Marina

Marina

ponedeljak, 03 septembar 2018 19:10

Put žena s invaliditetom do majčinske uloge

 

Nepristupačnost, manjak informacija i diskriminacija samo su neke od stvari s kojima se suočavaju žene s invaliditetom prilikom ostvarivanja prava na seksualno i reproduktivno zdravlje. To potvrđuju iskustva žena iz Novog Bečeja, Kruševca, Raške, Zaječara gdje su između ostalog vođene fokus grupe u okviru projekta "Autonomija, glas i učešće osoba sa invaliditetom u Srbiji".

Mnogo je žena koje odlažu posjetu ginekologu, ali Milesi Milinković koja je osoba s mišićnom distrofijom, ginekološki pregled je više od savladavanja fizičkih prepreka. Kaže da joj teže od pristupa bolnici i penjanja na sto, pada rušenje barijera koje postoje kod ljekara.

"Kada sam planirala trudnoću dešavalo mi se da me ljekar pita ko mi je rekao da smijem da imam dijete. Na moj odgovor 'niko i zašto ne bih smjela", odgovor je da možda bude nasledno, zato što oni podrazumijevaju da niko ne želi da rodi dijete s invaliditetom", objašnjava Milesa Milinković. 

U Kliničkom centru Srbije kažu da trudnoće kod žena s invaliditetom jesu rizične, ali nisu nemoguće. Ističu da rade na tome da preglede i dijagnostiku učine što efikasnijom i racionalnijom za njih.

"Ne treba da ih plaše, da ih odvraćaju, naprotiv, treba da ih ohrabruju. Mi smo na klinici imali zaista jedan dobar broj osoba s invaliditetom koje su zasnovale svoje porodice, koje su kontrolisale trudnoće kod nas i donijele na svijet zdravu decu iako i same u početku nisu vjerovale da će moći", kaže direktor klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije Aleksandar Stefanović. 

Šta i koliko mogu, zbog manjka informacija, ni same žene nisu svjesne, tvrde u organizaciji za podršku ženama s invaliditetom. U okviru fokus grupa u kojima je učestvovalo sedamdesetak žena u osam gradova, došli su do podataka da su pojedine pacijentkinje osim ponižavanja, dobijale i neodgovarajuće dijagnoze.

"Kod žena koje imaju progresivna oštećenja, ili mentalna oboljenja, vrlo često navode da su bile podvrgnute nekim intervencijama, ali o tome nisu bile informisane i dale svoj pristanak, nego su tek kasnije saznale šta je bila intervencija i šta su ljekari odlučili, preporučili i prepisali", napominje Ankica Dragin, voditeljka fokus grupe organizacije "Iz kruga – Vojvodina". 

Na adresu advokatice za zaštitu ravnopravnosti u toku protekle godine stigle su 532 prijave, a najveći broj njih, petina, odnosio se na diskriminaciju osoba s invaliditetom. "To ne znači da je to najveći problem, ali moram reći da taj broj pritužbi vidim kao jednu dobru stvar zbog toga što znači da su se naši građani s invaliditetom ohrabrili da prijavljuju slučajeve", ističe povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković. 

Navodi da bi žene s invaliditetom možda bile i hrabrije kada bi imale više informacija. Evidentno je da su dodatne informacije kako pristupiti ženama s invaliditetom potrebne i ljekarima. Za početak je, kaže, dovoljno da ih samo saslušaju i predrasude ostave izvan ordinacije.. Jasno, već tada ne bi izjavljivali da je trudnoća rizična za žene s invaliditetom jer nije rizična za svaku ženu s invaliditetom, isto kao što može biti rizična za ženu bez invaliditeta, ali opet nije rizična ni za sve žene bez invaliditeta. 

Takođe, trebalo bi im u startu biti jasno da žene s ivaliditetom apsolutno mogu roditi zdravu djecu jer ni njihov invaliditet niije bolest, a njihovo oštećenje ili oboljenje često i najšeće nije nasledno i ne prenosi se genetski. 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.rts.rs

Vrhunski sportisti će okupirati Beograd, tačnije Adu Ciganliju 23. septembra kada će biti održana velika triatlon trka 11Tri Belgrade. Od ove godine takmičenje je otvoreno i za osobe s invaliditetom, pa će trka ujediniti sve one koji imaju želju da se oprobaju u dugim distancama. Posebno je interesantno što će na trci biti moguće učešće u timovima tako da se naporne distance dijele u segmente. Osim besplatne kotizacije osobama s invaliditetom biće pružena sva moguća podrška na samoj trci, ali i prije samog takmičenja. U saradnji sa Delta Fondacijom biće organizovane i tribine o samom događaju u cilju afirmicije bavljenja sportom. 

