Međunarodni filmski festival Uhvati film održan je po drugi put u Crnoj Gori. Grad Kotor bio je domaćin regionalnog festivala koji mijenja perspektivu o invalidnosti i osobama s invaliditetom.

Ovogodišnji festival, pored projekcija filmova na temu invalidnosti, sadržao je brojne prateće programe namijenjene različitim ciljnim grupama.

U sklopu segmenta Uhvati domaći film! publici je prikazan dugometražni igrani film Dohvati nebo reditelja Milutina Dake Darića, a sa autorom filma imala je priliku i da razgovara u okviru jutarnjeg segmenta Kroasan&kafa&kratke priče.

Na panel diskusiji na temu Umjetnost u doba pandemije razgovarali su reditelj Sead Šabotić, fotografkinja Tea Jagodić, kantatutor Bojan Marović i producenti Jelena Odalović i Branimir Žugić. Druga panel diskusija bavila se izazovima osoba s invaliditetom u produkciji (kulturnih) događaja. Učesnice tog panela bile su direktorice festivala Uhvati film u Kotoru i Banja Luci Aleksandra Božović i Dušica Lipovac, predstavnica Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor Ana Marija Brajković i predstavnice Udruženja mladih s hendikepom Crne Gore Marina Vujačić i Anđela Radovanović.

Sa Fakultetom dramskih umjetnosti Cetinje realizovan je program Uhvati FDU! u sklopu kojeg je prikazan studentski film na temu invaliditeta reditelja Ivana Čojbašića Točkovi”.

Rediteljka Sara Stijović i dramaturškinja Teodora Kipa vodile su filmsku radionicu Inkluzivni filmski kamp. Na radionici su srednjoškolci pokazali da dobro razumiju izazove sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u šta se publika mogla uvjeriti gledajući njihove kratke igrane i dokumentarne filmove na temu invaliditeta. Filmovi su snimljeni mobilnim telefonima u okviru projekta koji je ranije podržao Filmski centar Crne Gore.

Na otvaranju festivala Tatjana Kriještorac, sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor poručila je da je Opština sa zadovoljstvom podržala filmski festival posvećen osobama s invaliditetom te da vjeruje da će isti doprinijeti da se osobe s invaliditetom vide kao ljudi koji imaju pravo na sopstveni izbor, pravo da kontrolišu svoje živote, donose odluke i za njih snose svu odgovornost, da osobe sa invaliditetom nisu problem, već su resurs.

Festival je organizovalo Nevladino udruženje Art 365 uz podršku Opštine Kotor, Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, kao i kompanija Mtel i Lovćen osiguranje. Partner festivala je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).  

Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival Uhvati film koji realizuju organizacije iz regiona KAO Parnas Novi Sad, Udruga Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice.

Izvor: portal FOS media

Priredila: Anđela Miličić

Pitanja žena s invaliditetom moraju se uključiti u politike iz oblasti rodne ravnopravnosti i politike iz oblasti invaliditeta, kako one ne bi ostale dugoročno marginalizovane i zapostavljene iz važnih društvenih procesa i uloga. Ovo je poručeno na konferenciji Žene s Integritetom – ka vidljivOStI, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru istoimenog projekta. 

Programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović navela je da pitanje rodne ravnopravnosti nije samo pitanje žena, ili “ženski posao”, već pitanje cijelog društva. Ona je istakla da Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom prepoznaje da se u Crnoj Gori u politikama u oblasti invalidnosti ne uzima u obzir rodna perspektiva, dok politike u oblasti rodne ravnopravnosti ne uzimaju u obzir perspektivu invaliditeta. "Bez integrisanja ovih pitanja i promjene svijesti da su žene s invaliditetom žene, a onda i da ni grupa osoba s invaliditetom nije homogena, da ima različite potrebe, želje, interesovanja, ne mogu se kvalitetnije planirati ni programi, niti politike.”, navela je Radovanovič. 

"Kada planiramo, moramo ispitati potrebe onih koji će imati koristi od određene politike, u ovom slučaju žena s invaliditetom, a uvjerena sam, nijedna od nas nema samo potrebu za zapošljavanjem, zaštitom reproduktivnog zdravlja ili učešćem u političkom životu. One su tek malobrojne u cijelom nizu naših potreba.”, naglasila je Radovanović. Na samom kraju je istakla da će žene s invaliditetom biti žene s integritetom onda kad budu uključene u sve faze svih procesa koji se tiču njih i njihovih prava. 

“Pitanje rodne neravnopravnosti prva je linija diskriminacije; to je ona diskriminacija koja počiva u porodici, između dvoje djece – brata i sestre, između oca i majke, muža i žene. Od te prve diskriminacije praćene rodno nejednakim ulogama kreću i seksizam, rasizam, diskriminacija po osnovu seksualne orijentacije, diskriminacija po osnovu invaliditeta.”, navela je Božena Jelušić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore. 

Kako je navela, u toj spirali diskriminacije teško je i zamisliti položaj jedne žene s invaliditetom, koja je pritom pripadnica manjinske nacionalne zajednice, drugačije seksualne orijentacije, siromašna, …, i shvatiti šta diskriminacija tada znači. Jedno društvo treba da funkcioniše kao mreža, u kojj niko ne smije da bude nevidljiv i zapostavljen, niko ne smije da bude diskriminisan, navela je Jelušić, dodajući da iako postoji u izvjesnoj mjeri prihvatljiva zakonska regulativa, koju je potrebno unapređivati, najbolje osobe s invaliditetom znaju koliko su zakoni i dalje objektivno diskriminatorni. 

Kako je dodala, rodno odgovorno budžetiranje ne znači odvojiti posebna, dodatna sredstva za žene, nego planirati odgovornije i pravičnije. Ona je dodala da je Odbor za rodnu ravnopravnost bio matični odbor, odnosno nadležan je samo za Zakon o rodnoj ravnopravnosti, ali, kako je navela, suštinski Odbor bi trebao da se bavi cijelom legislativom jer upravo kroz zakone i zahvaljujući zakonima omogućava se da sve društvene kategorije budu vidljive i procjenjuje kakav efekat i uticaj imaju ti zakoni na njih, uključujući i raspodjelu budžetskih sredstava.  

Jelušić je dalje naglasila da se mora raditi na raskidanju spirale diskriminacije, pa tako i diskriminacije po osnovu invaliditeta, posebno uključujući višestruku diskriminaciju, i to u saradnji s osobama s invaliditetom. Kako je navela, Odbor za rodnu ravnopravnost inicirao je uvođenje rodno odgovornog budžetiranja u ovogodišnjem programskom budžetu, a koje će od 2022. biti obavezno, na osnovu potpisanog memoranduma o saradnji s Ministarstvom finansija i socijalnog staranja. Zaključila je da je rodno odgovorno budžetiranje prvi preduslov jednakih startnih pozicija, uključujući i za žene s invaliditetom.

