Lidija Radanović Vujković, živi sa suprugom u Podgorici i radi u organizaciji koja štiti prava i interese osoba s invaliditetom. Kreirala je svoj TikTok profil sa željom da pokaže ko su osobe s invaliditetom i kako se snalaze u svakodnevnim životnim situacijama. Na svom profilu Lidija je dala prostor svojim pratiocima i pratiteljkama da joj postave različita pitanja, i uvijek se trudi da iskreno odgovori na sve što ih zanima.

„Vidjela sam da tu platformu najviše koriste mladi ljudi, i željela sam da im približim život osoba s invaliditetom. Iznenadilo me je da su svi to lijepo i brzo prihvatili, skoro bez predrasuda, bili su znatiželjni i htjeli su da saznaju više o mom načinu života'', rekla je Lidija.

Uvijek sam podsticala sve moje pratioce da mogu da me pitaju sve što žele i da se ne ustručavaju, a moram reći da su pitanja djece najljepša i najiskrenija, i da istinski žele da saznaju kako osobe s invaliditetom funkcionišu. Bude mnogo zanimljivih pitanja i često mi izmame osmijeh na lice.

Njen profil na TikTok-u šalje bitne poruke, i kao takav svakako treba biti pohvaljen.

Izvor: portal lonac.pro

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevnu Radionicu za pružaoce usluga o modelima pristupa invaliditetu i pružanju adekvatne i sveobuhvatne podrške ženama i djevojkama s invaliditetom koje su žrtve nasilja. Radionica će biti organizovana u Bijelom Polju, u ponedeljak, 12. juna 2023, u hotelu Franca, s početkom u 12.00 časova. 

Cilj održavanja Radionice je unaprjeđenje načina komunikacije i pružanja usluga i zaštite žena s invaliditetom, kao i podizanje svijesti javnosti i zaposlenih u institucijama sistema o rodno-zasnovanom nasilju i višestrukoj diskriminaciji žena i djevojaka s invaliditetom. 

Planirano je da se na Radionici obuhvate neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije prava OSI, Garancije prava na mehanizme zaštite od nasilja u domaćem i međunarodnom zakonodavstvu, Zaštita od nasilja ŽSI i prava OSI i Oblici podrške za žene i djevojke s invaliditetom, članove/ice njihovih porodica, Višestruka i intersekcijska diskriminacija žena s invaliditetom, Obezbjeđivanje razumnih i proceduralnih adaptacija i druge. 

Radionica će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusiju, razmjenu iskustava iz prakse, prezentacije i različite druge interaktivne metode.

Učešće na Radionici mogu uzeti zaposleni/e u centrima za socjalni rad, centrima bezbjednosti, tužilaštvu i sudu, kao i ostalim institucijama sistema koje se bave zaštitom od nasilja, predstavnici/e organizacija koje se bave zaštitom prava žena i prava osoba s invaliditetom, kao i predstavnici/e NVO koje se bave zaštitom žrtava od nasilja.

Ovim putem, pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave za učešće na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 12. juna 2023. do 10.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima, u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je druga radionica koju sprovodimo u okviru projekta Prav(O) za žene (S) (I)nvaliditetom koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, u oblasti rodne ravnopravnosti.

Diskriminacija osoba s invaliditetom i nerazumijevanje invaliditeta, kao društvenog fenomena, sprečava mnoge naše sugrađane, osobe s invaliditetom (OSI), da se aktivno angažuju u politici i u izbornim procesima. U Crnoj Gori, kao i u mnogim djelovima svijeta, OSI se suočavaju s brojnim izazovima, preprekama i predrasudama. One ne samo da im otežavaju puno učešće u političkom životu, već ga nekad čine i nemogućim.

U nedjelju, 11. juna 2023, biće održani vandredni parlamentarni izbori, na kojima će crnogorske građanke i građani biti u prilici da biraju između 15 lista ko će - u naredne četiri godine, ili bar da se nadamo dvije - biti za izvršnim kormilom države.

To je, ujedno, bio povod i da svim partijama, odnosno predizbornim koalicijama i listama, uputimo pitanja o tome šta, ukoliko im građanke i građani ukažu povjerenje da osvoje i/ili čine vlast, planiraju da (u)rade po pitanju prava OSI, kao i na njihovoj punoj inkluziji u svim segmentima društveno-političkog života Crne Gore. Namjera nije promocija nijedne liste, partije i/li koalicije, već omogućavanje informisanja osoba s invaliditetom kao (potencijalnih) birača, posebno imajući u vidu nepristupačnost brojnih formi i kanala komunikacije koje koriste partije, ali i (drugi) mediji. 

Iako je rok za dostavljanje odgovora bio, usuđujem(o) se reći, dovoljan (pet radnih dana), na našu adresu stigla su svega tri odgovora, i to: mr Borisa Mugoše, ispred koalicije Zajedno (DPS – SD – LP – DUA), dr Tamare Vujović, u ime koalicije Hrabro se broji (GP URA – Demokrate) i Andrijane Radović, iz Preokreta. Činjenica da ostale partije i koalicije nijesu odgovorile, takođe, mnogo govori jer i izostanak odgovora je čin, sam za sebe. 

Boris Mugoša (SD): Zastupljenost OSI u institucijama sistema na veoma nezadovoljavajućem nivou

Prema riječima Borisa Mugoše, dugogodišnjeg funkcionera Socijaldemokrata (SD) i kandidata za poslanika koalicije Zajedno (DPS – SD – LP – DUA), ova politička grupacija predvidjela je set mjera, koje se odnose na problematiku položaja OSI. 

