Umjesto smještanja u instituciju, sistem dječje i socijalne zaštite treba da pruži intenzivnu podršku kako bi se porodice održale na okupu i spriječilo odvajanje djece od roditelja kad god je to moguće.

Na Svjetski dan osoba s invaliditetom, koji se širom planete obilježava 3. decembra, UNICEF poziva Vladu da osigura da sva djeca, uključujući i djevojčice i dječake sa smetnjama u razvoju, rastu u toplom porodičnom okruženju i imaju jednaka prava i mogućnosti.

Kao potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta i UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Crna Gora se obavezala da će svakom djetetu sa smetnjama u razvoju   obezbijediti da bez diskriminacije ostvaruje sva svoja prava i potencijale.

„UNICEF pozdravlja napredak koji je Crna Gora do sada ostvarila i poziva da se ubrzaju reforme kako bi se, prije svega, obezbijedilo sigurno porodično okruženje za svako dijete sa smetnjama i jednaka prava i mogućnosti za ovu djecu. Međusektorska saradnja je ključna u ovom procesu, jer kvalitetno, inkluzivno obrazovanje nije moguće bez kvalitetne dječje, socijalne i zdravstvene zaštite djece sa smetnjamaurazvoju", poručila je v. d. šefa predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Sabina Žunić.

Kad dođe do situacije da djeca moraju da se izmjeste iz bioloških porodica, njihov smještaj u hraniteljsku porodicu ili usvajanje jeste najbolje moguće rješenje. To je u najboljem interesu svakog djeteta, a naročito djece sa smetnjama u razvoju. Zato je, saopšteno je iz UNICEF-a, neophodno razvijati tzv. specijalizovano hraniteljstvo i promovisati usvajanje djece sa smetnjama, jer je značajan broj njih sada u Dječjem domu Mladost u Bijeloj.

Istraživanje Svjetske agencije za istraživanje mišljenja i tržišta (Ipsos) iz novembra 2023. pokazuje da skoro 8 od 10 građana smatra da dijete bez roditeljskog staranja treba smjestiti u toplo porodično okruženje umjesto u ustanovu za djecu bez roditeljskog staranja. Takođe smatraju da je to moguće organizovati za svu djecu, uključujući i onu sa smetnjama u razvoju. Da prioritet nove Vlade treba da bude da svako dijete raste u toplom, porodičnom okruženju i da u Crnoj Gori nema djece koja su u sirotištu, smatra 96 odsto građana Crne Gore.

Uz podršku UNICEF-a i  Evropske Unije (EU), novi model rane detekcije i porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa smetnjama u razvoju primjenjuje se u Kotoru i Bijelom Polju, gdje se porodicama pruža timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog ili Resursnog centra. Ovaj pilot projekat je potrebno replicirati kroz sve opštine.

„Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom", kaže Željka, majka trogodišnjeg Vukašina, objašnjavajući model porodično orijentisane rane intervencije.

Koliko je bitno od vrtića obezbijediti kvalitetno inkluzivno obrazovanje djeci sa smetnjama najbolje opisuju iskustva njihovih roditelja.

„Dječak se mnogo promijenio otkad ide u vrtić. Primjećujem da se bolje ponaša i bolje priča. Može da sastavi kratku rečenicu, raspoznaje životinje. Bolje se druži, mirniji je. Čak i u druženju s bratom i sestrama vidim da se bolje ponaša”, kaže Arslan, otac četvorogodišnjeg Sinana, koji može i da radi dok je dijete u vrtiću.

Da bi svako dijete ostvarilo pravo na kvalitetno, inkluzivno obrazovanje, ključno je da Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija dodatno unaprijedi kvalitet podrške djeci sa smetnjama u vrtićima i školama, kao i da što prije sprovede temeljnu analizu trenutne situacije u vezi s brojem i statusom asistenata u nastavi, u konsultaciji sa svim zainteresovanim stranama: školama, vrtićima, nastavnicima, stručnim saradnicima, asistentima, roditeljima i djecom i mladima.

Jedino na osnovu nalaza i preporuka ovakve analize, kao i na osnovu ažuriranih podataka od škola o broju upisane djece sa smetnjama u razvoju, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija može početkom svake školske godine obezbijediti odgovarajući broj asistenata u nastavi i osigurati njihovo dugoročno finansiranje u okviru obrazovnog sistema.

Većina građana Crne Gore podržava kvalitetno inkluzivno obrazovanje, prema rezultatima istraživanja koje je istraživačka agencija Ipsos sprovela prošlog mjeseca na nacionalno reprezentativnom uzorku od 612 građana uzrasta 18 i više godina. Devet od deset građana nemaju ništa protiv da dijete sa smetnjama ide u isto odjeljenje s njihovim djetetom, a 84 odsto nema ništa protiv da najbolji prijatelj ili prijateljica njihovog djeteta bude dijete s invaliditetom.

Da bi se adekvatno podržale porodice s djecom s invaliditetom, potrebno je obezbijediti dnevne centre u lokalnim zajednicama, koji poslije škole organizuju rad stručnjaka raznih profila s invaliditetom. To je neophodno za njihov rast i razvoj, a njihovim roditeljima se tako omogućava da budu zaposleni.

„Osim rada s logopedom, defektologom, psihologom i fizioterapeutom, Stefanu je svakim odlaskom u Dnevni centar pružena ljubav i toplina koja je za njega glavni pokretač", priča Ana, majka s Cetinja. Njegov napredak je, kaže, primjetan: „Otvoreniji je, slobodniji, pokazuje veće interesovanje za učenje.”

Da bi djeca i mladi s invaliditetom mogli da napreduju i ostvaruju svoja prava u zajednici u kojoj žive, potrebna su dodatna ulaganja u infrastrukturu, materijale i stručnjake koji bi radili s njima. Iz tog razloga, UNICEF-ov Poslovni savjet za prava djeteta ove godine prikuplja sredstva za opremanje postojećih dnevnih centara u Crnoj Gori u skladu s njihovim potrebama.

Svim roditeljima je potrebna veća podrška, a posebno roditeljima djece sa smetnjama i to je još jedna oblast porodičnih usluga na kojoj je potrebno više raditi u budućnosti.

„Mislim da bi u nekom narednom periodu trebalo da se organizuju radionice podrške roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, jer nije lako. I možda zvuči sebično, ali čini mi se da je pomoć potrebnija nama, jer on je srećan i nama je tada ispunjen dan, ali ni mi nismo uvijek otporni na sve ove izazove i strahove kroz koje prolazimo”, iskren je Milorad, otac dječaka sa smetnjama u razvoju.