Svakako da jedna od najvećih zvijezda triatlona koje će Beograd ugostiti, jeste upravo čuveni Nik Votson (Nick Watson) koji zajedno sa svojim sinom učestvuje na brojnim takmičenjima. Njegov sin Rio je osoba s autizmom, a otac često ističe da mu njegov osmijeh daje snagu da izdrži velike napore, koji pliva dok mu je sin u čamcu, ili trči gurajući njegova kolica. Pored oca i sina, podršku pružaju i ćerka i supruga, pa cio tim nosi naziv "Tim Anđeo Vuk" (Team Angel Wolf) koji za misiju ima da pored takmičenja i putovanja po svijetu, drži i motivacione govore, a sve u cilju osnaživanju osoba s invaliditetom da se bave sportom. Upravo će oni održati dvije tribine povodom predstojećeg takmičenja i to u Beogradu i Kragujevcu.

Pojačanje će dobiti i od jedne majke iz Hrvatske koja će sa svojim sinom, takođe, nastupiti u Beogradu, kao i od svjetskog šampiona u Iromanu (Ironman-u), čuvenog Čeha Honze Tomaneka.

Organizatori najavljuju da će ovogodišnje takmičenje premašiti očekivanja i da se očekuje veliki broj takmičara iz cijelog svijeta koji će plivati 1,9 km na Adi Ciganliji, zatim voziti biciklo 90 km i istrčati 21 km od Ade Ciganlije do Novog Beograda, a prijave za 11Tri Belgrade će biti otvorene do 15. septembra, nedelju dana pred samu trku.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Kurir.rs

 

 

 

 

Studentkinje programa „Podsticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima“ koji sprovodi Humanost u akciiji Bosne i Hercegovine (Humanity in Action BiH) su kreirale interaktivnu veb stranicu o pristupačnom smještaju i javnom preevozu za osobe s invaliditetom u Mostaru, Sarajevu i Tuzli. Naziv stranice je Dostupno i za mene.

Informacije su prikupile i objedinile studentkinje Tamara Bakula, Iva Ivanković, Edina Osmić i Hana MacićVeb stranica je prilagođena za sve osobe, uključujući osobe s oštećenjem sluha i oštećenjem vida i sadrži kvalitetne informacije o pristupačnom javnom prevozu i smještaju u Mostaru, Sarajevo i Tuzli.

“Veb stranica je nastala uz velikodušnu saradnju s udruženjima osoba s invaliditetom iz Mostara i Tuzle koje su nam dostavili podatke o pristupačnom smještaju u njihovim sredinama i vrlo smo im zahvalni na toj saradnji”, izjavila je Iva Ivanković.

Prema prikupljenim podatcima, u Tuzli i Sarajevu za sada postoji  djelimično pristupačan javni prevoz, dok u Mostaru javni prevoz nije pristupačan za osobe s invaliditetom. Od 48 istraženih hotela, studentkinje su u Mostaru, Sarajevu i Tuzli uspjele pronaći 12 hotela koji su pristupačni za osobe s invaliditetom.

Veb stranica se nalazi na sljedećem linku www.dostupno.eu  

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.portaloinvalidnosti.net

 

U okviru Međunarodnog filmskog festivala "Uhvati film – BiH" biće organizovana izložba fotografija "Kultura i osobe s invaliditetom" koja će se održati 12. i 13. oktobra u Muzičkom paviljonu "Staklenac" u Banjaluci.

Zaintresovani za učešće svoje radove trabaju slati do 15. septembra, a cilj je prikazati osobe s invaliditetom kao konzumente ili stvaraoce u kulturi, bez nametanja teme arhitektonskih barijera.

Filmski festival i izložba fotografija imaju za cilj podizanje nivoa svijesti javnosti o osobama s invaliditetom.

Konkurs je otvoren za sve zainteresovane pojedince i organizacije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske.

Maksimalno dvije fotografije mogu se poslati i ne smiju biti starije od dvije godine, a autori najboljih fotografija biće nagrađeni simboličnom nagradom.

