Žene i djevojke s invaliditetom suočavaju se sa višestrukim preprekama i oblicima diskriminacije i isključenosti u Crnoj Gori, u gotovo svim oblastima života – obrazovanju, zapošljavanju, političkom i javnom djelovanju, pokazuju rezultati kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja koje je sprovelo UMHCG, uz učešće 87 žena s invaliditetom.

Iako imaju interesovanje za aktivno učešće u društvu, minimalno su zastupljene, a njihovo učešće je i dalje marginalizovano, dok institucionalna podrška izostaje ili je nedosljedna i neadekvatna.

Kada je riječ o obrazovanju, većina ispitanica ima završenu četvorogodišnju srednju školu (39,7%) ili fakultet (31,5%), dok 11% ima magistarske ili doktorske studije, što ukazuje na veću izloženost društvenim preprekama koje se i ogledaju u težem pristupu obrazovanju, nedovoljnom podsticanju i nedostatku inkluzivnog pristupa.

Samim tim, uzročno-posljedično zapošljavanje ostaje jedan od najvećih izazova – gotovo polovina ispitanica (42,5%) nije zaposlena. Ispitanice koje rade uglavnom su angažovane u privatnom (19,2%), javnom (17,8%) i nevladinom sektoru (19,2%), dok je procenat samozaposlenih zanemarljiv (1,4%).

Njihov materijalni status je neadekvatan i ne prati troškove života proistekle iz (iskustva) invaliditeta. Naime, većina ostvaruje mjesečne prihode između 601 i 800 eura (38,4%), dok značajan broj ima veoma niske prihode – 13,7% njih navodi da su prihodi manji od 250 eura mjesečno.

Ključni izvori prihoda su plata, honorarni rad (32,9%) i materijalna davanja kao što su lična invalidnina ili dodatak za njegu i pomoć (15,1%). Izuzetno zabrinjava podatak po kojem više od polovine ispitanica (52,1%) navodi da njihovi prihodi samo djelimično pokrivaju osnovne životne troškove, dok 39,7% ističe da ih uopšte ne pokrivaju. Dakle, čak 91,8% ispitanica navodi da njihovi prihodi u potpunosti ili djelimično ne pokrivaju osnovne životne troškove. Ovo ukazuje na to da se žene s invaliditetom u velikoj mjeri nalaze u zoni siromaštva.

Nadalje, istraživanje potvrđuje da više od dvije trećine žena i djevojaka s invaliditetom smatra da su potpuno ili većinski odsutne iz sfere zapošljavanja i ekonomskog osnaživanja. Više od tri četvrtine njih smatra da nemaju jednake šanse za zaposlenje u poređenju sa ženama bez invaliditeta. Prepoznate su brojne prepreke: ukorijenjeni stereotipi o sposobnostima žena s invaliditetom, nepristupačnost radnog prostora, nefleksibilni radni uslovi, nedostatak samopouzdanja, ali i neadekvatna podrška institucija.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, prema mišljenju ispitanica, često se ne primjenjuje – naročito u javnim institucijama. One ukazuju na potrebu za boljom primjenom zakona, uvođenjem afirmativnih mjera poput fleksibilnog radnog vremena, dodatnih subvencija za zapošljavanje i radni odnos žena s invaliditetom i drugi podsticaji za zapošljavanje žena s invaliditetom.

Kada je riječ o političkoj participaciji, istraživanje potvrđuje izuzetno nisku uključenost žena s invaliditetom. Iako većina redovno glasa, aktivniji oblici političkog angažmana – članstvo u partijama, kandidature ili volontiranje – gotovo da ne postoje. Ključne prepreke uključuju tradicionalne stavove o ulozi žena, nedostatak institucionalne podrške, slabu vidljivost kandidatkinja s invaliditetom i negativnu percepciju politike kao sfere u kojoj nema prostora za žene s invaliditetom. Istovremeno, same žene ističu nisko samopouzdanje, nedostatak informacija i marginalizaciju unutar političkih partija.

UMHCG ukazuje da institucionalni okvir za rodnu ravnopravnost u Crnoj Gori formalno postoji, ali ne prepoznaje dovoljno specifične izazove žena s invaliditetom, već tretira žene kao homogenu grupu. Kao posljedica toga, u strateškim dokumentima i javnim politikama gotovo da ne postoje norme i mjere koje direktno adresiraju žene s invaliditetom. Nedostatak rodno razvrstanih i intersekcionalnih podataka dodatno otežava kreiranje politika koje bi se zasnivale na stvarnim interesovanjima i zahtjevima ove grupe. 

