Marina

Marina

utorak, 11 septembar 2018 10:46

Invaliditet kao pogled iz drugačijeg ugla

Milica Janković piše od svoje jedanaeste godine: od dnevnika, preko pjesama, kratkih priča, do kolumni, tutorijala i satiričnih tekstova. Autorka je bloga “Balkanski mali dnevnik slepih i slabovidih”. Posvećena je zastupanju socijalne pravde, ukidanju predrasuda i demistifikaciji takozvanih tabu tema.

Na koje sve načine je sticanje invaliditeta uticalo na tvoju sliku o sebi?

– Nisam nikada razmišljala u tom pravcu, zapravo, ne tako da je samo invaliditet uticao na moju sliku o sebi. Mislim da mi je on donio novo iskustvo, novu perspektivu i zrelost. Shvatila sam da čovjek može na kraju da se nosi i s ošzećenjem vida. Sliku o meni stvaraju doživljaji, radovi i okolnosti. Za mene je invaliditet druga perspektiva. Pogled iz novog ugla, kako god to zvučalo.

Jesi li članica nekog udruženja i kakav je tvoj generalni stav o udruženjima osoba s invaliditetom u Srbiji?

– Nisam članica za sad. Ne bih da generalizujem, ali mislim da se uvijek može raditi više, posvećenije, inkluzivnije, naprednije i bolje.

Da li si čitala Milicu Janković, našu književnicu rođenu krajem 19. vijeka u Požarevcu? Ako ne ona, ko su za tebe najvažniji književni uticaji?

– Jaoj, nisam! Zapravo, nikako nisam uspjela da nađem njena djela u elektronskoj formi, ali nadam se da ću jednom imati dovoljno vremena i živaca da skeniram sama ili da dam nekome da mi skenira nešto njeno. Voljela bih, svakako, malo da uporedim radove, da pročešljam i vidim njen stil… Knjige, kao i ljudi, na mene ostavljaju jak utisak. Od uspješnih i dobrih ljudi naučiš kako bi trebalo da se ponašaš u nekim situacijama, a od loših i neuspešnih kako da se ne ponašaš. Mislim da je s knjigama  slično. U raznim periodima života su me inspirisale i motivisale različite knjige nekih potpuno različitih autora. Ne volim čak ni da dijelim knjige po žanrovima, zato što mislim da svaka dobra tragedija ima u sebi i nešto što je komedija. Nikada nisam imala idole i kopirala druge ljude. Samo sam od iskusnijih upijala znanje, onoliko koliko sam uspjela.

Koja je svrha proze, u doba kada gotovo svako može da piše i objavljuje?

– Zanimljivo pitanje… Svako može da piše i objavljuje, ali ne može svako da stvori dobru, kvalitetnu i sadržajno bogatu priču koja ima svoju čitljivu, ali i skrivenu poruku. Svrha proze je u tome, a internet samo nudi mogućnosti svima.

Možeš li da zamisliš život bez pisanja? Šta pokreće tu tvoju potrebu?

– Definitivno ne bih mogla da zamislim svoj život bez pisanja iako imam periode u kojima ne pišem zato što nemam inspiracije ili vremena. Potrebu za pisanjem kod mene pokreće sve i svašta. Želim kroz priče da približim ljudima neka svoja iskustva i neke svoje stavove. Želim da objasnim kako vidim određene likove i situacije. Potrebu pokreće ono što se u glavi razvije.

 

Kako je nastao Balkanski mali dnevnik slepih i slabovidih?

– Htjela sam da doprinesem razumijevanju među ljudima s oštećenjem vida bez oštećenja. Mislim da tu još uvijek postoji jedan veliki jaz, manjak znanja, a samim tim i manjak razumijevanja. Zapitala sam se:  – Kako ti, Milice, možeš da utičeš na to? S druge strane, uopšte mi se nije svidjelo kako su osobe s oštećejem vida predstavljene u domaćim medijima. Tako je, zapravo, nastao blog.

 Odakle baš taj naziv?

– Cilj mi je bio da na tom blogu, na neki način, okupim region. Želim da uspostavim saradnju sa svim ljudima iz ovih krajeva koji to zaslužuju. Opet, znala sam da neću da se ograničavam samo, recimo, na pisanje o pravima ili o sportu. Takođe, pretpostavila sam da objave neće ići svakog dana, pa je zato Balkanski mali dnevnik slepih i slabovidih. U mali dnevnik se ne piše često, već samo kad ima šta da se kaže i ko da kaže da se ne bi uzalud potrošile stranice.

Kom čitalaštvu je blog namenjen?

