Dok se svima u državi povećavaju zarade i naknade, Vlada umanjuje obim prava osoba s invaliditetom i namjerava da ih ograniči. To je kažnjavanje samo zato što smo to što jesmo – osobe s invaliditetom, poručuje sagovornica Analitike.

Iako je još 19. marta, kada je na Rimskom trgu u Podgorici organizovan protest reprezentativnih organizacija koje zastupaju prava osoba s invaliditetom, tokom razgovora sa ministarkom rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naidom Nišić, organizatorima dato obećanje da će sastanak sa predstavnicima Vlade uslijediti već naredne sedmice, što je medijima potvrđeno i iz kabineta Spajića, taj sastanak do danas nije održan, a odložen je već dva puta.

Nije ispunjeno ni obećanje ministarke koje se odnosi na hitnu izmjenu Pravilnika o uslovima, kriterijumima i postupku za ostvarivanje prava na subvencije.

Podsjećamo, iz Spajićevog kabineta saopšteno je da nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom neće ići u dalju proceduru bez konsultacija sa relevantnim nevladinim organizacijama. 

No, kako poziva za sastanak nije bilo, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić u ime organizatora pisanim putem obratila se premijeru i ministarki, ali su odgovori izostali. 

Ipak, usljed očiglednog medijskog pritiska, sastanak je prvobitno bio zakazan za četvrtak, ali je juče ponovo odložen za utorak, 22. april, kako je navedeno u mejlu koji je poslat iz resornog ministarstva, zbog neodložnih obaveza Spajićevog kabineta.

O širokoj podršci njihovim zahtjevima, upitima koje je uputila ministarki i premijeru, ignorantskom odnosu Vlade oličenom u neispunjenim obećanjima i prolongiranju sastanka koje traje gotovo mjesec, očekivanjima i daljim koracima u slučaju izostanka ispunjenja kumulativnih zahtjeva, za Portal Analitika govori izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

ANALITIKA: Možete li reći da su protestni ciljevi ispunjeni i da je protest možda i po prvi put pokazao potencijal za homogenizaciju osoba s invaliditetom u borbi za svoja prava?

VUJAČIĆ: Treba imati u vidu i, rekla bih, ne zaboraviti da je ovo prvi protest u istoriji pokreta za prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori koji je organizovan zbog neke politike ili odluke organa vlasti. U konkretnom slučaju, ispostavilo se da je riječ o namjeri Vlade, koju je pokušalo sprovesti Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, kao nadležni organ za politiku zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom.

Dakle, bilo je i ranije različitih protesta, ali potpuno drugačijeg karaktera, ciljeva i svrhe, a kada je riječ o prethodnim protestnim okupljanjima nikada zahtjevi organizatora nijesu imali ovako široku podršku. 

Vjerujem da je razlog široke društvene podrške svjesnost o nepravednosti, nepravičnosti, negativnih posljedica i neusklađenosti sa međunarodnim standardima u oblasti ljudskih prava. 

U tom smislu, protestno okupljanje je pokazalo snagu, odlučnost i jedinstvo osoba s invaliditetom, organizacija osoba s invaliditetom, ali i brojnih drugih nevladinih organizacija, zatim pojedinaca, poslodavaca i drugih subjekata.

Podsjetiću da je i Nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom - tijelo koje je formirala institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda – 20. marta tražilo hitno povlačenje objavljenog Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom iz dalje procedure i formiranje nove radne grupe uz bliske konsultacije i aktivno učešće osoba s invaliditetom i reprezentativnih organizacija. 

Po mojim saznanjima, Ministarstvo se nije oglasilo ni povodom zahtjeva ovog tijela, naglašavam nezavisnog tijela koje je država bila dužna formirati u skladu s obavezama propisanim Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a važno je napomenuti da još uvijek iz ovog resora nijesu objavili ni Izvještaj o sprovedenoj javnoj raspravi o Nacrtu zakona, što su bili dužni uraditi u roku od 15 dana od završetka Javne rasprave. 

Oni su, međutim, u susret završetku Javne rasprave, umjesto prihvatanja zahtjeva i povlačenja Nacrta zakona, raspisali dodatne konsultacije i pozvali zainteresovane da im se obrate. To je simuliranje transparentnosti i otvorenosti i nakon svega što se i u međuvremenu desilo nikako se drugačije ne može razumjeti.

ANALITIKA: Iako je sastanak sa premijerom bio predviđen za sedmicu nakon protesta, do njega nije došlo, niti ste dobili odgovor na pismo koje ste mu uputili? Možete li ukratko podsjetiti na ključne teze iz pisma upućenog premijeru i koji su, prema Vašem mišljenju razlozi zbog kojih se načelna spremnost za dijalog ponovno pretvorila u ignorantski odnos kakav je postojao i prije protesta?

VUJAČIĆ: Nažalost, ignorantski odnos se nastavlja i dalje. Upravo juče u pripremi odgovora za Analitiku dobila sam mejl iz Kabineta Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga u kojem informišu da se sastanak ponovo odlaže, po drugi put u roku od mjesec, te da će se, umjesto u četvrtak, 17. aprila, održati u utorak, 22. aprila, opet usljed neodložnih obaveza predstavnika Kabineta predsjednika Vlade. 

Iz Vlade se ponašaju kao da je vanredno stanje u državi, pa funkcionišu u nepredvidivim okolnostima. To je šarlatantski odnos ove Vlade prema većini društvenih tema i važnih pitanja o kojima se odlučuje. 

Igraju se sudbinama više hiljada osoba s invaliditetom i tretiraju nas kao nerelevantne i nedostojne direktnog dijaloga s Vladom. Jednostavno nijesmo prioritet i ova Vlada ne shvata koliku je već štetu nanijela pokretu osoba s invaliditetom i samim osobama s invaliditetom, kao cjelokupnoj populaciji. 

Duže čekamo jedan sastanak s Vladom nego što je Ministarstvo prethodno posvetilo vremena koncipiranju Nacrta zakona ispostavilo se bez bilo kakvih temeljnih analiza, bez procjene uticaja, bez prethodne primjene alternativnih mjera sa jednom jedinom namjerom ograničavanja i umanjenja obima prava poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, obesmišljavajući tako u potpunosti princip afirmativne akcije kakav je ovo zakonsko rješenje i to u trenutku kada zakon još uvijek nije ispunio svoju svrhu i propisani cilj. 

Podsjetiću da sam se, u ime organizatora protesta, obratila premijeru i ministarki Nišić u četvrtak, 27. marta s obzirom da to da nas te sedmice, kako je na dan protesta bilo najavljeno, nijesu pozvali na sastanak. 

U tom obraćanju sam tražila blagovremeno zakazivanje sastanka u sedmici koja počinje 7. aprila. Podsjetila sam da su zahtjevi koje smo ispostavili Ministarstvu kumulativni i da se odnose na: povlačenje Nacrta zakona, formiranje nove radne grupe koja će uključivati najmanje tri/troje predstavnika/ca reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom, u skladu s obavezama države potpisnice Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, tehitno usvajanje novog Pravilnika o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije.

Nadalje, podsjetila sam da smo dodatno zabrinuti aktuelnom situacijom i trenutnim statusom odgovora na zahtjeve, uprkos tome što smo, na sastanku 19. marta, dobili čvrsto uvjerenje od ministarke Nišić da će dio zahtjeva koji se odnosi na Pravilnik biti ispunjen i vjerovali i objavljen u Službenom listu.

