreći na radu na gradilištu, u saveznoj državi Konektikatu u SAD-u.

Ovogodišnja kampanja Međunarodna organizacija rada posebno stavlja fokus na značaj zdravog psihosocijalnog radnog okruženja, ukazujući na rastuće izazove poput stresa na radu, sagorijevanja (burnout), nasilja i pritisaka koji direktno utiču na bezbjednost i zdravlje zaposlenih. Ovaj pristup dodatno naglašava da zaštita na radu podrazumijeva ne samo fizičku, već i mentalnu i socijalnu dobrobit zaposlenh.

U tom kontekstu, UMHCG ukazuje da osobe s invaliditetom često, kako bi dokazale svoju vrijednost na radnom mjestu, ulažu dodatni napor i rade ponekad i više od drugih zaposlenih, nerijetko u uslovima koji nijesu u potpunosti prilagođeni njihovim individualnim potrebama. S druge strane, nije mali ni broj onih zaposlenih s invaliditetom koji su formalno radno angažovani, a čiji potencijali nijesu „iskorišteni“, odnosno koji nijesu na adekvatan način uključeni u radni proces i radne zadatke. 

Obje prethodno navedene prakse ne smiju biti prihvatanje i očekivanje sistema, već jasan signal da je neophodno obezbijediti jednake uslove rada kroz dosljednu primjenu pristupačnosti i razumnog prilagođavanja. Samo na taj način moguće je osigurati da osobe s invaliditetom ostvaruju svoje pravo na rad na ravnopravnoj osnovi sa drugima, bez dodatnih opterećenja i potrebe da konstantno dokazuju da im jednako pripada pravo na rad kao i svima drugima.

Stoga, Nema više izgovora – Sad je vrijeme za nas, vrijeme je za sistemske i održive promjene koje će osobama s invaliditetom obezbijediti ravnopravno učešće u radu i zapošljavanju.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i NVU Mozaik organizuju Simulaciju kretanja u saobraćaju uz upotrebu pomagala i asistivnih tehnologija u Nikšiću, u ponedjeljak, 27. aprila 2026, sa početkom u 14.00h, i tačkom susreta na platou ispred Opštine Nikšić. 

Simulacija ima za cilj da kroz direktno iskustvo omogući donosiocima odluka, predstavnicima institucija i pružaocima usluga bolje razumijevanje iskustava i prepreka sa kojima se osobe s invaliditetom susrijeću u saobraćaju, koristeći pomagala i asistivne tehnologije. Ovim putem naše dvije organizacije žele doprinijeti motivaciji za donošenje konkretnih preporuka i politika koje će unaprijediti pristupačnost i sigurnost u kretanju, bilo da je riječ o javnim prostorima i površinama ili saobraćaju.

Tokom događaja, učesnicama i učesnicima će biti obezbijeđena pomagala i asistivne tehnologije, u cilju simulacije različitih vrsta oštećenja, a čijom upotrebom će imati priliku da se direktno suoče sa preprekama u saobraćaju koje čine sastavni dio svakodnevice osoba s invaliditetom. 

Ova aktivnost ima poseban značaj u informisanju donosilaca odluka, ali i šire javnosti o potrebi unapređenja pristupačnosti i bezbjednosti u saobraćaju, kao i u doprinosu stvaranja sigurnijeg i dostojanstvenijeg saobraćaja za sve korisnike/ce, s posebnim akcentom na osobe s invaliditetom. 

Simulirana šetnja će se odvijati u tri trase, sa zajedničkim mjestom polaska i povratka, ispred zgrade Opštine Nikšić, a različitim rutama kretanja, odnosno lokacijama koje se obilaze. Procijenjeno ukupno trajanje događaja je 90 minuta.

Simulacijom će biti obuhvaćeno najmanje 25 učesnika/ca koji su direktno uključeni u formiranje politika i preporuka u oblasti zaštite prava osoba s invaliditetom, kao i pojedinaca čije iskustvo i aktivno zalaganje za adekvatno poštovanje ljudskih prava osoba s invaliditetom doprinosi inkluzivnosti i donošenju pristupačnih rješenja u ovoj oblasti.