Menadžerka programa UNDP Kaća Đuričković istakla je da kada se bavimo temom rodne ravnopravnosti bavimo se temom ljudskih prava i ne možemo stvari da izmjestimo iz konteksta. "Moramo stvari da stavimo snažno u kontekst razvoja, koji nam se događa u našem društvu, pa i u regionu i globalno, vi vidite da se veoma objektivno događaju retrogradni procesi, a kad god imate retrogradne procese, prva su na udaru ljudska prava, i uvijek možete kao najbolji lakmus papir da imate položaj i poziciju prava žena na prvom mjestu, položaj i poziciju prava manjina.” navela je Đuričković. Ona je takođe istakla da je rodno odgovorno budžetiranje tema broj jedan za razvoj, koja će reći da li sve one političke posvećenosti, sve one retorike koje čujemo nađu svoje mjesto u budžetu, odnosno snagu u novcu, te da se mora dovoljno vrednovati uloga feministickog pokreta i rodne ravnopravnosti u razvoju društva, uz postojanje liderstva u svim sektorima. 

Izvršna direktorica Ženske akcije Slavica Striković navela je da Crna Gora nikada nije napravila nijedan konkretan korak kada je u pitanju rodno budžetiranje, a kao glavni razlog navodi nepostojanje političke volje da se “teme i pitanja rodne ravnopravnosti tretiraju onako kako pripada temama koje se odnose na više od jedne polovine populacije u jednoj državi, pa i u Crnoj Gori”. Ona je prezentovala okvir regionalnog projekta Mreža za nadzor rodno odgovornog budžetiranja na Zapadnom Balkanu i u Moldaviji, navodeći da je jedan od ciljeva i uključivanje što većeg broja ženskih i drugih organizacija i njihova edukacija o rodno odgovornom budžetiranju.  

Na konferenciji je predstavljena i analiza rodno odgovornog budžetiranja projekata i programa NVO u oblastima rodne ravnopravnosti, zaštite od diskriminacije i promocije jednakosti osoba s invaliditetom, pristupa pravdi i zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici u periodu od 2018. do 2020. Analiza je rađena na osnovu poziva za finansiranje projekata i programa NVO, kao i odluka o odobrenim projektima za finansiranje, i na osnovu odgovora na zahtjev za slobodan pristup informacijama od strane nadležnih ministarstava. Analizom je zaključeno da se podaci ne razvrstavaju po polu i rodu, odnosno invaliditetu, što je i logično s obzirom na to da resori prilikom planiranja politika kao i osnove za njihovo planiranje, koja često podrazumijeva opis situacije i problema u nekoj oblasti, ne prepoznaje djevojčice i žene s invaliditetom kao dodatno ugrožene, te samim tim ne definiše ni specificne norme odnosno mjere, ciljeve i aktivnosti za podsticanje njihove jednakosti. Od ukupno 198 projekata obuhvaćenih analizom u ovim oblastima, isključivo na osnovu naziva projekata, imajući u vidu da sadržaj istih nije mogao biti dostupan zbog zaštite intektualne svojine, zaključeno je da se svega njih četiri eksplicitno odnose na žene s invaliditetom.

Panel je pratila diskusija u kojoj su učestvovali predstavnici Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, Uprave za statistiku (MONSTAT), i nevladinih organizacija.

Konferencija je organizovana kao završna aktivnost projekta Žene S Integritetom - ka vidljivOStI, koji se sprovodi kroz program malih grantova u sklopu projekta Mreža za nadzor rodno odgovornog budžetiranja na Zapadnom Balkanu i u Moldaviji, koji sprovode Centar za istraživanje i izradu politika, Keystone usluge za ljude, Kuća rodnih znanja i politika, Ženska akcija, Centar za promociju civilnog društva, Centar ženske alijanse za razvoj i Mreža žena Kosova, uz finansiranje Austrijske agencije za razvoj i Švedske agencije za međunarodnu saradnju. 

Projekat je imao za cilj podsticanje uključivanja perspektive žena s invaliditetom u oblasti rodne ravnopravnosti, i perspektive rodne ravnopravnosti u oblasti invaliditeta, kroz analizu projekata i programa nevladinih organizacija finansiranih iz javnih fondova u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, rodne ravnopravnosti, pristupa pravdi, zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Pripremila: Anđela Radovanović

Za jedanaestogodišnju djevojčicu Jovanu koja je osoba s autizmom a uči u podgoričkoj OŠ Radojica Perović, inkluzija je donijela puno ljubavi, sreće, podršku, osjećaj sigurnosti, ali i napredak. Sve to zahvaljujući njenim drugarima iz odjeljenja IV 6 i njihovoj učiteljici Marini Grgurović.

Jovanini roditelji Goran i Mirjana Laković prisjećaju se perioda od prije četiri godine kada su bili pred velikom odlukom da li da njihova djevojčica započne školovanje u redovnoj školi. 

„Poslije mnogo konsultacija sa stručnjacima, prijateljima i porodicom i na kraju poslije mnogo, možda i previše, neprospavanih noći odlučili smo se za OŠ Radojica  Perović. Nakon početnih sitnih poteškoća, koje valjda imaju svi roditelji, stvari su počele da idu u pravom smjeru. Sve to se dešavalo najviše zahvaljući jednoj divnoj posvećenoj učiteljici Marini Grgurović i njenim đacima“, prisjećaju se Jovanini roditelji.

Iako je to prva generacija učiteljice Grgurović, njen entuzijazam, toplina i prave poruke koje je od prvog dana prenosila djeci bile su jače od svega.

Za protekle četiri godine u toj učionici su se mogli osjetiti samo ljubav, poštovanje i humanost.

Nije prošao nijedan Dan osoba s autizmom da ga nijesu obilježili, uz mnogo pažnje prema Jovani, pa čak i uz skromne poklone. Tako je bilo i kad god je slavila rođendan, a da ne pominjem svakodnevnu pažnju, ljubav i razumijevanje koje pokazuju“, priča otac Goran.

Krug pažnje i prijateljstva djeca su širila i van učionice, pa su često tokom odmora upoznavali sa Jovanom djecu iz drugih odjeljenja, postavljajući je kao ravnopravnu.

„Druženja i podrška koju joj pružaju već odavno je izašla iz njihove učionice. Ta djeca dolaze i kod nas. Mogao bih o tome pričati još dugo, ali ne bih mogao da prenesem emociju. Upravo ta emocija daje nadu u neko bolje i nadasve humanije društvo. Sa druge strane, svjesni smo da je sve to samo bio splet srećnih okolnosti da smo dobili divnu učiteljicu, asistenta Olju, kao i djecu čiji su roditelji takođe doprinijeli svemu ovome. Smatram da u moru ružnih stvari koje nas okružuju ovakav primjer ne bi smio da ostane nezapažen”, ističe Laković.

Upravo Jovanina sreća bi, smatra njena porodica, trebalo da bude pokretač za neke druge prosvjetne radnike i roditelje, koji bi prenijeli sve to na djecu.