Milorad zaključuje da je najvažnije, kako za roditelje tako i za djecu, da se „probude” i prihvate svoje dijete baš onakvo kakvo jeste. To dijete je možda i drugačije, ali je istovremeno jedinstveno, divno i vaše.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, u nastavku je obraćanje predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koje prenosimo integralno:

„Međunarodni dan osoba sa invaliditetom (OSI) nas obavezuje da uložimo svoj maksimum u izgradnji inkluzivne zajednice u kojoj će svaka osoba imati jednake šanse.

Obaveza Skupštine Crne Gore, kao najvišeg zakonodavnog tijela, je da obezbijedi punu podršku osobama s invaliditetom i da na valjan način omogući da zakoni naše države oslikavaju njihove realne potrebe.

Zajedno s drugim državnim institucijama, ali i svim ostalim društvenim i političkim faktorima, Skupština će dati svoj puni doprinos da Crna Gora postane društvo u kojoj svaki građanin može da se osjeća prihvaćeno, kao i društvo u kojem bolja budućnost nije samo puka fraza, već izvjesna stvarnost.“

Izvor: Portal Skupština.me

Pripremio: Ivan Čović

„Uoči Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, želim naglasiti značaj inkluzivnog društva koje pruža jednake šanse svima kako bi naša zajednica bila mjesto u kojem se različitosti slave i poštuju, omogućavajući svima da doprinesu izgradnji bolje budućnosti.

Skupština je predana podršci inkluzivnim politikama i radu na unaprjeđenju pristupačnosti kako bi osigurali da nijedan građanin ne bude marginalizovan. Radimo zajedno kako bismo osigurali da zakoni i politike reflektuju stvarne potrebe osoba s invaliditetom, gradeći temelje za održivo, pravedno i saosjećajno društvo.

Takođe, želim naglasiti važnost edukacije i podizanja svijesti o pitanjima vezanim za osobe s invaliditetom. Moramo više raditi na promovisanju razumijevanja, suzbijanju predrasuda i stvaranju okoline u kojoj se svaki građanin cijeni i unaprijediti mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bismo omogućili njihovu punu participaciju u ekonomskom životu zajednice. Edukacija i inkluzija na radnom mjestu ključni su za izgradnju održivog društva koje cijeni i podržava različitosti.

Neka današnji dan bude podsjećanje na našu odgovornost da stvaramo sredinu u kojoj svi pojedinci, bez obzira na svoje sposobnosti, mogu ostvariti svoj puni potencijal i da naša predanost danas bude odraz dugoročne vizije društva u kojem svaka osoba ima jednake šanse i prilike“.

Izvor: Portal Skupština.me

Pripremio: Ivan Čović

Država im i dalje otežava život

„Trenutni položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori je nezadovoljavajući i to nijesu samo moji ili stavovi Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) već su potvrđeni i u najnovijem Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru“, rekla je Pobjedi izvršna UMHCG Marina Vujačić.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se 3. decembra.

„Evropska komisija (EK) je konstatovala da, u izvještajnom periodu od godinu dana, u oblasti prava osoba s invaliditetom nije bilo napretka. Smatram da je u određenim oblastima došlo i do nazadovanja“, rekla je Vujačić.

Crna Gora, kaže, već punih 14 godina ne pristupa usklađivanju domaćeg zakonodavstva s ratifikovanom Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, a na to se upravo obavezala, te ne poništava zakone koji su suprotni Konvenciji.

Vujačić ističe da je Evropska komisija (EK) ukazala i na ovu činjenicu, čak i na segment nekorektne terminologije kojom se oslovljavaju osobe s invaliditetom ili određene grupacije među njima u crnogorskom zakonodavstvu, odnosno javnim politikama. Navedeno potvrđuje, kako kaže, da je i dalje neadekvatan odnos prema fenomenu invaliditeta i osobama s invaliditetom.

Savjeta nema pet godina

Vujačić negoduje što Savjet za prava osoba s invaliditetom ne funkcioniše već pet godina, a posljednje čak tri vlade nijesu uspostavile ovo tijelo. Kaže da se ni na drugi način ne sprovode konsultacije i uključivanje reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka.

„U praksi, neki zakoni se sprovode sporadično, a sudska zaštita je spora, nekada nedjelotvorna ili joj je pristup ograničen kada je riječ o osobama s invaliditetom“, kaže ona.

Smatra da je sistem otporan na pozitivne promjene i često ignorantski nastrojen prema zahtjevima, inicijativama, prijedlozima ili kritikama onih koji su se opredijelili za aktivno zalaganje i borbu za prava osoba s invaliditetom, posebno posredstvom organizacija osoba s invaliditetom.

„Naša država dovoljno ne pristupa analitički, niti osluškuje zahtjeve osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija. Kod nas se i dalje pitanje pristupačnosti rješava projektima i donacijama, iako legislative definišu ovu oblast duže od deceniju. Takođe, u obrazovanju je zastupljena segregacija i grupisanje, a osobe s invaliditetom se zapošljavaju dominantno kroz projekte i tako bih mogla navesti brojne primjere u većini oblasti života“, kaže Vujačić.

Vujačić kaže da država i društvo osobama s invaliditetom koje su samosvjesne, aktivne i samostalne ne pruža nikakvu podršku, a osobama s invaliditetom i porodicama kojima je potreban veći nivo podrške, usljed kompleksnosti situacije, ne pruža dovoljnu podršku, niti mogućnosti, već najčešće jednostrana rješenja, bez alternative i bilo kakvog izbora.

Mnogo spornih eksperata

Komentarišući šta je, zapravo, kočnica u unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom, Vujačić odgovora da su sporna neodrživa rješenja, nedostatak sistemskog i sistematičnog pristupa, pa i institucionalne memorije, sporosti institucija i cijele administracije.

„Nekako u Crnoj Gori mnogi pokušavaju da se predstave kao eksperti, a nekada budu u pitanju pojedinci sa jako negativnim stavovima i pristupom. Pritom, ne mislim ovdje samo na državne strukture, već i na sve druge segmente društva“, rekla je ona.

Što se rada državnih organa tiče, smatra da u našim institucijama postoje ljudi koji rade dobar posao, jako posvećeno, ali je i veliki broj onih koji su partijski i drugi „uhljebi“ i koji se ponašaju kao da ni prema kome nemaju odgovornost.

