Marina

Marina

 

Dječaka Kleja Luisa su mnogi odbijali na razgovoru za posao upravo zbog autizma, ali mu to nije bila prepreka da počne da radi. Sada je šef i ima svoje preduzeće za čišćenje kanti.

Klej Luis (16) osnovao je preduzeće “Klejs Bin Klining” prije više od godinu dana, a dosad je stekao 70 klijenata, zbog čega je zaposlio i trojicu svojih prijatelja iz razreda. Mladi preduzetnik, kojem je identifikovan autizam kada je imao dvije godine, zaradio je više od 6.000 dolara. Na pitanje o njegovom motivu za posao, inovativni tinejdžer s jugoistoka Brizbejna u Australiji u šali je rekao: “Samo volim da dobijam novac”. Klej svojim klijentima naplaćuje 10 dolara po kanti, i 5 dolara za svaku dodatnu kantu.

Pri pokretanju posla pomogla mu je majka Laura Luis, nakon što nije mogao dobiti nikakav posao koji bi radio poslije škole, i s kojim bi mogao zarađivati džeparac, piše Dejli Mejl. “Klej drugačije govori od drugih ljudi i zbog toga poslodavci imaju nepravedne pretpostavke na temelju prvog utiska”, izjavila je Laura Luis za Dejli Mejl Australija. “Da danas ode na razgovor za posao, garantujem vam da ga ne bi dobio”, rekla je. “Ne znaju da ima dobru radnu etiku, da je odan i jako vrijedan. Kad bi se ljudima dala šansa, poraslo bi im samopouzdanje”, dodaje.

Cilj gospođe Luis za sina je da postane potpuno nezavisan član zajednice, koji se ne mora oslanjati na socijalnu pomoć zbog svog invaliditeta. Klej je odlučio i da pomogne drugim ljudima, te je ponudio čišćenje kanti za smeće u dobrotvorne svrhe. Rastući posao ovog školarca je podstakao njegovu mamu da zbog sve većeg broja klijenata skine aplikaciju za upravljanje njegovim rasporedom.

Zoi Loton, koja je stalna mušterija Klejebog preduzeća, izjavila je da šesnaestogodišnjak svaki put uradi fantastičan posao. “On je svima velika inspiracija, ne samo tinejdžerima, već ljudima poput mene”, rekla je.

Od 70 klijenata u Klejovoj bazi podataka, oko 30 su redovne. Klej nije siguran šta će raditi nakon završetka srednje škole, ali kaže da postoji opcija da proširi svoj posao i na čišćenje dvorišta.

“Ljudi dane provode na poslu i nemaju puno vremena, a kad još imate dijete s invaliditetom, pronalazak nekog poslića poslije škole ne bi smio biti tako težak”, izjavila je Klejeva mama. “Šetanje pasa, zalivanje i košenje travnjaka ili čišćenje bazena su poslovi koje bi svaka zaposlena porodica mogla platiti nekome da ih obavi”, predlaže.

Klej štedi od svoje zarade, jer bi jednoga dana volio da ode u inostranstvo na odmor, pogotovo u Dubaji na Formulu 1.

 

Izvor: CDM portal

 

Da bi osobe s invaliditetom imale povjerenje u institucije mora biti omogućeno i podstaknuto njihovo učešće u procesima donošenja odluka, pristup pravdi i izbornom procesu. To je zaključeno na treningu o pravu na pristup pravdi i građanskoj participaciji koji je juče s osobama s invaliditetom, njihovim porodicama i OOSI organizovalo UMHCG.

Na treningu su učenici imali priliku da saznaju nešto više o pojmu građanske participacije i o učešću OSI u postupcima donošenja odluka i jednakom priznanju pred zakonom. Učesnicima su pojašnjeni pojmovi kao što su: pravna, procesna i poslovna sposobnost, učešće u javnom i političkom životu, (aktivno i pasivno) ostvarivanje biračkog prava, samostalno odlučivanje, podržano odlučivanje (odlučivanje uz podršku) i zamjensko odlučivanje, te pojmovi razumnih i proceduralnih adaptacija.

Nakon diskusije i razmjene iskustva zaključeno je da su osobe s invaliditetom i dalje uskraćene za prave i potpune informacije i često je njihovo učešće u javnom i političkom životu otežano ili ograničeno. U tom smislu još uvijek je nemoguće govoriti o zadovoljavajućem nivou povjerenja u izborni sistem kad sam izborni proces ni dalje nije pristupačan i dostupan osobama s invaliditetom.