“Odeljenje IV-6 i njihova učiteljica Marina dokazuju da oko nas i dalje caruju čojstvo i junaštvo, a iznad svega humanost“, poručuju Lakovići.

Izvor: portal Roditelji.me

Priredila: Anđela Miličić

Pravo na medicinsko-tehnička pomagala spada u jedno od osnovnih prava iz oblasti zdravstvene zaštite. Imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom važno je podsjetiti na član 25 koji garantuje pravo na zdravstvenu zaštitu bez diskriminacije. Ovo znači da osobama s invaliditetom ne smije biti uskraćeno ni jedno pravo iz oblasti zdravstvene zaštite koje se obezbjeđuje ostalim građanima, odnosno koje podrazumijeva zaštitu i očuvanje zdravlja i najveći kvalitet i standard zdravstvene zaštite. Pristup kvalitetnim medicinsko-tehničkim pomagalima je uslov da osobe s invaliditetom ostvare najveći mogući stepen samostalnosti i lične pokretljivosti. Dakle, osobama s invaliditetom treba da se pruži isti raspon i standardi priuštljivih zdravstvenih usluga koje su obezbijeđene i za ostale građane, kao i pružiti im one zdravstvene usluge koje im posebno trebaju zbog njihove invalidnosti, uključujući ranu identifikaciju i intervencije onda kada je to primjereno i usluge usmjerene na minimiziranje i sprječavanje dalje invalidnosti, uključujući među djecom s invaliditetom. Zdravstvene usluge trebaju da im budu što bliže zajednicama u kojima žive, uključujući seoske zajednice. 

Moramo naglasiti da naše zakonodavstvo nije usklađeno s Konvencijom i ne osigurava sve standarde koje propisuje Konvencija, a kad je riječ o pomagalima, onda prvenstveno mislimo na vrstu i kvalitet pomagala, odnosno ograničen izbor u odnosu na ono što postoji u mnogim razvijenijim zemljama, potom nemogućnost izbora pomagala kod više isporučilaca jer za neke vrste pomagala postoji samo jedan isporučilac, i često potrebu osoba s invaliditetom da učestvuju i svojim troškovima u nabavci pomagala jer moraju doplatiti za određene djelove ili vrste pomagala koja im najbolje odgovaraju s obzirom na to da Fond često ne pokriva stvarnu cijenu. 

Naime, naš  Zakon o zdravstvenom osiguranju predviđa pravo na pokriće troškova za nabavku pomagala iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, posredstvom Fonda za zdravstveno osiguranje.

Pitanja iz ove oblasti kao što su: postupak ostvarivanja prava na pokriće troškova za nabavku pomagala, vrste i rokovi korišćenja pomagala, način utvrđivanja cijene pomagala, obaveza obuke korisnika pomagala i druga važna pitanja za ostvarivanje ovog prava detaljno definiše Pravilnik o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala. 

Pomenuti Pravilnik sadrži i Listu medicinsko-tehničkih pomagala u okviru koje su definisane medicinske indikacije za ostvarivanje prava na pojedina pomagala ili njihov dio, zatim količinu pomagala koja se može odobriti, rok na koji se pomagalo odobrava, ko daje predlog za nabavku i ko odobrava pomagalo, materijal od kojeg je pomagalo izrađeno. 

Osoba s invaliditetom može od isporučioca pomagala zatražiti da joj se izda pomagalo ili njegov rezervni dio, koji su propisani Listom, drugačijih karakteristika i materijala od onih koje propisuje Lista, ali kao što smo naveli da sama snosi troškove u razlici cijene takvog pomagala i pomagala koje propisuje Lista. 

Primjer: Fond za zdravstveno osiguranje pokriva troškove za nabavku elektromotornih kolica samo od određenog iznosa (2.098,40€ po važećem Cjenovniku). Ukoliko osoba s invaliditetom želi neki model kolica čija je cijena veća od navedenog iznosa (zbog drugačijih karakteristika ili materijala) razliku plaća iz svojih sredstava.

Lista prepoznaje sledeće vrste pomagala:

 - ortopedska pomagala (proteze, ortoze, ortopedske cipele s ulošcima, ortopedski ulošci, invalidska kolica, pomoćna pomagala za olakšavanje kretanja); 

 - očna i tiflotehnička pomagala (okviri i stakla za naočare, sočiva, očne proteze, bijeli štapovi, reproduktor, daisy player, govorni program, Brajeva biilježnica, Brajeva pisaća mašina); 

 - slušna pomagala i pomagala za omogućavanje glasnog govora (slušni aparati, kohlearni implant, govorne proteze), 

 - stomatološka pomagala, 

 - ostala pomagala (estetske proteze, vještačka dojka, perike, utege i trbušni pojasevi, pomagala za gastrointestinalni i urogenitalni sistem, pomagala za disanje, pomagala kod šećerne bolesti, antidekubitus dušek i ortopedski krevet, zavojni materijal). 

POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA NA POMAGALA
Postupak ostvarivanja prava na pomagala nije univerzalan za sva pomagala, već zavisi od vrste pomagala ili njegovog dijela kao i od medicinskih indikacija osobe s invaliditetom odnosno postavljene dijagnoze u konkretnom slučaju. Ovdje se uzimaju u obzir ne samo pojedina oštećenja već i sveukupno stanje korisnika pomagala. Stoga, neka pomagala predlaže i propisuje izabrani doktor i potom ih odobrava ljekarska komisija Fonda za zdravstveno osiguranje, dok je kod drugih pomagala potreban predlog od strane doktora specijaliste, i/ili Konzilijuma doktora specijalista specijalne bolnice ili Kliničkog Centra Crne Gore. Ovdje se mora naglasiti da se osoba s invaliditetom prvo obraća svom izabranom doktoru koji joj daje uput za doktora specijalistu ili odgovarajući Konzilijum doktora specijalista.

Na osnovu predloga doktora specijaliste i/ili konzilijuma doktora specijalista,  komisija Fonda za zdravstveno osiguranje odobrava nabavku pomagala ili rezervnog dijela a pritom osobi s invaliditetom izdaje potvrdu o odobrenju nabavke pomagala. 

Osobe s invaliditetom, kod kojih postoje trajna stanja (cerebralna paraliza, para/tetra/kvadriplegija, mišićna distrofija, itd.), nakon jednom ostvarenog prava na pokriće troškova medicinsko-tehničkih pomagala, svaki naredni put ovo pravo ostvaruju na osnovu predloga izabranog doktora koji potom odobrava ljekarska komisija Fonda. Dakle, u slučaju trajnih stanja procedura je jednostavnija jer nije potrebno svaki naredni put nakon što se jednom odobri pomagalo ići na konzilijum.  