„Kao jedan od prioriteta predviđeno je da se svi objekti, u kojima rade državne institucije i organi lokalnih (samo)uprava, učine pristupačnim OSI, pri čemu će se formirati i poseban tim koji će izvršiti sveobuhvatnu analizu pristupačnosti i dostupnosti javnih površina i površina za rad OSI, uz obavezu dostavljanja redovnih izvještaja i predlaganja mjera za uklanjanje zatečenih prepreka“, kazao je, odmah na početku, Mugoša.

U cilju obezbjeđenja preduslova za puno učešće OSI u životu zajednice, naveo je on, predviđeno je realizovanje niza programa, u saradnji s organizacijama civilnog društva (OCD). 

„To, svakako, podrazumijeva osnaživanje postojećih i pokretanje novih servisa personalne asistencije (PA) i mobilnih timova za OSI, za što će biti obezbijeđena potrebna finansijska sredstva“, izjavio je Mugoša.

Mjera je, dodaje Mugoša, i oslobađanje OSI plaćanja usluga u javnom autobuskom i željezničkom prevozu.

„Kao jedna od predviđenih mjera definisan je i stalni monitoring, od strane nadležnog odbora u Skupštini Crne Gore, sa ciljem kontrole poštovanja propisa u oblasti prava OSI. Takođe, u programu je definisano i prilagođavanje zvanične web prezentacije državnih institucija osobama oštećenog vida, uz dosljednju primjenu standarda pristupačnosti“, rekao je on.

Mugoša smatra i da je potrebno ubrzati aktivnosti na unaprjeđenju normativnog okvira, koji se odnosi na zakonska rješenja u oblasti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja lica sa invaliditetom i vještačenja invaliditeta, radi uspostavljanja pravednijeg sistema i efikasnijeg pristupa pravima za sve vrste materijalnih davanja, usluga i drugih prava lica sa invaliditetom.

„Sve navedeno uključuje i objavljivanje poziva za finansiranje projekata zapošljavanja lica sa invaliditetom - grant šeme i raspodjeljivanje sredstava, po navedenim pozivima, po mogućnosti, najkasnije do kraja drugog kvartala i da se navedena sredstva odnose na realizaciju aktivnosti za tu kalendarsku godinu,“ pojašnjava Mugoša.

Na koalicionoj listi, otkrio je on, koalicija koju predstavlja ima lice sa invaliditetom.

On priznaje da je zastupljenost OSI u institucijama sistema na veoma nezadovoljavajućem nivou, uz nerazumijevanje donosilaca odluka za suštinske izazove sa kojima se OSI, svakodnevno, suočavaju, te nedovoljnu spremnost da se isti, na adekvatan način, suoče sa njima.

Ovaj kandidat za poslanika i funkcioner SD-a istakao je i da, bili na vlasti ili ne, nastaviće da insistiraju na neophodnosti realizacije navedenih i programom predviđenih mjera, kao i mnogih drugih koje, u javnom djelovanju, afirmišu. 

„Samo zajedno, istrajno i odlučno moramo, konstantno, insistirati na poboljšanjima u mnogim segmentima položaja OSI, kako bi zaista bili emancipovano društvo ravnopravnih građanki i građana“, zaključio je Mugoša. 

Dr Tamara Vujović (Demokrate):  Politička participacija OSI bila bi korak bliže ka punom ostvarivanju prava OSI

U odgovorima koje, ispred koalicije „Aleksa i Dritan - Hrabro se broji (GP URA – Demokrate)“, potpisuje dr Tamara Vujović, rekli su nam da u novoj Vladi treba da postoji Ministarstvo socijalnog staranja i, u njemu, Direktorat za OSI.

Ona i koalicija koju predstavlja stava su da je za život u punoj inkluziji potrebna saradnja mnogih društvenih činilaca, počev od lokalnog nivoa, preko udruženja koja se bave pravima OSI, do same Vlade i Savjeta za OSI. 

Vujović ističe da su jake države one koje imaju odgovornu socijalnu politiku. 

„To znači za OSI da budu punopravni učesnici u svim segmentima života, da je država dužna da razvija modernu infrastrukturu, koja će biti prilagođena OSI, da omogući učešće u procesima onima koji to mogu, a koji ne mogu, zbog stepena invaliditeta, da omogući socijalna davanja za dostojanstven život njih i njihove porodice“, ističe Vujović.

Ona napominje da posebna pažnja države treba da se obrati ka porodicama koje imaju člana  sa invaliditetom i koji, u slučaju smrti staratelja, ne bi mogao da živi sam.  

Vujović uvjerava da njena partija podstiče OSI da se aktivno uključe i kandiduju, a podsjeća i da su, na prethodnim izbornim ciklusima, imali OSI na izbornim listama. 

„Žao nam je što nismo uspjeli i da, ovog puta, motivišemo osobe sa invaliditetom da se priključe našoj listi ili programu. Vidimo da to nije slučaj samo sa našom listom i, zaista, pitam se zašto je to tako“, zapitala se Vujović.  

Ona vjeruje da bi politička participacija OSI bila još jedan korak bliže ka punom ostvarivanju prava OSI. 

„Zaista, što se tiče OSI, primjećujem da u NVO sektoru postoje sjajni pojedinci, eksperti u raznim oblastima i da, zaista, iz tog ugla, pomjeraju granice. Ipak, ponoviću da politčka participacija bi samo još više doprinijela ostvarenju teških zadataka koji su, još uvijek, pred nama“, ocijenila je Vujović.

Ona, takođe, podvlači da bi zastupljenost OSI u institucijama trebala da bude bolja, ali mišljenja je i da je oblast ljudskih prava, kroz crnogorsko zakonodavstvo, tretirana korektno, „prateći i usaglašavajući se sa EU regulativom“.