– Vulgaran i nerazuman nije, tako da je Mali dnevnik namenjen svima koji žele da ga čitaju.

Da li uspijevaš da ispratiš uticaj tekstova na zajednicu? Šta je drugačije prije i nakon čitanja tvog bloga?

– Uspijevam malo. Često mi se ljudi jave u inboks napisavši da im je blog razbio neke predrasude ili pojasnio, recimo, kako osobe s oštećenjem vida koriste moderne tehnologije, koje aplikacije postoje i čemu služe… 

Depresija je, takođe, jedna od tvojih tema (kako u pisanju, tako i u životu). Šta si naučila iz iskustva depresije i koji su tvoji načini da izađeš iz tog stanja?

– O mojim stavovima prema depresiji govore mnogi tekstovi koje sam napisala i javno objavila. Razmišljala sam kako o kolektivnoj depresiji i krivici, tako i o pojedinačnoj. Depresija je širok pojam koji otvara mnoga vrata. Mislim da svaki čovjek doživi depresiju bar jednom u životu. Takav je svijet, prebrz, nekad okrutan i pun nerazumevanja, a nekad najlepša livada na sred šume puna mirisnog cvijeća, ptica i zrelih plodova. Trebalo bi se samo isključiti s okrutnog autoputa na kojem svako gleda ispred svog volana i stiže se do te livade.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Preuzeto s portala http://portaloinvalidnosti.net/2018/09/milica-jankovic-ne-bih-mogla-da-zamislim-svoj-zivot-bez-pisanja-intervju/

Golbal reprezentacija Crne Gore, u okviru priprema za Evropsko prvenstvo B divizije u poljskom Horozovu, odigraće u Sarajevu tri kontrolna meča sa Bosnom i Hercegovinom.

Kako se navodi, crnogorski golbalisti su za vikend u Sarajevu odradili zajedničke pripreme.

Šampionat u Horozovu je planiran za period 25. do 30. septembra.

"Reprezentacija je u samom finišu priprema. Završnu fazu odradićemo od 13. do 20. septembra na Žabljaku. Raduje što je ekipa konačno u kompletnom sastavu nakon sezone u kojoj smo imali puno povrijeđenih igrača i što će za Poljsku svi biti spremni", kazao je selektor Nikola Čurović, i naglasio da ekipa na EP putuje 22. septembra.

Crnogorski golbalisti igraće u grupi A sa reprezentacijama Ukrajine, Mađarske, Izraela i Grčke.

U grupi B rivali su Španija, Portugal, Velika Britanija, Slovenija i domaćin Poljska.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

 

 

petak, 07 septembar 2018 20:56

Dječak koji se ne uklapa u zakone medicine!

Milan Šarić iz Banja Luke, se od trećeg mjeseca života 24 časa dnevno nalazi na respiratoru za disanje, neophodnim za život. Milan je u tom periodu s roditeljima poslat u Beograd, kako bi mu ljekari pokušali ustanoviti dijagnozu. Kada se sa sedam mjeseci vratio kući, imao je četiri kilograma, a rođen je s tri i po.

“U prvih pet, šest mjeseci, svaki dan mu je uspostavljana nova dijagnoza. On konkretno ni danas nema dijagnozu. Ona se vodi kao Myopathia congenita, tj. rano oboljenje mišića, odmah po rođenju”, pojašnjava Milanova majka Vera, navodeći da su samo dobili pojašnjenje da je Milanovo oštećenje genetski uslovljeno.

Milan konstantno koristi invazivnu  mehaničku ventilaciju u kućnim uslovima, i jedinstven je slučaj u Republici Srpskoj.

“Kad smo pošli kući prvi put iz Beograda, poslali su nas s deset katetera, što je bilo dovoljno za jedan dan, i rekli da dođemo na kontrolu za tri mjeseca. On je za ta tri mjeseca napredovao, bili smo s njim 24 sata dnevno, i samo smo pričali, čitali knjige. Doktori nisu mogli da vjeruju da je to isto dijete koje su poslali kući. Znači, treba truda, rada i borbe, ali je moguće” i nije nikakvo "Božije čudo" prisjeća se Milanov otac Simo, i dodaje kako su doktori u toj nevjerici jednostavno željeli da svi vide da djeca koja koriste respirator nisu osuđena na propast.

Prisjećaju se Šarići kako su tada vjerovali da više neće koristiti aparat za disanje, ali to se nije desilo.

Na djecu s ovom vrstom oštećenja mnogo utiče okruženje, oni trebaju nešto da ih stimuliše. Sve to, međutim, nije bilo lako na početku, kada je Milanovo stanje bilo nepoznanica, ne samo njegovim roditeljima, već i ljekarima.