Iako sam u kasnijoj komunikaciji ponovila upit za Pravilnik, nikakav odgovor nijesmo dobili u pisanoj formi, a ovaj akt nije ni dalje objavljen u Službenom listu, iako je od sastanka objavljeno devet izdanja, što naravno nije nikakva odgovornost Službenog lista, nego isključivo Ministarstva jer je jasno da Pravilnik nije bio pripremljen i upućen u proceduru.

Prethodno, još nakon sjednice Savjeta za prava lica sa invaliditetom, održane 28. februara, troje članova Savjeta: Radenko Lacmanović, Milijana Ćirković i Igor Tomić, kao i kolega Goran Macanović i ja smo Ministarstvu uputili predlog za izmjenu Pravilnika, a ministarka je na toj sjednici navela da će u roku od 15 dana izmijeniti Pravilnik.

Sve to za posljedicu ima činjenicu da je asistencija u radu značajno umanjena čak i u odnosu na period prije oktobra 2024, odnosno do 40% prosječne mjesečne bruto zarade ostvarene u prethodnoj godini po zaposlenom i da se već treći mjesec u tom iznosu refundira od strane Fonda za profesionalnu rehabilitaciju.

Dok se svima u državi povećavaju zarade i naknade, dok se milionska sredstva isplaćuju iz budžeta u nejasnim procedurama i okolnostima, dok resori u Vladi, uključujući i resor kojim rukovodi ministarka Nišić imaju na desetine angažovanih po ugovorima o djelu, dok Kadrovski plan za organe državne uprave i službe Vlade Crne Gore za 2025. još nije usvojen, Vlada umanjuje obim prava osoba s invaliditetom i namjerava i da ih ograniči. 

To je apsolutno nedopustivo u jednoj državi socijalne pravde, vladavine prava, državi koja je ratifikovala sve značajne međunarodne dokumente, državi koja teži EU. To je kažnjavanje osoba s invaliditetom samo zato što smo to što jesmo – osobe s invaliditetom. 

Dan nakon protesta sam saopštila da će vrijeme pokazati da li je Vlada zaista za suštinski dijalog ili kupuje i prolongira vrijeme, te da nas ministarka ne bi primila na sastanak da nijesmo, nakon isteka vremena koje smo dali da nas sama pozove, krenuli u zgradu Ministarstva kada su nas onemogućili da uđemo iz obezbjeđenja, kao i jedno privatno lice, blisko ministarki Nišić. 

To neka ostane događaj po kojem će se pamtiti trenutno Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, kao resor u kojem se osobe s invaliditetom fizički sprečavaju da uđu unutra.

Neka onda svako sam zaključi u šta je pretvoren servis građana, kakav bi uprava morala biti. Sigurno smo mi bili bezbjednosni rizik za ministarku i njen tim, pa je bilo opravdano takvo postupanje prema nama.

ANALITIKA: Da nije bilo pritiska medija, i jasnog stava da od zahtjeva nećete odustati, mislite li da bi sastanak uopšte bio zakazan?

VUJAČIĆ: Neprocjenljivo je značajna podrška medija koju smo imali i u susret protestu i na sam dan protesta i to tokom cijelog tog dana do kasno u noć. Izvještavanje sa lica mjesta i brojnost medija, kao i sadržaj medijskog izvještavanja svakako su doprinijeli ishodima koji su se desili te večeri. 

Neka se iz većinske partije na vlasti takođe zapitaju jesu li pokušali uticati na medije i sadržaj medijskog izvještavanja u dijelu najave da ćemo spavati na ulici i zašto sljedećeg dana na sastanak Zajedničkog konsultativnog odbora civilnog društva između EU i Crne Gore mediji nijesu bili uopšte pozvani, a podsjetiću da sam na Rimskom trgu onog dana najavila svoje učešće i izlaganje na tom sastanku.

ANALITIKA: Podrška javnosti vašim zahtjevima dodatno je intenzivirana tokom i nakon protesta. Da li to može biti makar i naznaka promjene društvene svijesti i spoznaje da ovo nije borba samo jedne grupacije ili jednog dijela populacije, već društva u cjelini, jer bez poštovanja ljudskih prava nema ni suštinske demokratije?

VUJAČIĆ: Vjerujem da se upravo i desila ta spoznaja i svijest koliko je ovo štetno i opasno i da je Ministarstvo ovim namjerama prešlo crvenu liniju koja se ne smije dopuštiti.

Takođe, oni koji su nam pružili i pružaju podršku osim činjenice da vjeruju i znaju u čemu se sastoji opravdanost naših zahtjeva i kritike, svjesni su i tog rizika i opasnosti po ljudska prava brojnih grupacija.

ANALITIKA: Kad je riječ o sastanku sa premijerom, kakva su vaša očekivanja? Hoćete li insistirati na tome da zahtjevi budu ispunjeni bez daljeg odlaganja, a ukoliko se to ne desi, hoćete li nastaviti sa protestima, možda i u nekom uslovno rečeno radikalnijem obliku?

VUJAČIĆ: Naravno, ispunjavanje zahtjeva je minimum i polazna osnova saradnje i započinjanja novog procesa, a ne nikakav maksimalistički zahtjev od kojeg možemo odstupati, uspostavljati kompromise i pregovarati s Vladom.

Jednostavno nije nam ponuđen, niti dat nijedan valjan argument koji bi opravdao ovakve izmjene Zakona, a potvrdilo se da ovim izmjenama nijesu prethodile ni analize, da nijesu korištene postojeće, da nijesu utvrđene čuvene zloupotrebe koje su nam pokušali poturiti kao opravdanje ovih izmjena i da je sve apsolutno zasnovano na ličnim uvjerenjima par pojedinaca i neprebolnoj činjenici od strane resora rada i finansija o par visočijih i visokih zarada osoba s invaliditetom. 

Čekamo podatke, uz dokaze naravno, i o tome koliko osoba s invaliditetom prima zaradu do iznosa minimalne zarade za srednjoškolsku stručnu spremu, odnosno za visoku stručnu spremu, koliko do iznosa prosječne, koliko je onih čija je zarada veća od prosječne i na kraju koliko je onih čija je zarada veća od dvije prosječne zarade u Crnoj Gori, a za koje poslodavci ostvaruju pravo i podnose zahtjeve za isplatu subvencije. 

U slučaju da Vlada ne uvaži zahtjeve i na sastanku s nama se ne budu željeli dogovoriti o sljedećim fazama i koracima, protesti se svakako nastavljaju i u slučaju potrebe trajaće duže dana, uz spavanje na ulicama. 

Vjerujemo da ćemo onda zavrijediti pažnju premijera, pa možda i sa nama tada napravi par selfija i pozdravi pratioce na mrežama. 

Dakle, da zaključim, kao što sam više puta ponovila, sva obećanja koja smo mi do sada javno dali smo ispunili, a isključivo od Vlade zavisi hoćemo li ispuniti i obećanje koje se odnosi na spavanje na ulici.

Izvor: Portal Analitika

Pripremila: Dajana Vuković

DA LI SU OSOBE S INVALIDITETOM MOGLE DA OSTVARE SVOJE BIRAČKO PRAVO?