„Podsjetiću da imamo poseban Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, uz osnovni Zakon. Međutim, kod nas je uvijek problem primjena tih zakona. Pogledajte, samo, koliko se bure diglo oko Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, ili oko zapošljavanja OSI. To su stvari koje treba ispitati i nadzirati primjenu“, konstatovala je ona. 

Vujović nam je, dalje, objasnila i da, na ovim izborima, njena koalicija ne govori toliko detaljno o socijalnoj politici i, generalno, temama koje se tiču posebno OSI, „jer je i vremena i prostora malo“. 

„Svoj fokus smo stavili na borbu protiv mafije“, kaže ona. 

Ukoliko osvoje vlast i uđu u parlament, obećava, koalicija HRABRO se broji će raditi na tome da se poboljša status OSI u našem društvu.

„Prvo će nam biti stvaranje uslova za puno učešće OSI u društvenom životu zajednice. Afirmisaćemo učešće pojedinca do njegovih maksimalnih mogućnosti. Kao što smo rekli, nisu to samo socijalna davanja, već - participacija, saobraćaj, dostupnost, rad, zdravstvo, školovanje, ljudska prava. Poseban osvrt na žene sa invaliditetom! Poseban osvrt na diskriminaciju OSI“, obećava Vujović.

Ona je konstatovala i da je, po pitanju borbe protiv diskriminacije OSI, potrebno primijeniti inoviran princip u procjenjivanju invaliditeta.

„Znamo da je oformljena radna grupa koja radi na izradi procjene i novih pravilnika. Ne znamo za njene učinke. Provjerićemo da li je taj pristup učinkovit. Takođe, potrebno je revidirati te procjene nakon određenog vremena. Potrebna su i stručna lica za procjenu, sa stalnim unaprjeđenjem znanja. Izmjena pravilnika o procjeni invaliditeta“, prokomentarisala je ona. 

Sve to, zaključuje dr Tamara Vujović, kandidatkinja za poslanicu koalicije Demokrata i GP URA, zahtijeva veliku ažurnost stručnjaka i podršku sistema, koji je potrebno urediti tako da ima(mo) registre, informacije, socijalni karton u punom obimu... 

Andrijana Radović (Preokret): Uslovi za samostalan život OSI u Crnoj Gori kreću se u spektru od lošeg do katastrofalnog

Andrijana Radović, kandidatkinja za poslanicu Pokreta Preokret - koja/i nam je, takođe, odgovorila/o na upućena pitanja – napomenula je da ovaj politički subjekt, u svom programu – koji je dostupan na njihovom sajtu,  ima dio koji se (do)tiče prava OSI. Međutim, kroz rad organizacije, nastoje raditi na osnaživanju koncepta poštovanja ljudskih prava uopšte. 

„Prije svega, iz želje da prekinemo jednu ružnu praksu, koja postoji u našem društvu, a to je da se tretmanom bilo koje izdvojene i, po pravilu, marginalizovane grupe, nastoje prikupljati politički poeni, pogotovo tokom kampanja“, kategorična je Radović.

Osnovni cilj Preokreta je, tvrdi Radović, ostvarivanje poštovanja prava svakog pojedinca, bez obzira na to kojoj grupi pripada.

„Naravno, uz poseban akcenat na one kojima je ostvarivanje prava otežano ili, usljed diskriminacije i/ili drugih faktora, onemogućeno“, decidna je ona.

Uprkos dobroj komunikaciji i razgovorima koje su imali, ispričala nam je Radović, Preokret, na predstojećim izborima, nema predstavnika OSI na listi.  

Ona je mišljenja da OSI, kao i bilo koja druga marginalizovana grupa u Crnoj Gori, „na papiru i u zakonu uživaju u blagodetima jednog društva koje naginje ka utopijskom, ali da stvarnu zastupljenost diskriminisanih nemamo“.

Radović ističe da je izdvajanjem prava OSI iz osnovnih ljudskih prava napravljena jedna od prvih grešaka, „koja se ogleda u tome da je pristupljeno radu na nečemu za šta nisu ispunjeni osnovni preduslovi“. 

„Mišljenja smo da u Crnoj Gori moramo hitno raditi na implementaciji i edukacijama na polju ljudskih prava uopšteno, samim tim i edukacijama u segmentu koji se tiče OSI. Ne smijemo sebi dozvoliti da, usljed diskriminacije, barijera i predrasuda, imamo pojedince koji ne mogu da ispolje svoj pun kapacitet jer, na taj način, gubimo produktivne članove društva.“

Na pitanje kakvi su uslovi za samostalan život OSI u Crnoj Gori, Radović je bila direktna: kreću se u spektru od lošeg do katastrofalnog.

„Čak i u samom centru Glavnog grada - koji bi, po svim pravilima, morao da bude mjesto koje je prilagođeno svima, jer se nameće kao centar ukupnog poslovnog, društvenog i kulturnog života jedne zemlje - mi se susrijećemo sa barijerama, koje su kod OSI nepremostive, u smislu samostalnog funkcionisanja i ispunjavanja svakodnevnih obaveza“, primjetila je ona.

Radović poručuje da će njihov osnovni cilj, nakon raspodjele mandata, bez obzira da li će biti konstituenti vlasti ili opozicioni poslanici, biti upoznavanje sa činjenicama kako, na što bolji način, u neposrednoj komunikaciji, a kroz institucije sistema, targetirati stvarne i urgentne probleme sa kojima se susrijeću OSI. 

Na kraju, apelovala je ona, Crna Gora sebi nikada više ne smije dozvoliti korišćenje potreba bilo koje grupe za ostvarivanje kratkoročnih političkih profita. 

„Potrebno je saživjeti se sa ljudima koji nas okružuju, kako bi shvatili njihove potrebe, bez obzira iz koje grupe dolaze. Tek uspostavljanjem sistema poštovanja ljudskih prava, bukvalno svakog pojedinca, možemo očekivati da društvo počne da se razvija u svom punom kapacitetu“, zaključuje Andrijana Radović, kandidatkinja za poslanicu Pokreta Preokret.

Pripremio: Milovan Marković

U dosadašnjoj karijeri, američka glumica Selma Bler, snimila je na desetine igranih filmova, da bi se, sada, našla u centru dokumentarca koji govori o njenoj dugogodišnjoj borbi.

„Selma je snaga prirode, glumica, majka, a trenutno i portparol osoba s invaliditetom. Njena hrabra borba i spremnost da kroz suze i smijeh podijeli svoju duboko ličnu priču čine je simbolom ogromne istrajnosti koja nam je svima potrebna”, poručuju iz kompanije Warner Bros. Discovery uoči premijere filma Predstavljanje, Selma Bler, održane 3. maja 2023, na kanalu TLC.“

„Izuzetno sam zadovoljna i ponosna što je Warner Bros. Discovery dom za moj filmski debi. Vjerujem u moć pripovijedanja kao načina da nas sve poveže. Možda sam ja tema ovog filma, ali nadam se da će svako u njemu vidjeti sebe i da će ljudi pronaći malo snage i radosti za koje, možda, nisu ni znali da ih imaju”, kaže glumica koja se 2018. suočila s dijagnozom koja joj je promijenila život, ali i zatvorila vrata Holivuda, gdje je prestala da dobija uloge.“

Duboko lična priča Predstavljanje, Selma Bler u centar pažnje stavlja ženu koja se bori s izazovima zbog iskustva invaliditeta, kao što su: seciranje duboko ukorijenjenih mitova o ljepoti, kolektivni strah oko invaliditeta i smrtnosti, kao i borba za samoprihvatanje i potraga sa spokojem.

Izvor: Portal CDM

Pripremio: Ivan Čović

Edvard Eninful (Edward Enninful) će otići s pozicije glavnog urednika britanskog Voga nakon što je šest godina pokušavao da pomjeri granice u popularnom modnom časopisu. Kako pišu strani mediji, neslužbeni razlozi njegovog odlaska su sukobi s Anom Vintur (Anna Vintour). Njoj se nije svidjelo što je Edvard želio da uvede radikalne promjene u časopis.

Smetale su joj njegove ideje?

Najmoćnijoj modnoj urednici na svijetu, koja drži sve konce u rukama kada je u pitanju magazin Vog i ostala modna izdanja, Konde Nasta (Conde Nasta), nisu se svidjele njegove ideje. Eninful je rekao zaposlenima da napušta radno mjesto te da preuzima savjetodavnu poziciju u publikaciji.

„Uzbuđen sam što mogu da podijelim s vama da ću od sljedeće godine biti na novoimenovanoj poziciji uredničkog savjetnika britanskog Voga i globalnog kreativnog i kulturnog savjetnika Voga, gdje ću nastaviti doprinositi kreativnom i kulturnom uspjehu brenda Voga globalno", napisao je u mejlu svojim zaposlenima. Još nije objavljeno ko će ga zamijeniti.

Prvi muškarac na čelu britanskog modnog časopisa

Edvard je i prvi muškarac koji je bio na čelu britanskog modnog časopisa. Karijeru je započeo s 18 godina, a Ana Vintur ga je zaposlila u američkom Vogu prije nego što je imenovan za direktora mode u publikaciji W. Britanski Vog preuzeo je 2017. Jedan od prvih njegovih poteza bio je otpuštanje modne direktorke časopisa Lučinde Čembers (Lucinda Chambers), koja je tamo radila 36 godina.

Tokom šest godina, koliko je bio na čelu, zagovarao je raznolikost. Pod njegovim uredništvom, Vog je prvi put predstavio transrodnu manekenku, Timoti Šalame (Timoty Shalamme) postao je prvi muškarac na naslovnici, a Sined Burke (Sinead Burke) postala je prva osoba s invaliditetom koja se pojavila na naslovnici. Na prošlomjesečnoj naslovnici našlo se pet osoba s invaliditetom.

Otkako je Edvard postao urednik, izvori su govorili da je on jedina stvarna prijetnja Ani Vintur i nagađalo se da će je zamijeniti.

Izvor: portal superzena

Pripremio: Ivan Čović

Kako je prošao septembar i već evo par godina od mog preseljenja iz Nikšića u Podgoricu i kako ovih dana često čujem šaljivu rečenicu: “Ti si sad već Podgoričanka“, često sam se vraćala na početke samostalnog života, ili da budem preciznija, na tu moju želju da živim odvojeno od svojih roditelja, a od želje do realizacije ima dosta, sada to znam, tada i ne baš.

I tako, jedno veče dok sam se vraćala s posla na stan pita me taksista, kako se snalazim ovdje, ja kažem dobro i pomalo nesigurno dodah, da živim samostalno jer nekako znam da ljudi to doživljavaju baš senzacionalistički, ili baš se ne mogu „čudu načuditi“ (Kakvu je i ovaj taksista, uostalom, reakciju i imao) a moj odgovor na to je bio „Da živim lijepo, najljepše.“ On ostao u čudu kao da je dobio odgovor na nekom drugom jeziku, ja ostah s mojim lijepim osjećajem i osmijehom na licu. Dva svijeta različita. 

Kad smo već kod ovih drugih „svjetova“ nijesam još uvijek uspjela da shvatim to da kada tražite stan na iznajmljivanje i ako kažete da ste osoba s invaliditetom i pitate kakav je prilaz zgradi, da li ima lift i sl. (Jer nema ni jedno ni drugo baš svaka zgrada) po srijedi su dva scenarija: Prvo ili će vas odmah eliminisati i neće vam dati priliku da pogledate stan jer ste, jelte OSI, a drugo: Ako vam se, ipak, pruži prilika da dođete, sačekaće vas porodica, ovdje pri tom ne mislim na jednu ili više osoba iz jedne porodice, nego tri, četiri, ili više osoba, uža i šira familija, kao svatovi kad čekaju mladu, kako sam znala da kažem, i još i ne uđete u stan, a oni vas ubjeđuju kako to nije za vas i kako se tu ne možete snaći. I onda tu dolazimo do onoga što sam vam na poćetku rekla Ž-E-LJ-A i R-E-A-L-I-Z-A-C-I-J-A ili  ovako prosto rečeno „jedno je teorija drugo je praksa“. 

Ne bih bila iskrena kada bih vam rekla da sam na takve stvari u početku lako odmahnula rukom, i ne baš, teško sam ih prihvatala, ali sam i dalje išla za svojom željom i znala da će se to desiti odnosno da ću se useliti u svoj stan koji ću ja plaćati od svog zarađenog novca. Dok sad pišem ovaj tekst, imam i ne tako lijep osjećaj da one stvari koje su nam, što bi se ovako malo poslovnije reklo, zagarantovane pravom, kao pravo na stanovanje u teoriji postoji, u praksi i ne baš. Dva svijeta različita.

I da vam kažem treći scenario, koji je pokazao u mom slučaju pozitivan ishod: Pozovete gazdu/aricu koji/a izdaje stan i ne govorite mu ništa (Mislim na invaliditet) i ne pitate ništa ili se pokušate raspitati ko živi blizu u tom dijelu grada ili u toj zgradi. I eto ga džek pot, nakon odlaska i ličnog razgovora s osobom koja izdaje stan, možda se i odluči na to da Vi budete sljedeća osoba koja će se useliti da živi u njemu. 

Mislim, ja ne želim da budem pesimistična ili kako volim da često kažem „mrak žena“,☺ ali to nije neki džek pot niti vam može biti lijep osjećaj da se ponašate kao da čekate dobitak na lotou, ukoliko želite da vam neko izda stan ili makar da vam omogući da ga pogledate. To što sam ja željela da vam ispričam neke stvari u vezi sa samostalnim životom iz drugog ugla, ne znači da ovo nije važno. Jeste, naravno, jer zaista pokazuje kako ljudi doživljavaju osobe s invaliditetom, koliko imaju predrasude prema nama: Da li ćemo mi možda nešto polomiti u stanu, znamo li da spremamo, kuvamo, da li ćemo uopšte održavati stan i ispunjavati ostale obaveze koje kao stanari imamo? Dijelom možda i jesu, na neki način, opravdane jer neko i ko nije OSI može da ih ne obavlja kao treba ili u skladu s prethodnim dogovorom.

Sporna je druga stvar - Što se nama i ne pruža prilika da budemo samostalni, kako od samog sistema, tako i od pojedinaca jer nam se ne omogućavaju, na pravi način, adekvatni servisi podrške, pa onda i pojedinci reaguju na način kako sam gore već pomenula. Kada bi u našem društvu bio veći broj samostalnih OSI, onda mislim da se i ne bi posmatrao kao jedan od „izuzetaka“ samostalnost OSI, bilo bi „manje taksista" ili situacija u kojima bismo razmišljali kao dva svijeta različita. Zato je važno da govorimo o njima na ovaj ili onaj način jer je priča, razgovor i dijeljenje iskustva spona (razumijevanje) među ljudima.

Autorka: Anđela Miličić

,,Ljudi, ja ću ovo danas da uradim. Ja ću ovo danas da uradim. Moj najveći strah je strah od visine. Šta je jače? Želja ili strah? Nije stvar u tome šta je jače, jer ovo nije takmičenje. I nije stvar u tome da se ja više neću plašiti visine posleg ovoga. Ja ne idem tamo da se borim sa strahom. To nije borba. Ja se predajem strahu. Osjećam strah, svjesna da emocija ne ubija. S druge strane, postoji ono ,,zašto raditi nešto protiv sebe“ ali ne radim ništa protiv sebe, radim ono što želim, svjesna da ću se vjerovatno i posle ovoga plašiti. Možda ću se plašiti više, možda ću se plašiti manje, možda jednako...nije važno, baš nije važno...“ Nisam uspjela da završim snimanje svog videa, prekinuo me je momak koji je tog dana skupio sav moj strah i rasuo u vazduh, poput sjemenki maslačka koje čekaju da budu oduvane i raznesene vjetrom. Potrčala sam i poletjela. Kao mnogo puta do sada! Svaki let je bio takav od kada znam za sebe.

Kada čovjeku daš mogućnost da bira, on zapravo stvara svoju mini istoriju. Pravi izbore i ti izbori utiču na njegovu budućnost. Čovjek želi da bira. Čovjek se plaši da izabere. Evolucijski gledano, nismo oduvijek imali privilegiju da previše biramo, bili smo ili lovac ili plijen. Savremenom čovjeku je data privilegija da izabere gdje će da živi, sa kim će da živi i kako će da živi. To je tako velika stvar! U svakom trenutku možemo da pravimo izbore i da biramo od ovog trenutka kako će se odvijati naš dalji život na Zemlji. Ja sam odlučila da je ova godina, moja godina izbora! Desile su se stvari koje nisam mogla da biram i na koje nisam mogla da utičem. Suočena sa informacijom koja izvrće čitav tvoj svijet i tvoj smisao pretvara u običnu kašu, bez ukusa, bez mirisa, bez boje i oblika. Jedno ništavilo, duplo golo, statistička greška. Suočena s mogućnošću da jednu noć mogu zaspati, sa svim svojim planovima za sjutra, sa svim svojim snovima, s toliko toga što treba da uradim, ne sluteći da ću se 7 ili 8 sati kasnije probuditi i da ništa neće biti važno. Da će nastupiti tama i da će se moj život okrenuti za 180 stepeni. Trenutak nakon dobijanje te informacije ništa više nije isto. Srce se bori da brže kuca, šire se zjenice, disanje postaje ubrzano, oslobađaju se veće količine adrenalina i noradrenalina, tijelo je spremno za bijeg! Ali, nemaš gdje da pobjegneš. To je šta je, takvo kakvo je i jedino to imaš u tom trenutku. Misliš kako ti je neko ukinuo mogućnost izbora, ti ne možeš da biraš i svi tvoji napori su beznačajni. Nakon toga, nalaziš se u stanju šoka, pa pokušavaš da negiraš situaciju, da je odbacuješ i da misliš ako tome ne razmišljaš – pa to je isto kao da ona ne postoji. Sa svakim novim danom se sve više adaptiraš, da bi preživio... tu se završava ova tužna saga! Neću da preživljavam, hoću da živim!

Od tada ja koristim privilegiju i pravim izbor. Pravim mnogo izbora, koje nikada ranije nisam napravila. Biram da neću da se samosažalijevam, da neću da čekam dan koji nigdje nije zakazan, koji niko ne može da predvidi. Ne želim da mi život prođe čekajući katastrofu, koja možda nikada neće ni doći. Biram da iskustvo koje otvara oči iskoristim u svoju korist i da živim smislen život, u skladu sa svojim životnim vrijednostima. Odlučila sam da vidim najviše što mogu vidjeti, da osjetim i doživim sve što je u skladu sa mogućnostima, da planiram i da se nadam. Da radim stvari kojih sam se oduvijek plašila, da probam sve što sam željela da probam, a nikad nisam imala vremena. Sad biram da uradim sve to. Biram da imam vrijeme za sebe. Da radim stvari koje volim, da ispunjavam svoje želje i da se svemu tome posvetim kao da su najvažnije stvari u mom životu. Skijanje, ronjenje, paraglajding, motori, plivanje, trčanje... sve što mi padne na um. Biram sve i sve to bira mene. Ne znam da li je ovo samo početak i gdje će me sve to odvesti, i ne želim ni da znam. Prepuštam se životu koji za mene ima smisla i polijećem u nove životne avanture. Od svega na svijetu, nema ništa ljepše nego raditi nešto prvi put. Još ako se plašiš toga! To je iksutvo za sva vremena! Dio tebe i tvog postojanja! Za sami kraj moram da ponovim: Ljudi, ja ću ovo danas da uradim! Šta god poželim!

Autorka: Dragana Đokić

U skladu s odredbama Zakona o medijima (članovi 48, 49 i 51), tražimo ispravke navoda, emitovanih u prilogu Dnevnika 2 RTCG, od 1. juna 2023, i tekstu objavljenom na Portalu RTCG, u kojem je prenesena informacija sa Konferencije za medije Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), koja je organizovana povodom kontinuirane negativne propagande u oblasti rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom (OSI), s akcentom na navodne zloupotrebe subvencija koje ostvaruju poslodavci osoba s invaliditetom.

Hronološki, neispravano je prenijeto „da mogućnosti za zloupotrebu postoje svjesni su u Udruženju mladih sa hendikepom“. Jer Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, nije izjavila da je Udruženje, kao organizacija koja predstavlja OSI, svjesna toga da zloupotrebe postoje, već je pozvala nadležne institucije da to detaljno ispitaju i da, ukoliko utvrde da ih ima, procesuiraju počinioce i adekvatno ih sankcionišu. U tom smislu, tekst, objavljen na Portalu RTCG, pod naslovom Moguće zloupotrebe pri isplati subvencija, država da reaguje je tendenciozno naveden, a cijeli prilog i tekst doživljavamo kao stav zbog kojeg smo upravo konferenciju i organizovali – da su osobe s invaliditetom nedostojne visokih zarada, pa je, kada je riječ o njihovom zapošljavanju, „riječ o biznisu ili o osjećaju solidarnosti‟ kako istače novinarka. 

Takođe, predmetna konferencija nije organizovana, kako stoji u emitovanom prilogu, ,,povodom sumnji u zloupotrebe subvencija“ i to „kroz enormne iznose koji im se, navodno, isplaćuju“, nego zbog medijskih navoda koje, proteklih mjeseci, kontinuirano objavljuju mediji, među kojima je i Vaša kuća. 

Nadalje, Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, predstavljen je kao predstavnik Fonda za profesionalnu rehabilitaciju iako je on, više puta, čak i na samom početku konferencije, ponovio da je predsjednik Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju. Podsjećanja radi, Fond za profesionalnu rehabilitaciju organizovan je kao dio Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG), dok je Savjet Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, čiji je Macanović predsjednik, savjetodavno tijelo u čijem radu - osim predstavnika Ministarstva rada i socijalnog staranja, predstavnika poslodavaca i sindikata - učestvuju i dva predstavnika organizacija OSI. Stoga, stavovi koje je iznio Macanović nijesu, niti mogu biti, stavovi državnih institucija jer su u pitanju njegovi lični stavovi, koje je iznio kao predstavnik tog tijela, odnosno Savjeta Fonda, te kao izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore.

Pored toga, netačna je i tvrdnja da svaki poslodavac, ukoliko zaposli OSI, dobija subvenciju od 75% bruto zarade. Naprotiv, poslodavac, ako zaposli OSI, dobija subvenciju maksimalno do 75% bruto zarade u zavisnosti od procenta invaliditeta zaposlene osobe s invaliditetom.

Još jedna od netačnih informacija je i ta da je „na adresu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, od januara stiglo 800 zahtjeva za zapošljavanje osoba s invaliditetom“ jer je riječ o 800 zahtjeva za subvencije zarada, od kojih je 300 zahtjeva za novozaposlene, a 500 zahtjeva je za produženje prava na subvenciju zarade već zaposlenih OSI.

Na kraju, ali ne i manje važno, moramo dodatno prokomentarisati i zaključnu rečenicu kojom je novinarka i autorka pomenutog priloga završila reportažu s konferencije. Ona, dakle, kaže da „stigmatizacija, izgleda, ne destimuliše poslodavce“, što samo implicira da je ona, zapravo, i došla sa stavom da zloupotreba ima, te da je na konferenciji dobila argumente kojim ga potkrepljuje. 

Zbog svega navedenog, tražimo integralno prenošenje ovog Reagovanja i emitovanje u istim medijima, odnosno u istim formatima emisija/portala. 

Savez slijepih Crne Gore i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Projekat Podrška, a NE zanemarivanje! sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, uz finansijsku podršku Glavnog grada Podgorice, kroz Javni konkurs za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija za 2023.

Projekat ima za cilj doprijeniti poboljšanju položaja mladih s invaliditetom za aktivno učešće u svim sferama društvenog života na teritoriji Glavnog grada Podgorice. Ovi ciljevi se namjeravaju dostići organizovanjem Susreta mladih s invaliditetom (grupa samopodrške), Konferencijom o položaju osoba s invaliditetom u Glavnom gradu Podgorici i Medijskom kampanjom.

Projektom će biti obuhvaćena mladi s invaliditetom, osobe s invaliditetom i njihove porodice, Glavni grad Podgorica, organizacije osoba s invaliditetom i omladinske organizacije, mediji, društvo u cjelini.

Realizacija projekta traje 12 mjeseci, počev od 25. maja 2023.

Medijski navodi o zloupotrebama subvencija za poslodavce koji zapošljavaju osobe s invaliditetom (OSI) sadrže poluistinite i nepotpune podatke, poručeno je na zajedničkoj pres konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

„Pričom o, navodno neracionalno, visokim zaradama osoba s invaliditetom (OSI), šalje se poruka da su visoke zarade osoba s invaliditetom nezaslužene jer smo mi, jel'te, nesposobni za rad i ne zaslužujeno visoku zaradu, makar imali iste ili i bolje kvalifikacije od osoba bez invaliditeta“, kazala je izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Dodala je kako vjeruje da se zbog toga iznos zarade o kojem se pisalo u tekstovima poredio sa zaradom predsjednika Vlade i predsjednika države „jer, valjda su oni, samom funkcijom, zaslužni građani, bez obzira na to imaju li rezultate i kako rade“.

 „Ubijeđena sam da je namjera navedenog - dobijanje društvene podrške za smanjenje obima postojećih prava, na način što će se ograničiti iznos subvencije, čemu se izričito protivim, odnosno namjera je da se definiše gornja granica subvencija koju mogu ostvariti poslodavci. Šta je sljedeće - propisivanje iznosa maksimalne zarade koju mogu imati osobe s invaliditetom?“, upitala je Vujačić.

Ona smatra da je ovu konferenciju trebalo da organizuje Vlada Crne  Gore, odnosno organi u njenom sastavu nadležni za politiku rada i zapošljavanja.

„Međutim, kako Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje ćute na kontinuiranu negativnu kampanju, odnosno propagandu o navodnim zloupotrebama subvencija, ali joj i direktno doprinose svojim izjavama, možda je i podstičući, onda je vrijeme da se mi potrudimo zaustaviti njen nastavak“, kazala je ona.

Vujačić je naglasila da se, sada, teško mogu ublažiti negativne posljedice i nanijeta šteta. Prema njenim riječima, sama po sebi je poražavajuća činjenica da, u Crnoj Gori, poslodavci imaju mogućnost izbora da li će zaposliti osobu s invaliditetom, ili će, ukoliko to ne učine, platiti poseban doprinos za njihovo zapošljavanje. Međutim, dodaje, ona je apsolutno opravdana jer da poslodavci, koji zapošljavaju OSI, nemaju garantovana prava na različite vrste subvencija, broj zaposlenih OSI bi se svodio na statističku grešku.

„I tako je bilo do osnivanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, pa i godinama nakon toga. I trenutno se više OSI zaposli kroz projekte tzv. grant šema, nego u „redovnoj“ proceduri. I dan danas, petnaest godina nakon primjene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, broj zaposlenih OSI je manji od broja OSI koje su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje“, pojasnila je Vujačić.

Ona je podsjetila da je ovaj Zakon usvojen 2008. kao poseban zakon što, samo po sebi, potvrđuje da Zakon o radu, kao opšti zakon, ne može riješiti društvenu nepravdu i položaj OSI u pristupu tržištu rada.

Pritom je mišljenja da je šteta što, u medijima i zvaničnim izvještajima, ne čitamo o višestrukim benefitima zapošljavanja osoba s invaliditetom i o nesrazmjernim negativnim efektima njihove nezaposlenosti i nezapošljivosti. „Osoba s invaliditetom, koja nema adekvatne prihode, ne može imati samostalan i produktivan život, već je zavisna od porodice i sistema, često dovedena u poziciju pukog preživljavanja, a onda se, nerijetko, i članovi njene porodice odriču sopstvenih izbora - primorani da pružaju podršku toj osobi za zadovoljavanje osnovnih potreba. Logičan slijed stvari podrazumijeva osjećaj bespomoćnosti, beznađa i beskorisnosti kod samih osoba s invaliditetom, koje će onda, radije, ostati kući nego, u suprotnom, da vrlo vjerovatno, završe u nekom mediju, u negativnom tekstu i kasnije stigmatizovane od zajednice. Tako su osobe s invaliditetom skupe za društvo, zbog čega ni ono samo ne može biti ekonomski razvijeno i napredno“, navela je Vujačić.