Pored nedovoljne institucionalne podrške, prisutna je i isključenost iz procesa donošenja odluka. Učešće žena s invaliditetom u planiranju, sprovođenju i praćenju javnih politika je minimalno. Njihova vidljivost u medijima, institucijama i društvenom životu je gotovo nepostojeća. Neophodno je sistemsko uključivanje ovih žena kroz edukaciju, kampanje podizanja svijesti i izgradnju kapaciteta, kao i kroz institucionalne mehanizme koji osiguravaju njihovu reprezentaciju.

Učesnice istraživanja jasno ukazuju na potrebu da zakonodavni okvir bude precizniji i sadržajniji kada je riječ o pravima žena s invaliditetom – uključujući antidiskriminacione odredbe, mjere afirmativne akcije, kao i specifične mjere koje se direktno odnose na žene i djevojčice s invaliditetom. Konkretni primjeri koje su navele mogu se odnositi na fleksibilno radno vrijeme, dodatne subvencije, podršku roditeljstvu, kvotni sistem u javnim institucijama i politici i drugo.

Posebno je istaknuta potreba za većim prisustvom žena s invaliditetom u medijima, organizovanjem edukativnih radionica, javnih skupova i kampanja koje podižu svijest o njihovim pravima, interesovanjima i sposobnostima. Sve to ima za cilj njihovo osnaživanje i aktivno učešće u društvu – uključujući i porodični život, partnerske odnose, roditeljstvo i lično ostvarenje.

Zaključno, bez sveobuhvatnog pristupa koji adekvatno adresira politike i pitanja u oblasti rodne ravnopravnosti i invaliditeta, bez intersekcionalng pristupa i bez adekvatne institucionalne reakcije, žene i djevojke s invaliditetom će i dalje biti sistemski isključene iz ključnih oblasti društvenog života.

Mladi sa i bez invaliditeta žele da budu vidljivi, ravnopravni i aktivni u društvu. Neophodno je kontinuirano raditi na promociji prava mladih s invaliditetom i njihovom osnaživanju za samostalan život, stvarati prilike za zajedničke edukacije i inicijative, kao i obezbijediti veću dostupnost servisa podrške u lokalnim zajednicama. Mladi su spremni da budu pokretači pozitivnih promjena ako im se pruži prostor i podrška. Ovo je zaključak s Edukativnog treninga o aktivizmu i pravima mladih s invaliditetom i bez invaliditeta, koji je 1. i 2. jula 2025. u Kolašinu, organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade.

Edukativni trening je okupio 15 mladih iz različitih sredina, uzrasta i obrazovnih profila, koji su kroz interaktivan pristup imali priliku da se upoznaju s modelima pristupa invaliditetu, filozofijom samostalnog života, pokretom za prava mladih s invaliditetom, slobodom izražavanja i govorom mržnje, omladinskim aktivizmom i medijskom pismenošću. 

Učesnici/ce su podijelili/e svoja očekivanja i izazove, te istakli da su stekli/e korisna znanja i vještine koje će im pomoći u ličnom i profesionalnom razvoju. Istakli su da su im posebno značajna nova saznanja o pravima osoba s invaliditetom, modelima pristupa invaliditetu, uslugama i ulozi zajednice, kao i o medijskoj pismenosti, prepoznavanju lažnih objava, aktivizmu i volonterizmu. Učesnici/e su ocijenili/e Trening kao izuzetno koristan, navodeći da im je omogućio dublje razumijevanje sopstvene uloge u društvu i dao drugačiji pogled na svijet. Poručili su da žele da doprinesu rješavanju društvenih problema, te naučiti kako se aktivno uključiti i organizovati inicijative u svojim zajednicama.

Posebno je naglašen značaj zajedništva, razumijevanja i međusobne podrške koju su pružili jedni drugima, kao i visok nivo motivacije da se nastavi sličan vid edukacija. Kroz razmjenu iskustava, radionice u prirodi i grupni rad, mladi su pokazali veliko interesovanje i želju da preuzmu aktivniju ulogu u društvenim promjenama. Dakle, stečena znanja i iskustva vide kao dragocjena za lični razvoj i budući angažman u društvenim pitanjima. 