Savez slijepih Crne Gore sproveo je sistematsko nadgledanje pristupačnosti biračkih mjesta (BM) na dan lokalnih izbora u Herceg Novom. Sedam (7) mobilnih posmatrača/ca, u nedelju 13. aprila, je obišlo 44 od ukupno 47 biračkih mjesta, odnosno 93,61% kako bi nadgledali sprovođenje izbornog procesa u pogledu pristupačnosti BM i izbornog materijala osobama s invaliditetom (OSI). Monitoring se vršio u pet kategorija i to: okolina BM (parking), prilaz BM, ulazni prostor u BM, rad biračkog odbora i uređenost prostorije BM u odnosu na fizičku pristupačnost i izborni materijal.

Svim posmatračima/cama na 44 BM u Herceg Novom bilo je omogućeno nesmetano posmatranje, iako su članovi nekih BO u početku odbijali da im dozvole posmatranje i pokazali su nepoznavanje procesa akreditovanja posmatrača.

U kategoriji okoline BM analiza nam daje podatke da se parking nalazi u neposrednoj blizini BM, odnosno neposredno kod ulaza u BM na 52,27% BM, da 9,09% BM nema parking u neposrednoj blizini, dok ga čak 38,64% uopšte nema. Dakle, od ukupno 44 BM u Herceg Novom koliko su posmatrači obišli, 23 ima parking u neposrednoj blizini. Tamo gdje postoji, tek na 36,36% BM parking je označen znakom pristupačnosti, dok je od ukupno 23 BM koja imaju parking njih 17 adekvatnih dimenzija. Na 20,45% BM prilaz su blokirali neprospisno parkirani automobili.

Što se tiče samog prilaza BM, na 27 BM od ukupno 44 prilaz je adekvatan, odnosno teren je ravan, a ivičnjaka nema ili je manji od 2cm, tako da korisnici/ce invalidskih kolica i drugih pomagala nesmetano mogu da pristupe samom BM, dok je čak 17 BM imalo ivičnjake više od 2cm.
Na prilazu 3 BM teren je klizav (npr. mermer i glatke površine koje izazivaju klizanje), dok je na 41 teren adekvatan. Na čak 15 od 44 BM postoji neka druga prepreka za prilaz (npr.betonski stubić, žardinjera).

Analiza kategorije ulazni prostor u BM daje nam podatak da je na samo 21 BM ulazni prostor pristupačan što znači da je ulaz ravan ili da je rampa adekvatna ukoliko ima stepenika, dok čak 14 BM ima stepenike bez rampe. Na 9 BM rampa postoji, ali ima nagib veći od 8%, što znači da nije adekvatna. Na 2 BM koja imaju rampu, izrađena je od betona, dok je na 2 BM ona izrađena od lima.

Vrata ulaznog prostora u BM šira od 85 cm, odnosno dovoljno široka da kroz njih mogu proći korisnici/ce invalidskih kolica, jesu na 90,91% BM, dok na 9,09% posmatranih BM vrata nisu adekvatnih dimenzija. Samo 10 BM imalo je dvokrilna vrata, sa otvorena oba krila na dan izbora.
Sva posmatrana BM imaju hodnike širine minimalno 120cm.
Od ukupno posmatranih 44 BM, njih 24 nema prag na ulaznim vratima ili je on niži od 2cm, dok na 20 BM korisnici/ce kolica ne mogu ući u samu prostoriju BM. Birački odbor omogućio je nesmetano posmatranje na skoro svim BM, dok su na nekim BM to dozvolili tek nakon konsultacija sa koordinatorkom posmatrača i neposredne komunikacije sa predsjednikom Opštinske izborne komisije.

Jedno BM nije otvoreno su na vrijeme (07.00 ujutro). Od posmatranih 44, 25 BM uređeno je tako da je osigurana tajnost glasanja, osnosno osobe s invaliditetom su mogle samostalno i tajno da glasaju, jer su etison trake bile pravilno postavljene i imali su šablone za glasanje, dok na 1 BM članovi/ce biračkih odbora nisu nosili istaknute akreditacije. Na 6 BM u trenutku posmatranja korišćeni su mobilni telefoni. Tokom posmatranja, posmatrači/ce su uvidjeli da prilikom identifikacije birača/ica birački odbor naglas izgovara njihovo ime na 2 BM. Na 21 BM predsjednici biračkog obora su muškog pola, dok je njih 23 ženskog pola. Na svim posmatranim BM odbor je znao kako se koristi šablon za glasanje za osobe oštećenog vida.

Ni u jednom biračkom odboru na izborima u Herceg Novom nije bilo osoba s invaliditetom.

Što se tiče kretanja i uređenosti BM u odnosu na osobe s invaliditetom, 9 BM nije imalo postavljene etison trake izražajno vidljive, odnosno u kontrastu sa bojom poda, što je onemogućilo osobe oštećenog vida da se samostalno kreću i bez podrške drugih lica ostvare svoje biračko pravo na 20,45% posmatranih BM. Prema preporukama Državne izborne komisije pravilno postavljene etison trake podrazumijevaju da su u kontrastu sa bojom poda i postavljene od ulaznih vrata do biračkog odbora, dalje do glasačke kabine i glasačke kutije s linijom povratka do izlaza. 14 BM nije imalo kabinu s nižom policom za glasanje koja je na visini do 80 cm, dok na 4 BM osvjetljenje nije bilo adekvatno. Glasačka kutija postavljena tako da gornja ivica ne prelazi 85 cm, kako bi osobe niskog rasta i korisnici/ce kolica mogli samostalno da ubace glasački listić u nju, bila je adekvatna na 72,73% posmatranih BM. Na pitanje upućeno biračkom odboru da li bi omogućili potpisivanje izvoda iz biračkog spiska faksimilom, na 36 BM odgovor je bio potvrdan.

Pravilnik Državne izborne komisije propisuje da na svakom BM treba da postoje dva šablona za glasanje osoba oštećenog vida, od postojanog materijala, tamno plave boje sa metalnim prstenovima koji će biti na stolu zajedno sa drugim izbiornim materijalom, kao i dvije informativne brošure na Brajevom pismu. Na lokalnim izborima u Herceg Novom, jedno BM uopšte nije imalo šablone. Na 10 BM šabloni nisu bili na stolu, zajedno sa ostalim izbornim materijalom. Na jednom BM nisu bile dostupne odštampane dvije informativne brošure na Brajevom pismu. Na čak 34 od posmatranih 44 BM u Herceg Novom osobe s invaliditetom nisu glasale, prema riječima članova/ica biračkih odbora.

Dakle, podaci koje smo dobili tokom izbornog dana u Herceg Novom, od posmatrača/ica sa terena ukazuju na nepoštovanje preporuka Državne izborne komisije, ali i Komisijinih pravila o određivanju i uređenju biračkih mjesta i mjera kojima se obezbjeđuje tajnost glasanja, što je onemogućilo OSI da ostvare svoje biračko pravo samostalno i tajno.

Neadekvatna uređenost BM još jednom onemogućila je OSI da ravnopravno učestvuju u političkim procesima i budu aktivni učesnici u raspodjeli političke moći, zbog nepristupačnosti okruženja i prilaza BM, kao i nemogućnosti da se samostano kreću unutar BM i dostojanstveno ostvare svoje pravo da biraju predstavnike u lokalnom parlamentu.
Ovom prilikom pohvaljujemo naše posmatrače, koji su profesionalno i dogovorno obavljali svoj posao, u skladu sa pravilima uprkos mnogim izazovima koje su imali tokom izbornog dana.