“Ja više i ne mogu da se sjetim koliko je on imao upala pluća, a sve te upale su se desile, da tako kažem, naivno. Zato što se njemu upala pluća desi od grla. Kad god smo primijetili da nešto nije u redu, u bolnici ga poslušaju, pluća mu budu čista i oni nas pošalju kući. To se za 24 ili 48 sati razbukti i spusti se na pluća. Ali, i mi i ljekari smo trebali vremena da se sa svim tim upoznamo, jednostavno to sve nije bilo lako prepoznati ni nama ni njima na početku, a sad znamo, čim nam je nešto sumnjivo, radimo CRP, briseve, da se to što prije presječe”, objašnjava Vera.

Milan u grkljanu ima izrasline, koje su hirurzi u Beogradu tri puta pokušali da odstrane, ali se svaki put vratila. Kad bi izrasline bile trajno uklonjene, Milanovi roditelji vjeruju da bi on tada bio u stanju da tokom dana bude na aparatu, a noću da koristi masku. Prognoze ljekara nijesu bile nimalo optimistične, ali njegovo roditelji vjeruju da bi on određeni dio vremena mogao samostalno da diše.

“Nakon druge operacije grkljana, kad mu nije mogao prolaziti sekret dolje u pluća, on je četiri sata disao bez aparata. Mi čekamo od 2013. odgovor iz inostranstva, da tamo ode na operaciju, gdje bi stručnjaci pokušali da mu očiste grkljan jer tu kao da postoji fizička prepreka, i onda da idemo na skidanje aparata”, kaže Simo.

Milan, u međuvremenu, očito ni sam nije želio da bude dijete koje “nešto ne može”, pa je bez obzira što su mu glasne žice obrasle, progovorio.

“On je shvatio kako funkcioniše respirator, kako da vazduh odozdo usmjeri na glasnice da bi mogao da govori", kazala je Milanova majka. 

Zbog nemogućnosti gutanja, Milan se hrani preko PEG-a (perkutana endoskopska gastrostoma, odnosno poseban kateter kroz mali rez na trbušnoj stijenci). Cijela porodica, roditelji i dvije starije sestre su posvećene njegovim svakodnevnim potrebama. Majka je svih ovih godina na bolovanju, kako bi mogla da mu asistira.

“Kao što su nama jednom doktori rekli – u medicina dva i dva nisu uvijek četiri. Bilo nam je veoma teško kada su Milanu identifikovali dijagnozu, ali možda nam je baš sve to dalo toliko snage i volje da naš Milanče krene u školu. Moguće je da nas je sve to ponukalo da probamo sve što je u našoj moći”, kaže Simo.

Da, Milan je prošle godine krenuo u redovnu školu, a tokom nastave je s njim asistent u nastavi. Recitovao je i na priredbi povodom školske slave. Djeca iz odjeljenja ga obožavaju jer i on sam, kako kažu njegovi mama i tata, nikada neće reći da je "bolestan" i da se razlikuje od svojih vršnjaka. On, jednostavno, vjeruje da može ili će moći sve.

“Taj momenat kada sam ga vidjela na školskoj fotografiji… Mislila sam da to nikad neću dočekati! Onda znate koliko sam u tom trenu bila srećna i ponosna. Ne na nas, već na njega, šta je sve pregurao i dokle je stigao", objasnjava Vera.

 

Pripremile: Nada Bošković i Anđela Miličić

Izvor: Magazin Lola

 

 

 

Mobilna aplikacija ,,Zaposliosi“, čiji je cilj povećanje zapošljavanja osoba s invaliditetom, dostupna je za androd i iOS operativnim sistemima. Aplikacija je kreirana u okviru projekta „Mobilne aplikacije za zaposliosi.me“, i prati sadržaj portala zaposliosi.me, prvog portala u Crnoj Gori koji ima za cilj zapošljavanje osoba s invaliditetom. Izradu aplikacije omogućila je Telenor fondacija, u okviru konkursa za podršku društveno odgovornim projektima.

 

Na portalu i aplikaciji mogu se pronaći biografije osoba s invaliditetom, video-prezentacije putem kojih se predstavlaju nezaposlene osobe s invaliditetom, kao i slobodna radna mjesta koja oglašavaju poslodavci. 