Učesnici su prenijeli iskustva o glasanju uz pomoć šablona za glasački listić za osobe djelimičnog ili potpunog oštećenja vida, uz navođenje da je primjena ove odredbe (Zakona o izboru odbornika i poslanika) u praksi doprinijela smanjenju broja apstinenata među osobama s invaliditetom.

Poseban akcenat tokom obuke, stavljen je na diskriminaciju osoba s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom, oduzimanje poslovne sposobnosti, koje je regulisano Zakonom o vanparničnom postupku, kao i na produženo roditeljsko pravo i Porodični zakon. Učesnici su se usaglasili da su odredbe ovih zakona u kontekstu ljudskih prava OSI i njihovog dostojanstva neadekvatne, zastarjele i diskriminatorne, te da ove režime treba zamijeniti na način što će se propisati obaveza podržanog donošenja odluka umjesto zamjenskog odlučivanja.

Osobe s invaliditetom, članovi njihovih porodica, i organizacije koje se bave zastupanjem OSI, upozale su se s pravnim garancijama i mehanizmima ostvarivanja prava pred institucijama ljudskih prava i pravde, uključujući i s oblicima kršenja osnovnih prava i sloboda koje su u suprotnosti s međunarodnim i evropskim standardima. Institut oduzimanja poslovne sposobnosti je jedan od najspornijih instituta u moderno vrijeme i nešto na šta nas međunarodni i evropski propisi obavezuju da promijenimo, uskladimo i definišemo na način koji će omogućiti dostojanstven život i podsticanje i poštovanje individualne autonomije osoba s invaliditetom.

Trenerica na obuci bila je Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom.

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva zainteresovane mlade s invaliditetom uzrasta od 15 do 30 godina da se prijave za učešće u Školi samostalnog života koja će biti održana u periodu 22-25. februara 2019.

Škola će se organizovati u nekom od hotel ana primorju i obuhvatiće sljedeće teme: Lingvistička stigmatizacija, Od sažaljenja i herojstva do jednakosti, Invaliditet kao identitet, Invaliditet i odgovornost, Zakoni kao diskriminatori, Sredstva za samostalnost, Invaliditet u očima medija, Invaliditet i uspjeh, OSI i seksualnost/roditeljstvo i Kreativne osobe s invaliditetom.

Škola se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela, a pratiće je i radionice, prikazivanje filmova, vježbe i rad u grupama.

Namjera je da se kroz Školu samostalnog života mladi s invaliditetom upoznaju s filozofijom samostalnog života, uslugama podrške za život u zajednici, kako definisanim u crnogorskom zakonodavstvu, tako i onim koje prepoznaje međunarodna praksa, principima samostalnog življenja, uticaju porodice, medija i društva na odnos prema invaliditetu i prihvatanje invaliditeta.

Facilitator i treneri će biti osobe s invaliditetom koje su pioniri u promociji filozofije samostalnog življenja u Crnoj Gori.

Škola se sprovodi u okviru projekta Omladinska politika je i moja politika! koji je podržan od strane Ministarstva sporta i mladih kroz Javni konkurs za NVO u 2018.

Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije najkasnije do 8. februara na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Školu o samostalnom životu

Broj mjesta je ograničen. 

Napomena: U slučaju da se za učešće u Školi prijave osobe s invaliditetom koje su se prijavile za učešće u Školi ljudskih prava OSI vremenski okvir predavanja se neće preklapati. Osobe s invaliditetom koje su već jednom učestvovale u Školi samostalnog života koju je UMHCG organizovalo u julu 2016.  u ovoj generaciji Škole nemaju pravo učešća. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje prvu od tri planirane radionice za mlade s invaliditetom o procesima učešća u donošenju odluka i omladinskom aktivizmu u okviru projekta „Omladinska politika je i moja politika!“ podržanog od strane Ministarstva sporta i mladih kroz Javni konkurs za NVO u 2018. Radionica će se održati 30. januara 2019. sa početkom u 12.00 časova u Herceg Novom, u prostorijama NVO „Nova šansa u Novom“. Pozivaju se svi mladi s invaliditetom s teritorije opštine Herceg Novi da se pridruže radionici. 