Dostavljanje radova i prateće materijale, s naznakom “Za Konkurs za izložbu fotografija „Kultura i osobe s invaliditetom””, moguće je slati na imejl: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., poštom na adresu: Humanitarna organizacija „Partner”, Ulica Srđe Zlopogleđe 55 Banjaluka, ili ličnom dostavom na optičkom disku, u zatvorenoj koverti, u prostorije HO „Partner” svakog radnog dana od 8.00 do 15.00 časova.

Sva pitanja u vezi s konkursom možete slati na imejl adresu:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Više informacija o pomenutom konkursu možete pronaći na sljedećem linku http://portaloinvalidnosti.net/2018/08/konkurs-za-izlozbu-fotografija-kutura-i-osobe-sa-invaliditetom/

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.mondo.ba 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj nevladinih organizacija u periodu 10-15. septembra 2018. organizovaće trening namijenjen članicama Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore (MOOSICG) u Baru, u hotelu Princess.

Trening na temu pripreme i upravljanja projektima finansiranim iz EU fonodva je šesti i ujedno poslednji u nizu seta treninga koji će biti organizovani s ciljem jačanja kapaciteta članica Mreže organizacija osoba s invaliditetom.

Podsjećanja radi, jedna od ključnih aktivnosti projekta Umrežavanjem do boljeg rada, pored osnivanja Mreže OSI, je jačanje kapaciteta članica Mreže u cilju adekvatnijeg uticaja na planiranje, pripremu, sprovođenje i nadgledanje sprovođenja javnih politika u oblasti invaliditeta. 

Trening je koncipiran s namjerom da OOSI steknu praktična znanja koja se odnose na segmente i tehnike pripreme projekata zbog čega će poseban fokus biti na analizi konteksta i swot analizi, analizi problema, analizi zainteresovanih strana, logičkoj matrici, buđžetu, konceptu projekta, koji kao takav treba biti i rezultat treninga.

Pored toga učesnici će imati priliku da se upoznaju s aplikacionom formom iz EU fondova, kao i s određenim segmentima iz aplikacione forme kao što su: relevantnost, metodologija, održivost, finansijska održivost projektom i praćenje evaluacija.

Aktivnost je dio projekta Umrežavanjem do boljeg rada, koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj NVO, a uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

 Pripremila: Anđela Miličić 

 

 

 

Koliku ulogu igra prosjek ocjena na studijama na intervjuu za posao, da li je ocjena mjerilo znanja i da li znanje treba da ima odlčujuću ulogu kada je u pianju zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ovo pitanje je postavila jedna djevojka s invaliditetom na Fejsbuku.

Ovo je njen status.

„Dragi potencijalni budući poslodavci,

Prestanite da me pitate za prosjek ocjena na fakultetu. Kao bivša studentkinja i osoba s invaliditetom, savršeno sam ponosna na svaku ocjenu koja čini prosjek sedam u konačnom rezultatu. Iskreno, nemate pravo da me kao osobu s invaliditetom pitate za tako nešto.

- ne nasijedajte na stereotip osobe s invaliditetom koja mora biti super đak/super student/doktor nauka sa 15 godina. Ne tražite od nas, od mene prve, da prosjekom ocjena kompenzujem svoj invaliditet. Ne dozvoljavam to, iz više razloga:

- pored svih obaveza na fakultetu, ja sam imala životnu obavezu (i dan danas je imam) koja se zove se rehabilitacija. Između to dvoje je nemoguće balansirati. Školu sam mogla da nadoknadim, čak i kad sam zbog neredovnog čitanja pala iz maternjeg na popravni, dok rehabilitaciju ni u doba puberteta, ni fakulteta, ni sad ne mogu. Ipak, neka vam moj invaliditet ne bude opravdanje da me ne zaposlite.

- da živim u društvu u kojem profesor zaista dijeli ocjene po znanju, a da me triput ne osmotri kad uđem u kancelariju ili mu u sali priđem, te on ugleda "problem" koji ga navede da me pita bolno jednostavna pitanja i "udijeli" mi neku devetku, samo da idem kući i ostatak života presjedim bez pravog angažmana; ili da me ne otkači ocjenom šest ili sedam, u oba slučaja podsvjesno ili veoma svjesno izjednačujući fizička i intelektualna oštećenja; da se to ne dešava, imali biste pravo da me pitate za prosjek. Ovako, izvinite, ali to pravo nemate;