Predlog izabranog doktora, doktora specijaliste ili Konzilijuma doktora specijalista važi 60 dana od izdavanja, pa se u ovom roku mora predati područnoj jedinici Fonda u kojoj osoba s invaliditetom ima prebivalište. kako bi komisija odobrila nabavku pomagala ili njegovog rezervnog dijela. Potvrda o odobrenju nabavke pomagala važi 60 dana od dana izdavanja, pa je u tom roku osoba s invaliditetom mora podnijeti isporučiocu pomagala s kojim Fond za zdravstveno osiguranje ima potpisan ugovor. Kada su u pitanju ortopedska pomagala važno je istaći da Fond za sada ima potpisan ugovor sa samo jednom firmom a to je „Rudo Montenegro“. Za ostale vrste pomagala spisak isporučilaca se nalazi na sajtu Fonda.

Ukoliko potvrdu o odobrenju nabavke pomagala ne iskoristi u roku od 60 dana (npr u slučaju gubitka potvrde, neupotrebljivosti potvrde zbog oštećenja ili nečitljivosti podataka i sl), osoba s invaliditetom je u obavezi da dostavi Fondu novi predlog za nabavku pomagala i neiskorišćenu potvrdu radi poništenja, a u slučaju gubitka daje pisanu izjavu da potvrdu nije iskoristila.

Važno je istaći da za određene vrste pomagala koja se izdaju uz obavezu vraćanja, Fond odobrava pomagalo uz izdavanje kartice za vraćanje pomagala (revers kartica). Osim toga svako pomagalo se odobrava u skladu sa rokovima koji su navedeni u Listi medicinsko-tehničkih pomagala. Na primjer ukoliko je u Listi naveden rok od 5 godina za nabavku novih elektro-motornih kolica, osoba sa invaliditetom ne može ostvariti pravo na nova kolica dok ne istekne ovaj rok. Rok se u ovom slučaju računa od dana isporuke kolica.

Ipak, izuzetak se pravi u slučaju da dođe do ozbiljnih oštećenja ili promjena, zbog kojih upotreba izdatog pomagala nije moguća. Rok korišćenja pomagala računa se od dana izdavanja potvrde o odobrenju nabavke pomagala, a za pomagala koja se izrađuju po mjeri od dana izdavanja pomagala.

KO SU ISPORUČIOCI POMAGALA I KOJE SU NJIHOVE OBAVEZE?
U našoj zemlji postoje različiti isporučilaci, u zavisnosti od vrste pomagala koju isporučuju. Za isporuku nekih pomagala, kao što su npr. Očna Fond ima potpisan ugovor sa 25 isporučilaca. Kada su u pitanju slušna pomagala Fond ima potpisan ugovor sa 5 isporučilaca. Pomagala za disanje trenutno isporučuju dvije firme (spisak isporučilaca se može naći na sajtu Fonda za zdravstveno osiguranje, dostupno na linku). S druge strane, za neka pomagala, Fond ima potpisan ugovor sa samo jednim isporučiocem. Za ortopedska pomagala, to je firma „Rudo Montenegro d.o.o.“ a pomagala za šećerne bolesti isporučuje firma „Glosarij“ d.o.o. Podgorica.

Obaveze isporučioca
Isporučilac pomagala je dužan da pomagalo isporuči osobi s invaliditetom u roku od 30 dana od preuzimanja potvrde o odobrenju nabavke pomagala, ako se pomagalo ne radi po mjeri, a ako se pomagalo izrađuje po mjeri, ovaj rok se produžava na 60 dana. 

Ukoliko isporučilac pomagala nije u mogućnosti da osobi s invaliditetom isporuči pomagalo u ovom roku, ona ima pravo da isto nabavi kod drugog isporučioca na teret Fonda za zdravstveno osiguranje. 

Isporučilac je dužan da osobi s invaliditetom: obezbijedi obuku za korišćenje pomagala, izda uputstvo za njegovu upotrebu i održavanje, izda garantni list za pomagalo, o svom trošku održava, servisira i po potrebi izvrši zamjenu pomagala u njegovom garantnom roku. Garantni rok teče od dana isporuke pomagala, a za dio pomagala od dana ugradnje dijela pomagala. Za pomagala koja se izrađuju po mjeri, važno je istaći da je isporučilac uvijek u obavezi da u svakom pojedinačnom slučaju, uzme adekvatne mjere za izradu pomagala. U praksi se dešava da isporučilac ne izvršava svoje zakonske obaveze. 

Primjer: 

Kao isporučilac ortopedskih pomagala firma „Rudo Montenegro“ d.o.o. često izbjegava obavezu uzimanja mjera za pomagala koja se izrađuju po mjeri pa se često dešava da pomagala budu potpuno nefunkcionalna. Ista situacija se ponavlja i kada je u pitanju obaveza obezbjeđivanja obuke za korišćenje pomagala. Pomenuta firma, takođe, često ne izvršava ni svoju obavezu održavanja i servisiranja pomagala, posebno ne blagovremeno i na licu mjesta korisnika pomagala, što nerijetko izaziva dodatne troškove OSI.  

Ukoliko za određeno pomagalo nema isporučioca koji ima potpisan Ugovor s Fondom, osoba s invaliditetom od svojih sredstava kupuje pomagalo ili rezervni dio, a potom Fondu podnosi zahtjev za refundaciju sredstava. na osnovu dokaza o kupovini pomagala ili rezervnog dijela.

Lista medicinsko-tehničkih pomagala za svako pomagalo predviđa rok korišćenja pomagala. Npr. za laka aktivna invalidska kolica taj rok je 5 godina. Isti rok je i za elektromotorna invalidska kolica. Sa druge strane, rok za korišćenje njihovih rezervnih djelova (npr. gume) je godinu ili dvije u zavisnosti od toga o kom se tipu kolica radi. Za hodalice rok za koriščenje se kreće između jedne i tri godine, što zavisi od toga da li je korisnik dijete ili odrasla osoba s invaliditetom. Kada su u pitanju slušna pomagala, u zavisnosti od njihove vrste, rok za korišćenje je dvije godine za lica do 18 godina, dok se za odrasle osobe s invaliditetom taj rok kreće između pet i dvanaest godina. Bitno je istaći, da prilikom ostvarivanja prava na bilo koje od pomagala, osoba s invaliditetom treba da ima medicinsku dokumentaciju sa navedenom šifrom dijagnoze i jasno predstavljenim medicinskim indikacijama.

PRAVO NA POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA
Ukoliko osoba s invaliditetom nije zadovoljna sa kvalitetom isporučenog pomagala, može podnijeti zahtjev za ocjenu funkcionalnosti istog, u roku od 60 dana od dana preuzimanja pomagala. Ocjenu funkcionalnosti vrši posebna Komisija, koju imenuje direktor Fonda. Ovu ocjenu Komisija daje u prisustvu osobe s invaliditetom, a isporučilac pomagala je obavezan da postupi u skladu s tom ocjenom. 

S druge strane, kada za određeno pomagalo nema isporučioca, osoba s invaliditetom nabavlja pomagalo o svom trošku, a potom Fondu podnosi zahtjev za refundaciju troškova u visini cijene koštanja nabavljenog pomagala. 