 

Osim mogućnosti da se nezaposlene osobe s invaliditetom upoznaju sa svojim pravima iz oblasti zapošljavanja, portal i aplikacija nude mogućnost efikasnog i profesionalnog povezivanja poslodavaca i nezaposlenih osoba s invaliditetom. Korisnici imaju mogućnost pristupa velikom broju relevantnih i važećih pravnih dokumenata, kao i različitim vrstama obrazaca – formulara koji se odnose na podsticajne mjere i benefite prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Portal sadrži i blog, putem kojeg osobe s invaliditetom imaju priliku da podijele dobre i manje dobre prakse na koje nailaze tokom sticanja radnih iskustava. Jedan od ciljeva kreiranja portala i aplikacije jeste da se ublaže i postepeno iščeznu brojne predrasude i nevjerica poslodavaca u odnosu na osobe s invaliditetom, njihove mogućnosti i radne kvalifikacije.

Izvor: Saopštenje za javnost SSCG

 

četvrtak, 06 septembar 2018 20:05

Aleksndra Kutas: „Sama sam sebi konkurencija“

Aleksandra Kutas rođena je u ukrajinskom gradu Dnjepar 1993. Još kao srednjoškolka počela je da se bavi novinarstvom i da se pojavljuje na televiziji. Školovanje je nastavila na studijama psihologije. Za svijet mode zainteresovala se prije šest godina, kada joj je u kafiću neočekivano prišla fotografkinja i ponudila joj foto sesiju. Radila je s različitim brendovima, fotografima i magazinima, ali neke modne agencije i dalje joj govore:

“Veoma si lijepa i dopadaju nam se tvoje fotografije, ali nažalost, ne mislimo da je tržište spremno za manekenke s invaliditetom.“

O svojim počečima Aleksandra kaže: “Nisam razmišljala da bi to mogla da mi bude profesija jer nije bilo modela koji koriste kolica u vrijeme kada sam počinjala. Vjerujem da svijet postaje spreman za to.”

Modna fotografija je za Aleksandru mogućnost da promijeni percepciju drugih o osobama s invaliditetom. Prikazujući konvencionalnu ljepotu, nada se da će podstaći prevazilaženje stereotipa. Biti model je mogućnost za istraživanje različitih strana sebe.

“Moda nije samo pitanje lijepe ojdeće, već odraz društva u kome živimo.” 

 Aleksandra  ujedno radi i kao savjetnica za pristupačnost u svom rodnom gradu, gde su rampe i liftovi za osobe s invaliditetom rijetka pojava. Ustanovila je nekoliko prioriteta: podsticaj preduzećima da povećaju pristupačnost, onlajn mapa (ne)pristupačnosti koja će identifikovati područja na kojima je najveća potreba za adaptacijom, treninzi i edukacije o tim temama.

“Uvijek sam željela dvije stvari: prvo, da budem srećna i drugo, da uradim najbolje što mogu s onim što imam. Drugi modeli se upinju da budu neobični. Što se mene tiče, samo treba da budem ono što jesam jer to je već neobično. Sama sam sebi konkurencija.”

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portaloinvalidnosti 

Deveto izdanje Beogradskog internacionalnog filmskog festivala osoba s invaliditetom – Bosifest održaće se, u organizaciji Hendi centra Koloseum, u beogradskom Sava centru od 10. do 12. oktobra pod sloganom „RAMPA!“

Bosifest je program posvećen temama života osoba s invaliditetom, a filmovi koji se prikazuju relevantna su i zapažena ostvarenja dokumentarnog žanra.

Misija Bosifesta je da ukaže na stvaralački rad i mogućnosti učesnika na javnoj kulturnoj sceni i širenje poruke da bi osobe s invaliditetom trebalo da imaju ista prava i obaveze kao i drugi građani. Na taj način, ovaj festival daje snažan podsticaj donošenju mjera za ravnopravno učešće i integrisanje osoba s invaliditetom u društvo.

Suštinski pokazatelj da postoji prostor za ovakav festival u Srbiji jeste upravo veliko interesovanje za učešće u programima Bosifesta. Ovaj festival pridružuje se svjetskim festivalima, koji se duži niz godina bave filmovima o osobama s invaliditetom, kao i filmovima čiji su autori osobe s invaliditetom. Mreža tih festivala pruža autorima izlazak na svjetsko tržište, ali i mogućnost da predstave nove, inovativne filmove koji se bave tematikom u vezi sa životom osoba s invaliditetom.