Izvor: Savez Slijepih Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Istraživanje o akušerskom nasilju agencija Defacto sprovela je za potrebe NVO SPES od 6. novembra do 12. decembra 2024, na uzroku od 384 ispitanica, odnosno ispitanika.

Učesnice u intervjuima isticale su i slučajeve fizičkog i verbalnog nasilja, te narušavanja njihove privatnosti i intime.

Žene u Crnoj Gori doživljavaju akušersko nasilje i o tome svjedoči skoro 70 odsto žena koje su učestvovale u ispitivanju agencije za istraživanje Defacto.

Sagovornici Vijesti iz zdravstvenih ustanova, međutim, navode da takvi oblici nasilja njima nisu prijavljivani. Jedino su iz Ministarstva zdravlja, na čijem je čelu Vojislav Šimun, kazali da su im, preko nevladinog sektora, prijavljena dva slučaja, na osnovu čega su sprovedeni interni postupci.

Istraživanje o akušerskom nasilju agencija Defacto sprovela je, za potrebe NVO SPES, od 6. novembra do 12. decembra 2024, na uzroku od 384 ispitanica, odnosno ispitanika. Među njima bilo je 365 žena sa iskustvom porođaja i trudnoće, dvije žene koje imaju iskustva sa trudnoćom, ali ne i sa porođajem, 13 žena koje nemaju iskustva ni sa trudnoćom ni porođajem. U ispitivanju su učestvovala i četiri muškarca.

Grubosti, fizičko i verbalno nasilje

Moj porođaj mi je u sjećanju kao jedno od najružnijih iskustava u životu, Doktor mi je rekao da ću se, sve i da ću umrijeti, ipak poroditi prirodno, Osjetila sam da mi je sve nametnuto, nisam bila pitana ni za šta, a dok me porođaj nije išao dobro, kritikovali su me, navode neke od ispitanica.

Uz podatak da je gotovo 70 odsto žena doživjelo akušersko nasilje (66,3 odsto), prema rezultatima istraživanja, skoro isto toliko žena navelo je da su njihove potrebe i zahtjevi ignorisani. Približan tome je i broj onih koje su navele da su doživjele ponižavanje, grub i neprimjeren govor od medicinskog osoblja. Tvrde i da su tokom medicinskog pregleda makar jednom doživjele grubo rukovanje ili zahvat.

Rađena mi je kiretaža materice nakon izgubljenog ploda u 18. nedjelji, naživo, bez uvođenja u anesteziju zbog hira dežurnog ginekologa, koji nije želio da zatraži anesteziologa, jedno je od svjedočenja.

Babica govori: Ćuti, nisi se bunila kad ti je muž skakao na tebe. Drugi put doktor prilikom šivenja rekao: Ovo da ti vratimo za vrištanje, vidiš kako boli kad nas ne slušaš, navodi druga.

Doktor i babice su mi skakali po stomaku da bi izgurali bebu. Poslije toga beba je imala slomljenu ključnu kost i hematom na glavi. Prilikom porođaja, babica mi je bez ikakvog upozorenja makazama presjekla međicu van kontrakcije, što je bio strašan bol i trauma koju ću pamtiti cijelog života, Ignorisana sam, kada je bebi glava izašla morala sam da dozivam babicu jer u blizini nije bilo nikoga. Bila sam sama u sali većinu vremena, Doktorka je komentarisala da su djeca na dohrani manje inteligentna od djece koja su na majčinom mlijeku, dok je moja beba u tom trenutku pila dohranu, neka su od iskustava koje su ispitanice podijelile tokom istraživanja.

Učesnice u intervjuima isticale su i slučajeve fizičkog i verbalnog nasilja, te narušavanja njihove privatnosti i intime.

Ispitanice su posebno isticale da su njihove potrebe i zahtjevi bili ignorisani (64,9 odsto njih), dok je 62,7 odsto ispitanica navelo da su doživjele ponižavanje, grub i neprimjeran govor od strane medicinskog osoblja. Dodatno, ukupno 59,1 odsto ispitanica navodi da je makar jednom doživjelo grubo rukovanje ili zahvat prilikom medicinskih pregleda, podaci su istraživanja agencije Defacto.

Bila sam primorana na prisilne ginekološke preglede kako moja doktorka ne bi odbila da mi dalje vodi trudnoću, Nasilno otvaranje vodenjaka, pritiskanje stomaka dok beba ne izađe što je za posljedicu imalo pucanje vagine do cervika, Epiziotomija i pregledi najmanje 10 različitih ljudi bez pitanja i mog pristanka, Grubi vaginalni pregledi od strane muškog doktora u KBC-u i kotorskoj bolnici. Ženski dio osoblja je uvijek bio mnogo nježniji, Ginekološki pregledi su bili veoma grubi i bolni, bez objašnjenja zašto je nužno da se rade, iskustva su ispitanica koje su navele da su doživjele neki vid grubog rukovanja ili zahvata.

U velikom procentu, 54,8 odsto, ispitanice ocjenjuju da je komunikacija sa medicinskim osobljem tokom trudnoće, porođaja i nakon porođaja bila loša.

Apsolutno ignorisanje, odsustvo empatije i komentari da nema ništa da me boli, šta ću ti ja strpi se i slično, Kada je krenula da djeluje indukcija komentarisali su evo je, tek se sad čuje, Babica me vrijeđala jer sam izabrala epidural kao opciju, Doktor je rekao: Ušiću te dok si još svježa, Upućivanje komentara od strane ljekara: Da ću roditi nešto jada od 1.500 grama, neka su od svjedočenja ispitanih žena.

Kvalitet brige i podrške ispitanice u prosjeku bolje ocjenjuju kada je u pitanju trudnoća, nego kada je u pitanju kvalitet brige i podrške tokom porođaja, pa 42,2 odsto njih navodi da je briga i podrška na dobrom nivou tokom trudnoće, dok je istu ocjenu za brigu i podršku tokom porođaja dalo 37,6 odsto žena.

“Baby friendly” samo na papiru

Svega 35,4 odsto ispitanica navodi da se osjećalo adekvatno podržano nakon porođaja od strane medicinskog osoblja, dok 64,3 odsto navodi da to nije bio slučaj.

Baby friendly program ne dozvoljava porodiljama da se kvalitetno oporave nakon porođaja. Pogotovo nakon carskog reza, Zamisao baby friendly programa je dobra, ali nije sprovedena kako treba, Smatram da je baby friendly program u ovom obliku kontraproduktivan, Pomoć od sestara je bila minimalna i dolazile su samo kada su bile na viziti, komentari su ispitanica o baby sistemu.

Slično tome, učesnice su prilikom intervjua naglasile da je postporođajno iskustvo često traumatičnije od samog porođaja.

Autori istraživanja navode da ispitanice koje su se porodile u periodu od dvije do pet prethodnih godina češće prijavljuju da su doživjele neki vid akušerskog nasilja u odnosu na druge grupe.

Dok ispitanice koje su se porodile u prethodnih godinu dana ovo prijavljuju u 29,2 odsto slučajeva, ispitanice koje su se porodile u prethodnih dvije do pet godina ovo prijavljuju u 41,3 odsto slučajeva.

Na kraju, ispitance koje su se porodile u posljednjih pet do 10 godina ovo prijavljuju u 16,7 odsto slučajeva, a one koje su imale iskustva sa porođajem prije toga u 12,9 odsto, navode.