- da moje kolege s invaliditetom i ja živimo u društvu u kojem nas je manje briga za ocjenu, a više za to kako da stignemo na ispit po snijegu i ledu, koga da zamolimo da nam bude pratnja, ko će da se u naše ime izvini kod asistenta, jer smo na izlazu iz kuće pali niz stepenice... e tada bi ocjena bila ono što me izdvaja iz mase;

- da je naš sistem podrške za studije isti kao kod kolega bez invaliditeta, a u to ubrajam i funkcionalnu porodicu, neopterećenu preživljavanjem sa mnogo većim troškovima (prevozom, pomagalima za vježbe ili svakodnevnicu), rekla bih da je opravdano da se od nas traži Über znanje;

- da nisam imala razrednog starješinu kome je najveći problem bio broj mojih izostanaka, opravdanih od strane nekoliko ljekara; da mi nije ubio sve moguće motive za hranjenje stereotipa o "uspješnim malim prepametnim invalidićima", možda bih i ganjala taj prosjek; nije opravdanje, već činjenica - bila sam „crna ovca“ jer ne mogu da dođem u školu nakon sedam sati terapija... ali ipak dođem da odgovaram, da ne ostanem neocijenjena;

- dijete sam prosvjetnih radnika i ocjena nije mjerilo znanja, to provjereno znam i na to su me pipremali još u periodu kad sam osvajala opštinska i regionalna takmičenja iz matematike i bila "dijete za primjer";

- ne vrijeđajte mi inteligenciju tim pitanjem, već pogledajte u ogledalo našeg visokog obrazovanja - koliko fantastičnih ocjena je kupljeno, koliko vanserijskih profesora mi je predavalo, a koliko je mojih ocjena prepisano jer prvo uzmu indeks, pa onda procijene kako sam odgovorila na pitanje?

- imam pravo na grešku ili nižu ocjenu jer će vam možda neka moja koleginica ili kolega biti simpatični, pa ćete im zažmuriti na prethodnu ocjenu, ali ćete je meni dobro odmjeriti jer s osobama s invaliditetom nemate taj unutrašnji osećaj sigurnosti; - ne zaboravite da o meni možda više govori podatak da sam rame uz rame stajala sa svim onim studentima koje su profesori na fakultetu cijenili iz mnogih razloga;

- da biste znali kakav sam radni potencijal, ne morate znati moj prosjek ocjena, već kako izvršavam određeni zadatak u poslu koji obavljam. A za tu stepenicu treba prevazići sopstvene predrasude;

Ukoliko stignete do zadnje stavke, hvala na pruženoj prilici“.

 

Na kraju teksta djevojka je navela da je ovaj status prvobitno napisala 2015, ali sada, tri godine kasnije, ponovo  je odlučila da šeruje - i dalje je bez posla i jedino skuplja staž na birou.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Telegraf.rs

Medalja s Evropskog prvenstva (EP) u Berlinu kruna je višegodišnjeg napornog rada i velikog odricanja, kazala je crnogorska paraolimpijka Marijana Goranović.

Ona je na atletskom prvenstvu za osobe s invaliditetom osvojila srebrnu medalju u bacanju kugle, u kategoriji F 41. U istoj disciplini bila je srebrna i prije dvije godine u italijanskom Grosetu. Goranović, koja je u Berlinu bila i četvrta u bacanju diska, kazala je da se i na njenom primjeru pokazalo da je bilo teže odbraniti titulu nego je osvojiti.

"Drago mi je što sam po drugi put postala vicešampionka Evrope. Nije bilo lako, uloženo je mnogo rada i truda. Hvala ljudima koji su vjerovali u mene, mojim trenerima Veljku Čegaru i Igoru Tomiću, koji deceniju i više rade sa mnom i vjeruju u mene. Idem na malo dužu pauzu i nakon toga kreće projekat za moje treće Paraolimpijske igre Tokio 2020.“, kazala je Goranović na konferenciji za novinare.

Debitantkinja Maja Rajković, koja je u posljednjem hicu ostala bez medalje, kazala je da je takmičenje za nju bilo veliko iskustvo.

"Cijenu medalje platilo je moje neiskustvo, kao i spremnost mojih konkurentkinja. Nadam se da će mi sve ovo biti škola za buduća takmičenja“, kazala je Rajković.

Ona je u obje discipline, u bacanju koplja i kugle u kategoriji F 54, završila kao četvrtoplasirana.

Po mišljenju trenera Veljka Čegara cilj na EP je bila medalja i taj cilje je ostvaren.