O izazovim s kojima su se kao organizatori susreli Darko Ivić, direktor Bosifesta, kaže:  BOSIFEST je postao ozbiljan Festival i zato je potrebna i ozbiljna organizacija. Da bismo to postigli potebna je veća podrška institucija, društveno odgovornih organizacija, sponzora, volontera… Ovo je deveta godina kako organizujemo Festival, dakle, prikazujemo dokumentarne filmove na temu života i rada osoba s invaliditetom s ciljem da komuniciraju s publikom, kako bismo podstakli promjene u komunikaciji, prihvatanju različitosti i rušenju postojećih predrasuda – to je naš najveći izazov. Imamo podršku od strane Minitarstva za rad, zapošljavanje boračka i socijalna pitanja – sektor za zaštitu osoba s invaliditetom, Ministarstva kulture i informisanja i Sekretarijata za kulturu Grada Beograda. Nažalost, iako je naš Festival po organizaciji i kvalitetu dokumentarnih filmova ravan drugim Festivalima, zbog neznanja ili nezainteresovanosti nemamo odgovarajuću podršku“.

Takođe, navodi da Festival uživa značajan ugled u svijetu: „Tačno je da se o našem Festivalu mnogo više govori u inostranstvu nego kod nas, vjerovatno zbog slabog interesovanja medija za tematiku filmova koji se prikazuju. Ove godine prijavljeno je čak 250 filmova iz različitih zemalja Evrope, Amerike, zatim Australije, Rusije…

Goran Radovanović je selektor BOSIFEST-a već drugi put i to s razlogom jer pored toga što ima osjećaj za dirljive priče u izboru filmova ne odstupa od kvaliteta režije, scenarija i vizuelnog doživljaja“.

„Ovo je festival na kome ćete vidjeti kako se iz nekada nemogućih okolnosti  slavi život. Ovo su filmovi o ljudima i za ljude“, istakao je on.

Publika će ove godine po izboru reditelja Gorana Radovanovića moći da vidi 15 dokumentarnih filmova od kojih će 10 biti prikazano u takmičarskom, a 5 u revijalnom dijelu programa.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.pressserbia.com

 

sreda, 05 septembar 2018 11:32

VLADA IGNORIŠE KOMUNIKACIJU S NVO

 

Koalicija Saradnjom do cilja, koju čini 100 NVOuputila je dopis predsjedniku Vlade, s pozivom da Ministarstvo finansija i Vlada Crne Gore izvrše svoje zakonske obaveze i donesu Uredbu o kofinansiranju projekata EU za domaće nevladine organizacije. Nakon više od mjesec dana, Koalicija nije dobila nikakvu povratnu informaciju, što potvrđuje negativan odnos Vlade prema NVO, koji kulminira u tekućoj godini. 

Osim što ne izvršava zakonske obaveze u odnosu na NVO i otežava rad velikog broja organizacija, potpunim ignorisanjem zahtjeva i dopisa Vlada otvoreno pokazuje netrepeljivost prema nevladinom sektoru.

 

Nacrt ove Uredbe  bio je na javnoj raspravi još u julu 2017, te je nakon više od godinu dana jasno da nema nijednog, osim očigledno političkog razloga, da se njeno donošenje ovoliko odlaže.

 

Svi projekti koji su podržani u Crnoj Gori na konkursima za NVO od strane EU, i za koje je potrebno kofinansiranje, odnose se na rješavanje ključnih pitanja iz oblasti vladavine prava i ljudskih prava u Crnoj Gori, što su, barem deklarativno, prioriteti Vlade. Da je to zaista tako, Vlada bi blagovremeno donijela Uredbu o kofinansiranju i omogućila nesmetanu realizaciju projekata NVO. Očigledno je da su vladavina prava i ljudska prava za Vladu priorieti  samo ako se njima bavi isključivo javna uprava. Izbjegavanje donošenja Uredbe direktno ukazuje na pokušaj isključivanja bilo kojeg drugog aktera, a posebno  NVO  da se neometano bavi ovim temama.

 

O značaju reformi u ovim oblastima detaljno se odredila i Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru, u kojem su jasno izražena očekivanja za konkretnim rezultatima u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava.

 

S obzirom na to da je riječ o projektima EU, Koalicija NVO saradnjom do cilja obavijestila je Delegaciju Evropske unije u Crnoj Gori o ovom problemu, izražavajući, kao i ovim putem, jasno očekivanje da Vlada u hitnom postupku donese pomenutu Uredbu. 

U suprotnom, nećemo imati dilemu da je ovo još jedan od načina ugrožavanja rada i djelovanja NVO u državi.

 

Saopštenje za javnost Koalicije saradnjom do cilja

 

 

Ministar sporta Nikola Janović priredio je u Vili ,,Gorica” zajednički prijem u čast paraolimpijke Marijane Goranović i mladih vaterpolo reprezentativaca Crne Gore, koji su na nedavnim Evropskim prvenstvima u Berlinu, odnosno Minsku, osvojili srebrne medalje.