Autori istraživanja dodaju i da ispitanice koje su se porodile u prethodnih godinu dana najčešće prijavljuju da nisu sigurne da li su doživjele akušersko nasilje - čak 42,9 odsto njih.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) objavio je 2022. upitnik u vezi sa akušerskim nasiljem. Upitnik je tada popunilo 709 ispitanica, koje su se tokom pet godina prije toga porodile prirodnim putem u Crnoj Gori. U velikom procentu one su svjedočile da su imale iskustvo sa makar jednom od štetnih praksi koje se često rade bez saglasnosti porodilja, a što je vrsta akušerskog nasilja i koje se u mnogim zemljama pravno sankcioniše.

Ohrabruju pacijentkinje da podnose prijave

Iz bolnica i domova zdravlja koje su Vijesti kontaktirale, tvrde da njima nisu prijavljivani slučajevi akušerskog nasilja. Ujedno, ohrabruju žene i njihove porodice da takve slučajeve prijave. Odgovore su dostavili iz Bolnice u Baranama, Bolnice Danilo I na Cetinju i Doma zdravlja i Kliničko-bolničkog centra Kotor.

Iz Ministarstva zdravlja rekli su da im nije prijavljen nijedan slučaj.

Međutim, imali smo prijavu putem nevladinog sektora za dva slučaja na osnovu koje su sprovedeni interni postupci. Napominjemo da Ministarstvo zdravlja nije bilo u posjedu ličnih podataka pacijentkinja koje su se obratile nevladinom sektoru te nijesmo bili u prilici da ih kontaktiramo i saznamo pojedinosti događaja, naveli su.

Kao i iz zdravstvenih ustanova, i iz resora zdravlja apeluju na žene koje su doživjele verbalni ili neki drugi vid nasilja i nepravde u porodilištima da se obrate zaštitniku prava pacijenata, odnosno tom resoru.

U slučaju MZ, to je Direktorat za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa.

Porodilišta su mjesta gdje se rađa život, porodilišta moraju biti mjesta gdje se žene osjećaju sigurno, dostojanstveno i poštovano bez i najmanje mogućnosti neprimjerenog odnosa zdravstvenih radnika ili osoblja u zdravstvenim ustanovama, poručili su iz Ministarstva koje vode Vojislav Šimun.

Na ginekologiji KC lani tek poneki prigovor tehničke prirode

Prigovora zbog akušerskog nasilja nije bilo ni u Kliničkom centru Crne Gore (KC), kazali su Vijestima iz te zdravstvene ustanove.

Ukazuju na ulogu zaštitnika prava pacijenata, kojem siguranici mogu podnijeti sugestije, predloge i eventualne prigovore.

“Pacijentkinje ili njihovi partneri sumnju na akušersko nasilje mogu prijaviti direktoru KCCG ili Zaštitniku prava pacijenta, a u toku hospitalizacije i direktoru ili glavnoj sestri Klinike za ginekologiju i akušerstvo. Takođe u toku hospitalizacije svaka pacijentkinja može anonimno popuniti anketni upitnik vezan za zadovoljstvo dobijenim medicinskim uslugama ili svoj prigovor dostaviti KCCG preko kutija za pohvale i primjedbe”, navode.

Kako su dodali, lani je, od 2.713 anonimno anketiranih pacijentkinja na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, 2.656 (98 odsto) iskazalo zadovoljstvo, a dva odsto njih nisu bile zadovoljne.

Iskazana nezadovoljstva pacijentkinja na bolničkom liječenju nisu bila na kvalitet pružene zdravstvene usluge, već uglavnom tehničke prirode, od kojih je značajan broj bio neopravdan ili čak subjektivne prirode. Raduje nas da nije zabilježen nijedan slučaj akušerskog nasilja u našoj ustanovi, iako se na godišnjem nivou od svih crnogorskih porodilišta u KC, obavi najviše porođaja, u prosjeku oko 3.300, navode.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Seretarijat Odbora za rodnu ravnopravnost učestvovao je na Regionalnoj konfereciji o akušerskom nasilju, koja je u organizaciji NVO SPES, uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava održana danas, u Podgorici.

Konferencija predstavlja priliku da se ponovo potvrdi  posvećenost regionalnoj saradnji, ali i razmijene dobre prakse, znanja i izazove u cilju jačanja rodne ravnopravnosti i jednakih mogućnosti u našem regionu, u oblasti koja je prepoznata kao akušersko nasilje. Globalno, a i u regionu, žene su progovorile o akušerskom nasilju koje trpe. U Crnoj Gori, još uvijek, nema javnih svjedočenja o postojanju ove vrste nasilja nad ženama. No, svi pokazatelji ukazuju da postoji (najvidljivije u Procjeni kvaliteta njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori). Akušersko nasilje možemo definisati kao kršenje prava žena koja uključuju reproduktivno zdravlje, a podrazumijeva zlostavljanje i nasilje nad ženama - od verbalnog do fizičkog.

U širem kontekstu, Regionalna konferencija je imala za cilj unapređenje primjene postojećeg normativnog okvira na sprovođenju politike rodne ravnopravnosti i zaštiti od diskriminacije po osnovu pola i roda, te sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama.

Uvodnim izlaganjima obratile su se Biljana Pejović, načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava i Mirjana Vlahović-Andrijašević, državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja.

Slaven Živković, izvršni direktor agencije DeFacto Consultacy, predstavio je rezultate Istraživanja o akušerskom nasilju u Crnoj Gori, koje je izradila  ta agencija.

Konferencija je bila podijeljena u dva panela. Na prvom panelu učestvovali su: Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova iz Hrvatske, Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova iz Bosne i Hercegovine, Brankica Janković, povjerenica za zaštitu ravnopravnosti iz Srbije, i Siniša Bjeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda iz Crne Gore. Na drugom panelu su učestvovali: Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, Biljana Zeković iz NVO SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Podgorice, i dr. Vojislav Miketić iz Udruženja ginekologa i akušera Crne Gore.

Moderatorka konferencije bila je Nada Drobnjak, članica NVO SPES, koja je dala završne napomene.

Izvor: Skupština Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Andrea Nikolić ponosna je i srećna što je osvojila titulu mis Crne Gore i što će imati priliku da predstavlja svoju zemlju u Indiji na svjetskom izboru.

Podgoričanka ovih dana aktivno govori o pobjedi i svemu što je očekuje u Indiji.

Posebno je odjeknulo njeno gostovanje u emisiji Javnog servisa.

Pronašla je Andrea na društvenim mrežama pohvalu koja joj je upućena jer je gostovanje iskoristila da govori o veoma važnoj temi.

Dobila sam javne pohvale od strane populacije osoba s invaliditetom zbog mog društveno odgovornog pristupa zajednici, posebno zbog mog apela za povlačenje Nacrta zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom. Pohvalili su moj odnos i svijest o potrebama ove grupe, što mi daje dodatnu motivaciju da nastavim da se borim i koristim svoj glas kako bih doprinosila društvu. Nastaviću da se zalažem za ravnopravnost i pravičnost u svim oblastima života, obećava Nikolić.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Danas je naš kolega Nikola Ilić, jedan od nas, umjesto na poslu dan proveo u policiji, a jutros ga je umjesto radovanja novom danu zatekla poruka mržnje na fasadi zgrade u kojoj živi on i naša draga Hana Konatar.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Opštinom Kotor i firmom MAMM DOO iz Nikšića poziva sve osobe s invaliditetom da se prijave za učešće na Online obuci u oblasti digitalnog marketinga.