Osnaženi da se bore

Stava je da je napredak postignut jedino u segmentu veće osnaženosti samih osoba s invaliditetom i njihovih porodica da se aktivnije bore za svoja prava i njihovu zaštitu, pa i kroz prijavljivanje kršenja garanto vanih prava od strane institucija ili drugih subjekata i u smanjenju stigme u samoj porodici.

„No, i dalje je izražen i osjećaj stida, neprihvatanja u porodici, pa i socijalne distance u društvu, koja se odražava kroz zanemarivanje i zapostavljanje ili kroz negiranje i ignorisanje određenih tema i pokušaj svođenja prava osoba s invaliditetom na svega nekoliko oblasti života“, rekla je Vujačić. Vujačić je navela da su, recimo, ,,u Americi još u prošlom vijeku osobe pozitivne na HIV/ AIDS, izrazito mršave i izrazito gojazne osobe, osobe s dijabetesom i brojne druge smatrane osobama s invaliditetom“.

„Kod nas institucije, pa i cijeli sistem i društvo, nerijetko osobama s invaliditetom smatraju samo one koje imaju fizički vidljiva oštećenja organizma ili koriste neka pomagala. Ovo dovodi i do toga da su u Crnoj Gori nerijetko diskriminisane i osobe s invaliditetom koje imaju rijetka oštećenja ili fizički nevidljiva, poput disleksije, određenog psihosocijalnog invaliditeta, autizma i slično“, rekla je ona.

Prikupljaće se neprecizni podaci

Vujačić kritikuje što nova vlast nije prihvatila njihove prijedloge da se popisom stanovništva ne prikupljaju podaci o vrsti oštećenja, kao ličnog svojstva ljudi. Smatra da je pitanje jednako osjetljivo, kao i pitanje o zdravstvenom stanju i brojnim drugim ličnim/privatnim pitanjima.

„Smatram neprimjerenim da se to pitanje postavlja popisom“, rekla je ona.

Dodaje da pitanje nije potpuno, da nijesu obuhvaćene sve vrste oštećenja, te da se pojavio pojam motorički, što ne postoji u pravnom aktu Crne Gore. Kaže da oni koji budu htjeli da odgovore na ovo pitanje neće to moći učiniti na adekvatan način i ponovo će dobiti neprecizne podatke. Navodi da će posljedice toga država trpjeti narednih deset godina, te da će više državu koštati saniranje štete, nepotpunost i nepreciznost podataka iz kojih neće moći proizvesti ni kvalitetne javne politike i odluke, jer će mnogi biti zanemareni i izostavljeni.

„Nova vlada, pa i parlament su tek na početku, ali smatram da prvih 100 dana njihovog rada treba da pokaže njihove stvarne namjere, spremnost za reforme i napredak, razvojne prioritete i ciljeve, ali uvažavajući sve strukture društva, a ne isključivo i jednostrano, donošenjem odluka koje se samo kreiraju na pozicijama moći i odlučivanja iza zatvorenih vrata ili bez dovoljno povratnih informacija prema javnosti“ rekla je ona.

Izvor: Portal Pobjeda 

Pripremio: Ivan Čović

„U Crnoj Gori se žene sa invaliditetom suočavaju s višestrukom diskriminacijom i društvo ih najčešće posmatra kroz invaliditet“, poručeno je u razgovorima o rodnoj ravnopravnosti, koje je organizovala Kancelarija Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-a) u Crnoj Gori.

Kako je saopšteno iz Kancelarije UNDP, u razgovoru koji je u četvrtak održan u prostorijama Muzeja i Galerija Podgorice, pod nazivom Zajedno do inkluzije: Nasilje nad ženama, poručeno je da su potrebe žene s invaliditetom sistemski zanemarene i prepuštene njihovoj ličnoj borbi.

„Ljudski kapital žena s invaliditetom koji uključuje njihove obrazovne, profesionalne, aktivističke, umjetničke, političke, ekonomske i sve druge potencijale, često ostaje nevidljiv“, kaže se u saopštenju.

Ističe se da crnogorsko društvo, koje još karakterišu patrijarhalni obrasci, brojne društvene predrasude, neadekvatni institucionalni mehanizmi, ne kreira adekvatan ambijent za dostojanstven i ispunjen život žena s invaliditetom.

„Izostanak sistemskog pristupa i društvenog dijaloga na svim nivoima dodatno usložnjava probleme, čineći žene s invaliditetom dodatno izloženim raznim formama nasilja, od institucionalnog, preko strukturnog, ekonomskog, do psihičkog i fizičkog, koje nekad dovode do potpune izolacije“, navodi se u saopštenju.

Iz Kancelarije UNDP u Crnoj Gori su kazali da ovogodišnjim razgovorima obilježavaju globalnu kampanju 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama.

„I prilika su za unaprjeđenje agende rodne ravnopravnosti i diskusiju o patrijarhalnim obrascima koji i dalje oblikuju društvo“, kaže se u saopštenju.

Navodi se da u svijetu svaka treća žena tokom života barem jednom doživi fizičko ili seksualno nasilje, a podaci Ujedinjenih nacija pokazuju da su žene s invaliditetom u višestruko većem riziku od iskustva seksualnog nasilja.

Tokom panela je, kako se dodaje, istaknuto da se žene s invaliditetom suočavaju s rodnim stereotipima i predrasudama o invaliditetu koji ograničava njihovu slobodu i vode kršenju osnovnih ljudskih prava.

„Za promjenu na svim nivoima potrebna nam je emancipacija cjelokupnog društva kroz edukaciju, afirmaciju ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, javni diskurs i institucionalni pristup“, navodi se u saopštenju.

Aktivistkinja i novinarka Lana Nikolić istakla je važnost davanja prostora manje vidljivim grupama kako bi se ohrabrile da iskažu sebe i otvoreno govore o svom višeslojnom identitetu.

„Voljela bih da sma kao djevojčica imala uzore i priliku da čujem iskustva drugih žena s invaliditetom. Invaliditet je samo jedna komponenta mog identiteta i zaista se borim svim snagama da u društvu ne budem predstavljena kao žena s invaliditetom, već kao novinarka, medijska radnica“, rekla je Nikolić.

Kako je rekla, nijesu doktorirale invaliditet samo zato što se nalaze u situaciji da invaliditet posjeduju.

„Osobe s invaliditetom ne traže od društva ništa više osim prilike da doprinesu, ali nam društvo tu priliku uskraćuje, iako je siromašnije bez nas i našeg iskustva“, poručila je Nikolić.

Dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava i izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić smatra da je uloga žena u Crnoj Gori i dalje određena tradicijom, mentalitetom i očekivanjima, što se reflektuje i na žene s invaliditetom.

„Od žene u Crnoj Gori se još uvijek očekuje da bude dobra supruga i majka, a ako se u tim ulogama ne ostvari, šta god drugo da postiže, ne vrijedi dovoljno. S druge strane, od žena s invaliditetom se očekuje upravo suprotno, da se u tim ulogama ne ostvare, jer se posmatraju kao manje sposobne“, rekla je Vujačić.

Kako je dodala, zato je odnos prema ženama s invaliditetom dvostruko izazovniji, jer moraju da ubjeđuju društvo da im pripadaju sva osnovna prava i da se za njih bore.

„Ovi su pritisci nekada otvoreni i direktni, a često su suptilni, pa samim tim i opasni, jer žene s invaliditetom vode u poziciju neosnaženosti, nasilje i guraju ka osjećanju krivice“, navela je Vujačić, dodajući da društvo ne podržava ni one koje su osnažene jer smatra da njima nikakva podrška nije potrebna.

Dvostruka vicešampionka u bacanju kugle i trostruka učesnica Paraolimpijskih igara Marijana Goranović govoreći o svojim počecima bavljenja sportom koji se dominantno smatra „muškim“, istakla je da nije dozvolila da je njen invaliditet spriječi da se bavi sportom na profesionalan način.

„Ko zna gdje bih danas bila i čime bih se bavila da nemam invaliditet. Danas sam jako srećna što se ovim bavim i što sam, nadam se, mnoge žene i djevojčice ohrabrila da se bave sportom, da se ne obaziru na očekivanja društva i da streme svom cilju“, rekla je Goranović.

Ona je navela da se njeni počeci bavljenja tim sportom vezuju za sadašnji Resursni centar i počeli su od bezazlenog bacanja kamena.

„Do tada nijesam ni znala da se osobe s invaliditetom mogu baviti sportom“, kazala je Goranović.

Na panelu je naglašeno da nasilje nad ženama s invaliditetom nije ograničeno samo na porodične odnose ili privatnu sferu.

„Žene se suočavaju s nasiljem i u javnom životu, na radnom mjestu, u obrazovnim institucijama i drugim društvenim okruženjima“, kaže se u saopštenju.

Izvor: Portalanalitika

Pripremio: Ivan Čović

PR pres servis: „U Crnoj Gori, u poslednjih nekoliko godina, svjedočimo sunovratu i degradaciji  u oblasti ženskih ljudskih prava, porastu  svih oblika nasilja nad ženama, nepoštovanju ili selektivnoj primjeni zakonodavnih normi prema nasilnicima i povećanom broju femicida”, poručeno je na Pres konferenciji Crnogorskog ženskog lobija.

Pres konferencija je organizovana povodom globalne kampanje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, pod sloganom Ujedinimo se  protiv rodnog nasilja.

Izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrović kazala je ženska ljudska prava u Crnoj Gori nisu doživjela ekspanziju napretka i poštovanja i ako nacionalna i međunarodna dokumenta propisuju i garantuju njihovo ispunjenje.

„Nasuprot  očuvanju i unapređenju ranije  postignutih  rezultata u oblasti ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti   u poslednjih par  godina   svjedočimo sunovratu i degradaciji  u oblasti ženskih ljudskih prava, porastu  svih oblika nasilja nad ženama, djevojkama, djevojčicama, nepoštovanju ili selektivnoj primjeni zakonodavnih normi prema nasilnicima, povećanom broju femicida, ugroženoj bezbijednosti s konstantno  prisutnim govorom mržnje, mizoginije i seksizma prema ženama koje djeluju u javnom prostoru“, istakla je Petrović.  

Prema njenim riječima, u socioekonomskoj krizi i dugom tranzicionom periodu koji Crna Gora prolazi žene su najveće žrtve tranzicije, navodeći da teško nalaze posao, ali i da su prve koje dobijaju otkaze, posebno kada se žele ostvariti kao majke ili već imaju malu djecu.

„Zbog očigledne nefikasnosti institucionalnog sistema u prevenciji nasilja, zaštiti žrtava rodnog nasilja i sankcionisanju nasilnika, trend povećanja raznih oblika nasilja  nad ženama ide veoma brzo uzlaznom putanjom  i postaje sve više društveno prihvatljivo i opravdano, što ukazuje na krah porodičnih i društvenih  vrijednosti i institucionalnu eroziju i nemoć djelovanja kada su u pitanju ženska ljudska prava  pa se neminovno produžava   agonija trpljenja i sakrivanja nasilja“, kazala je Petrović.

Ona je poručila da nasilje nema opravdanja, da je nasilje nad ženama,  djevojkama, djevojčicama zločin, a da svaki zločin mora biti sankcionisan, pravovremeno i u razumnom vremenskom roku procesuiran, a da žrtvi nasilja biti pružene pomoć podrška. 

„Zahtijevamo od vladajućih struktura da u  agendama rodnih politika  bez odlaganja uvrste i implementiraju rodno osjetljive politike socijalne zaštite i dobrobiti, ekonomsko osnaživanje žena koje  ekonomska nezavisnost štiti od trpljenja porodičnog i drugih oblika nasilja,  kao i ženskog siromaštva“, rekla je Petrović.

Izvršna direktorka NVO Građanski aktivizam Jelica Begović kazala je da rodna ravnopravnost nije samo pitanje žena, već cjelokupnog društva.

„Kada stvaramo uslove za ravnopravno učešće svih, bilo da su muškarci, žene ili nebinarne osobe, gradimo bolje, inkluzivnije društvo za sve nas. Nije dovoljno samo govoriti o jednakosti, moramo preduzeti konkretne korake kako bismo je ostvarili“, smatra Begović.

Ukazala je da je jedan od ključnih aspekata rodne ravnopravnosti obrazovanje.

„Želim vidjeti društvo u kojem svaki pojedinac ima jednake šanse za obrazovanje, nezavisno od pola. To znači ulaganje u obrazovne resurse, eliminisanje rodnih stereotipa u nastavi i osiguranje pristupa obrazovanju za sve, bez obzira na rod. Takođe, često svedočimo rodnoj diskriminaciji na radu, gdje su žene plaćene manje za isti posao ili im je uskraćeno napredovanje. Moramo raditi na stvaranju poslovnog okruženja koje cijeni i nagrađuje zasluge, ne gledajući na pol“, istakla je Begović.