Namjera je da se u toku radionice mladi s invaliditetom, kroz interaktivni rad, upoznaju s važnostima, i načinima učešća u procesima donošenja odluka, čime se doprinosi povećanju stepena uključenosti u zajednici i društvenom životu.

Cilj radionice jeste da se mladi s invaliditetom detaljnije upoznaju sa svojim pravima i mogućnostima, načinima na koje mogu djelovati u zajednici, učešću u procesima donošenja odluka, kao i da ih podstaknemo da pristupe i djeluju u različitim organizacijama i institucijama koje se bave mladima i osobama s invaliditetom

Treneri na radionici će biti Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom i Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG. 

 

UMHCG će Ministarstvu saobraćaja i pomorstva dostaviti predloge za izmjene i dopune zakonskih i podzakonskih akata u oblasti javnog saobraćaja, a koje su u nadležnosti ovog resora. To je najavljeno na debati o pristupačnosti javnog saobraćaja održanoj u Podgorici, u okviru koje su o svojim iskustvima govorili Milenko Vojičić, koordinator Programa za pristupačnost UMHCG i Ambroz Nikač, izvršni direktor NVU Paraplegičari Crne Gore.

Podsjećajući da su prethodne dvije javne debate održane u Bijelom Polju i Baru te izrađene smjernice o ostvarivanju prava OSI u oblasti javnog saobraćaja, Marina Vujačić, fasilitatorka debate je istakla da su do sada smjernice s portala DisabilityINFO preuzete 472 puta.

Ona je ukazala da procedura za ostvarivanje nekih od prava, ne samo u nadležnosti Ministarstva saobraćaja i pomorstva, već posebno u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva finansija nije definisana, niti je jasna uključujući nedefinisanu nadležnost organa za pojedina prava. Takođe je istakla sporne odredbe u vezi s ostvarivanjem prava na znak pristupačnosti i naljepnicu za vozila pristupačna za OSI.

Vujačić je dodala da su OSI dužne saopštavati probleme, te da su odgovorne za svako ćutanje, ali da bi govorile moraju imati povjerenje u sistem. To povjerenje znači da moraju biti ohrabrene od nadležnih, koji ujedno pozitivno i blagovremeno trebaju odgovoriti na njihove zahtjeve.

 „Nijesam se vozio nijednim sredstvom koje se koristi za  prevoz u javnom saobraćaju. UMHCG ima dva pristupačna kombi vozila, međutim, to nije sredstvo javnog sobraćaja i ono ne može biti na raspolaganju uvijek i svima kojima je potrebno. I ovaj vid usluge nije ni podržan od strane države“, ovako je započeo o svom iskustvu govoriti Milenko Vojičić.

Podsjetio je da je ova oblast regulisana uglavnom anti-diskriminatorskim zakonima, posebno Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom propisuje da sve oblasti života i usluge moraju biti dostupne OSI, nastavio je Vojičić. „Što se tiče sistemskih zakona, Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju i Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putavima ne obezbjeđuju pristupačnost sredstava javnog prevoza.“, dodao je on.

Najmanje sudskih sporova ima u ovoj oblasti i najsporije se mijenja ova oblast u praksi. Sporno je što u zakonskom okviru ne postoji ni rok u kojem prevoznici moraju imati određeni procenat vozila pristupačnih za OSI, niti je pristupačnost uslov za licenciranje pružalaca usluga saobraćaja, iako je to bio moj predlog, dodao je Vojičić. Vrlo je slična situacija u željezničkom i avio saobraćaju.

„Ako je građanin spriječen da obavi svoj posao usljed prepreka,  to je višestruko skuplje od obezbjeđivanja uslova za njegovo ravnopravno i jednako učešće. Diskriminacija koja se svakodnevno trpi, na kraju se prihvati kao nešto normalno. Dužnost je građana da utiču da ova država bolje funkcioniše“, nastavio je Vojičić. On je dodao da moramo djelovati kao građani, tj. zahtijevati da budemo u istom položaju kao i drugi građani jer ćemo u suprotnom biti spriječeni da, zbog barijera, radimo posao koji znamo, obrazujemo se gdje i kako želimo i živimo s kim želimo.“, zaključio je Vojičić.

„Ne koristim javni prevoz jer znam da ću u tom slučaju imati neki problem. Ne osjećam se dobro kada me neko nosi kao džak cementa“, naveo je Ambroz Nikač. On je dodao da i tamo gdje postoji rampa, uglavnom vozači ne znaju kako se ona koristi.