Obuka ima za cilj da unaprijedi digitalne vještine i kompetencije osoba s invaliditetom, kako bi postali konkuretniji i vidljiviji na tržištu rada, prije svega na platformama za rad na daljinu, ali i šire.

Digitalni marketing je odabran kao primarni segment za obuku zbog nekoliko ključnih razloga. Prvo, na platformama za rad na daljinu značajno je povećana potražnja za poslovima u ovoj oblasti, čime se otvaraju mnoge mogućnosti za rad od kuće ili sa bilo koje lokacije. Ovaj rast potražnje je rezultat sve veće važnosti digitalnog prisustva za kompanije svih veličina, što je dodatno naglašeno tokom pandemije COVID-19.

Pored toga, digitalni marketing nudi širok spektar poslova koji su pristupačni osobama s invaliditetom. Ove poslove mogu obavljati koristeći tehnologiju koja im je dostupna, što im omogućava da ravnopravno učestvuju na tržištu rada. Zahvaljujući alatima za pristupačnost i fleksibilnim radnim aranžmanima, osobe s invaliditetom mogu da iskoriste svoje vještine u oblastima kao što su upravljanje društvenim mrežama, SEO optimizacija, kreiranje sadržaja, analitika podataka i još mnogo toga.

Polaznici/e će imati priliku da pohađaju tri modula iz oblasti digitalnog marketinga:

Modul I: Strategija digitalnog marketinga (maj 2025)

Modul II: Marketing na društvenim mrežama (jun 2025)

Modul III: Marketing sadržaj (jul 2025)

Nakon svakog održanog modula edukacije, polaznicima/ama će biti dostupne online konsultacije na kojima će dobiti mentorsku podršku u vezi s praktičnim radom edukacije.

Nakon uspješnog završetka sva tri modula, polaznici/ce će dobiti Sertifikat o pohađanju pomenute obuke.

Takođe, polaznici/e koji/e se budu pokazali/e najuspešniji/e kroz pohađanje pomenutih modula, imaće priliku da dobiju dodatni mentorski program u radu s iskusnim konsultantima koji će podrazumijevati pripremu za remote tržište rada, kreiranje i optimizovanje profila za rad na remote platformama, apliciranje za prve poslove i slično. Za one sa sopstvenim biznisima predviđeni su mentorski časovi za optimizaciju marketinških strategija, kao i pomoć u implementaciji naučenih tehnika i alata u praksi. Ovaj dodatni oblik podrške omogućava polaznicima/ama da još efikasnije primjene stečena znanja i postignu dugoročne rezultate u digitalnom marketingu.

Na ovom linku možete pronaći utiske polaznika/ca koji su pohađali pomenutu obuku, koja je bila održana uživo 2024. 

Planirani početak edukacije je u ponedeljak, 5. maja 2025. 

Pridružite se našoj online edukaciji i učite u vrijeme koje vam najviše odgovara, iz udobnosti svog doma, uz pristup vrhunskim materijalima i podršku stručnih trenera/ica.

Zainteresovani/e kandidati/kinje mogu se prijaviti najkasnije do srijede, 23. aprila 2025, na sljedećem linku: https://forms.gle/ajL39vpzo3JmkSXk6. 

Za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na telefon: 020/265-650 i 069/385-981, od ponedeljka do petka, u vrijeme od 9.00 do 16.00 časova. 

Aktivnost je dio projekta Osnaživanje osoba sa fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (Digital Marketing Capacity Building – Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work – DI MARC) čiji je koordinator i nosilac –  Institut ekonomskih nauka iz Beograda, a partnere čine ustanove, kompanije i nevladine organizacije iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske, uz finansijsku podršku Evropske komisije,kao i uz koofinansiranje od strane ranijeg Ministarstva javne uprave, aktuelnog Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

Izvršna direktorica  Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić kazala je da istraživanje koje sprovodi Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada o procjeni potreba i prepreka s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u Podgorici značajno i vjeruje da će rezultati istog biti dobra osnova za izradu Akcionog plana za osobe s invaliditetom za period 2025 – 2028.

Dodala je da se na taj način doprinosi tome da se planirane aktivnosti baziraju na stvarnim i realnim zahtjevima i potrebama, a ne da se donose na način što ne prate i nijesu zasnovane na stvarnim pokazateljima sa terena i životnog iskustva ljudi na koje se odnose, što je, nažalost, bila dosadašnja praksa.

Vujačić je to saopštila u intervjuu za portal PRESS.

PRESS: Sa kojim preprekama se susreću osobe sa invaliditetom (OSI)?

Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori generalno, pa tako i na nivou lokalnih samouprava suočavaju se sa svim vrstama prepreka; od onih u stavovima, do okolinskih i društvenih prepreka. Tako se među okolinskim preprekama najviše susrijeću s onima u oblastima: nepristupačnosti fizičkog okruženja i saobraćaja. Navedeno obuhvata i javne objekte i uslužne objekte, zatim javne površine, ali jednako i u informacijama i komunikacijama, što uključuje i nemogućnost komuniciranja na znakovnom jeziku i nepostojanje dovoljnog broja tumača za znakovni jezik.

Od društvenih prepreka tu se svakako ističu nedovoljno razvijeni servisi podrške na lokalnom i nacionalnom nivou za osobe s invaliditetom svih uzrasta i dobi, ali i za njihove porodice, zatim u oblasti formalnog i neformalnog obrazovanja, rada i zapošljavanja, prihoda i životnog standarda, zdravstvene zaštite, pristupa pravdi, što dalje za posljedicu ima ograničenost učešća u društvenom, ekonomskom i političkom životu. U korijenu ovih problema leži više povezanih faktora: nedostatak informacija, znanja i mehanizama za učešće, nedovoljno povjerenje, manjak podrške i motivacije, koji su, pak, prouzrokovani neprepoznavanjem važnosti učešća osoba s invaliditetom u procesima donošenja odluka, brojnim predrasudama i uvriježnjenim stavovima i mišljenjima o osobama s invaliditetom.

PRESS: Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada sprovodi istraživanje potreba i prepreka s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u Podgorici, da li smatrate da će ta akcija poboljšati položaj lica sa invaliditetom?

Svako istraživanje, bilo ono na reprezentativnom uzorku ili kvalitativno istraživanje, treba biti početna osnova na kojoj se zasnivaju sve javne politike, prakse i odluke vlasti, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou. Vjerujemo da će i istraživanje koje se sprovodi doprinijeti identifikaciji ključnih izazova i prepreka sa kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susrijeću. Na taj način, doprinosi se tome da se planirane aktivnosti baziraju na stvarnim i realnim zahtjevima i potrebama, a ne da se donose na način što ne prate i nijesu zasnovane na stvarnim pokazateljima sa terena i životnog iskustva ljudi na koje se odnose, što je, nažalost, bila dosadašnja praksa.

Sistemsko rješavanje problema, kojima prethodi detaljna analiza i istraživanje, u značajnoj mjeri bi moglo uticati na razvoj i podršku uključivanju u životu zajednice i aktivizmu osoba s invaliditetom na lokalnom nivou, ali i na smanjenje stepena socijalne isključenosti, što bi u daljem imalo korist za cijelu društvenu zajednicu.

