Evidentno je da će svijet nakon završetka pandemije Covid-a 19 biti drugačiji. Ali, kako će on zaista izgledati, pitanje je na koje već godinu dana naučnici i drugi ljudi planete pokušavaju pronaći adekvatan odgovor.
Možda će neki od nas zazirati da iskuse znanja života poslije ove pošasti.
Međutim, htjeli ili ne, moraćemo da uđemo u novo izazovno vrijeme. Budućnost će predstavljati znatno sporiji životni ritam, kao i preporod čovječanstva. Naše navike biće iz korjena promijenjene, maska ruke i distanca, faktori su koji će nas često vraćati u prošlost. Ipak, desocijalizacija može postati dio ljudske svakodnevice. Na to nam ukazuje činjenica koja govori da, nažalost, nećemo vidjeti grupu osoba koja bez određene brige stoji i radosno se osmjehuje, ne držeći odstojanje. Svakodnevne aktivnosti na neki način ispuniće neopisiva praznina, koju je vrlo teško nadomjestiti.
Kada bismo budućnost sagledavali očima jednog slikara, u duši pomenutog stvaraoca bi se naziralo snažno razočaranje, sa dubokom naglašenom poentom. Na takvoj slici, s jedne strane, gledamo svojevrsni vatromet boja, koje su označene kao simbol sreće, dok, s druge strane, imamo svijet obojen ozbiljnim velom tame, koji prikazuje zabrinutost i ozbiljnost pojedinaca. Za neke će taj period biti sagledan kao vrijeme iskorišćeno za ispravak sopstvenih postupaka. Naravno, on je u najmanju ruku otrežnjujući udarac za one čija su djela pokazala bezobzirnost za društvo i samoživost. Ne smijemo zaboraviti da je važniji nego onaj kojim bokser ošamuti protivnika. Takvog čovjeka vrijeme će primorati da razmišlja prije učinjenog. Ovi privilegovani pojedinci bili su uslovno rečeno slijepi. Pri čemu je od presudnog značaja reći da ta riječ definitivno nije upotrijebljena u bukvalnom smislu. Ovdje je u pitanju pojam sljepila kao znak neosviješćenosti i faktor koji ukazuje da ustvari, ne vidi osoba koja nema mogućnosti niti hrabrosti da shvati svoje nedostatke.
Široki pogledi na svijet omogućavaju da na bolji način uvidimo greške, i time zaustavimo suludost pojedinaca, da pošalju jasnu poruku i ukažu na prave vrijednosti života.
Sofija Ivanović, 12 godina
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.