Aktivnost je organizovana u okviru projekta Proaktivn(O)(S)t (I) aktivizam mladih uz finansijsku podršku Ministarstva sporta i mladih.

Iako Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada, putem svih kanala komunikacije, ističe da u kontinuitetu pruža i unapređuje uslugu pristupačnog prevoza „od vrata do vrata“, postavlja se pitanje da li korisnici ove usluge zaista prepoznaju i osjećaju taj napredak? 

Prema informacijama koje Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) svakodnevno prima od osoba s invaliditetom, evidentno je veliko nezadovoljstvo zbog nedostupnosti i nefunkcionalnosti ove usluge. Naime, već treću nedjelju zaredom primamo više poziva i poruka na dnevnoj osnovi, u kojima korisnici ukazuju na nepristupačnost „pristupačnog” prevoza. Obaviješteni smo da od 1. jula korisnicima kolica nije omogućeno korišćenje rampe na vozilu. Postavlja se pitanje da li rampa zaista ne funkcioniše ili je riječ o neadekvatnom rukovanju.

Nekoliko puta se dešavalo se da vozač dođe na dogovorenu adresu, ali zbog nefunkcionalne rampe prevoz biva otkazan jer korisniku nijesu obezbijeđen asistivni uređaj da pristupi vozilu. Na ovaj način, upravo oni koji bi trebalo da budu prioritet – korisnici kolica ostaju uskraćeni za uslugu. Usluga koja ne funkcioniše u praksi, iako je formalno dostupna, ne predstavlja stvarno unapređenje, već dodatnu nelagodnost za korisnike. Zbog navedenog problema, UMHCG po potrebi angažuje vozača i koristi sopstveno vozilo, kako bi obezbijedilo prevoz osobama s invaliditetom i spriječilo dalje uskraćivanje njihovih prava.

Cijenimo da je mnogo značajnije da Glavni grad, umjesto kontinuiranog isticanja navodnih poboljšanja u medijima, zajedno sa nadležnim gradskim preduzećem Putevi d.o.o. hitno pristupi rješavanju problema i da obezbijede punu funkcionalnost vozila namijenjenih osobama s invaliditetom, kako bi zaista imale pristupačan prevoz.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane roditelje s invaliditetom, roditelje i/li staratelje djece s invaliditetom, djecu i mlade sa i bez invaliditeta, da se prijave za učešće na trodnevnom Edukativnom kampu – Snažni zajedno.

Planirano je da se Edukativni kamp održi od 1. do 3. jula 2025, u hotelu Bianca Resort & Spa, u Kolašinu. 

Cilj Kampa je da se, između ostalog, pruži podrška roditeljima, njihovoj djeci i mladima s invaliditetom u ostvarivanju besplatne i blagovremene pravne, socijalne i zdravstvene zaštite i da se doprinese prevenciji nasilja i jačanju roditeljskih kompetencija, a posebno roditelja djece s invaliditetom i roditelja s invaliditetom.

Edukativni kamp podrazumijevaće dva programa, jedan će biti namijenjen roditeljima, a drugi isključivo djeci. 

U okviru Programa za roditeljstvo, roditelji će imati priliku da se edukuju i steknu dodatne vještine potrebne za brigu o djeci s invaliditetom, dobiju adekvatne informacije o modelima pristupa invaliditetu i njihovom uticaju na porodicu i porodični život, dobiju odgovarajuću podršku za suočavanje s različitim situacijama (stres, stigma, odnos šire porodice i društva, sažaljenje). Poseban akcenat biće stavljen na ulogu predaha u roditeljstvu i njegovo značenje za jačanje roditeljskih kompetencija, prepoznavanje i zaštitu od nasilja i diskriminacije.

U okviru Programa za djecu, kroz neformalne aktivnosti i vježbe (kulturne, sportsko – rekreativne) s osvrtom na modele pristupa invaliditeta, će se, između ostalog, indikrektno ukazati i uticati na prevenciju vršnjačkog i onlajn nasilja.

Na ovaj način doprinijeće se i razvoju usluge predah roditeljstvu, jer će tokom trodnevne edukacije s djecom raditi stučni tim organizacije, te neće biti potrebe za aktivnom i dodatnom uslugom roditeljstva u konkretnom slučaju. 