U tom smislu, smatramo značajnim da je Sekretarijat, uvažavajući time i obaveze propisane Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, pokrenuo jedno ovakvo istraživanje i vjerujemo da će rezultati istog biti dobra osnova za izradu Akcionog plana za osobe s invaliditetom za period 2025 – 2028.

PRESS: V.d. sekretara za socijalno staranje Stefan Vešović najavljuje posebne kancelarije za saradnju s osobama s invaliditetom kao i da će Glavni grad imati dodatno razumijevanje za njihove potrebe. Kako komentarišete tu izjavu?

Prvenstveno očekujemo da će u skorije vrijeme sve prostorije u kojima su smještene lokalne službe Glavnog grada, pa tako i sekretarijati biti pristupačne svim osobama s invaliditetom. Trenutno, između ostalog, upravo ni Sekretarijat za socijalno staranje nije smješten u pristupačnom prostoru što je apsolutno neprihvatljivo. U tom smislu, ova izjava ohrabruje posebno što je izrečena već na početku mandata. Zbog toga je logično očekivanje da se s nivoa uprave Grada i Sekretarijata preduzmu sve neophodne aktivnosti koje će dovesti do realizacije navedenog obećanja, kako zbog svih osoba s invaliditetom koje žive i borave u Podgorici, tako i zbog zaposlenih osoba s invaliditetom koje rade u Glavnom gradu jer su trenutno uslovi neadekvatni i za njih same.

PRESS: Imate li tačan podatak koliko je broj nezaposlenih lica sa invaliditetom u Crnoj Gori?

Po podacima Zavoda za zapošljavanje, na evidenciji nezaposlenih 31. decembra 2024. bilo je 8635 osoba s invaliditetom, od čega je većina u starosnoj strukturi preko 50 godina, čak njih 5788. Ovo ukazuje na to da će se teško i zaposliti na neki duži rok. Takođe, evidencije pokazuju da su žene s invaliditetom u posebno nepovoljnom položaju jer čine skoro 61% nezaposlenih među osobama s invaliditetom. Imajući u vidu zabrinjavajuće podatke o broju nezaposlenih osoba s invaliditetom, potvrđuje se da nijesu dovoljne afirmativne i pozitivne zakonske odredbe, već je neophodno postojeću regulativu i prakse unaprijediti.

Iako je važeći Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom stimulativan za poslodavce, on ne predviđa posebne mjere za žene s invaliditetom, što bi morao biti slučaj s obzirom na višestruku diskriminaciju kojoj su izložene. To nam pokazuje da zakon kao takav, sam po sebi, nije dovoljan da podstakne zapošljavanje u dovoljnoj mjeri, da zaposlenje učini održivim i da omogući osobama s invaliditetom napredovanje na poslu. Zbog navedenog, potrebno je unaprijediti postojeći zakon i planirati mjere i aktivnosti koje se odnose na dodatno podsticajne mjere za zapošljavanje žena s invaliditetom, garanciju fleksibilnijeg radnog vremena, posebno za žene s invaliditetom koje su majke i/li odgajaju djecu, zatim stručno usavršavanje osoba s invaliditetom, posebno žena u skladu s procijenjenim  interesovanjima i potrebama, edukacije poslodavaca o mogućnostima i prednostima zapošljavanja osoba s invaliditetom, istraživanja o stepenu poštovanja prava na rad osoba s invaliditetom, kao i planiranje i realizaciju mentorske podrške za zapošljavanje i praćenje na radnom mjestu za sve osobe s invaliditetom.

Sve navedeno potvrđuje da su regresivne mjere u zakonodavstvu nedopustive i da bi urušile postojeći sistem zapošljavanja, koji se ni nakon skoro 17 godina nije pokazao kao potpuno svrsishodan, pa se zahtijeva od Vlade da od istih i odustane.

Izvor: Press

Pripremila: Dajana Vuković

Iako je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga dato obećanje da će doći do sastanka naposredno nakon protesta, kako bi se intezivirao dijalog u vezi sa spornim Nacrtom zakona o profresionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom do tog sastanka nije došlo. Takođe, postavlja se pitanje da li su usvojeni određeni podzakonski akti, a što je takođe bilo obećanje iz ovog Ministarstva. Da li je došlo do određenog šuma u komunikaciji između predstavnika organizacija koje se bave zaštitom osoba s invaliditetom sa jedne, i Vlade Crne Gore, sa druge strane, kazaće nam Marina Vujačić, ispred Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

Slobodan Šćekić: Evo iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga su dali obećanje da će po hitnoj proceduri donijeti Pravilnik o ostvarivanju prava na subvencije. Da li je do toga došlo?

Marina Vujačić: Da, ministarka je na sastanku koji se desio na dan protesta, dakle 19. marta, jasno rekla da će već sljedeći dan uputiti Pravilnik. U međuvremenu se to nije desilo. Pravilnik nije objavljen u Službenom listu, iako su objavljena ukupno četri broja službenog lista od tog datuma do petka i između ostalog je zanimljivo da je objavljena jedna odluka kojom se uvećava naknada na osnovnu zaradu zaposlenima u javnom sektoru, a među njima i u Ministarstvu finansija, onom istom resoru koji je u ovoj godini umanjio budžet Fonda za profesionalnu rehabilitaciju za skoro 11 miliona u odnosu na prošlogodišnji. Time ministarka, nažalost, nije ispunila svoje jasno dato obećanje, što je jedan dio zahtjeva, a kumulativni zahtjevi koje smo uputili Ministarstvu, odnosno eto, ispostavlja se Vladi, podsjećam odnose se na: povlačenje Nacrta zakona, formiranje nove radne grupe za izradu novog Predloga zakona koji bi se uputio Vladi, uz uključivanje najmanje troje prestavnika reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom i upravo usvajanje novog Pravilnika. Mi smo izrazili zabrinutost zbog neispunjavanja tog zahtjeva za koji je dato obećanje, ali i ovog što ste upravo u uvodu napomenuli; da je iz Vlade izašlo saopštenje i upućeno medijima da će doći do sastanka s organizacijama osoba s invaliditetom tokom, sada već protekle sedmice, i ni to se nažalost nije desilo.

S. Šćekić: Vi ste na protestu, 19. marta, tražili da se povuče iz zakonske procedure sporni Nacrt zakona o profesionalnij rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, a iz Ministarstva su vam kazali da ga neće povući, ali da će vršiti konsultacije sa vama kao predstavnicima ove populacije. Pa evo, je li bilo kakvih konsultacija u međuvremenu?

M. Vujačić: Pa da, važno je to za javnost da shvati da Nacrt zakona još uvijek nije povučen, iako je to zahtjev koji smo podnosili u kontinuitetu počev od 20. februara, dakle već prošlog mjeseca, ali je stopirana dalja procedura u smislu da je bilo obećanje i od ministarke Nišić, ali i iz Vlade, da Zakon, odnosno Nacrt zakona neće ići u dalju proceduru bez dodatnih konsultacija s organizacijama koje štite i zapošljavaju osobe s invaliditetom.

Mislili su valjda na one koje su organizovale protest i podnijele zahtjev, jer se to i desilo tog dana na protestu da i Vlada izađe sa saopštenjem da će nas pozvati na konsultacije. U tom smislu, iako sam se ja prošle sedmice u četvrtak obratila direktno premijeru, a u tom mom obraćanju je i ministarka Nišić i njen kabinet takođe uključen, nije se desio nikakav odgovor do ovog trenutka, odnosno do prije evo deset minuta.