Poručila je da ne smijemo zatvarati oči pred nasiljem i da moramo zajedno raditi na stvaranju društva u kojem žrtve nisu same, već imaju podršku i pravdu.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić kazala je da su djevojčice i žene s invaliditetom posebno izložene nasilju i da trpe sve njegove oblike.

„Djevojčice i žene s invaliditetom nisu pošteđene nijednog oblika nasilja, iako se to često pokušava u nekim društvima nametnuti kao stav, a neki oblici koje trpe druge žene se specifično manifestuju kod djevojčica i žena s invaliditetom time što zadobijaju nove oblike nasilja“, navela je Vujačić.  

Govoreći o fizičkom nasilju koje trpe djevojčice i žene s invaliditetom koje koriste pomagala, Vujačić je kazala da one nekada bivaju uskraćene za ta pomagala da bi im se ograničila sloboda kretanja i povećala zavisnost od onih kojih su im dužni pružati pomoć i podršku.

„Na isti način se, u nekim slučajevima, vrši prisilna medikalizacija ili hospitalizacija žena i djevojčica s invaliditetom, dok su jednako izložene fizičkom nasilju i uznemiravanju, seksualnom uznemiravanju, nasilju, verbalnom i psihičkom, kroz govor mržnje i omalovažavanje, kao i ekonomskom nasilju. Kad govorimo o ekonomskom nasilju, ono je obilježilo najveći broj slučajeva koji su prijavljeni Udruženju u ovoj godini“, rekla je Vujačić.

Ona je pozvala nadležne organe da ne zauzimaju pasivnu ulogu i da se ne povlače kad se nasilje prijavi.

„Takođe je važno da omoguće prvenstveno da se to nasilje može prijaviti, jer neke ciljne grupe koje ga trpe nisu u mogućnosti da ga prijave, što zbog nepristupačnosti, što zbog društvenih prepreka i u tom smislu da ga adekvatno procesuiraju“, poručila je Vujačić.

Volonterka Romskog savjeta Selma Bajrami kazala je da je populacija Roma i Egipćana jedna od najranjivijih grupa u Crnoj Gori, a da dodatni problem unutar te zajednice predstavlja nasilje nad ženama koje se javlja u raznim oblicima.

„Osim toga što rijetko donose odluku da izađu iz nasilja, Romkinje i Egipćanke imaju ograničen pristup institucijama koje pružaju podršku. Nažalost, najveći broj slučajeva nasilja u romskoj zajednici ostaje neprijavljen i nerasvijetljen. I nakon prijavljivanja, Romkinje se u najvećem broju slučajeva vraćaju nasilniku a moram istaći da je siromaštvo veliki uzrok tome“, rekla je Bajrami.

Prema njenim riječima, zbog siromaštva, neinformisanosti, nedostatka obrazovanja i izraženog patrijarhalnog pogleda na svijet, Romkinje i Egipćanke su dodatno ugrožene.

„Jedan od problema jeste da i među ženama romske i egipćanske zajednice postoji i nepovjerenje u rad institucija zbog nedostatka pravovremenog reagovanja nadležnih organa“, ukazala je Bajrami.

Predstavnica školskog kluba Srednje ekonomske škole Mirko Vešović Glas protiv nasilja Jovana Dragaš ukazala je da veliki problem za mlade predstavlja vršnjačko nasilje.

„Tu se javljaju svi oblici nasilja. Među vršnjacima uglavnom je to vrijđanje, ponižavanje, ismijavanje, izbjegavanje i izbacivanje iz društva. U većini slučajeva dijete, odnosno djeca koja vrše nasilje prvenstveno smatraju da je nasilje legitiman vid rješavanja problema i imaju pozitivan stav prema nasilju i u tome ne vide nikakav problem“, navela je Dragaš.

Ukazala je da posljedice vršnjačkog nasilja, bez obzira koji oblik nasilja je u pitanju, mogu biti velike i dugotrajne.

„Imamo emocionalne posljedice kao što su gubitak samopouzdanja, depresija i anksioznost, problemi u školi, manje ocjene i izostanci sa časova, socijalna izolacija i zdrastveni problemi. Svakom djetetu koje trpi bilo koj vid vršnjačkog nasilja potrebno je pružiti podršku i pomoć. To podrazumijeva bezuslovnu podršku od strane porodice i prijatelja“, istakla je Dragaš.

Predstavnica Crnogorskog ženskog lobija Vasilisa Danilović smatra da je razvitak ličnog subjektiviteta žene u Crnoj Gori mjerilo razvitka samog crnogorskog društva.

„Sve učestaliji govor mržnje i mizoginija prema ženama uz jačanje retrogradnih procesa u društveno-političnoj sferi otkrivaju posljedice neizgrađene kulture dijaloga i nerazumijevanja koncepta ljudskih prava. Tolerisanje takvih ponašanja jeste opasan vid legitimisanja klime nasilja nad ženama“, istakla je Danilović.  

Ocijenila je da rodna neravnopravnost ukorijenjena u kulturološkim normama i predrasudama stvara nevidljive prepreke u sprovođenju politika i zakona koji treba da omoguće jednakost i atmosferu netolerisanja nasilja.

„Može se zaključiti da, kako bi se uspostаvio efikаsаn sistem zаštite i podrške žrtvаmа nаsiljа neophodno je uspostаviti sistem koji omogućаvа brz, efikаsаn i koordinisаn postupаk koji trenutno prekidа nаsilje, štiti žrtvu i obezbeđuje njenu rehаbilitаciju i integrаciju. Bez uspostаvljаnja multisektorske sаrаdnje u procesu sprječаvаnjа i suzbijаnjа nаsiljа nаd ženаmа nemа efikаsnog sistemа zаštite i podrške“, rekla je Danilović.

Pres konferencija i kampanja su dio projekta Unapređenje institucionalne pomoći i podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja finansiranog od TRAG fondacije. 

Izvor: PRcentar

Pripremio: Ivan Čović

Transformacija zdravstvenog sistema za veću inkluziju i zadovoljenje zdravstvenih potreba osoba s invaliditetom (OSI) je put stvaranja inkluzivnog društva u kojem niko neće biti zaboravljen. To je poručeno na Nacionalnim konsultacijama o zdravstvenoj jednakosti OSI koje organizuje Ministarstvo zdravlja (MZ) uz podrsku Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Crna Gora je prva i jedina zemlja u Evropi, a među pet zemalja svijeta, koja planira da sprovede mjere i intervencije shodno Globalnom vodiču SZO, kako bi se unaprijedila zdravstvena jednakost i inkluzija OSI, jedan je od zaključaka današnjih konsultacija.