Nikač je naveo da je imao neprijatna iskustva tokom putovanja avionom, te da aerodromsko osoblje postupa s kolicima kao s ostalim prtljagom, neobazrivo. „Kolica se bacaju kao i torbe, tako se polome, jastuče mi je nekoliko puta bilo izbušeno.“ naveo je Nikač.

U 90% slučajeva kada pozove Komunalnu inspekciju niko ne dolazi, nedjeljom ne rade, istakao je Nikač, dodajući da, ipak, svi treba da ih zovu ne samo rijetki.

„Kada je riječ o parking mjestima u Americi postoje dva znaka kojim se označavaju parking mjesta. Jedan znak sadrži linije sa strane (zebre) i one označavaju da su to mjesta za OSI koje koriste kolica, u Podgorici to nije slučaj. Istom znakom obilježavaju se mjesta koja su namijenjena za sve OSI, i često se desi da se neko parkira upravo u dijelu zebre tako da ja i da se parkiram ne bih mogao da izađem iz auta ili uđem unutra zbog mjesta potrebnog za kolica.“, nastavio je Nikač.

Zaposleni na aerodromima su obučeni, posluju po međunarodnim standardima, ali je svakako važno da putnici ukažu na svaku primjedbu, istakla je Biljana Jovanović, savjetnica izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore. Jovanović je dodala da ambo liftovi postoje na aerodromu u Tivtu, dok je planirani i za aerodrom u Podgorici u toku ove godine.

Povezaćemo se sa školskim centrom i vrlo smo spremni uključiti i vas u obuke koje sprovodimo zaposlenima, dodala je Jovanovič.

„Ukoliko ne budete tražili svoja prava ostaćemo na istom jer državni organi i lokalna samouprava će i dalje ponavljati isto, i ništa se neće značajno promijeniti“, istakao je Igor Ivanović, pomoćnik komandira Centra Bezbjednosti Podgorica. On je dodao da je parkiranje u Podgorici, u svakom smislu, problematično za sve građane, nemamo dovoljan broj parking mjesta, a povećava se broj stanovnika, dodao je Ivanović. Ako Podgoricu doživljamo Glavnim gradom svijest se mora promijeniti, zaključio je Ivanović, navodeći da Uprava policije daje punu podršku ovakvim aktivnostima.

Parking servis upravlja parking mjestima, i vrši kontrolu, uz dobru saradnu s Komunalnom policija i Komunalnom inspekcijom. Glavnom gradu nedostaje parking mjesta, istakao je Dražen Vidaković iz Parking servis, dodajući da od 5000 parking mjesta 5% je namijenjeno za OSI, tj. 250 na opštim i posebniom  parkiralištima.

Vidaković je dodao da postoje zloupotrebe od strane porodica OSI (najviše onih koji nemaju naljepnice, ili imaju nepostojeće naljepnice koje nijesu izdate od stane Parking servisa, te da se ovaj problem mora, takođe, riješiti.

 „U javnom saobraćaju nema audio signalizacije, a čak je iu Podgorici ograničen broj zvučnih semafora što otežava korišćenje javnog saobraćaja od strane osoba oštećenog vida.“, istakao je Miloš Spaić u diskusiji. On je dodao da taktilne trake uglavnom ne postoje, a i tamo gdje postoje nijesu na primjer kao u Beogradu i Zagrebu. Takve taktilne trake ja ne mogu adekvatno da koristim.

Ermin Adrović iz Direkcija za sobraćaj je naveo da je ovo pitanje je komplaksno, zahtijeva uključivanje više organa, samim tim treba da se sagleda višestruko. „Ova tema se tiče lokalne samouprave, zato se moje sugestije odnose na to da se obratite Zajednici opština.“, istakao je Adrović, dodajući da pristupačnost treba da se ispoštuje kroz pravnu regulativu, te da se obezbijede niskopodni autobusi“

„Kada je riječ o željezničkom saobraćaju, svjesni smo činjenica da nema pomaka već dvije godine. Istakla bih da ste dobro odradili smjernice. Trenutno radimo na novom Zakonu o bezbjednosti, organizaciji i efikasnosti željezničkog prevoza, te vas ovim putem pozivam da date svoje prijedloge, i komentare na Zakon.“, navela je  Tanja Dašić iz Direktorata za željeznički saobraćaj MSP.