Simulacija je dio i početna aktivnost kampanje Nema više izgovora – Sad je vrijeme za nas, koju sprovodi UMHCG u okviru obilježavanja 5. maja, Evropskog dana samostalnog života. 

Aktivnost simulacije dio je projekta Pokreni prava! koji UMHCG realizuje u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica sa invaliditetom u saobraćaju za 2025, raspisanog od strane Ministarstva saobraćaja.

Određeni oblici i obrasci nasilnog i neprihvatljivog ponašanja opstaju kao dio običajnog prava i uvriježnjenog načina razmišljanja i odnosa, „prkoseći“ svim zakonskim i praktičnim promjenama. Ovo u značajnoj mjeri utiče na izostanak adekvatnog prepoznavanja svih manifestacija i oblika nasilja kojima su posebno ili isključivo izložene djevojčice i žene s invaliditetom. Dodatno takvi oblici i obrasci ponašanja i postupanja često se pravdaju „najboljim namjerama“ i prerastaju u društveno prihvatljive obrasce odnosa prema djevojčicama i ženama s invaliditetom. 

Odbijanje pružanja asistencije, prijetnja napuštanjem, različiti oblici institucionalizacije pod izgovorom zaštite žrtve, uskraćivanje seksualnih i reproduktivnih prava, nepristupačni upravni, procesni i sudski postupci i brojni drugi oblici i manifestacije nasilja samo su dio proživljenih iskustava djevojčica i žena s invaliditetom, od kojih neki nijesu ni „zabranjeni“ zakonima, pa samim tim nijesu omogućeni ni adekvatni mehanizmi zaštite. 

Zbog navedenog, unapređenje znanja i vještina stručnih radnika i radnica u centrima za socijalni rad, policiji i nevladinim organizacijama, uz povećanje senzibiliteta za rad sa ženama s invaliditetom, ključno je za efikasnu zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i obezbjeđivanje dostupne i kvalitetne podrške. Poseban značaj ima kontinuirana edukacija zaposlenih u institucijama sistema i organizacijama civilnog društva, kao i jačanje kapaciteta za adekvatnu komunikaciju, prepoznavanje različitih oblika nasilja i primjenu pristupa zasnovanog na ljudskim pravima. Učesnici/e Treninga o mehanizmima zaštite od nasilja nad ženama s invaliditetom, koji je 7. aprila 2026. u Bijelom Polju organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) iskazali su spremnost da stečena znanja primjenjuju u svakodnevnoj praksi, uz potrebu za dodatnim informisanjem, češćim javnim govorom o ovim temama i organizovanjem sličnih obuka u budućnosti. Cilj Treninga bio je unapređenje znanja i vještina zaposlenih u centrima za socijalni rad, policiji i civilnom sektoru, kako bi podrška ženama s invaliditetom bila efikasna, dostupna i utemeljena na modelu pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima. Učesnici/e su unaprijedili razumijevanje adekvatne komunikacije, pružanja usluga i mehanizama zaštite, uz poseban fokus na podizanje svijesti o rodno zasnovanom nasilju i višestrukoj diskriminaciji kojoj su izložene žene i djevojke s invaliditetom. Trening je okupio 12 zaposlenih u centrima za socijalni rad iz Bijelog Polja i Rožaja, službenike/ce odjeljenja bezbjednosti iz Mojkovca, Bijelog Polja, Berana i Rožaja, kao i predstavnice organizacija osoba s invaliditetom i „ženskih“ nevladinih organizacija koje pružaju usluge podrške ženama s invaliditetom.

Kroz interaktivni rad i praktične vježbe dodatno su osnaženi kapaciteti učesnika/ca za primjenu adekvatnog pristupa u radu, uključujući obezbjeđivanje pristupačnosti i potrebnih adaptacija u postupcima pružanja podrške.