Ona je istakla i da ako zloupotreba ima, oni koji ih čine, kada se to dokaže, moraju biti sankcionisani, te da sve suprotno od toga samo proizvodi štetu OSI, ne ni poslodavcima, a još manje državi Crnoj Gori, „a nas sve označava lopovima, štetočinama i nemoralnima“, dodala je Vujačić.

Na kraju, zaključila je da je neprihvatljivo da oni koji sebe predstavljaju kao zastupnike za prava OSI i sami pričaju o tome da treba ograničiti subvencije jer, „navodno, zbog iznosa zarada nekih OSI, odnosno visokih subvencija, kasne isplate subvencija, a ne zbog neredovnog rada Zavoda za zapošljavanje, odnosno angažovanih u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju“, zaključila je Vujačić.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović, obraćajujući se ujedno i kao predsjednik Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, je izjavio i da je čitava ova situacija, koja je bila predmet medijskih natpisa koji negativno karakterišu OSI, zapravo, posljedica toga što su brojni zahtjevi dugo bili u Zavodu, a zašto nisu blagovremeno dostavljeni Savjetu, koji je nadležan da razmatra to, pitanje je za Zavod za zapošljavanje i zaposlene u Fondu.

„Ovo vam jasno pokazuje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije obračunavao i isplaćivao one subvencije za one zarade koje su poslodavci tokom godine podnosili Zavodu.“, dodao je on.

Macanović je dalje naveo da je zbog deficita znanja u Zavodu, on, kao predsjednik Savjeta Fonda, odradio analizu na osnovu zvaničnih eksel tabela koju koriste u Zavodu, a ne preko aplikacija. „Da razjasnimo tu priču o visokim zaradama OSI, podaci pokazuju sljedeće: Od ukupnog broja isplaćenih subvencija za zarade u 2021, po mjesecima, najveći broj zarada iznad 1000 evra, bio je 120, a u procentualnom iskazu je to oko 9%. Prosječno, u 2021. je obrađivano i isplaćeno 1.136 zahtjeva, a trebalo ih je biti preko 2000 jer se u 2021. broj zaposlenih OSI povećao.“, naveo je Macanović.

„Samo ovaj podatak jasno dokazuje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije obračunavao i isplaćivao one subvencije, za one zarade, koje su poslodavci podnosili Zavodu“, ustvrdio je Macanović. „Od ukupno 810 razmatranih zahtjeva na sjednicama Savjeta u toku 2023, njih 298 je predato tokom 2022, 19 je predato  tokom 2021, a čak jedan zahtjev je  predat  u 2020.“, zaključio je.  

On je dalje naglasio da, iz godine u godinu, broj poslodavaca, koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, raste i to sa 319, koliko ih je bilo 2017, na 2970 koliko ih je bilo u 2022. Dakle, na kraju 2017. je bilo zaposleno 319 osoba s invaliditetom, što je odgovaralo rashodu Fonda u iznosu od 5.299.282,92 evra, iako je veći iznos tog troška bio za grant šeme i druge subvencije, a ne samo za subvencije zarada. Rashodi Fonda 2020, 2021, a posebno u 2022. ne odgovaraju povećanju broja zaposlenih OSI jer nijesu bili redovni.

Prezentujući podatke do kojih je, kao predsjednik Savjeta Fonda, došao, on je, kao posebno interesantne, naveo one iz 2021. jer su, smatra, upravo te godine započeli krucijalni problemi.

U toj godini je Zavod u prosjeku  mjesečno obrađivano je i isplaćeno, prosječno, 1.136 subvencija na zarade, a trebalo ih je biti preko 2000, jer se, podsjeća Macanović, u ovoj godini
broj zaposlenih OSI povećao.

„Kad se zaposli osoba s invaliditetom s manjim procentom invaliditeta, država ima manje troškove, nego ako je ta osoba na evidenciji nezaposlenih“, naveo je Macanović.

Dakle, kako je dodao, zapošljavanje OSI s manjim procentom invaliditeta državi je, jasan je bio on, manji trošak nego ako ta ista osoba prima naknadu sa Biroa rada, po osnovu nezaposlenosti.

„Efekti zapošljavanja OSI sa neto platom od 700 evra odgovaraju prihodu budžeta od 303,38 evra, dok je prihod od nezaposlene OSI, svega, 31,24 evra. Mjesečni troškovi državnog budžeta za zaposlenu osobu s invaliditetom, sa subvencijom od 75%, iznosi 329,41 evro, a sa subvencijom od 50% 118,48 evra.“, pojasnio je Macanović.

S druge strane, troškovi državnog budžeta za nezaposlenu OSI iznose 148,76 evra na mjesečnom nivou, stoji u analizi koju je izradio
Macanović.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore je, na kraju, pozvao Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod da, umjesto što razmišljaju o ograničavanju subvencija, počnu objavljivati podatke o tome koliko država prihoduje od poreza koje uplaćuju poslodavci koji zapošlavaju OSI, podsjećajući u odgovoru na pitanja novinara da je država nenamjenski potrošila preko 100.000,00 evra, koje su poslodavci godinama isplaćivali zbog toga što ne zapošljavaju OSI.