Tom prilikom Janović je saopštio da će Ministarstvo sporta vicešampionku Goranović, nagraditi premijom od 20 hiljada eura, a shodno novom zakonu prvi put premiju vrijednosti 10 hiljada eura dobija i njen glavni trener.

Vlada Crne Gore, naveo je ministar Janović, posebno želi da afirmiše mlade sportiste, pa će juniori dobiti status perspektivnih sportista, a samim tim i jednogodišnje stipendije.

,,Vi ste ponos Crne Gore, vi ste rođeni da pobjeđujete i da nas učite da su granice tamo gdje ih sami sebi postavimo. Marijana je to učinila i na ovom Evropskom prvenstvu, gdje je u jakoj konkurenciji odbranila svoje srebro sa prošlog prvenstva Evrope.

Mladi vaterpolisti su s druge strane u žestokoj konkurenciji evropskih vaterpolo sila, takođe, izvojevali još jednu medalju za Crnu Goru. Odvažno ste i dostojanstveno predstavili našu državu pred očima Evrope”- poručio je ministar sporta obraćajući se mladim vicešampionima.

Izvor. FB stranica Ministarstva sporta

 

utorak, 04 septembar 2018 20:54

Srbija: Održane 26. sportske igre u Boru

Savez paraplegičara i kvadriplegičara Srbije organizovao je 26. SENI Republičke sportske igre u Boru od 31. avgusta do 1. septembra. Na sportskim igrama su učestvovali takmičari iz: Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Sportisti su se nadmetali u streljaštvu, stonom-tenisu, pikadu, šahu, bacanju kugle, koplja, diska i čunja.

Reprezentacija Crne Gore je ostvarila odlične rezultate. Senad Husović je osvojio prvo mjesto u tri discipline: kugla, koplje i pikado i treće mjesto u bacanju diska, a Nedžad Pepić je osvojio treće mjesto u bacanju koplja i diska.
Naši predstavnici su ekipno osvojili prvo mjesto u pikadu.

Pripremila: Anđela  Miličić

Izvor: Fejsbuk stranica Saveza Udruženja paraplegičara Crne Gore

 

Fejsbuk, kao najrasprostranjenija društvena mreža, ima široku i raznovrsnu publiku. Kontroverzna politika ove kompanije ukazuje na to da naši izbori nisu u potpunosti naši, već da prikaz informacija zavisi od algoritamske procjene interesovanja svakog od korisnika. Ukrštajući ovaj podatak s činjenicom da na Fejsbuku postoje mnogobrojne stranice koje šire netačne informacije i manipulišu ostjeljivim temama, javila se potreba za analizom sadržaja koji pozivajući na empatiju dovode čitaoce u zabludu. Iako nije riječ o previše komplikovanim strategijama manipulacije, uspjeh je obezbeđen osjetljivošću odabranih tema.

Ovom prilikom FejkNjuz /fakenews.rs/ je analizirao pet Fejsbuk stranica: Ja sam original a ti samo kopijaJa nisam normalna vi niste normalne A zajedno smo Boze sacuvajNe sudi mi po izgledu jer ne znaš šta nosim na srcuJedan je zivot i Zanimljivosti .

 

Lažne informacije

Sadržaji koji se postavljaju na ovakvim stranicama sastoje se od slike i kratkog opisa. Iako slike uglavnom nisu izmijenjene, već samo preuzete sa drugih sajtova, pri čemu se ne navodi izvor, većina ovakvih sadržaja ima manipulativni ili izmišljeni opis. Veoma kratkom pretragom izvora fotografija može se utvrditi da su opisi potpuno netačni.

Koji je cilj netačnih informacija?

Iako su na slikama prikazani sadržaji koji sami po sebi ostavljaju jak utisak, opis uglavnom služi kako bi dodatno pojačao emociju (pozitivnu, ali i negativnu).

Prikaz djevojčice kako traži podršku dok se bori sa bolešću predstavlja klasičan primjer kreiranja postova s lažnim informacijama. Riječ je, ipak, o zdravoj djevojčici koja je donirala svoju kosu za izradu perika za djecu obolelu od raka, što se jednostavnom pretragom moglo ustanoviti.

Sadržaj opisa

Opisi iznad slika svojim sadržajem otvoreno pozivaju na reakciju. Naredni primjeri, koji potiču s jedne od analiziranih stranica, Ne sudi mi po izgledu jer ne znaš šta nosim na srcu, ilustrativno sažimaju različite modele manipulacija:

Danas joj je rođendan, puni 30 godina … Jako je dobra i hrabra cura i zaslužuje sve naše čestitke!”