U oba slučaja, ukoliko osoba s invaliditetom nije zadovoljna ishodom, ima pravo da se u cilju zaštite svojih prava, obrati Ministarstvu zdravlja.

SMJERNICE UMHCG-a
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je u okviru projekata „Sistem zdravstvene zaštitte i prava pacijenata u Crnoj Gori - Osvajanje povjerenja građana“ izradilo Smjernicu o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala, koju možete preuzeti na portalu Disabillityinfo.me.

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Marija Šćepanović, koordinatorka Pravnog savjetovališta

Projekat Svrsishodno učešće i uključivanje osoba s invaliditetom u okviru crnogorske politike i prakse sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, kao nosilac projekta, s projektnim partnerima Savezom slijepih Crne Gore, Nacionalnom asocijacijom roditelja, djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore (NARDOS), Savezom udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju “Naša inicijativa”, Savezom udruženja paraplegičara Crne Gore i Nacionalnim udruženjem osoba sa intelektualnim smetnjama “Samozastupnici”.

Projektom se želi povećati nivo znanja predstavnika UN sistema, organa vlasti i drugih institucija sistema, kao i osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija o Konvenciji UN o pravima OSI i Ciljevima održivog razvoja s fokusom na ljudska prava u oblasti invaliditeta, kao i uticati na poboljšanje efketivnog i efikasnog upravljanja programima od strane direktno uključenih ciljnih grupa u projektu.

Ovi ciljevi se namjeravaju dostići organizacijom šestodnevnog uvodnog treninga o Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom i Ciljevima održivog razvoja koji uključuju invaliditet, medijskom promocijom, kao i pripremom i podnošenjem izvještaja o monitoringu i evaluaciji treninga, koji uključuje perspektive učesnika, povratne informacije i osvrt trenera.

Projektom će biti obuhvaćene osobe s invaliditetom i članovi njihovih porodica, zaposleni i angažovani u svim granama vlasti i institucijama sistema, nezavisnim institucijama, predstavnici nadzornih, regulatornih i drugih tijela i međunarodnih organizacija, angažovani u organizacijama civilnog društva, stručni radnici, pružaoci usluga i dr.

Aktivnosti projekta realizuju se u okviru poziva za iskazivanje interesa (CFEI) CEF/MNE/2021/002 koji je objavila agencija UN-a u 2021, a finansira se posredstvom UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Realizacija projekta traje tri mjeseca počev od 15. maja 2021.

Pripremila: Milica Marđokić 

Rezultati istraživanja Uticaj COVID-19 na troškove života mladih sa invaliditetom koje je UMHCG sprovelo u decembru 2020. su pokazali da 80 odsto ispitanika nije obuhvaćeno nikakvim mjerama podrške čiji je cilj bio ublažavanje negativnog uticaja ili pomoć u oporavku od COVID-19, dok je 18,9 odsto dobilo neki oblik pomoći i podrške bez obzira da li su to tražili.

„Sagledavajući ekonomski aspekt, u proteklom periodu od početka pandemije COVID-19 osobama s invaliditetom pored toga, što je kasnila zarada ili su uopšteno imali smanjene prihode, neki njihovi članovi porodice ostali su bez posla. Dodatno u ovoj situaciji, imali su više rashoda nego prihoda, pa su svoje potrebe prilagođavali u skladu s raspoloživim novcem. Zbog nemogućnosti kretanja neke OSI su imale i dodatne troškove zbog potrebe za kupovinom vitamina i drugih medicinskih sredstava, kako bi jačale imunitet i „održale“ postojeće zdravstvene kapacitete. Sve ovo su zaključci pomenutog istraživanja“, kazala je za portal Volim Podgoricu (VOP) Anđela Miličić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

Socijala isključenost i ekonomska nejednakost OSI je izuzetno visoka, što potvrđuje istraživanje koje su sproveli aktivisti UMHCG, čak 20,9 odsto OSI živi u većinskom ili apsolutnom siromaštvu
„Crna Gora u oblastima u kojima je pružila povlastice (kao npr. na putovanje lica s invaliditetom, kod uvoza vozila povlastice na carinu i porez, olakšice za zapošljavanje, za plaćanje električne energije, oslobođanje od plaćanja naknade za školovanje…), ili ima zabrinjavajuće diskriminatorne procedure u pristupu tim pravima, ili ne preduzima druge mjere i aktivnosti kako bi se omogućile jednake šanse i zaživjela socijalna pravda i u krajnjem bio omogućen samostalan i dostojanstven život“, istakla je Miličić.

Istraživanje je pokazalo da je samo 6,7 odsto ispitanika bilo obuhvaćeno mjerama podrške koje su pružale opštine u kojima su živjeli. Takođe, 12,2 odsto OSI je dobilo neku vrstu humanitarne pomoći, dok su neki od onih koji je nisu dobili izjavili da poznaju druge ljude koji su dobili pomoć od opštine.

„Upravo su osobe s invaliditetom jedna od grupacija čiji društveni status predstavlja negaciju socijalne pravde. Dosadašnja praksa govori da se u institucijama sistema, ali i u ukupnoj javnosti koncept socijalne pravde razumije kao, prije svega, novčane naknade ovoj društvenoj grupaciji kako bi se pokrile najminimalnije životne potrebe, a zatim kao pružanje povlastica u različitim oblastima u kojima one ne uživaju jednake šanse“, naglasila je naša sagovornica.

UMHCG objašnjava da država aktivnosti treba zasnivati na stvarnim potrebama građana s invaliditetom, a ne sopstvenim projekcijama nastalim u kancelarijama, bez kontakta s onima o kojima se odlučuje. Tako bi se došlo do pravednije i inkluzivnije raspodjelue podrške za OSI jer je ona trenutno usmjerena samo na pojedine kategorije, prvenstveno one obuhvaćene pravima iz oblasti socijalne zaštite (u kojoj se pritom na vrlo rigorozan način garantuju prava OSI), čime se mnogi kojima je podrška realno potrebna zapostavljaju i isključuju.

Problemi koji postoje dug niz godina, tokom pandemije su se produbili
UMHCG je konstatovalo da problemi koji postoje i u „redovnim okolnostima“ tokom pandemije su postali izraženiji. „U prethodnom periodu ta nespremnost ogledala se u nedovoljnom znanju onih koji upravljaju sistemom, ali i nespremnosti da se prihvate inicijative i predlozi od strane osoba s invaliditetom i njihovih organizacija. Često su se koristili odgovori da za sistemske promjene treba vrijeme i novac, a u suštini se izbjegavala odgovornost i nijesu se preduzimale adekvatne aktivnosti, niti one koje dovode do dugoročnih rezultata“.