„Naši sportisti nastupili su u deset disciplina. Ostvarili su sedam ličnih rekorda i osvojili tri četvrta i dva peta mjesta. Bili su blizu medalja, ali činjenica da je bilo najmasovnije takmičenje i da je konkurencija bila jaka, kao i da je Međunarodni paraolimpijski komitet naredio ponovne klasifikacije, dovele su nas u situaciju da neki naši sportisti promjene kategorije, a neki dobiju suviše neravnopravne protivnike“, rekao je Čegar.

On je kazao da su u stručnom štabu očekivali bar još jednu medalju i da su bili blizu nje.

„Mlađi sportisti dobro su nastupili, ali za više treba im i više iskustva. To je prostor u kojem se naše pripreme za velika međunarodna takmičenja u budućnosti mogu kreteti“, kazao je Čegar.

Predsjednik  Paraolimpijskog komiteta  Crne Gore (POKCG), Igor Tomić podsjetio je da četvrtu godinu uzastopno crnogorski paraolimpijci donose medalju sa nekog velikog takmičenja za Crnu Goru.

„Moramo biti zadovoljni postignutim rezultatom, iako smo potajno, čini mi se i opravdano, očekivali i više. To je sport, paraolimpizam, u suštini i život. Bili smo blizu medalje Maje Rajković, blizu još jednog uspjeha Radmila Baranina, možda i Miloša Ranitovića da je bio drugačiji splet okolnosti. Ponosni smo na nastup paraolimpijaca na najvećem takmičenju ove godine, na kojem je učestvovalo više od 700 takmičara iz 40 država Evrope“, kazao je Tomić.

On se zahvalio svima koji su ih podržavali tokom priprema i boravka u Berlinu, kao i na česitkama državnom vrhu, resornom ministru, COK, medijima.

„To puno znači našem pokretu, puno nas obavezuje da i u narednom periodu ponavljamo slične rezulate. Obećavam da će sličnih uspjeha biti još ove godine. Najavljujem EP golbalista za dvadesetak dana u Horozovu i debitanstski nastup Filipa Radovića na SP u Celju od 15. do 21. oktobra. I ova godina je ispunila očekivanja POK, po broju događaja koje smo oganizovali i rezultatima kojima je doprinijela i ova velika medalja.

Crnogorski tim, osim Goranović i Rajković, činili su i Radmilo Baranin, Danilo Gojković, Miloš Ranitović i Mirnes Ramović.

U bacanju kugle Radmilo Baranin zauzeo je peto mjesto, u kategoriji F34 (bacanje iz stolice), hicem od 8,26 metra, a bio je peti i u bacanju koplja u spojenoj kategoriji F33-34 (bacanje iz stolice), sa 20,84 metara, što mu je lični rekord.

Ranitović je bio sedmi (6,04) u skoku u dalj, u konkurenciji 12 takmičara, u, za njega, novoj kategoriji T13 (osobe s oštećenjem vida), umjesto dosadašnje T12.

Gojković je u bacanju koplja u spojenoj kategoriji F33-34 (bacanje iz stolice) zauzeo deseto mjesto sa najboljim rezultatom u karijeri, od 18,73 metara.

Ramović je bio šesti u bacanju kugle kategorije F11, sa najboljim rezultatom karijere – 8,66 metara. U bacanju diska bio je sedmi - 26,83 metara, što mu je, takođe, najbolji rezultat u karijeri. 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

On je postao paraolimpijski prvak Evrope u skoku u dalj, nakon što je ostvario spektakularan rezultat na šampionatu u Berlinu - 8,48 metara.  Rem (Markus Rehm) je bio najbolji u kategoriji T64 (atletičari s protezom na jednoj nozi), a njegov skok je ujedno svjetski paraolimpijski rekord, ali i treći najbolji skok ove sezone 

Bolji rezultat od njega imaju samo Huan Migel Ečevarija (8,68) i Luvo Manionga (8,58) . Kinez Jianan Vang je skočio 8,47 metara.

I to nije sve o njemačkom čudu - skokom 8,48, Rem bi prije dvije godine u Riju postao i olimpijski, a ne samo paraolimpijski šampion. Tada je zlato osvojio Amerikanac Džef Henderson skokom od 8,38 metara.

Rem je godinama dominatan paraolimpijac u ovoj disciplini - ima tri svjetska zlata, dva paraolimpijska, tri puta je bio šampion Evrope, ali rezultat koji je ostvario danas pravi je sportski podvig.