Konsultacije su, kako je saopšteno, otvorili ministar zdravlja dr Vojislav Šimun, potpredsjednik Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu politiku dr Srđan Pavićević, rezidentni koordinator sistema Ujedinjene nacije (UN) u Crnoj Gori Peter Lundberg i šefica Kancelarije SZO u Crnoj Gori dr Mina Brajović.

Pozdravljajuci prisutne, ministar zdravlja Vojislav Šimun kazao je da će „neumorno” raditi na tome da svakom građaninu i građanki obezbijede univerzalnu zdravstvenu zaštitu i pristup.

„Nedavno je Vlada usvojila Strategiju za zaštitu osoba sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti, koja uključuje fokus na pristupačnost zdravstvenih usluga za osobe s invaliditetom i posvećena je smanjenju diskriminacije i barijera u pristupu zdravstvenim uslugama. To su važni koraci koje moramo proći i na tom putu pred nama je mnogo posla. Stoga, pozdravljam napore Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) na unapređenju jednakosti za osobe sa invaliditetom i podršku koju u tom pravcu pružaju Vladi Crne Gore”, rekao je ministar zdravlja.

Podsjećajući da nema održivog i pametnog rasta i razvoja društva u kojem nam ranjive kategorije populacije svoj život provode na marginama, potpredsjednik Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu politiku dr Srđan Pavićević je istakao svoju i posvećenost Vlade Crne Gore punoj implementaciji obaveza iz ratifikovane Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, Agende odrzivog razvoja 2030 i Političku deklaraciju o univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti UN.

„Naš odnos prema osobama sa invaliditetom je naša lična karta kao društva”, kazao je Pavićević i poručio da naši sugrađani nose „breme invaliditeta zbog nepravičnih uslova u društvu koji se mogu izbjeći”, što je, kaže, moralno i u svakom drugom smislu neprihvatljivo.

Istakao je da je vrijeme da konvencije i strategije pretočimo u akciju za veću inkluziju osoba s invaliditetom.

Rezidentni koordinator UN u Crnoj Gori Piter Lundgren (Peter Lundgren) ocijenio je da se 1.3 milijarde ljudi širom svijeta suočavaju s nekim oblikom invaliditeta i nailaze na barijere u životu.

„Sad je vrijeme za promjene, moramo ubrzati implementaciju Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, koja promoviše, štiti i obezbjeđuje poštovanje ljudskih prava osoba s invaliditetom. Ujedinjene nacije podržavaju Crnu Goru na tom putu i ovdje sam da vas uvjerim da niste sami na tom zadatku. Postizanje zdravlja za sve, uključujući i osobe s invaliditetom, zahtijevaće partnerstvo i saradnju. Tim Ujedinjenih nacija biće s vama pri svakom koraku na tom putu“, poručio je Lundgern, ističući da Agendu održivog razvoja do 2030 nije moguće ostvariti bez uključivanja osoba s invaliditetom.

Šefica kancelarije SZO za Crnu Goru, dr Mina Brajović, ocijenila je da su napori na ostvarivanju univerzalne zdravstveno zaštite pretpostavka stvaranja inkluzivnog društva u kojem „niko neće biti zaboravljen”.

 „Bez obzira o kojem tipu barijera je riječ kao prepreke za OSI osobe u ostavriavanju zdravstvene zaštite, one nas udaljavaju od humanosti, inkluzivnog društva i prosperiteta”, poručila je dr Brajović.

OSI i starije osobe, po riječima Brajović, su izloženi većem riziku obolijevanja od hroničnih nezaraznih bolesti, upravo zbog postojećeg stanja i nezadovoljenih potreba, većeg nivoa siromaštva i ekskluzije. Brajović navodi da potrebno je sistemski raditi na održivom odgovoru na epidemiju hronicnih nezaraznih bolesti, kao vodećem uzroku invaliditeta i obolijevanja.

„To je neophodno kako bi zaista osigurali da „dodajemo život i zdravlje zdravlje godinama, a ne samo godine zivotu“ i omogućimo zdravo starenje i na kvalitetan način zadovoljimo potrebe sve većeg broja starih lica i OSI”, ukazala je dr Brajović.

Ona je istakla da nema inkluzije OSI bez transformacije zdravstvenog sistema koji počiva na snažnoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao strategiji ostvarivanja univerzalne zdravstveno zaštite i okosnici dinamičnog zdravstvenog sistema koji će, kaže, „kompetentno pružiti usluge prevencije, rane detekcije, liječenja i rehabilitacije OSI”.

Ona je istakla da je pitanje OSI u vrhu SZO agende i da je prošle godine objavljen Globalni izvještaj o jednakosti u zdravlju i OSI (Global report on health equity for persons with disabilities), koji sadrži konkretne preporuke zemljama članicama radi unapređenja inkluzije OSI i njihovog zdravlja.

„Raduje što je Crna Gora, prepoznajući da je zdravlje pravo svih, a ne privilegija odabranih, prva zemlja u Evropi koja je inicirala proces izrade Akcionog plana za unapređenje jednakosti u zdravlju OSI, kao platforme za transformaciju zdravstvenog sistema i veći stepen inkluzivnosti OSI, insistiranje na integraciji, punu involviranost OSI u procesu planiranja ciljanih intervencija. Nivo zdravstvene zaštite za OSI je lakmus papir, mjera naše istinske posvećenosti ostvarivanju univerzalne zdravstvene zaštite i ostvarivanju zdravijeg i bezbjednijeg društva za sve”, zaključila je dr Brajović.

Izvor: Portal CDM

Pripremio: Ivan Čović

„Instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore i dalje zabrinjava opseg prisustva nasilja nad ženama i nasilja u porodici u našem društvu, a posebno slučajevi ubistava u partnerskom nasilju“, saopšteno je iz te institucije.

Današnjim danom, 25. novembar 2023, kada se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, ujedno započinje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, čije obilježavanje traje do Međunarodnog dana ljudskih prava, 10 decembra 2023.

„Sa aspekta rada institucije koja raspolaže i objavljuje statističke podatke o nasilju u porodici i nasilju nad ženama, ukazujemo i da dolazi do povećanja broja ovih slučajeva. S tim u vezi, podsjećamo da su sudovi za prekršaje u toku 2022.  u radu imali ukupno 2.201 predmet iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (od čega 1.592 novih predmeta). Uporedni podaci pokazuju da je u 2021. u radu bilo 2.176 predmeta. Istovremeno, prema podacima Sudskog savjeta u odnosu na predmete iz člana 220 KZCG – nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici u 2022. bilo je ukupno 435 predmeta u radu”, piše u saopštenju Ombudsmana.