Oni su rekli da neke kategorije osoba s invaliditetom, kao što su osobe oštećenog sluha, zbog korišćenja maski i sveopšte nepristupačnosti informacija nisu mogle da stupe u komunikaciju, ili da prate važeće mjere za vrijeme trajanja koronavirusa, zbog toga što na konferencijama koje smo imali prilike da pratimo putem medija nije bio obezbijeđen prevod tumača za znakovni jezik. Zbog toga su uputili inicijativu nadležnima, smatrajući da je neophodno da se po pitanju propisivanje adekvatnih mjera suzbijanja širenja COVID-19 uključe OSI.

U ovakvoj situaciji UMHCG se obraćalo nevladinim organizacijama, koje su pomogle u nabavci osnovnih higijenskih sredstava i ishrane u saradnji s drugim organizacijama, ali i u ostvarivanju prava iz raznih oblasti.

U socijalnom smislu, kako kaže Miličić, osobama s invaliditetom zbog propisanih mjera za suzbijanje širenja koronavirusa, bilo je uskraćeno obavljanje svakodnevnih aktivnosti, ali i sportskih (konkretno odlazak u teretanu) što je uticalo na zdravlje i uopšteno odvojenost nekih od njih od članova porodice koja dovodi do zatvorenosti i pasivnosti.

U istraživanju se govori i o problemu obrazovanja, jer pri donošenju odluke onlajn nastave, nije prethodila procjena kakav će to imati uticaj na djecu s invaliditetom. „U praksi se desilo da mnoga djeca budu potpuno izopštena, da nemaju osnovne uslove za obrazovanje od nedostatka opreme, i interneta, do neadekvatnosti asistencije u nastavi koja je, takođe, „funkcionisala onlajn“, te većeg pritiska na roditelje, ili jednostavnog zapostavljanja djece. Takođe, više studenata nam se obraćalo za pomoć prilikom podnošenja elektronskog zahtjeva za upis na fakultet, što opet ima veze s upotrebom računara ili možda nemogućnošću osoba s invaliditetom da zbog različitih prepreka isprate navedenu proceduru“, ukazalo je UMHCG.

Kjučni problemi koje državne vlasti moraju riješiti
„Državne vlasti u Crnoj Gori ne prikupljaju potpunu statistiku o građanima s invaliditetom tokom popisa, niti vrše druge redovne procese prikupljanja podataka za potrebe adekvatne primjene Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Stoga ne postoje pouzdane informacije o broju osoba u Crnoj Gori koje imaju invaliditet, niti postoji baza podataka koja bi sakupljala ove informacije zbog čega je nemoguće izvršiti potpunu procjenu prepreka za OSI“, pojasnila je Miličić.

UMHCG je akcentovalo da država mora izraditi Registar osoba s invaliditetom, u kojem bi se pored osnovnih informacija o OSI našle i informacije koji servisi podrške su potrebni (personalna asistencija, asistencije u nastavi i radu, psihološka podrška, dostupan prevoz). Takođe, kada bi posjedovali određene podatke o broju osoba s invaliditetom (pa tako i o broju učenika u osnovnoj i srednjoj školi, i na kraju sve do nivoa visokog obrazovanja) stvarali bi se bolji uslovi u obrazovnom sistem za OSI.

„Potrebno je izvršiti mapiranje usluga socijalne i dječje zaštite čiji bi se detalji našli u registru osoba s invaliditetom i kako bi na taj način imali jasan uvid koliko osoba ima potrebu za nekom vrstom usluge, na osnovu čega bi moglo da se procjenjuje koliko je sredstava potrebno za određenu uslugu. Na taj način bi moglo da se planira kontinuirano finansiranje određene usluge, jer imamo situaciju da uglavnom nevladine organizacije kroz projekte obezbjeđuju usluge za OSI kao što je na primjer personalna asistencija“, istaklo je UMHCG. Oni tvrde da to ne doprinosi samostalnosti OSI, već im je usluga obezbijeđena samo onoliko koliko traje projekat.

U skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji objekata, institucije bi trebale biti pristupačne još od 2008. godine, kako navode UMHCG, a neke od njih nisu ni trinaest godina kasnije pristupačne. Većina fakulteta je nepristupačna zbog čega OSI upisuju fakultete koje moraju, a ne one koje žele.

„Pored toga, moramo naglasiti da OSI vrlo često ne dolaze do informacija koje su važne za njih i često nisu ni obaviješteni o proceduri na koji način mogu ostvariti neko pravo iz socijalne i dječje zaštite što najčešće dovodi do toga da oni i ne pokrenu proceduru za ostvarivanje tog nekog prava ili za neke od njih procedura za ostvarivanje bude komplikovana pa od istog odustanu“ , ukazala je Miličić.

UMHCG smatra da država mora podsticati poslodavce da u što većoj mjeri zapošljavaju OSI na dugoročniji period, a ne kao što je to slučaj kroz projektne aktivnosti koje traju po par mjeseci nakon čega se oni vraćaju kući.

Za portal VOP su govorile i Iva i Jana Vujisić.

One kažu da su od države dobile jednokratnu novčanu pomoć i maske. „Osim toga država nam je obezbijedila prevenciju od dobijanja virusa, odnosno uvela epidemiološke mjere koje su nam pomogle u zaštiti zdravlja“, rekla je Jana.

Naše sagovornice žive sa roditeljima, ne zavise samo od lične invalidnine kojom uglavnom plaćaju fizioterapije, stoga i nemaju većih finansijskih problema.

Na pitanje da li od okoline dobijaju podršku, Jana nam je odgovorila: „Dobijam podršku, gdje god mi noga kroči. Nekad se i „sapletem“, ali tu su ljudi koji mi pomognu. Važno je da je podrške sve više“.

Ipak, diskriminacija je prisutna. „Diskrimancija je širok pojam. Ni država, ni zakonodavni organi, nisu jedini koji mogu da je iskorijene. Postoji određeni napredak po tom pitanju, ali isto tako postoje i praznine. Društvo je pokretač svega. Kao OSI smatram da neke stvari postoje samo na papiru, a u praksi smo jako daleko od ostvarenja upravo tih stvari. Ali, napredujemo“, istakla je Iva.

Naše sagovornice zaključuju da OSI imaju malo prostora u medijima, i da ukoliko se na tome poradi, mogli bi se brojni problemi riješiti.

Izvor: portal Volim Podgoricu
Priredila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 11. juna 2021, u 13.00 časova, organizuje Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, kao i članove njihovih porodica. 

Teme savjetovališta biće: Ostvarivanje prava na medicinsko - tehnička pomagala  i  Asistivne tehnologije za djecu i mlade s invaliditetom.

Događaj će biti organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom i članove njihovih porodica, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne u borbi za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

Pozivamo sve zainteresovane za prava djece i OSI da nam do 10. juna 2021. do 13.00 časova dostave pitanja iz navedene oblasti na koja žele odgovore. Pitanja će moći da se postave i u toku same konferencije. 