Molimo vas nemojte ovo ignorirati, Facebook je spreman platit za svaki lajk 1 €, za svaki komentar 2 € i za svaki Share 5 € Bože pomozi njoj i njima da izdrze to. daj im snage Bože! <3

Niko nije pored mene, jer imam rak.

Budite mi vi podrska i molite se za mene da ozdravim..
Ako vjerujete svi u snagu molitve i moj oporavak ostavite molitvu i amin u komentaru. Nemojte me ignorirati.

Ko nam može i želi od Vas poželjeti ,,sretan brak,, i sa nama nazdraviti za ,,,našu sreću,,,
Znamo da niko neće nama čestitati i podijeliti na svoj zid, jer imamo Daunov sindrom. Natalija i Mario..

Nedostatak maštovitosti može se uočiti već posle nekoliko slika, s obzirom na to da se radi o tipskim statusima, koji su isti iznad većine slika, a mijenjaju se samo povodi – rođendan, rođenje djeteta, podrška za ozdravljenje, nasilje nad djecom, podrška osobama s invaliditetom i tome slično. Pored toga što se manipulacijom pokušava izazvati sažaljenje, štetan je i kontekst koji se učitava ovakvim porukama. Pažnja se skreće s realnih problema i pronalazaka adekvatnih odgovora, a od ljudi se traži imaginarna podrška. Društvene mreže zaista mogu biti katalizator velikih inicijativa i pomoć u realizaciji plemenitih ideja, međutim, u ovom slučaju se radi o njegovanju praznih poruka podrške, s vrlo često uvredljivim sadržajem po osobe koje su zaista na slikama.

Klikom na link možete vidjeti sliku čiji je opis poređan redosledom u nastavku ispod. 

Primjer 1: Ne sudi mi po izgledu 

Primjer 2: Dječak sa buloznom epidermolizom

Primjer 3: Podijelite ako se ne stidite

Primjer 4: Poslednji dan "hemoterapije"

Primjer 5: Semantičke nijanse

 1.

Djevojka koja na stranici „Ne sudi mi po izgledu“ navodno moli za lajk i kompliment zapravo je akrobatkinja Dženifer Briker, o kojoj je, među ostalima, izvještavao BBC.

2.

Ova slika oboljelog dječaka najprije je bila zloupotrebljavana i pogrešno interpretirana na Tviteru, gde je uz lažni opis prikupila desetine hiljada lajkova i ritvitova. Portal Snopes utvrdio je da je riječ o dječaku iz Brazila koji je obolio od rijetkog kožnog oboljenja zvanog bulozna epidermoliza.

3.

Žena sa slike zove se Džema Flanagan i njen invaliditet nije nastao u saobraćajnoj nesreći, već kao posledica bolesti. Džema je manekenka koja na revijama nastupa u kolicima, a o njoj je 2015. godine izvještavao i BBC.

4.

Na slici je zapravo Džesika Von, koja ne ide na hemoterapiju, kako tvrdi stranica „Ja sam original, a ti samo kopija“, već je 2014. preživjela napad ajkule, o čemu je pisao NBC News.

5.

Brazilska manekenka s invaliditetom Paola Antonini predstavljena je na stranici „Ja sam original, a ti samo kopija“ kao Ana koja objašnjava razliku između izraza „invalid“ i „bogalj“.

 

Reakcije i komentari pratilaca stranice

Postovi na ovim stranicama imaju između nekoliko stotina i nekoliko hiljada reakcija i na desetine komentara. Komentari sadrže poruke podrške ili čestitke osobi ili osobama sa slike, u zavisnosti od sadržaja posta. Ono što vidno nedostaje u (odobrenim, tj. vidljivim) komentarima jeste potreba za bilo kakvom aktivnijom angažovanošću ili podrškom za rješavanje problema. 

 

Na ovoj slici (link) se zapravo nalazi Tamara Mena, motivaciona govornica i model, koja zaista jeste imala saobraćajnu nesreću, u kojoj je njen tadašnji momak izgubio život, a ona je bila teško povrijeđena. Manipulativnim narativom prouzrokovan je gnijev pratilaca, koji su osjetili potrebu da reaguju dajući podršku djevojci sa slike i osuđujući njenog momka. Iako su male šanse da porodica nastradalog momka ikada vidi ove Fejsbuk postove, neetičnost postupka administratora je evidentna.

Kada se na jednom mjestu pronađe toliko lažnih informacija i manipulativnog sadržaja očekivano je postaviti pitanje interesa administratora ovakvih stranica. Pojava kreiranja sadržaja ovog tipa na društvenim mrežama je svetski poznat fenomen. Čak i Fejsbuk sam prepoznaje ovu pojavu i zabranjuje je u svojim uslovima korišćenja.

