četvrtak, 26 novembar 2020 11:35

Studiranje u doba korone: Stare obaveze u novim uslovima

Autor:

Okolnosti u kojima živimo već mjesecima, a koje nazivamo „nova normalnost“ (ma koliko to zvučalo iritantno), negativno su se odrazile na sve sfere društva i na sve starosne grupe. Novinama se uglavnom radujemo, ali ovoga puta nije tako i nije bilo biranja. Situacija, kojoj se ne nazire kraj, nametnuta je, a sa njom i pitanje kako izvući najbolje i svega toga.

Kako na studentsku populaciju, u smislu njihove produktivnosti u studiranju, utiče novi režim praćenja nastave? Kako zadržati kontinuitet, motivaciju, snaći se u kombinovanom modelu onlajn učenja i nastave uživo? Šta bi savjetovali kolegama kako da nastave da „plivaju“ onako kako su započeli prije pojave virusa korona. Kako zadržati radne navike? Šta im savetuju profesori i razgovaraju li sa njima na tu temu. Sada je više nego ikad dostupno mnogo besplatnih onlajn kurseva, knjiga, raznih edukacija. Koriste li nešto od toga da bi radili na sebi – ispričali su nam studenti nekoliko državnih fakulteta.

Bojana Vušanović, studentkinja specijalističkih studija Psihologije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, smatra da su preventivne mjere protiv širenja epidemije uvele određene promjene u živote studenata.

„Mnogo predavanja je prenešeno na onlajn platforme, što ima svojih prednosti i mana. Na Odsjeku za psihologiju u Nikšiću predaje nekoliko profesora koji nisu iz Crne Gore, te je prelazak na onlajn platforme omogućio da se predavanja i konsultacije održavaju češće nego inače, uz jednako adekvatnu komunikaciju između njih i studenata. S druge strane, za starije studente psihologije je jako bitno da steknu određeno iskustvo kroz praksu i da time dobiju uvid u izazove s kojima će se susretati u kasnijem radu s djecom i odraslima. Nažalost, veliki broj akademaca je tokom prvog talasa epidemije ostao bez tog iskustva, a upitno je da li će to biti izvodljivo i u ovom i sledećem semestru“, ukazala je Vušanovićeva.

Prema njenim riječima, kontinuirani kontakt s profesorima i redovna predavanja olakšavaju studentima da održe radne navike na istom nivou na kom su one bile i prije pojave virusa, ili barem približno. Naravno, kod mnogih se javlja osjećaj anksioznosti i straha zbog epidemije i pratećih mjera prevencije, koji koče i usporavaju produktivnost.

„Psiholozi i psihoterapeuti najčešće tvrde da je najbolje rješenje pronalazak neke aktivnosti koja nama lično olakšava ova osjećanja. To su razgovor s bliskom osobom, onlajn druženja, čitanje, treniranje, pisanje, ili neki drugi hobi. Uz to je poželjno napraviti sebi dnevni plan učenja i izvršavanja fakultetskih obaveza, kako bi se održala rutina i navika. Istina je da ova situacija izaziva neka nama neprijatna osjećanja, ali korisno je da na nju gledamo kao na izazov koji će nam pomoći da ojačamo i naučimo nešto o sebi, a ne kao na prepreku koju je teško preći.

Zaista je divno što je toliko stručnjaka odlučilo da podijeli sa svijetom svoja znanja i iskustva preko besplatnih onlajn predavanja i webinara. Iskoristila sam tu povoljnost više puta i pratila predavanja i diskusije na teme iz oblasti psihologije koje nismo imali prilike da obradimo toliko detaljno na fakultetu, predavanja o fotografiji i onlajn časove joge. Toplo preporučujem svima da iskoriste ovu priliku i nauče nešto novo o stvarima koje ih interesuju“, naglasila je Vušanovićeva.

Njena koleginica Sofija Kastratović, kaže da je većina studenata počela da se bavi nekim hobijem, da trenira kod kuće, čita, završava davno zaboravljene obaveze.

„Mislim da je ova situacija dovela do toga da uvidimo našu humanu, ali i kreativnu stranu. Pored toga, mnogo psiholoških centara i nezavisnih psihologa je omogućilo razgovore preko online platformi kako bi pomogli koliko mogu, što je u ovakvoj situaciji svakako poželjno. Takođe, sve češće vidim da profesori organizuju online radionice i predavanja, nezavisno od onih obaveznih na fakultetu. Redovna predavanja u prošlom semestru pomogla su nam pri stvaranju osjećaja organizovanosti i postignuća, makar u nekoj mjeri. Koliko vidim, studentima odgovara onlajn vid nastave, pogotovo zato što su dolasci profesora iz Beograda u Nikšić mnogo rjeđi nego što ovi sastanci mogu biti, što pomaže održavanju kontinuiteta”, poručila je Kastratovićeva.

Radne navike je teško zadržati

Aleksandra Terek, studentkinja prve godine master studija Odsjeka za psihologiju smatra da je najteže je prihvatiti da ono što se dešava u drugom dijelu svijeta, utiče i na ono što se dešava kod nas.

„Najprije nismo mogli da prihvatimo da postoji mogućnost da Covid-19 dođe u Crnu Goru. Profesorica nas je često pitala kako se osjećamo po tom pitanju i da li nas je strah prije prvog karantina. Mi smo tada nosili ružičaste naočare, ali ubrzo je Crna Gora bila zatvorena. Imali smo puno vremena za sebe, ali nakon ubrzanog života, teško je usporiti i cjeniti ono što imaš oko sebe. Počele su da se izražavaju neke depresivne crte, što se i očekivalo u tako naglom preokretu života. Međutim to je i dosta uticalo na našu želju za učenjem. Motivacija i volja su gotovo potpuno nestale, a tome je i pripomoglo to što većina profesora nije pristupalo njihovim obavezama prema studentima. Na početku nismo imali nastavu. Seminarski radovi koje smo radili i vrijeme koje smo uložili u učenje za kolokvijume je palo u vodu. Onda smo se adaptirali na kriznu situaciju. Svi bismo trebali prihvatiti situaciju u kojoj se nalazimo i osvijestiti osjećanja koja nam ona izaziva. Na taj način ćemo je lakše prevazići”, savjetuje Terekova.

Prema njenoj ocjeni, profesorima je takođe teško da se prilagode.

„Razumijem da su neke stvari koje trebamo da znamo elementarne i smatram da se i mi trebamo potruditi, ali moraju da počnu da kvalitetnije drže nastavu, da usklade težinu kolokvijuma i ispita sa kvalitetom njihove nastave. Na taj način će pomoći studentima da povrate svoju volju i motivaciju, da i dalje budu vrijedni. U našoj prirodi je sposobnost za adaptaciju i trebamo se adaptirati na promjenu kako bismo sutra dočekali bolju budućnost”, naglasila je naša sagovornica.  

Dragana Đokić, studentkinja prve godine master studija Odsjeka za psihologiju

Smatra da je radne navike teško zadržati i u tipičnim uslovima, a kada govorimo o ovako izmijenjenim okolnostima to je izuzetno teško.

„U početku nam je bilo teško učiti jer je bilo neizvjesno kada će se održati provjere znanja. Ja sam pokušala sa metodom ‘radnog mjesta’. Učenje i ostale obaveze na fakultetu sam shvatila kao svoj posao, na koji ću svakog dana ‘ići’ i ‘vraćati’ se u isto vrijeme. A taj imaginarni posao je bilo učenje”, priča ona svoje iskustvo.

„Već nekoliko godina unazad, nastavlja naša sagovornica, posjećujem razne onlajn seminare i treninge, ali sada je ponuda takvih sadržaja u ekspanziji. Koristim sve dostupne onlajn resurse kako bih radila na ličnom razvoju, ali i u svrhe profesionalnog usavršavanja”, kazala je Đokićeva.

Studentkinje psihologije Milka Džudović i Milica Sekulić mišljenja su da je teško zadržati radne navike u ovim uslovima upravo zbog toga što većina studenata konkretno više i nema osjećaj o studiranju i da je ovo stvarnost zbog ovih virtuelnih predavanja. Pogotovo studenti prve godine koji se tek sreću sa fakultetom i obavezama koje on donosi.

„Ne smatramo toliko kvalitetnim ovakav način nastave, koliko god se profesori trudili da nam na najbolji način objasne, ta predavanja su više šablonska i nemaju isti efekat kao predavanja uživo. Razumijemo i situaciju u kojoj su profesori i njima je dosta teško. Zbog ove situacije sa jednim brojem profesora uopšte nemamo uspostavljenu komunikaciju, dok sa drugima komunikacija se uglavnom bazira na nastavnim jedinicama”, ističu one.