Ove godine je budžetom predviđeno da se izdvoje sredstva za pristupčnost, tj. prilagođavanje staničnih objekata, a planirana je nabavka i tri nova voza u bliskijoj budućnosti, dodala je Dašić.

„Napravljeni su određeni pomaci u pogledu pristupačnosti kada su u pitanju zakonske garancije. Novi zakon definiše posjedovanje licence profesionalnih vozača, što znači da su svi vozači u obavezi da posjeduju licencu, tj. sertifikat, odnosno da prethodno prođu obuku u okviru koje se jedan segment odnosi na obavezu pružanja pomoći osobama s invaliditetom, istakao je Bojan Radoman iz Direktorata za drumski saobraćaj, dodajući spremnost da se neka zakonska rješenja dopune i preciziraju.

„Ukoliko ste spremni da zauzmete naše mjesto ili blokirate naše kretanja, hoćete li da preuzmete i naš invaliditet? A upravo naš invaliditet je vaše auto parkirano na pogrešnom i nedozvoljenom mjestu.“, ovo bih izdvojila iz vašeg lifleta i podstakla sve nas da se zapitamo i zamislimo nad ovim rečenicama istakla je Ivana Vučinić iz Sekretarijata za socijalno staranje.

Javna debata je organizovana u okviru projekta „Ovo su (i) naša mjesta! podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva.

Pripremile: Dragana Sokić i Marina Vujačić


Povezani članci: U Baru održana debata o pristupačnosti javnog saobraćaja

U Bijelom Polju održana debata o pristupačnosti javnog saobraćaja 

 

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje trening/obuku s osobama s invaliditetom, njihovim porodicama i OOSI o pravu na pristup pravdi i građanskoj participaciji.

Obuku organizujemo s ciljem informisanja OSI, njihovih porodica i OOSI o značaju unaprjeđenja njihovih prava, prava na jednak pristup pravdi i jednako priznanje pred zakonom, te podizanju svijesti o učešću OSI u izborima i politici, kao i učešće OSI u političkom i javnom životu. 

Cilj obuke je da se osobe s invaliditetom, članovi njihovih porodica, i organizacije koje se bave zastupanjem OSI, upoznaju s pravnim garancijama i mehanizmima ostvarivanja prava pred institucijama ljudskih prava i pravde, uključujući i s oblicima kršenja osnovnih prava i sloboda koje su u suprotnosti s međunarodnim i evropskim standardima, a o kojima redovno i izvještavaju međunarodne i domaće nevladine organizacije. Teme obuke odnosiće se na pristup pravdi i jednako priznanje lica pred zakonom, odnosno učešće OSI u politici i na izborima.

Obuka je namijenjena za najviše 20 osoba, a održati će se u Podgorici, 29. januara 2019. 

Treneri na obuci će biti: Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, i Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG.

Osnovni cilj projekta „Jednako obrazovanje za sve – Tiće nas se!“ teži doprinijeti boljim uslovima za uključivanje djece s invaliditetom u oblast srednjeg inkluzivnog obrazovanja kroz specifične ciljeve koji se odnose na: povećanje broja djece s invaliditetom u procesu nastave i učenja u oblasti srednjeg obrazovanja, povećanje  nivoa  znanja nastavnog osoblja o pravima djece s invaliditetom u inkluzivnom srednjem obrazovanju i načinima ostvarivanja tih prava, podizanje nivoa informisanosti i svijesti šire društvene zajednice o pravima i potrebama djece s invaliditetom u oblasti srednjeg inkluzivnog obrazovanja.

Aktivnosti projekta uključuju monitoring o pristupačnosti srednjih škola na području Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja, Berana, Bara i Budve, radionice s mladima s invaliditetom o njihovim pravima i servisima podrške, radionice s nastavnim osobljem o pravima djece s invaliditetom u oblasti srednjeg inkluzivnog obrazovanja i načinima ostvarivanja tih prava, izrada priručnika o pristupu djece s invaliditetom u srednjem inkluzivnom obrazovanju u Crnoj Gori, okrugli sto o značaju sticanja visokog obrazovanja za mlade s invaliditetom u Crnoj Gori, dok će se tokom trajanja projekta sprovoditi medijska kampanja za podizanje svijesti.