Oba programa odvijaće se istovremeno, čime će se postići željeni ciljevi projekta. 

Edukatvni kamp vodiće iskusni/e treneri/ce koji/e posjeduju znanje u ovoj oblasti, kao i stručni tim UMHCG koji ima završen kurs Zaštite od seksualne eksploatacije i zlostavljanja (ZSEZ).

Kamp će pored teorijskog dijela, obuhvatiti i praktičan rad u grupama: studije slučaja, interaktivni dijalog, diskusiju, razmjenu iskustava, gledanje filma, što će učesnicima/ama omogućiti da stečeno znanje primjenjuju u praksi, posebno prilikom ostvarivanja i zaštite svojih prava.

Zainteresovani/e kandidati/kinje se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije, najkasnije do 27. juna 2025. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naslovom teksta mejla “Prijava za Edukativni kamp – Snažni zajedno”. Broj mjesta je ograničen.

UMHCG pokriva sve troškove učešća na Kampu. Samo kandidati/kinje koji/e uspješno završe sve segmente Kampa mogu dobiti sertifikat. Potrebno je da učesnici/e budu prisutni/e 90% vremena tokom Kampa. 

Za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981, od ponedeljka do petka, u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Edukativno kamp se sprovodi u okviru projekta BrižnOSt (I) (ZA)JEDNištvO koji je finansijski podržan od strane Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizovalo je Edukativnu radionicu za pružaoce usluga u javnom saobraćaju. Radionici je prisustvovalo 15 predstavnika Ministarstva saobraćaja: Direktorata za drumski saobraćaj, Glavnog grada Podgorice: Sekretarijata za saobraćaj i Sekretarijata za socijalno staranje, kao i preduzeća iz oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja – Željeznička infrastruktura Crne Gore i Parking servis.

Radionica je bila posvećena unapređenju znanja i kapaciteta pružalaca usluga u javnom saobraćaju s ciljem unapređenja pristupačnosti i poštovanja prava osoba s invaliditetom. Učesnici su imali priliku da se kroz interaktivne sesije upoznaju sa ključnim temama:

-     Modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na propise u oblasti saobraćaja

-    Važeći zakonski okviri u drumskom i željezničkom saobraćaju, s posebnim osvrtom na prava i obaveze osoba s invaliditetom

-     Procedure za ostvarivanje prava u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja.

Edukacija je održana 27. juna 2025. godine u hotelu Aurel u Podgorici, a vodili su je Marina Vujačić i Goran Macanović.

Edukacija je organizovana u okviru projekta Mobilnost bez barijera! koji se realizuje u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica sa invaliditetom u saobraćaju za 2024. godinu, koji je raspisalo Ministarstvo saobraćaja.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji sa Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade poziva zainteresovane mlade s invaliditetom i mlade bez invaliditeta, uzrasta od 15 do 30 godina da se prijave za učešće na Edukativnom treningu o aktivizmu i pravima mladih s invaliditetom i mladih bez invaliditeta koja će biti održana u hotelu Bianca Resort & Spa, u Kolašinu.

Edukativni trening će se organizovati u periodu od 1. do 2. jula 2025. 

Mladi će imati priliku da upoznaju s istorijatom ljudskih prava s posebnim naglaskom na prava osoba s invaliditetom i samim nastankom pokreta za prava mladih s invaliditetom, jezikom i terminologijom u vezi s invaliditetom, uslugama podrške za djecu i mlade s invaliditetom, volonterizmom, mobilnošću i aktivizmom mladih, neformalnim obrazovanjem i medijskom pismenosti. 

Trening će se temeljiti na principima interaktivnog, neformalnog učenja koje će se sastojati od razgovora, grupnog rada i rada u parovima, prezentacija, društvenih igara i rasprava o njihovom sadržaju.

Zainteresovani/e kandidati/kinje se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije najkasnije do petka, 27. juna 2025, do 12.00 časova na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Edukativni trening.

Broj mjesta je ograničen.

Aktivnost se sprovodi u okviru projekta Proaktivn(O)(S)t (I) aktivizam mladih! raspisanog od strane Ministarstva sporta i mladih.

Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine u aprilu ove godine donijelo je novi Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom bez uključivanja osoba s invaliditetom u njegovoj izradi. Ovo je prvi put da smo od strane nadležnog ministarstva potpuno i direktno isključeni iz procesa izrade ovog akta, još od 2008. otkada Zakon o izgradnji objekata propisuje obavezu pristupačnosti svih javnih prostora i objekata, kao i objekata u javnoj upotrebi u skladu sa standardima koje propisuje navedeni pravilnik.
Mi, dolje potpisane organizacije osoba s invaliditetom, pozivamo ministra Radunovića da, bez daljeg odlaganja, formira radnu grupu za izradu novog Pravilnika u kojoj ćemo direktno biti uključeni i tako ispravi nedopustivi propust.
Naime, u odgovoru dostavljenom UMHCG-u, na upućeni Zahtjev za slobodan pristup informaciji, da dostavi kopiju rješenja o formiranju radne grupe za izradu Pravilnika, Ministarstvo je navelo da ne posjeduje tražene informacije, imajući u vidu da Radna grupa nije formirana, uz navode da su „na izradi citiranog pravilnika učestvovali zaposleni ovog ministarstva, u okviru svojih redovnih zaduženja”. Pitamo se koju vrstu ekspertize imaju zaposleni u ovom ministarstvu kada je u pitanju pristupačnost ili su je sticali na terenu, obilazeći brojne nepristupačne objekte i javne površine građene i u posljednjih par godina?

Pretpostavljamo da su iskustveno zaključili da treba izbrisati neke elemente pristupačnosti, a neke revidirati poput onog da „u đačkom i studentskom domu u kojem se nalaze zajedničke sanitarne jedinice obavezno se na svakih 50 soba izvodi jedan pristupačan toalet (WC) i jedno pristupačno kupatilo”, dok se u prethodnom Pravilniku propisivala obaveza jednog toaleta/kupatila na svake četiri sobe.
Na nivou bitnosti, ovaj pravilnik je jednako značajan koliko i sam Zakon o izgradnji objekata.  U vezi s tim, sve da su u izradi novog Pravilnika, kako navodi resor ministra Radunovića, među zaposlenima ovog resora eventualno učestvovali i zaposleni koji imaju status osobe s invaliditetom o oslustvo invaliditeta, to nikako ne znači da nijesu imali obavezu da uključe osobe s invaliditetom, posredstvom reprezentativnih organizacija koje nas predstavljaju i zastupaju naše interese.

Koliko nas zabrinjava segregišući pristup u javnim politikama i direktna diskriminacija, toliko smo zabrinuti zbog ignorantskog odnosa i zanemarivanja osoba s invaliditetom u procesima donošenja odluka.

Kako da očekujemo da će Ministarstvo insistirati na dosljednjoj primjeni zakona i pravilnika, ukoliko i samo ne poštuje svoje obaveze i isključuje cijelu populaciju osoba s invaliditetom, koja je ionako usled nepristupačnosti nevidljiva i diskriminisana svakodnevno?

Više od 15 godina ukazujemo da se nedosljedno primjenjuje Zakon, u segmentu obaveze koja se odnosi na pristupačnost za lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, a država se u kontinuitetu ponaša kao da je se ne tiče.
Nasuprot, činjenicom da su zaposleni u resoru prostornog planiranja sami pripremali novi Pravilnik, brišući i mijenjajući tako neke obavezne elemente pristupačnosti, i izostavljajući opet elemente pristupačnosti za osobe s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha jasno nam se poručuje da država ide na ruku investitorima, a ne pravima osoba s invaliditetom i međunarodnim obavezama.

Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom u svojim Zaključnim razmatranjima o Inicijalnom izvještaju države o sprovođenju Konvencije, još 2017. ukazao je da državi nedostaje sveobuhvatna strategija pristupačnosti i akcioni plan s efikasnim mehanizmima praćenja, kriterijumima i prihvatljivim rokovima za uklanjanje barijera, uz sankcije za nepoštovanje, te da koncept razumnog prilagođavanja nije adekvatno inkorporiran u domaće zakonodavstvo, uključujući ni u anitidiskriminaciono. Komitet sa zabrinutošću primjećuje da većina javnih usluga i zgrada, elektronsko bankarstvo i usluge bankomata, …, i javni prevoz navodno nisu pristupačni ili nisu dovoljno pristupačni osobama s invaliditetom.