UMHCG će nastaviti da zagovara sistemske promjene i kontinuiranu edukaciju kako nijedna djevojčica i žena s invaliditetom ne bi ostala bez zaštite.

Aktivnost je organizovana u okviru projekta Zajedno snažnije: Podrška gradi sigurnost! uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Dugotrajne, mukotrpne i često neizvjesne procedure i postupke ostvarivanja prava u različitim oblastima najadekvatnije može prekinuti jedinstveno vještačenje invaliditeta, čiji se početak primjene očekuje od 1. jula 2026. Jedinstveno vještačenje i novine koje sa sobom donosi Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta predstavljaju promjenu paradigme i pristupa prema invaliditetu kao razvojnom društvenom konceptu i pitanje pristupa i procjene invaliditeta premještaju sa dominantno medicinskog modela pristupa na pristup invaliditetu zasnovan na ljudskim pravima. 

U cilju promocije, afirmacije i zagovaranja važnosti primjene jedinstvenog vještačenja invaliditeta, pritom dugotrajno iščekujući pozitivne promjene koje, vjerujemo, najadekvatnije može donijeti reforma jedinstvenog vještačenja, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je prisustvujući Prvoj konferenciji povodom Svjetskog dana osoba s autizmom, koja je održana 2. aprila 2026. u Velikoj Sali Skupštine Crne Gore, uputilo pitanje resornom ministru.

Nina Golubović, programska asistentkinja u UMHCG-u je iskoristila priliku da cjelokupnom društvu, institucijama sistema, donosiocima odluka na svim nivoima i stručnjacima skrene pažnju na važnost kontinuirane podrške i rada u cilju pravne sigurnosti, zaštite, pristupa pravima i podršci za djecu i odrasle iz spektra i njihove porodice.

Ovim putem, obratila se ministru socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damiru Gutiću s upitom o planu Vlade i resora na čijem je čelu za premošćavanje kašnjenja u primjeni Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta i dostizanju rokova koje Vlada i Ministarstvo nijesu ispoštovali. UMHCG je podsjetilo na značaj reforme jedinstvenog vještačenja, kako za djecu i odrasle iz spektra autizma, tako i za sve druge kategorije osoba s invaliditetom. 

Ministar Gutić naveo je da je u toku intezivan rad na završetku Uredbe o jedinstvenoj metodologiji vještačenja invaliditeta, te da je sedmica koja je prethodila Konferenciji bila posvećena usaglašavanju Uredbe sa drugim resorima i organizacijama osoba s invaliditetom. Naznačio je da će Predlog Uredbe biti završen u aprilu, a da se očekuje da će ona od strane Vlade biti donešena u maju 2026. Po mišljenju ministra Gutića, ovim bi se stvorili preduslovi za ubrzanu realizaciju ostalih aktivnosti, prije početka primjene Zakona, u dijelu otpočinjanja procesa jedinstvenog vještačenja predviđenog za 1. jul 2026.

Pored Uredbe, u završnoj fazi su i podzakonska akta: Pravilnik o načinu podnošenja i sadržaju zahtjeva za vještačenje, Pravilnik o broju, sastavu i načinu rada prvostepene komisije, kao i Pravilnik o sastavu i načinu rada drugostepene komisije. Po riječima ministra Gutića, donošenje navedenih pravilnika očekuje se u maju.

UMHCG je kao konačni zaključak od ministra Gutića dobio tvrdnju da i ukoliko bude bilo kašnjenja u primjeni Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, to kašnjenje neće biti veliko, pri čemu konstatujemo da je ministar bio neodređen oko konkretnih rokova propisanih Zakonom.

Svakako podvlačimo da je sam kvalitet procesa važniji nego puko dostizanje rokova. U skladu sa tim, nastavljamo kontinuirano praćenje procesa i primjene Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, metodologije jedinstvenog veštačenja, kao i izbor kadra u Zavodu, a u narednim mjesecima aktivnosti u tom pravcu realizujemo kao dio projekta Reformu (p)okreni, uz finansijsku podršku NVO MANS i NVO Naša akcija koji sprovode projekat Osnaživanje glasova zajednice: Zalaganje za pravdu i vladavinu prava (Empowering Community Voices: Advocating for Justice and Rule of Law) finansiran od strane Evropske unije preko Delegacije EU u Crnoj Gori. 