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.) Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Nakon završetka snimak će biti objavljen na platformi Vršnjačkapodrška.me i YouTube stranici UMHCG-a i biće dostupan svim zainteresovanim stranama koje bi mogle pronaći odgovore na svoja pitanja. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Univerzitet Crne Gore će nastaviti da realizuje i pokreće nove inicijative u cilju poboljšanja uslova studiranja kako za studente sa invaliditetom tako i za sve studente iz različitih ranjivih grupa, kazao je prorektor za nastavu na Univerzitetu Crne Gore prof. dr Veselin Mićanović, juče, na otvaranju Info dana Podrška studentima sa invaliditetom kroz Erasmus+ projekte.

„Slobodan i odgovarajući pristup obrazovanju je osnovno ljudsko pravo i obaveza koju mora omogućiti svaki univerzitet. Ovo pravo posebno se odnosi na činjenicu da se svim studentima treba obezbijediti adekvatan prilaz učionicama, laboratorijama, bibliotekama i administativnim prostorijama”, naglasio je prorektor Mićanović.

Koordinatorka Nacionalne Erasmus+ kancelarije Vanja Drljević je iskazala zadovoljstvo što se na Univerzitetu Crne Gore ovaj događaj održava veoma brzo nakon dana Erasmusa posvećenih jednom od prioriteta novog Erasmus+ sedmogodišnjeg programa – inkluzija i različitost.

O inkluziji i prioritetu novog Erasmus+ programa, koji će ohrabriti osobe s invaliditetom da koriste programe razmjene govorila je Rina Muhaj, iz Nacionalne Erasmus+ kancelarije i Nikolina Radulović, iz Kancelarije za međunarodnu saradnju UCG.

Univerzitet Crne Gore je 2018. godine usvojio Pravila o međunarodnoj mobilnosti studenata prema kojima studenti s invaliditetom imaju prednost na konkursima programa mobilnosti, podsjetila je Radulović.

U Karijernom centru UCG planirano je angažovanje osobe s invaliditetom koja će raditi sa vulnerabilnim grupama i pružati podršku učešću studenata sa invaliditetom u programima mobilnosti, u okviru Erasmus+ projekta Jačanje internacionalizacije crnogorskih univerziteta kroz efikasno strateško planiranje - IESP.

Predstavnica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Anđela Miličić predstavila je Studentsku savjetodavnu kancelariju, koja u sjedištu ovog Udruženja, ravnomjerno pruža različite servise podrške za studente s invalididetom. Osnovana je 2014. godine, a tom prilikom su rektori tri univerziteta: Univerziteta Crne Gore, Univerziteta Donja Gorica i Univerzitet Mediteran potpisali Povelju koja se odnosi na podršku i inkluziju studenata sa invaliditetom u visokoškolske institucije u Crnoj Gori.

„Danas se, u okviru baze Studentske savjetodavne kancelarije nalazi 129 studenata s invaliditetom (na Univerzitetu Crne Gore je 80), dok su u toku upisnih rokova školske 2020/21 studije upisala 23 brucoša s invaliditetom, uz pomoć i na inicijativu UMHCG, od kojih je njih 18 upisalo studije po prvi put“, kazala je Miličić.

Ona je ukazala na značaj razvijanja registra osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, kao i na pitanje asistencije u nastavi koja bi trebala biti zakonski regulisana, kako OSI njenim neobezbjeđivanjem ne bi odustajale od nastavka obrazovanja, odnosno upisa na fakultet.

„Na Univerzitetu Crne Gore je realizovano nekoliko vrijednih projekata koji su ili u cjelosti ili u nekim segmentima bili posvećeni studentima s invaliditetom. Napravljen je iskorak u povezivanju svih realizovanih i aktuelnih projekata koji se tiču inkluzije i podrške studentima s invaliditetom, što je preduslov za poboljšanje uslova studiranja studenata sa invaliditetom“, kazala je prof. dr Tatijana Dlabač, koordinatorka projekta Trans2Work.

Prof. dr Tatjana Novović, koordinatorka projekta FOSFIM (Foundation of Study Program for Inclusive Education in Montenegro), govorila je o uvođenju koncepta inkluzije u sistem obrazovanja, što je ujedno bio vrlo zahtjevan i važan zadatak, kako bi se otvorila mogućnost da koncept inkluzije zaživi na Univerzitetu Crne Gore. Kroz Tempus projekat FOSFIM, realizovan od 2012. do 2015. godine, akreditovan je jednogodišnji master studijski program za inkluzivno obrazovanje. U okviru nove akreditacije na UCG, 2017. godine, proširen je i dopunjen, tako da se nova generacija studenata ove akademske godine upisala na dvogodišnje master studije na Interdisciplinarnom master programu inkluzivnog obrazovanja (Filozofski i Medicinski fakultet), što najbolje govori o održivosti i značaju ovog projekta.

Centralna univerzitetska biblioteka (CUB) ima značajno mjesto u procesu obrazovanja, a kroz projektne aktivnosti, kako je ukazao, mr Ognjen Savić, član projektnog tima u okviru Erasmus+ LNSS projekta - Servisi podrške bibliotečkoj mreži: modernizacija biblioteka u zemljama Zapadnog Balkana, ostvarena je višeaspektna saradnja i partnerstvo sa Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore i Savezom slijepih Crne Gore, što je od posebnog značaja za podizanje svijesti o ostvarivanju pristupačnosti literature, pored neophodne fizičke pristupačnosti.

„U okviru Erasmus+ programa“, naveo je Savić, „obezbijeđena je i vrijedna oprema kroz Trans2Work projekat. U toku su završni radovi na prilagođavanju i adaptaciji CUB, kao i aktivnosti usmjerene na izgradnju novih i osavremenjivanje postojećih bibliotečkih servisa i usluga, kao institucionalne podrške visokom obrazovanju i cjeloživotnom učenju, što predstavlja osnov za akademski, društveni i ekonomski razvoj svakog pojedinca, a samim tim i cjelokupne društvene zajednice“.

Prof. dr Igor Lakić, koordinator projekta REFLAME (Reformisanje programa stranih jezika na crnogorskim univerzitetima -Reforming Foreign Languages in Academia in Montenegro), iskoristio je priliku da predstavi ljetnju školu engleskog i italijanskog jezika, koja će se održati od 28. juna do 18. jula, na kojoj će prednost imati studenti s invaliditetom i pozvao studente da se prijave i steknu nova znanja i vještine.

Prof. dr Biljana Đuričin, koordinatorka projekta ENEMLOS govorila je o ciljevima projekta: Pravne klinike u službi ranjivih grupa: poboljšanje zapošljivosti studenata prava putem praktičnog obrazovanja (ENEMLOS), koji će odgovoriti na zahtjeve praktične nastave na Pravnom fakultetu. Kao jedan od rezultata ovog projekta, studenti će, u okviru pravnih klinika, uz pomoć praktičara (sudije, advokati, tužioci, notari, javni izvršitelji i posrednici), davati besplatan pravni savjet ranjivim grupama.