Ovim povodom važno je ukazati na posebno negativan aspekt nasilja u porodici, koji se odnosi na nasilje nad djecom.

Upozoravaju da se ne smije zaboraviti da je dijete koje svjedoči nasilnom ponašanju nad članom porodice – jednako žrtva, kao i da se nasilje sprovodi nad njim.

„Uz djecu, moramo imati na umu posebno ranjiv položaj određenih kategorija žena, kao što su: žene s invalidietom, one iz ruralnih područja, pripadnice RE populacije, žene drugačije seksualne orijentacije, korisnice psihoaktivnih supstanci, žene migrantkinje kod kojih je fenomen rodno zasnovanog nasilja dodatno usložen, bilo da se radi o fizičkom, psihičkom, verbalnom, emotivnom, ekonomskom ili seksualnom nasilju”, kaže se u saopštenju.

Dosadašnji način borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici posmatran je primarno kroz prizmu prijave nasilja.

Međutim, napominju, samo prijavljivanje bez adekvatnih sankcija, nije donosilo željene efekte.

„Na taj način nasilje vremenom eskalira i prelazi u fazu kada ga je nemoguće kontrolisati, pa posljedice najčešće bivaju tragične, što potvrđuje porast broja femicida u protekloj godini. Međutim, da bi se kao društvo mnogo efikasnije borili sa ovom negativnom pojavom, osim prijavljivanja i represivnih mjera, potrebno je dodatno razvijati i osnaživati preventivne inicijative i aktivnosti”, zaključuje se u saopštenju Ombudsmana.

Izvor: Portal CDM

Pripremio: Ivan Čović

Desetine hiljada ljudi izašle su u subotu na ulice u Francuskoj i Italiji na proteste povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Ulicama Pariza i drugih francuskih gradova demonstranti, od kojih su mnogi bili u ljubičastoj, boji rodne ravnopravnosti, marširali su hladnim ulicama s natpisima: Jedno silovanje svakih šest minuta u Francuskoj i Zaštitite svoje devojčice, obrazujte svoje dječake.

U Francuskoj je ove godine, prema vladinim podacima, bila 121 žrtva femicida, dok je godinu dana prije bilo 118.

„Nastavljanje nasilja nad ženama nije neizbježno", rekao je predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) u video snimku objavljenom na društvenim mrežama u subotu.

„Moramo stati tome na kraj i to ćemo učiniti", rekao je francuski predsjednik.

Na skupu u Parizu, prema organizatorima, okupilo se 80.000 ljudi, premda policija procjenjuje da je bilo oko 16.500 ljudi.

Hiljade na italijanskim ulicama poslije novog slučaja femicida

Desetine hiljada izašle su i na ulice glavnih italijanskih gradova, upravo pošto je jedan Italijan osumnjičen da je ubio bivšu djevojku izručen iz Njemačke.

Ubistvo 22-godišnje studentkinje Đulije Čeketin (Giulia Cecchettin) koje je navodno počinio njen bivši dečko, izazvalo je gnijev širom Italije, gdje se u prosjeku svaka tri dana ubija jedna žena.

„Osumnjičeni 21-godišnji Filipo Tureta (Filippo Turetta) isporučen je avionom na aerodrom u Veneciji u subotu. On je odmah prebačen u zatvor, u Veroni, kako bi se suočio s pitanjima u istrazi o smrti Čeketin“, javili su italijanski mediji.

Čeketin je nestala pošto se sastala s Turetom na hamburgeru u tržnom centru blizu Venecije, samo nekoliko dana prije nego što je trebalo da dobije diplomu iz biomedicinskog inženjeringa.

Njeno tijelo pronađeno je 18. novembra prekriveno crnim plastičnim kesama u jarku blizu jezera u podnožju Alpa. Tureta je uhapšen sljedećeg dana u Njemačkoj.

Ubistvo Čeketin izazvalo je tugu i gnijev u Italiji, gdje mnoge žene kažu da su patrijarhalni stavovi i dalje ukorijenjeni.

Podaci italijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova pokazuju da je ove godine u Italiji do sada ubijeno 106 žena, od kojih su 55 navodno ubili partneri ili bivši partneri.

Italijanska državna televizija RAI izvijestila je da su u danima otkako je pronađeno tijelo Čeketin, pozivi na nacionalnu telefonsku liniju za žene koje strahuju za svoju bezbjednost od strane muškaraca skočile s nekih 200 na 400 dnevno.

Na demonstracijama održanim u subotu širom Italije odata je počast Čeketina. Hiljade muškaraca svih uzrasta, takođe, su se odazvale pozivu da se pridruže subotnjim inicijativama protiv rodnog nasilja.

Ranije ove nedjelje, italijanski parlament je odobrio nove mjere za suzbijanje nasilja nad ženama, nakon jednoglasne podrške oba doma.

Među mjerama koje se uvode je i kampanja u školama za bavljenje pitanjima seksizma, mačizma i psihičkog i fizičkog nasilja nad ženama.

„Ljudsko društvo koje teži da bude civilizovano ne može da prihvati, ne može da izdrži, ovaj niz napada na žene i ubistava", rekao je u subotu italijanski predsjednik Serđo Matarela (Sergio Mattarella).

U svojoj poruci kojom je obilježio borbu protiv rodnog nasilja, papa Franjo je rekao da je to pošast koja se mora iskorijeniti iz društva i pozvao na akciju u obrazovanju.

„Nasilje nad ženama je otrovno korenje koji muči naše društvo i mora se iščupati iz korena", napisao je papa na mreži X.

Izvor: Portal Slobodna Evropa

Pripremio: Ivan Čovića

Nasilje nad ženama i djevojčicama jedno je od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava u svijetu, kazali su iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG).

Njihovo saopštenje prenosimo integralno:

„Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama koju je izdala Generalna skupština UN-a 1993, definiše nasilje nad ženama kao „svaki čin rodno zasnovanog nasilja koji rezultira ili će vjerovatno rezultirati fizičkim, seksualnim ili psihičkim povredama ili patnjama za žene, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo da se dešavaju u javnom ili privatnom životu”.

Globalno, procjene Ujedinjenih nacija (UN) pokazuju da je oko 736 miliona žena – skoro svaka treća – bila izložena fizičkom i/ili seksualnom nasilju intimnog partnera, nepartnerskom seksualnom nasilju ili oboje, barem jednom u životu. Skoro svakih sat vremena više od pet žena ili djevojčica biva ubijeno od strane člana porodice. Stope depresije, anksioznih poremećaja, neplaniranih trudnoća, polno prenosivih infekcija i HIV-a su veće kod žena koje su doživjele nasilje u odnosu na žene koje nisu, kao i mnogih drugih zdravstvenih problema koji mogu potrajati nakon prestanka nasilja.

Osim u porodici, ova pošast se intenzivirala u različitim okruženjima, uključujući i radno mjesto i onlajn (online) prostor, a znatno je pogoršana u postpandemijskim efektima, globalnim sukobima, klimatskim promjenama i ekonomskim nestabilnostima.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. novembra, čime počinje globalna Narandžasta kampanja ili 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, s ciljem informisanja javnosti o problemu nasilja nad ženama i djevojčicama, kao i posljedicama zdravstvenim, socijalnim i ekonomskim na žrtve, porodice i društvo u cjelini. Kampanja se simbolično završava 10. decembra, Međunarodnim danom ljudskih prava.

Globalna tema ove godine nosi naziv UJEDINITE SE! Investirajte u prevenciju nasilja nad ženama i djevojčicama (#Nema opravdanja) predstavlja inicijativu kojom se pozivaju vlade, civilno društvo, ženske organizacije, mladi ljudi, privatni sektor, mediji i sistem UN-a da udruže snage u rješavanju globalne pandemije nasilja nad ženama i djevojčicama.

Obaveza svakog društva je da promoviše kulturu nulte tolerancije na sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama. Nasilje nad ženama i djevojčicama proističe iz negativnih društvenih stavova u vezi s ulogom žene i visokog nivoa rodne nejednakosti. Nasilje se može dogoditi bilo gdje i bilo kome, ali postoje posebno ranjive kategorije kao što su mlade djevojke i starije žene, žene i djevojčice koje žive s HIV-om ili imaju neki oblik invaliditeta, pripadnice romske populacije, žene iz LGBTQ zajednice, izbjeglice, migrantkinje, kao i one koje žive u ruralnim područjima kao i u predjelima zahvaćenih humanitarnom krizom i ratom.

Problem rodno zasnovanog nasilja odnosi se i na sklapanje dječijih brakova, a podaci UN-a pokazuju da je jedna od pet mladih žena starosti od 20 do 24 godine bila udata prije svoje 18. godine u 2022. Rodno zasnovano nasilje u školi je glavna prepreka univerzalnom školovanju i pravu na obrazovanje za djevojčice. Na globalnom nivou, svaki treći učenik starosti od 11 do 15 godina bio je maltretiran od strane svojih vršnjaka u školi barem jednom u posljednjih mjesec dana, pri čemu je podjednaka vjerovatnoća da će djevojčice i dječaci doživjeti maltretiranje. Dječaci češće doživljavaju fizičko, a djevojčice psihičko nasilje.

U Crnoj Gori rodno zasnovano nasilje spada u skrivene i visoko stigmatizovane teme jer je nasilje duboko ukorijenjeno u patrijarhalnoj kulturi podržano kulturom nekažnjivosti i normalizacije nasilja. Savjesno prijavljivanje nasilja i efikasno procesuiranje činilaca nasilja ključni su korak za uspješan odgovor društva prema nasilju nad ženama, koje je prema svim pokazateljima i dalje zabrinjavajuće prisutno u Crnoj Gori. Nasilje u porodici, kao i drugi oblici nasilja se obično prećutkuje i rijetko prijavljuje. Nedostatak informacija o tome kome žena ili djevojčica treba da se obrati kada doživi nasilje, nedostatak podrške, strah od oduzimanja djece i gubitka finansija, stid i ucjene fotografijama neki su od razloga zbog kojih se odustaje od prijavljivanja nasilne osobe.

Svaki novi slučaj nasilja otvara ozbiljna pitanja odgovornosti svake karike u sistemu (policija, zdravstveni sistem, tužilaštvo, centri za socijalni rad, prosveta) i spremnosti da se prepozna nasilje, a prije svega spriječi i zaštite životi žena i djevojčica.

Preporuke UN-a državama odnose se na davanje podrške i ulaganje u organizacije za zaštitu ženskih prava, koje igraju vitalnu ulogu u pružanju usluga na lokalnom nivou, jačajući glas žena i dopirući do onih koje su u riziku od nasilja. Njihove aktivnosti su ključne za okončanje nasilja nad ženama i djevojčicama, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou.

Uloga zdravstvenog sistema je veoma važna kako u prevenciji tako i u pružanju pomoći osobama koje su preživjele nasilje. Zdravstveni radnici imaju obavezu da prijavljuju nasilje nadležnim službama uz obavezno dokumentovanje fizičkih i psihičkih povreda i upućuju ka specijalizovanim servisima za podršku, kao što su socijalne službe i organizacije za zaštitu žrtava nasilja, koje im omogućavaju boravak, tretman i besplatnu pravnu pomoć.

Veoma važno je i jačanje uspostavljenih servisa psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Cilj tih servisa je da pomognu počiniocima da promijene ponašanje, uz usvajanje pravilnih stavova o rodnim ulogama u porodici, ili partnerskom odnosu i da prihvate odgovornost za svoje ponašanje.

Veoma važno je da pružaoci zdravstvenih usluga posjeduju informacije i vještine prepoznavanja nasilja, način pružanja pomoći, prijavljivanja nasilja i savjetovanja, poštujući Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici. Međutim, u praksi je pokazano da se postojeći protokol nedovoljno poštuje i bilo bi značajno ispitati razloge te pojave.

Preporuke:

- Žene i djevojčice, kao osjetljivija kategorija stanovništva, ne treba da kriju i trpe bilo kakav oblik nasilja, već treba da budu hrabre i prijave svaki oblik nasilja.

- Osobe koje dožive ili trpe bilo kakav oblik nasilja mogu se obratiti policiji, zdravstvenoj ustanovi, nadležnom centru za socijalni rad i organizacijama koje brinu o žrtvama nasilja u porodici.

- Svako ko je u saznanju, ili primijeti bilo kakav oblik nasilja, treba da reaguje i prijavi te slučajeve nadležnim institucijama, prije svega policiji.

Izvor: PortalAnalitika

Pripremio: Ivan Čović