Ovaj sadržaj isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Photo credits: Skupština Crne Gore 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom, predstavnike/ce lokalnih institucija (lokalne opštinske sekretarijate i službe, centre za socijalni rad i ustanove), nevladine organizacije i pružaoce usluga iz centralnog regiona Crne Gore da učestvuju u fokus grupi na temu dostupnosti institucionalnih i vaninstitucionalnih usluga socijalne i dječje zaštite za osobe s invaliditetom, u užem i širem smislu, sa posebnim fokusom na usluge koje omogućavaju samostalan život i učešće u zajednici.

Fokus grupa će se održati u srijedu, 15. aprila 2026, prostorijama NVO Mozaik (adresa: Radoja Dakić bb, preko puta Tehnopolisa) u terminu od 11.00 do 13.00 časova. 

Cilj fokus grupe je prikupljanje iskustava i stavova učesnika/ca, radi identifikovanja potreba i formulisanja preporuka za unapređenje kvaliteta života osoba s invaliditetom i jačanje socijalne inkluzije kroz usluge socijalne i dječje zaštite, u skladu sa njihovim stvarnim potrebama. 

Fokus grupa će se baviti i iskustvima u vezi s dostupnošću i korišćenjem usluga, značajem lokalnih akcionih planova u razvoju usluga, preprekama u planiranju i implementaciji usluga podrške samostalnom životu, stabilnošću i održivošću usluga u širem smislu (projektno finansiranje, neujednačenost u dostupnosti), kao i preporukama za unapređenje lokalnih politika i usluga.

Svi/e zainteresovani/e mogu se prijaviti do utorka, 14. aprila 2026, na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili putem telefona na brojeve: +382(0)67/801-761, +382(0)69/385-981 i +382(0)20/265-650. Broj mjesta je ograničen.

Aktivnost se realizuje u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore započelo je s edukativnim aktivnostima za studente/kinje studijskog programa Socijalna politika i socijalni rad, Fakulteta političkih nauka, a na temu ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Aktivnost se realizuje na način da se u uporedo sa teorijskim dijelom, organizuje stručna praksa u oblasti socijalne i dječje zaštite s posebnim fokusom na usluge podrške za život u zajednici, posebno uslugom personalne asistencije. Osim znanja i iskustva koje će studenti/kinje imati kao ishod predavanja, na samom kraju praksa će rezultirati izradom Individualnog plana rada sa korisnicima/ama usluga, a sve u cilju sagledavanja individualnih potreba i karakteristika svake osobe s invaliditetom koja će biti budući/a korisnik/ca ove usluge.

Cilj studentske prakse je sticanje praktičnog iskustva studenata/kinja, budućih socijalnih radnika/ca, i njihova priprema za tržište rada. Na ovaj način doprinosi se kvalitetnom uspostavljanju poslovnog odnosa budućih socijalnih radnika/ca i efikasnijem pružanju usluge personalne asistencije osobama s invaliditetom.

Kroz ovaj period studenti/kinje će slušati predavanja o različitim temama iz ove oblasti, poput: percipiranja uloge i značaja stručnog/e radnika/ce za osobe s invaliditetom, terminologije i modela pristupa invaliditetu, UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, filozofije samostalnog života i značaja servisa podrške, uticaja porodice i medija na percipiranje osoba s invaliditetom, prava na obrazovanje, zapošljavanje i socijalnu zaštitu, višestruke diskriminacije osoba s invaliditetom, sa posebnim osvrtom na žene s invaliditetom, kao i učešća osoba s invaliditetom u političkom i javnom životu.

Predavači na ovim aktivnostima su treneri/ce koji/e posjeduju znanja i iskustva u ovoj oblasti, kao i aktivnisti/kinje ljudskih prava osoba s invaliditetom. 