Projektom će biti obuhvaćena djeca uzrasta od 14 do 18 godina, donosioci odluka na svim nivoima, nastavni kadar i uprava škole u kojima će biti održane radionice. 

Aktivnosti projekta realizuju se u sklopu konkursa “Inkluzija na djelu” za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti insitucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja – podoblast podrška inklutivnom obrazovanju za 2018. 

Realizacija projekta traje  pet mjeseci, a njegova vrijednost je 15.947,38 €.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka projekta                                  

 

 

 

 

 

 

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u okviru projekta: "Ovo su (i) naša mjesta", podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva, organizuje Javnu debatu o značaju pristupačnosti javnog saobraćaja za osobe s invaliditetom (OSI). Treća javna debata će se održati u prostorijama Pravnog fakulteta,  sala br.5,  18. januara s početkom u 11.00 časova.

U okviru Javne debate učesnici će se upoznati i diskutovati o zakonskom okviru i iskustvima iz prakse u vezi s pristupačnošću javnog saobraćaja. Podgoricu smo izabrali zbog želje da iniciramo i pokrenemo važne akcije koje bi Glavni grad, s novom upravom na čelu, trebao preduzeti u narednom periodu u okviru ove teme. Na kraju debate učesnici i predstavnici medija će biti pozvani da zajedno s osobama s invaliditetom prošetaju jednom od odabranih ulica i na taj način simuliraju, odnosno upoznaju se s uslovima u javnom saobraćaju u kojima se kreću i s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikom kretanja.

Fasilitatorka na Javnoj debati će biti: Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, dok će u uvodnom dijelu govoriti Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG, i Ambroz Nikač, predsjednik NVU Paraplegičari Crne Gore.

Pozivaju se mediji da isprate debatu i da svojim prisustvom i izvještavanjem daju dodatan doprinos ovoj temi.

 

 

Evo nekih savjeta koje treba uzeti u obzir prilikom komunikacije s osobama s invaliditetom:

Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći djetetu ili odrasloj osobi s invaliditetom, pitajte ga/je kako mu/joj najbolje možete pomoći. Ne radite to nikada bez pitanja i komunikacije. Ne pretpostavljajte da trebate znati. Tako ćete izbjeći neprijatne situacije. Osobe koje koriste pomagala ili otežano kreću se mogu povrijediti ili uplašiti ako im naglo priđete i/li dodirnete njihovo pomagalo ili njih. 

 

Prilikom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima vještačku ili amputiranu ruku ili s osobom koja ima oštećenje vida (uključujući i potpuno oštećenje). Rukujte se drugom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom, odnosno izgovorite “zdravo” ili “evo ruka” kako bi osoba znala da želite da se rukujete.

 

Obraćajte se direktno osobi s invaliditetom, i ako je u prisustvu roditelja, partnera, pratioca ili prevodioca.

 

Govorite polako i direktno prema osobi koja ima oštećenje sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Kada razgovarate obavezno je gledajte u oči. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku. 

 

Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kojem invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati pogrešnih riječi. 

 

Ako s osobom koja koristi invalidska kolica ili je nižeg rasta duže razgovarate, nastojte sjesti pored nje kako biste se gledali u oči. Osjećaće se prijatnije i steći će više povjerenja.

 

Usredsredite se na osobu koja ima oštećenje govora. Ako niste razumjeli šta je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.

 

Pozdravljajući osobu koja ima oštećenje vida kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku/rame, a najpoželjnije bi bilo lakat. Kada priđete nekom predmetu ili mjestu gdje biste se trebali zaustaviti, ako je uži prolaz recite joj da stane direktno iza vas kako se ne bi povrijedila. Nemojte je naglo čupati. Kada treba da sjedne, stavite njenu ruku na naslon od stolice, kako bi znala gdje treba sjesti. Ne namještajte je vi.

 

Osobe koje istovremeno imaju oštećenje vida i sluha vas mogu razumijeti najbolje dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu. 

 

Lična pitanja o oštećenju ili njegovim uzrocima nemojte postavljati djetetu, odnosno odrasloj osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski. Ako ste prijatelji o tome možete razgovarati.

 

Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine. Ovo uključuje i odgovor na postavljeno pitanje ili i drugu reakciju na Vaš postupak. 

 

Ne hvalite osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadataka, svakodnevnih aktivnosti. Djeci su potrebne pohvale, ali odraslim osobama uglavnom nijesu.