"Nisam očekivao da mogu da skočim tako daleko. Približavam se rezultatu 8,50, koji razdvaja dobre od najboljih. Moj cilj je da dođem do te daljine", kazao je Rem.

On je 2014. prvi put nastupio na mitingu sa takmičarima bez invaliditeta. U Glazgovu je 2016. bio prvi na Grand priju, a iste godine je bio i šampion Njemačke, skokom 8,24. Njegova želja je da nastupi na Olimpijskim igrama, kao što je uradio Oskar Pistorijus takmičići se na 400 metara na Olimpijskim igrama u Londonu. Pokušao je da se prijavi za Rio, ali je IAAF odbila njegov zahtjev, jer "nije dokazano da mu karbonska proteza ne daje prednost u odnosu na ostale".

Ram ima 30 godina, a kada je imao 14 amputirana mu je jedna noga, nakon nezgode koju je doživio tokom skijanja na vodi. 

Pogledajte video: 

https://twitter.com/i/status/1033354448397946880

Pripremila: Marina Vujačić

Izvor: Vijesti.me

Marijana Goranovic nije uspjela da osvoji drugu medalju za Crnu Goru, nakon što je u bacanju diska osvojila četvrto mjesto s 18,8 metara. Time se završio nastup crnogorskih takmičara na Evropskom prvenstvu za osobe s invaliditetom u Berlinu.

Crna Gora se vraća s jednom medaljom, a da je imala samo malo sreće broj odličja bi bio veći.

Maja Rajković je dva puta bila četvrta, u bacanju koplja, pa u bacanju kugle. Radmilo Baranin je osvojio dva peta mjesta u bacanju koplja i kugle.

Maji Rajković bronza je izmakla u poslednjoj seriji, kada je pretekla Lebedeva iz Ukrajine, a u istoj disciplini, bacanju koplja, Baranin je ostao bez srebra jer koplje nije ostavilo trag na terenu kada je imao hitac od 23 metra.

 

U bacanju diiska u kategoriji F41 (osobe niskog rasta) pobijedila je Irkinja Niam Mekarti s novim evropskim rekordom od 31,76 m, ispred Renate Slivinske iz Poljske (21,54) i Holanđanke Lare Bars (20,47)

Pripremila: Marina Vujačiić 

Izvor: Sportklub.rs 

petak, 24 avgust 2018 18:27

Angel Gufria – "bionićka" glumica

Angel Gufria (Angel Giuffria) rođena je s jednom rukom. U to vrijeme proteze nisu bile ni nalik današnjim dostignućima visoke tehnologije. Dok je bila devojčica, nije joj bilo lako da povjeruje da je uopšte moguće da postane glumica jer u pop kulturi nije bilo ljudi s fizički vidljivim  invaliditetom. U tinejdžerskim danima, pozvana je da bude dublerka u jednom vesternu.

 „Govorim za sebe da sam bionična glumica jer mi karijera nije krenula dok nisam dobila protezu. Uzbuđivala me je pomisao da postoji filmski lik s jednom rukom“.

Nažalost, roditelji joj nisu dozvolili da odsustvuje iz škole, ali je to bilo dovoljno da prepozna šta želi da radi.

Angel  je dugo nosila realističnu protezu koja je izgledala kao prava ruka, ali nije imala gotovo nikakve funkcije.

 „Vjerovala sam da je to moj put do glume. Zavaraću ih! Shvatila sam da, kad god bih dobila priliku, vrata bi mi se brzo zatvarala jer su se osjetili prevarenim, ili su bili konzervativni, ili nisam odgovarla za taj projekat. Tako nisam mogla da dođem na audiciju za nešto što nije napisano. Kada sam prije četiri godine dobila bioničnu protezu, bila sam sigurna: – Ovo sam ja i neću to da krijem!

Pojavljivala se u vojnim filmovima, a ove godine je prvi put dobila ulogu za koju inicijalno nije osmišljeno da ima invaliditet.

„Mislili su da je moja ruka odličan dodatak – zaista upotpunjuje priču i dinamičnu prirodu karaktera!“.

Angel želi multidimenzionalne likove, predstavljene na isti način kao što su predstavljene osobe bez invaliditeta, višeslojne i kompleksne.

„Svaki napor da svijet oko sebe predstavite boljim napraviće razliku i učiniće svijet boljim. Zaista u to vjerujem i to se dešava… dešava se i neću odustati dok se ne desi“, poručila je ona.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portaloinvlidnosti.net

 

Strana 7 od 13

Back to top