Komitet preporučuje da, u skladu sa članom 9 Konvencije, svojim Opštim komentarom br. 2 (2014) o pristupačnosti i ciljevima 11.2 i 11.7 Ciljeva održivog razvoja, država članica:

- Usvoji adekvatno finansiranu sveobuhvatnu strategiju pristupačnosti i akcioni plan s efikasnim mehanizmom praćenja, kriterijumima i razumnim rokovima za uklanjanje prepreka, s izvršivim i efikasnim sankcijama za nepoštovanje;

- Promoviše univerzalni dizajn za sve zgrade, javne službe i javni prevoz, sa posebnim fokusom na primjenljiva rješenja informacionih i komunikacionih tehnologija, u konsultaciji s osobama s invaliditetom i njihovim reprezentativnim organizacijama, uključujući i na lokalnom nivou.

Nadalje, Komitet je zabrinut zbog nedostatka dovoljnih programa obuke za zaposlene u javnim i privatnim medijima o pristupu invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima, kao i obuke za studente arhitekture i inženjerstva o pristupačnosti i univerzalnom dizajnu.

Evropska komisija iz godine u godinu naglašava ograničen napredak u oblasti pristupačnosti, dok i u posljednjem nezvaničnom radnom dokumentu za poglavlja 23 i 24 (Non-paper) naglašava da je potreban dalji napor kako bi se osigurala puna usklađenost sa pravnom tekovinom EU, što je najvažnije u oblasti pristupačnosti.

Zbog svega navedenog, još jednom, pozivamo ministra Radunovića da nas u najkraćem periodu uključi u izradu navedenog Pravilnika i konsultuje o njegovom sadržaju, u suprotnom ovaj resor gubi svaki legitimitet da pominje osobe s invaliditetom, a kamoli da odlučuje o našim pravima.

Potpisnice: 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Savez slijepih Crne Gore

Savez udruženja paraplegičara Crne Gore

Savez organizacija gluvih i nagluvih

NVU „Mozaik”, Nikšić

Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje

NVO Brain, Bijelo Polje

Udruženje za afirmaciju i podršku ženama sa invaliditetom „Nova žena"

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva predstavnike/ce institucija i preduzeća iz oblasti javnog saobraćaja da uzmu učešće na edukaciji o modelima pristupa invaliditetu i pravima osoba s invaliditetom u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja, koja će se održati u Podgorici, u petak, 27. juna, u hotelu Aurel, sa početkom u 9.30h.

Edukacija ima za cilj da senzibiliše i informiše zaposlene, odnosno pružaoce usluga javnog saobraćaja o različitim modelima pristupa invaliditetu i njihovom uticaju na ostvarivanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom; važećim zakonima i podzakonskim aktima u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja koji se odnose na pristupačnost; kao i procedurama za ostvarivanje prava u toj oblasti.

Na edukaciji će biti riječi i o konkretnim izazovima u svakodnevnoj praksi, kao i mogućnostima za unapređenje dostupnosti i inkluzivnosti usluga koje pružaju javne institucije i preduzeća.

Ova aktivnost ima poseban značaj jer doprinosi stvaranju pristupačnijeg, sigurnijeg i dostojanstvenijeg saobraćaja za sve korisnike/ce, a naročito za osobe s invaliditetom. Pored toga, edukacija će biti prilika za uspostavljanje bolje međusektorske saradnje, razmjenu iskustava i jačanje profesionalnih kapaciteta zaposlenih.

Edukacijom će biti obuhvaćeno najmanje 15 učesnika/ca koji su direktno uključeni u planiranje, organizaciju, pružanje, praćenje i nadzor nad uslugama javnog saobraćaja.

Svi zainteresovani mogu prijaviti svoje učešće najkasnije do 23. juna 2025. putem mejla na adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Edukacija za pružaoce usluga u javnom saobraćaju.

Obavještavamo sve korisnice i korisnike usluga da od ponedjeljka, 9. juna 2025, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore više neće vršiti uslugu prevoza od vrata do vrata, na osnovu saradnje sa Glavnim gradom Podgorica (Sekretarijatom za socijalno staranje), posredstvom udruženja Siti taksi (City taxi).