Izvor: sajt Univerziteta Crne Gore

Priredila: Anđela Miličić

Udruženje pravnika Crne Gore, Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF), Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za ženska prava, Centar za građansko obrazovanje (CGO),  Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Komitet mladih pravnika Crne Gore, Prima, Udruženje Roditelji, ADAMAS i Alijansa omladinskih radnika izražavaju zabrinutost zbog toga što već deveti dan traje obustava rada advokata na teritoriji Crne Gore, dok se ne nazire rješenje koje bi spriječilo dalju štetu društvu i omogućilo građanima da ostvare pristup pravdi. Bez namjere da arbitriramo u sporu, saopštenjem ukazujemo na razmjere štete koje štrajk nanosi i apelujemo na Vladu Crne Gore da hitno obnovi pregovore s Advokatskom komorom u cilju zaštite prava svih ugroženih korisnika i korisnica pravosudnog sistema. 

Advokatska komora Crne Gore donijela je Odluku o proglašenju opšte obustave pružanja pravne pomoći advokata na cijeloj teritoriji Crne Gore, počev od 24. 5. 2021, pa sve to ispunjenja zahtjeva, i to usvajanja izmjena i dopuna Zakona o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga („Sl. list CG“, br. 46/19, 73/19 i 8/21), kako bi se advokatska djelatnost izuzela iz primjene ovog zakona. Obustava rada advokata u prvom redu podrazumijeva nepristupanje advokata na ročišta pred sudovima, tužilaštvima, pred organima uprave, policijom, u svim postupcima, pred svim instancama.

Obustava rada je već dovela do svakodnevnog odlaganja većine ročišta pred naprijed navedenim organima, što će učiniti da postupci duže traju, samim tim da se do zaštite nekog prava ili interesa dođe sporije, a što je posebno izraženo u postupcima hitne prirode (porodične stvari, radni sporovi, iseljenja, smetanja posjeda, izvršni postupci). Osnovni problem je taj što fizička i pravna lica ne mogu da iskoriste svoje pravo na kvalifikovanog punomoćnika, koje imaju u bilo kom postupku, što se kao naročito teško pokazuje u krivičnim postupcima, gdje se oštećenima/žrtvama krivičnih djela uskraćuje pravo na zakonom propisanu zaštitu, a osumnjičenima/okrivljenima/optuženima uskraćuje pravo na odbranu.

Obustava rada advokata dovela je i do toga da advokati ne mogu biti angažovani kao branioci po službenoj dužnosti, onda kada je propisana obavezna odbrana, u skladu sa članom 69 Zakonika o krivičnom postupku. Zbog toga se ne može odrediti zadržavanje i pritvor, pa se svako lice mora puštiti da se brani sa slobode bez obzira na krivično djelo za koje postoji osnovana sumnja da je to lice učinilo. 

Tako je nedavno specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto će se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se obustava nastavi.

Takođe, maloljetnik mora imati branioca prilikom prvog saslušanja, kao i tokom čitavog postupka, i to isključivo iz reda advokata, što biva nemoguće kod ovakvog stanja stvari.

Za vrijeme obustave rada je neprimjenjiv institut besplatne pravne pomoći, koji je posebno važan za korisnike materijalnog obezbjeđenja porodice; djecu bez roditeljskog staranja; lica sa invaliditetom; žrtve krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i trgovine ljudima, kao i žrtve nasilja u porodici u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici; ali i sve druge koji su slabog imovnog stanja.

Kao alarmantno ističemo i to da se djeci u sporu za zaštitu prava djeteta ili u sporu za vršenje roditeljskog prava sada ne može postaviti privremeni zastupnik, koji mora biti advokat, prema Porodičnom zakonu Crne Gore.

Ustavom Crne Gore je jasno propisano da pravnu pomoć pruža advokatura, kao nezavisna i samostalna profesija, pa se ne može govoriti o vladavini prava u državi u kojoj su advokati obustavili pružanje pravne pomoći. Obustava rada advokata ima brojne negativne posljedice na crnogorski pravosudni sistem, na njene građane, te na privredne subjekte i sve one kod kojih se javi potreba za zaštitom određenih prava i interesa. 

Stoga, apelujemo na Vladu Crne Gore i Advokatsku komoru Crne Gore da hitno pristupe pregovorima u kojima bi se našlo rješenje za deblokadu pravosudnog sistema u korist svih njegovih ugroženih korisnika i korisnica. 

Izvor: Saopštenje za javnost

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s glavnim nosiocem projekta, Univerzitetom POLIS iz Tirane (POLIS University) i partnerima koje čine univerziteti i nevladine organizacije iz Grčke, Češke, Irske, Kosova i Crne Gore, a kojih je ukupno 16, sprovodi projekat Inkluzivno visoko obrazovanje na Zapadnom Balkanu – IDEA (Inclusive tertiary EDucation in the West BalkanS – IDEA).

Opšti cilj projekta je da doprinese poboljšanju pristupa u obrazovanju, da se stvore uslovi za inkluzivno obrazovanje i razviju mogućnosti za zapošljavanje studenata s invaliditetom. Pored toga, ima za cilj i razvoj kapaciteta studentskih službi, administracije, studentskih i upravljačkih tijela u državama potpisnicama, odnosno univerzitetima partnerima na projektu, razvoj modernih inkluzivnih praksi, kao i asistivnih tehnologija.

Da bi se postigao opšti cilj, projekat će težiti postizanju specifičnih ciljeva:

- Izrada ili jačanje struktura za institucionalnu podršku i protokola koji omogućavaju pristup visokom obrazovanju i pristupačnosti na partnerskim univerzitetima,

- Jačanje menadžerskih kapaciteta menadžerskog i administrativnog osoblja partnerskih institucija koje se bavi primjenom praksi inkluzivnog obrazovanja,

- Opremanje jedinica za podršku studentima s invaliditetom asistivnim tehnologijama,

- Razvijanje spoljne saradnje izvan univerziteta, da bi se poboljšao pristup visokom obrazovanju, razvijanje partnerstava s civilnim sektorom, osnovnim i srednjim školama, poslodavcima, podizanje svijesti opšte javnosti.

Projektom su planirane sljedeće aktivnosti: izrada studije pristupačnosti potreba i očekivanja, Smjernice za osnivanje jedinica za pristupačnost, Analiza potreba univerziteta, Posjete programskim zemljama (Grčka, Češka, Irska), Izrada preporuka na osnovu upitnika i primjera dobre prakse i set treninga na različite teme (E-pristupačnost i usluge biblioteka, Trening za konsultante o izgrađenom okruženju, Trening za službenike u kancelarijama za savjetovanje, Trening za volontersku podršku i usluge prevoza, Trening za akademske savjetnike – primjena metoda nastave i evaluacije, Trening za kancelarije za međunarodnu saradnju i razvoj karijere, Trening za trenere). Tokom čitavog trajanja projekta sprovodiće se Medijska kampanja. 

Navedene aktivnosti realizuju se u sklopu Erasmus+ programa Evropske komisije.

Realizacija projekta će trajati tri godine, počev od 15. januara, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju su 955.103€.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka projekta