Aktivnost se realizuje u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, u formi u kojoj je upućen u skupštinsku proceduru, ostavlja utisak normativnog “tehničkog unapređenja” sistema, ali bez suštinskog iskoraka u pravcu jačanja socijalne sigurnosti i prava korisnika, posebno osoba s invaliditetom. Iako se u tekstu Obrazloženja Vlada poziva na savremene standarde i unapređenje sistema, konkretna rješenja pokazuju kontinuitet postojećih ograničenja i izostanak novih prava na materijalna davanja i usluge. Time se potvrđuje ocjena da je riječ više o administrativnoj reorganizaciji i preciziranju nego o reformi usmjerenoj na unapređenje socijalne pravde. Na ovaj način, Ministarstvo kao predlagač izmjena i dopuna izlazi u susret pojedinačnim interesima, a ne međunarodno propisanim obavezama i stvarnim potrebama različitih grupa korisnika.
 

Posebno je problematično što Predlog ne reflektuje standarde Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u dijelu deinstitucionalizacije i razvoja usluga u zajednici. Iako formalno uvodi i razrađuje usluge podrške za život u zajednici, paralelno širi i normativno učvršćuje različite oblike smještaja, uključujući i “male grupne zajednice”, koje će u praksi predstavljati novi oblik institucionalizacije iako je postojalo javno obećanje i odgovor Ministarstva da neće uvoditi nove oblike institucionalizacije, niti otvarati nove objekte rezidencijalnog tipa. Umjesto izmještanja trenutnih korisnika i stvaranja uslova da žive u zajednici, Ministarstvo planira nova restriktivna okruženja. Ovo je u suprotnosti sa međunarodnim obavezama koje zahtijevaju postepeno napuštanje institucionalnih modela i razvoj individualizovanih usluga podrške u zajednici. Ovim se krši osnovni cilj Strategije deinstitucionalizacije. Ovakav način izmjena i dopuna Zakona posebno zabrinjava imajući u vidu da ovo zakonsko rješenje nije prošlo javnu raspravu, već se u poslednjih pola godine mijenja tri puta bez učešća zainteresovanih strana. Pitamo se da li na ovaj način Ministarstvo odustaje od potpuno novog Zakona koji je u Planu rada bio planiran još 2025. i 2026. a čiji se Nacrt usaglašavao sa Ministarstvom finansija u poslednjem kvartalu prošle godine i za koji se čekala Javna rasprava. Da li ovo, u stvari, znači da Ministarstvo finansija nije dalo pozitivno mišljenje na Nacrt za čiju je izradu Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije formiralo Radnu grupu? 
 

Nadalje, izmjene u oblasti usluga ukazuju na regresiju u odnosu na postojeći normativni okvir. Brisanje socijalno-edukativnih usluga i svođenje savjetodavno-terapijskih usluga na isključivo savjetodavne znači sužavanje spektra podrške korisnicima, posebno onima kojima je potrebna intenzivnija i specijalizovana podrška. Ovo može imati direktne negativne posljedice na kvalitet i dostupnost usluga, naročito za dodatno ugrožene grupe poput osoba s invaliditetom i žena žrtava nasilja, odnosno za sve grupe koje zahtijevaju kontinuiranu i multidisciplinarnu podršku.

Konačno, Predlog ne adresira ključne sistemske nedostatke – nema novih prava niti unapređenja postojećih materijalnih davanja, uključujući izostanak posebne podrške roditeljima s invaliditetom, što je Ministarstvo bilo obećalo da će konačno uvesti kao vid podrške i na taj način postići pravednost koja sada ne postoji. Usluga personalne asistencije ostaje restriktivno definisana i dostupna samo ograničenom krugu korisnika (zaposlenima ili uključenima u obrazovanje), čime se zanemaruje njen osnovni cilj – omogućavanje samostalnog života svim osobama s invaliditetom. U tom smislu, Predlog zakona se može ocijeniti kao stagnirajući, a u pojedinim segmentima i regresivan u odnosu na međunarodne standarde i potrebe korisnika.