O ovoj odluci smo na dan isteka Ugovora, u petak, 6. juna i zvanično informisani od strane Sekretarijata za socijalno staranje, pa će s obzirom na to primopredaja vozila koje je u vlasništvu Glavnog grada biti izvršena danas, a o zvaničnom početku nastavka usluge zainteresovane i javnost će informisati Glavni grad. 

Kako smo obaviješteni od strane Sekretarijata, usluga će se dalje pružati od strane preduzeća Putevi d.o.o. Podsjećamo, servis pristupačnog prevoza od vrata do vrata za osobe s invaliditetom, prvi ove vrste u Crnoj Gori, uspostavljen je 2020. u Glavnom gradu Podgorici  kroz projekat Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change!) koji je finansiran uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave, kroz projekat  IPA II – Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), odnosno – grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services). U realizaciji projekta čiji je nosilac bilo UMHCG, Glavni grad Podgorica bio je jedan od partnera, te mu je nakon završetka istog jedno od vozila preneseno u vlasništvo kako bi se nastavilo pružanje usluge, odnosno obezbijedila održivost iste. 

Usluga prevoza od početka svog uspostavljanja pružana je neposredno preko D.O.O Siti taksi na osnovu Ugovora o saradnji o obezbjeđivanju usluge prevoza od vrata do vrata za osobe s invaliditetom na teritoriji Glavnog grada Podgorice koji je UMHCG, nakon potpisivanja ugovora sa Sekretarijatom potpisivalo s ovom firmom na period od godinu dana.

S obzirom na to da Glavni grad preuzima direktno pružanje usluge, očekujemo da će prethodne sugestije i primjedbe u dijelu kapaciteta vozila i raspoloživosti usluge biti riješene na zadovoljstvo osoba s invaliditetom, imajući u vidu da se vremenom povećavao broj korisnika/ca, a raspoloživost vozila i sredstva su ostajala na istom nivou. 

Zahvaljujemo na razumijevanju i molimo da svu dalju komunikaciju u vezi sa nastavkom usluge svi zainteresovani vode sa Glavnim gradom, a mi kao i do sada stojimo na raspolaganju osobama s invaliditetom za sva eventualna pravna pitanja i zastupanje njihovih interesa u dijelu obezbjeđivanja usluge, odnosno kvaliteta i dostupnosti iste.

Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizovalo je trodnevni Trening za stručne radnike, saradnike i korisnike personalne asistencije na kojem su unaprijeđena znanja i kompetencija stručnog kadra, ali i podignuta svijest o principima samostalnog života osoba s invaliditetom i njihovom usklađivanju s adekvatnim i odgovarajućim uslugama iz sistema socijalne i dječije zaštite.

Trening se sprovodio po akreditovanom Programu UMHCG kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, čime se doprinijelo senzibilisanju i osposobljavanju stručni/e radnici/ce i saradnici/e za usmjereno, ciljano, koordinisano, stručno i kvalitetno korišćenje, pružanje i praćenje usluge personalne asistencije, ali i pruženja adekvatnih znanja i vještina stručnim saradnicima i potencijalnim korisnicima usluga personalne asistencije. 

Učesnici Treninga bili su stručni radnici/ce zaposlene u državnim organima, kao i  stručnih radnika/ca i saradnike/ce usluge.

Na Treningu je bilo riječi o modelima pristupa invaliditetu i terminologiji, filozofiji samostalnog života, principima samostalnog života, vrstama servisa podrške i njihovom značaju. Pored toga, fokus je bio na usluzi personalne asistencije, samom pojmu, međusobnim pravima i obavezama između korisnika/ca i personalnog/e asistenta/kinje i stručnog/e radnika/ce, Samoprocjena potreba za personalnom asistencijom i nedjeljni plan aktivnosti – uloga stručnog radnika i stručnog saradnika; Uvod u temu pronalaženja, intervjuisanja i izbora personalnog/e asistenta/kinje  - uloga pružalaca usluga i finansijera – stručnog radnika i stručnog saradnika... i slično. 

Osim teorijski obrađenih tema, Trening je obuhvatio i praktični rad u okviru koji je u potpunio sve ono o čemu je govoreno.

Aktivnost se sprovela u periodu od 27. do 29. maja 2025. u Hotelu Francu, u Bijelom Polju.

Trening je organizovan u okviru projekta SamoSTALNO i ravnoPRAV(N)O za osobe s invaliditetom! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.