Kristina Dević sa Pravnog fakulteta kaže da uprkos činjenici što studenti sada imaju više vremena za učenje, rijetko ko to koristi, jer im je u ovakvoj situaciji mnogo teže da se fokusiraju na knjigu.

„Ova situacija, nastavila je ona, nije onemogućila predavanje teorije uz pomoć online platformi, ali je veliki problem kada je u pitanju praksa i ostale vannastavne aktivnosti na fakultetu. Uz nemogućnost okupljanja oduzeto nam je mnogo dodatnih škola i usavršavanja koje omogućavaju studentske organizacije na Pravnom fakultetu. Rekla bih da je to najveći hendikep za studente koji je prouzrokivala pandemija. Većina profesora se trudilo da nam pomogne u ovoj situaciji, da nam olakša ispit ili koliko je moguće smanji gradivo, ali ova situacija je bila nova i za njih te su se i oni, kao i mi, morali prilagođavati u momentu”.

Ovakav vid nastave će uticati na kvalitet znanja 

Magdalena Burzanović, studentkinja engleskog jezika i književnosti, mišljenja je da se zbog situacije izazvane pandemijom virusa korona kvalitet predavanja pogoršao, a veliki broj profesora, i pored velikog truda, onlajn predavanja ne sprovodi najuspješnije.

„Određeni profesori se trudi da nam izađu u susret što više, kao i da nam ne stvaraju veliki pritisak ali su svjesni da će ovakav način rada ukoliko ne dođe do neke promjene, uticati na kvalitet našeg znanja. Zbog toga nam konstantno savjetuju da se sada još više trudimo i da im postavljamo što više pitanja. Nažalost, jedan dio profesora je nezainteresovan, mehanički prelazi preko zadatog materijala i ostavlja studentima da se snalaze sami. Studentima savjetujem da što redovnije prate predavanja i završavaju obaveze na vrijeme da ne bi došlo do nagomilavanja, jer se veoma često opustimo i zaboravimo na ozbiljnost studija upravo zbog načina na koji pratimo aktivnosti vezane za fakultet. Radne navike su za mene uvijek bile stvar discipline koju je bilo teško održati i prije epidemiološke situacije koja nas je zadesila. Međutim, s obzirom na to da nam je u svakom smislu ograničeno kretanje i da mnogo više vremena provodimo kod kuće, vjerujem da svi studenti uz malo discipline mogu sebi organizovati neko minimalno vrijeme za učenje (možda sada i više nego ranije), pogotovo studenti koji su  putovali da bi pratili predavanja”, istakla je Burzanovićeva

Njenoj koleginici Sanji Raičević onlajn nastava odgovara.

„S obzirom na to da mi je fakultet u Nikšiću i da sam ranije putovala do tamo i gubila na samo putovanje dva sata i više, sad imam mnogo više vremena koje mi dozvoljava da se bavim i drugim stvarima, a ne samo fakultetom. Mislim da studenti trebaju na ovu situaciju da gledaju pozitivno u tom smislu da su dobili priliku da od kuće prate nastavu i da uvijek budu u toku sa gradivom. Smatram da svaki student zna da se znanje u većim dijelom usvaja samostalnim putem, odnosno posvećenošću i samostalnom obradom gradiva”, poručila je ona.

Brucoškinje Helena Perović (PMF) i Tijana Dragojević (Filološki fakultet) smatraju da onlajn učenje ima dosta uticaja na mentalno zdravlje i da je teže ostati motivisan i fokusiran jer nema kontinuiteta u radu. Teško je napraviti raspored jer se iz nedjelje u nedjelju mijenjaju mjere, pa tako i načini izvođenja nastave, što studentima ne dozvoljava da formiraju stabilne radne navike. Mnogi studenti ne žive u gradu u kom studiraju, tako da je teško uskladiti predavanja zbog toga što se neka predavanja i provjere znanja održavaju uživo, a neka onlajn i nemaju vremena da postignu sve. Takođe ima i više smetnji kad se radi sa elektronskim uređajima, jer nemaju svi pristup internetu i odgovarajućim uređajima. Profesori se trude da što bolje objasne gradivo onlajn, ali većina je navikla na tradicionalni način rada, pa se i oni teško navikavaju na ovakave uslove, zaključuju naše sagovornice.

Izvor: sajt Univerziteta Crne Gore

Pročitano 372 put(a)

Back to top