Obezbijediti stranici veći broj interakcija s publikom znači obezbediti joj veći rič (domet). Stranice ovog tipa obično služe kao farme lajkova, što znači da određenim sadržajem prvenstveno teže da prikupe što veću publiku, da bi nakon dovoljnog broja pratilaca počeli da kače manje atraktivan sadržaj, najčešće neku vrstu reklama ili direktne prodaje. Iako za vrijme ovog istraživanja nijedna praćena stranica nije promijenila vrstu sadržaja koji se postavlja, očekivano je da će se to u jednom trenutku desiti. Sve i da ne dođe do ostvarenja takve svrhe, sama priroda ovih stranica, kakva trenutno jeste, predstavlja očigledan primjer manipulacije osjećanjima ljudi.

 

Primjer 6: Molba iz Kalifornije

Primjer 7: "Jelenin" zaboravljeni rođendan

Primjer 8: Mogu li ovdje imati vaše čestitke?

Primjer 9: Nemojte nas ignorisati 

Primjer 10: ja sam original, a ti samo kopija 

 6.

Na slici je Čelsi Raš iz Kalifornije koja jeste doživela saobraćajnu nesreću, ali je nije ostavio muž, niti preko stranice „Zanimljivosti“ moli čitaoce za „share“.

7.

Helen Golsvordi iz Istlija u Engleskoj preživjela je kao tinejdžerka pokušaj samoubistva. Za Dejli star je 2014. pričala o tome kako joj je uloga majke promijenila način razmišljanja, a stranica sa slike predstavila ju je kao Jelenu kojoj niko nije čestitao rođendan.

8.

Na slici je glumica Keli Mari Stjuart, koja se proslavila ulogom u seriji „Hollyoaks“ britanskog Kanala 4. Na stranici „Ja nisam normalna...“ predstavljena je kao slavljenica koja se na svoj rođendan obraća javnosti s molbom da je se ne stide.

9.

Čarli i Kalen Vorgan su bračni par niskog rasta iz Sidneja. Stranica „Zanimljivosti“ objavila je njihovu sliku sa ćerkom i izmišljenim obraćanjem kojim mole čitaoce da ih ne ignorišu.

10.

Blogerka Džordan Boun obraća se javnosti putem svog bloga Jordansbeautifullife, a ne preko stranice „Ja sam original, a ti samo kopija“.

 

 

Posledice

Kao posledica ovakvog onlajn ponašanja može se očekivati postepena pasivizacija društva. Razmatrati lažno predstavljene tuđe živote u komentarima ispod slike ostavlja osjećaj da čovjek nije ostao nijem na nečiji problem, iako nije pružena bilo kakva vrsta konkretne pomoći. Umirivanje savesti je dobar mehanizam za održavanje (najčešće lošeg) stanja nepromenjenim. Zatim, kao i posle bilo koje druge prevare koja je zahtijevala društveni angažman, ljudi često gube povjerenje u svaku sledeću akciju. Nepovjerenje, jednako kao pasivizacija, može doprineti tome da do promjena i ne dođe, naročito kada su u pitanju problemi zdravstva, inkluzije i ravnopravnosti. Čak ni opravdanje da se preko statusa gotovo uvijek traži podrška i solidarnost u ovom slučaju nije prihvatljivo, s obzirom na to da se radi o zloupoterbi tuđih slika i obraćanju u ime nekoga ko možda nije želio da dobije podršku na takav način.

Iako se svi korisnici Fejsbuka djelimično odriču svoje privatnosti prihvatanjem uslova korišćenja prilikom registracije na ovu društvenu mrežu, ovakve zloupotrebe niti su sa etičke strane prihvatljive, niti dozvoljene Fejsbukovim pravilnikom za upotrebu mreže, a u krajnjem slučaju mogu biti i povod privatne tužbe vlasnika zloupotebljenih slika u skladu s Krivičnim zakonkom. Posledice ponašanja u virtuelnom svijetu možda nisu na prvi pogled uočljive, međutim one svakako postoje. Stoga preporučujemo svima da s vremena na vrijeme kliknu na Activity log opciju na svom profilu i provjere kome su pružili podršku.

Analiza i dekonstrukcija ovih stranica priređena je prije svega kao pokušaj da se spriječe ozbiljnije posledice njegovanja loših praksi u virtuelnom svijetu, koje se vrlo brzo preslikaju i na realni.

 

Milica Janjatović, FN Tragač

Izvor: Fakenews.rs 

Strana 6 od 13

Back to top