 

Čekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da osoba s invaliditetom odmah dođe na red. Ne blokirajte prolaz/prilaz osobi s invaliditetom. Ne zaustavljajte se naglo ispred nje, posebno ukoliko koristi pomagala za kretanje.

 

Prilikom vožnje u javnim prevoznim sredstvima ponudite svoje sjedište osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona, uz odobrenje osobe s invaliditetom o tome da li joj je pomoć potrebna.

 

Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio ličnog prostora osobe koja ih koristi. 

 

Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu. 

 

Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u saobraćaju susretnete vozilo označeno znakom pristupačnosti, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Ukoliko ste službenik policije ne izbjegavajte da ih zaustavite, i obavite kontrolu kao i sa svakim drugim učesnikom u saobraćaju. Nemojte da se parkirate na mjesta koja su označena za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, a ukoliko vidite nekog da se parkira na obilježeno mjesto, ukažite mu da ne može da se parkira na tom mjestu, ukoliko ne posjeduje naljepnicu.

 

Nemojte da parkirate svoja vozila na mjestima gdje su spušteni ivičnjaci, na trotoarima..., jer ćete onemogućiti nesmetan prolaz osoba s invaliditetom, u obavljanju njihovih svakodnevnih obaveza.

 

Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom žele ravnopravnost. 

  

Ovaj materijal izrađen je u okviru projekta "Korak ka jednakim mogućnostima", koji finansira Gradska Opština Golubovci, kroz Konkurs za raspodjelu sredstava nevladinim organizacijama za 2018, a realizuje ga Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore.

Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost UMHCG.

 

Osnovni cilj projekta Korak bliže pravdi za osobe s invaliditetom je doprinos unapređenju pristupa pravdi osobama s invaliditetom, uz uvažavanje njihovog dostojanstva i integriteta njihove ličnosti.           

Aktivnosti projekta podrazumijevaju pružanje besplatne pravne pomoći za OSI s teritorije cijele Crne Gore svakog radnog dana, potpisivanje Memoranduma o saradnji između Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Udruženja za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje (UPOSIBP) na jednoj strani i institucija pravde na drugoj strani (Ministarstvo pravde, Advokatska komora, Vrhovni sud Crne Gore); obuka s osobama s invaliditetom i njihovim porodicama o pravu na pristup pravdi i jednako priznanje pred zakonom, trening s advokatima i sudijama o institutu besplatne pravne pomoći i načinima komunikacije s OSI/uključujući i obezbjeđivanje razumnih i proceduralnih adaptacija, obuka zaposlenih u institucijama pravde (Ministarstvo pravde, notari, i drugo administrativno osoblje) o ljudskim pravima OSI i načinima obezbjeđivanja razumnih i proceduralnih adaptacija; medijska kampanja u okviru koje će biti izrađen i Vodič za besplatnu pravnu pomoć OSI i realizovana konferencija o pristupu pravdi za OSI.

Direktna ciljna grupa ovog projekta su osobe s invaliditetom, članovi njihovih porodica, zaposleni u insitucijama pravde: sudije, advokati, PR i kontakt osobe, odnosno predstavnici institucija koji u svojim referatima imaju rad s građanima, uključujući i one s invaliditetom. Sve aktivnosti će obuhvatiti ciljnu grupu i sa sjevera Crne Gore. Dodatno i posebno opravdan segment predstavlja i činjenica da je partner na ovom projektu Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje (UPOSIBP), organizacija čije je sjedište u Bijelom Polju, a koja će predstavljati kontakt tačku sa ciljnom grupom iz svih opština sa sjevera.

Aktivnosti projekta realizuju se u sklopu konkursa za NVO raspisanog od strane Ministarstva pravde „Pravdom ka jednakosti“ za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija u oblasti unapređenja i jačanja vladavine prava u Crnoj Gori u 2018., kako bi se doprinijelo realizaciji prioriteta utvrđenih: Strategijom reforme pravosuđa 2014-2018, Akcionim planom za implementaciju Strategije reforme pravosuđa 2016-2018 i Akcionim planom za poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava u 7 prioritetnih oblasti.

Realizacija projekta traje osam mjeseci, a odobrena sredstva za realizaciju za obje partnerske organizacije i njihove aktivnosti iznose 15,710.10 €.

 

Pripremila: Dragana Sokić, programska asistentkinja 

                                                                                     

 

Strana 9 od 30

Back to top