Zapošljavanje osoba s invaliditetom u Crnoj Gori propisano je posebnim zakonom, Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom.
Poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom, dok poslodavac koji ima više od 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje 5 odsto lica sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih, propisano je Zakonom.
Poslodavac koji nije zaposlio lice sa invaliditetom dužan je da, za svako lice koje nije zaposlio, prilikom mjesečne isplate zarada i naknada zarada zaposlenih, uplati poseban doprinos za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom.
Stopa posebnog doprinosa iznosi 20 odsto od prosječne mjesečne zarade u Crnoj Gori ostvarene u godini koja prethodi plaćanju doprinosa.
Za FOS je iz Sudskog savjeta saopšteno da je za sve sudove od januara do jula 2018, na mjesečnom nivou, obračuno za uplatu po 13 hiljada 617 eura, koje treba uplatiti u poseban fond, a iznosi će biti uplaćeni u cjelosti na kraju tekuće budžetske godine.
Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Goreza FOSu je saopšteno da su došli do saznanja da su dvije osobe s invaliditetom zaposlene u sudstvu: jedna u Osnovnom sudu u Podgorici, a druga u Privrednom sudu Crne Gore.
Sa druge strane, u periodu od 2015 – 2017. jedna osoba s invaliditetom je odrađivala pripravnički staž u Upravnom sudu.
„Dakle, institucije pravosuđa svakako nemaju ispoštovanu kvotu, predviđenu zakonom, od 20 do 50 zaposlenih da imaju jednu zaposlenu osobu s invaliditetom, iznad 50 zaposlenih 5 odsto zaposlenih osoba s invaliditetom od ukupnog broja zaposlenih, i samim tim u obavezi su uplaćivati poseban doprinos u Fond za profesionalnu rehabilitaciju“, navode iz UMHCG.
Međutim, kako objašnjavaju, po nalazima Državne revizorske institucije Ministarstvo pravde nije zapošljavalo OSI, ali nije ni uplaćivalo poseban doprinos.
„Ovo po našim saznanjima ne radi nijedno ministarstvo jer Ministarstvo finansija nije razvilo Uputstva o načinu plaćanja posebnog doprinosa, ali i što je jednako važno nije obezbijedilo da i državne institucije, organi državne uprave i organi u sastavu državnih organa koriste subvencije kada zaposle osobu s invaliditetom. Ovo potpuno „oslobađa“ državne institucije od odgovornosti jer kada ne plaćaju posebne doprinose one jednostavno i ne zapošljavaju OSI jer nijesu prethodno „kažnjavane“ da bi bile motivisane da sistem kazne zamijene sistemom subvencija“, objašnjavaju iz UMHCG.
Iz ove organizacije dodaju i da imajući u vidu da ne postoji jedinstvena baza podataka o osobama s invaliditetom, ne postoji ni tačna evidencija o broju zaposlenih OSI u nekoj od grana vlasti jer se zapošljavanje samo sprovodi po Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, Zakonu o državnoj upravi i drugim matičnim zakonima u granama vlasti u kojima oni postoje.
„Iako veliki broj osoba s invaliditetom upisuje Pravni fakultet, najčešće zbog pristupačnosti, veoma malo ih svoju karijeru razvija u pravosuđu. Upravo zbog prepreka s kojima se suočavaju u oblasti obrazovanja OSI nijesu dovoljno osnažene i motivisane da polažu pravosudni ispit, ili ukoliko to učine, uglavnom rade u advokatskim kancelarijama“, objašnjavaju zašto je samo dvoje zaposleno u trećoj grani vlasti i dodaju:
„Kako je najveći broj institucija pravde, pa tako i Ministarstvo pravde, nepristupačan OSI, one već na samom početku ne biraju pravdu i pravosuđe za svoj karijerni put jer ne očekuju zaposlenje.
Dakle, vrlo je moguće da trenutno među OSI nema dovoljno onih koji imaju kapacitete i specijalistička znanja za ovu granu vlasti, međutim, odgovornost nije na OSI već na institucijama obrazovanja, zapošljavanja, pa potom i same pravde jer nijesu omogućili ni elementarno sprovođenje zakona, a kamoli programe stručnog osposobljavanja za OSI“.
Oni zaključuju da je paradoksalno da su OSI upravo diskriminisane od samih institucija koje dijele pravdu.
„Pored mjera koji se odnose na sprovođenje zakona (pristupačnost, servisi podrške) potrebno je obezbijediti i stručnu praksu i obuku, odnosno mentorstvo osoba s invaliditetom kako bi i same bile motivisanije i spremnije da se zaposle u nekoj od institucija pravde“, zaključili su iz UMHCG.
Podsjetimo, zakonom je propisano da se OSI mogu zaposliti pod opštim ili posebnim uslovima.
Zapošljavanje lica sa invaliditetom pod opštim uslovima smatra se zapošljavanje kod poslodavca bez prilagođavanja poslova, odnosno radnog mjesta. Zapošljavanje lica sa invaliditetom pod posebnim uslovima smatra se zapošljavanje kod poslodavca uz prilagođavanje poslova, odnosno radnog mjesta i zapošljavanje u posebnim organizacijama za zapošljavanje za koje u Crnoj Gori nijesu stvoreni uslovi jer podzakonski akt još nije definisan.
Pod prilagođavanjem poslova podrazumijeva se prilagođavanje radnog procesa i radnih zadataka, a pod prilagođavanjem radnog mjesta podrazumijeva se tehničko-tehnološko opremanje radnog mjesta, sredstava za rad, prostora i opreme, u skladu sa mogućnostima i potrebama lica sa invaliditetom.
Izvor: Fos media