S. Šćekić: Šta ste vi tražili u tom obraćanju?

M. Vujačić: Izrazili smo, kao što rekoh, i zabrinutost, zbog toga što i Pravilnik već nije objavljen u Službenom listu, jer to, da pojasnim, znači da asistenti u radu zaposlenih osoba s invaliditetom već dva mjeseca rade sa značajno umanjenom naknadom, čak manjom i od one do oktobra prošle godine kada se desilo svima povećanje zarada. I tražili smo da se zakaže sastanak, da o istom budemo informisani blagovremeno i podsjetili da je tokom ove sedmice vjerski praznik sve do srijede, a da par nas, uključujući kolegu Gorana Macanovića i mene lično, nećemo ni biti u zemlji, jer putujemo za Berlin zbog Globalnog samita o invaliditetu, i da u tom smislu se zakaže sastanak u sedmici koja počinje 7. aprila.

Dakle, da Vlada održi svoje obećanje, dato i javnosti i nama preneseno od strane ministarke i u tom smislu smo ukazali da smo spremni na dijalog, ali ponavljam, ovo je minimum od kojeg počinjemo, a to znači usvajanje naših zahtjeva, a onda smo sprmeni i na saradnju da se dođe do svega onoga što je trebalo dovesti do Nacrta izmjena i dopuna ovog zakona ili potpuno novog zakonskog rješenja, imajući u vidu da ovaj ne počiva na detaljnim, preciznim analizama. U njemu se ne koriste ni prethodne analize koje postoje, a dvije su ključne, jedna je Državne revizorske institucije i druga je konsultantkinja koje su je upravo izradile za potrebe nekadašnjeg Ministarstva rada, i socijalnog staranja. Na kraju krajeva je nedopustivo da se ovim Nacrtom zakona planira umanjiti i ograničiti obim garantovanih prava poslodavacima, što će apsolutno negativno i nesrazmjerno uticati ne samo na nezaposlene osobe s invaliditetom, one koje su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, a njih je skoro pa 9000 hiljada, nego i na zaposlene.

S. Šćekić: Uprkos datim obećanjima sa strane Vlade Crne Gore, ukoliko oni ta svoja obećanja ne ispune, šta dalje?

M. Vujačić: Ja ću podsjetiti takođe da smo mi tokom protesta, tog dana, uključujući direktno ministarki, kada je konačno došlo do sastanka koji smo i zahtijevali, naveli smo i da se protest obustavlja, da tako kažem, do trenutka daljih komunikacija i pregovora sa Vladom. Sada sve od Vlade zavisi da li će doći do novog protesta. Ja sam bila osoba koja je rekla da to što nijesmo spavali na Rimskom trgu na kojem smo rekli da ćemo spavati, ukoliko se ne povuče Nacrt zakona, da ne znači da nećemo u Karađorđevoj ili  Bulevaru Stanka Dragojevića, u zavisnosti od toga ko konačnu odluku ovdje donosi; da li premijer, da li ministar finansija ili ministarka Nišić, koja je to preusmjerila na neki način na njih tom komunikacijom koja se i desila tog dana. Dakle, isključivo od Vlade i njenih odluka i postupanja ili izostanka bilo kakve odluke zavisi koji su naši budući koraci, a vrlo je moguće da se desi protest, čak iako  ispune samo dio zahtjeva, jer ponavljam, oni su kumulativni i u tom smislu očekujemo da zaista konačno ove nedelje se usvoji Pravilnik, odnosno da bude objavljen u Službenom listu, da dobijemo poziv na sastanak i da bude  blagovremeno zakazan zbog svih ljudi koji su u organizacionom odboru protesta, a njih ima iz različitih gradova uključujući i sjever Crne Gore.

Organizatori protesta osoba s invaliditetom koji traže da se povuče sporni Nacrt zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, kojim se umanjuju subvencije za zarade, dobili su juče od Vlade poziv na sastanak 17. aprila. Predstavnica ovih organizacija Marina Vujačić kazala je Pobjedi da će poći da razgovaraju, ali ako tada ne povuku sporni akt uslijediće protesti.

Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, kaže da je izvršna vlast reagovala nakon što je juče o ovom problemu objavljen tekst u Pobjedi, u kom je ona najavila da su izvjesni novi protesti, jer ih niko iz Vlade ne poziva da razgovaraju.

Podsjeća da je premijer Milojko Spajić trebalo sa njima da razgovara još prošle sedmice, kada im je obećano da će to učiniti, ali da im se niko nije javljao. Niko, kako je rekla, nije odgovorio ni na mejl koji su poslali u četvrtak.

Odgovorili su zbog teksta u Pobjedi. Od četvrtka su imali vremena da odgovore makar na mejl, kad nas već nijesu prethodno pozvali kao što su najavili. Ukoliko na sastanku ne povuku nacrt zakona i ne obavijeste javnost istog dana, naravno da slijede protesti i sve što smo najavili rekla je Vujačić.

Organizacije koje štite prava osoba s invaliditetom su 19. marta organizovale protest i zaprijetile da će dočekati jutro na pragu Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog staranja, ali nijesu prenoćili, jer im je tada iz kabineta Vlade rečeno da će razgovarati u toku prošle sedmice.

Vujačić je u ime organizatora protesta poslala dopis premijeru Milojku Spajiću krajem prošle sedmice. Ona je u obraćanju podsjetila da nijesu dobili poziv za sastanak, te da su na protest, kao i ranije prije mjesec i po, zatražili, osim da se povuče Nacrt zakona, da se formira nova radna grupa koja će uključivati najmanje tri predstavnika reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom, u skladu s obavezama države potpisnice Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, te hitno usvoji novi Pravilnik o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije.

Iako smo dobili čvrsto uvjerenje od ministarke Nišić da će dio zahtjeva koji se odnosi na novi pravilnik biti ispunjen i objavljen u Službenom listu, što se do momenta ovog obraćanja nije desilo, a imamo informaciju da isto neće biti učinjeno ni do kraja ove sedmice, to smo dodatno zabrinuti aktuelnom situacijom i trenutnim statusom odgovora na zahtjeve navela je Vujaćić u tom dopisu premijeru Spajiću.

Dodala je da su informisani iz medija da će premijer biti službeno odsutan prošlog četvrtka i petka, te je predložila da najavljeni i planirani sastanak bude organizovan u sedmici koja počinje 7. aprila. Vujačić je podsjetila da je tokom prve polovine ove sedmice vjerski praznik i da će dio njih boraviti u Berlinu tokom cijele sedmice povodom održavanja Globalnog samita o invaliditetu. Niko im nije odgovarao na ta obraćanja.

Vujačić je podsjetila da su ove sedmice ona i predsjednik Saveza slijepih Goran Macanović u Berlinu gdje se održava Globalni samit o invaliditetu, te da je samit tako koncipiran da se održavaju paneli, te se pitanja postavljaju onlajn. Ona je najavila da će svakako iskoristiti priliku da prenesu iskustva i zagovaračke aktivnosti koje sprovode u Crnoj Gori, te da će ukazati na probleme sa kojima se suočavaju i objasniće zbog čega organizuju proteste.

Organizacije koje štite prava osoba sa invaliditetom saopštile su tada da su zabrinute kako se nadležni odnose prema zahtjevima sa njihovog protesta.

Izvor: Portal Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković