U nastavku slijedi nezvaničan prevod Izvještaja koji je pripremilo UMHCG.
VLADAVINA PRAVA I OSNOVNA PRAVA
U oblasti osnovnih prava (strana 24 Izvještaja) se navodi da je potreban dalji napredak u usklađivanju zakonodavstva sa standardima EU i međunarodnim standardima ljudskih prava, uključujući i one u EU oblasti prevencije diskriminacije osoba s invaliditetom.
Implementacija zakonodavstva i dalje predstavlja izazov, a institucionalni kapaciteti za ljudska prava još uvijek moraju biti znatno ojačani.
Crna Gora tek treba da osigura adekvatne institucionalne mehanizme za zaštitu ugroženih grupa od diskriminacije. Da bi se riješili ovi nedostaci, Crna Gora treba posebno:
- Dalje ojačati institucije za ljudska prava i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i povećati svoje znanje o međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava;
- Ojačati primjenu i zaštitu ljudskih prava, te osigurati djelotvornu zaštitu žrtava kršenja ljudskih prava, uključujući osiguravanje djelotvorne istrage zlostavljanja od strane policije, te slučajeve smrti i fizičkih napada na pojedince, u skladu sa slučajem Evropskog suda za ljudska prava;
- Obezbijediti efikasnu sprovođenje politika koje se odnose na temeljna prava o rodnoj ravnopravnosti, pravima djece i Roma, te pravima osoba s invaliditetom, osiguravanjem dovoljnih budžetskih sredstava za sprovođenje, poboljšanjem kapaciteta relevantnih institucija kao kao i međuinstitucionalnu koordinaciju.
U segmentu prava djeteta navodi se da se proces deinstitucionalizacije nastavlja sporo i treba ga ubrzati i podržati alternativne usluge, uključujući kroz jačanje sistema zaštite djece i razvoj hraniteljstva.
Ukupan pristup i kvalitet usluga dječije i socijalne zaštite i inkluzivno obrazovanje za djecu s invaliditetom treba poboljšati, zajedno s uslugama ranog otkrivanja, intervencije i rehabilitacije širom zemlje.
Postignut je mali napredak u oblasti prava osoba s invaliditetom, uključujući i usklađivanje zakonodavstva s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom. Crna Gora tek treba da usvoji akcioni plan za sprovođenje preporuka Komiteta UN za prava osoba s invaliditetom. Izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji pripremljene su 2018, ali ih tek treba usvojiti. Crna Gora mora osigurati adekvatnu i transparentnu potrošnju iz budućeg fonda za profesionalnu rehabilitaciju.
Pitanje lišavanja poslovne sposobnosti ostaje da se riješi bez odlaganja, u skladu s Konvencijom UN-a.
Potreban je adekvatan budžet za implementaciju strateškog i pravnog okvira. Deinstitucionalizacija osoba s invaliditetom i prilagođavanje javnih objekata, kako bi se osigurao pristup osobama s invaliditetom, polako napreduje. Potrebni su dalji napori za implementaciju strategija za mentalno zdravlje i deinstitucionalizaciju pacijenata sa mentalnim zdravljem, i potrebno je razviti relevantne usluge u zajednici.
Isto tako, Crna Gora treba dodatno da poboljša mehanizme konsultacija za osobe s invaliditetom i njihove predstavničke organizacije.
U oblasti proceduralnih prava, neophodni su značajni napori zajedno sa dovoljnim budžetskim izdvajanjima kako bi se osiguralo potpuno usklađivanje s pravnom tekovinom EU i evropskim standardima, posebno o pravima osumnjičenih i optuženih lica u krivičnim postupcima (uključujući pravo na informacije i pravo pristupa advokatu), kao i prava žrtava. Počelo je širenje informacija o besplatnoj pravnoj pomoći, ali i dalje postoje nedostaci u pogledu svijesti i pristupačnosti, što se tiče i djece i drugih ugroženih grupa.
U dijelu Poglavlja 19 – Socijalna politika i zapošljavanje se navodi da još uvijek nije osigurano djelotvorno korišćenje Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u njegovoj ulozi za podsticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom. Radna grupa zadužena za predlaganje izmjena i dopuna odgovarajućeg zakona do sada nije uspjela osigurati istinsko uključivanje organizacija osoba s invaliditetom i treba učiniti više u tom pogledu.
U oblasti obrazovanja i obuke se navodi da se broj djece sa posebnim obrazovnim potrebama uključen u redovno školovanje povećao, a djeca s invaliditetom i romska popolucija imaju bolji pristup obrazovanju. Međutim, da bi se osiguralo da oni ostanu u školi, i da uče i napreduju, potrebna je snažnija podrška, uključujući i jačanje pozitivnih mjera koje su već poduzete, kao što su duže predškolske pripreme, besplatni udžbenici i stipendije. Strategija inkluzivnog obrazovanja Crne Gore za period 2019-2025 - koja je na snazi od januara 2019. postavlja standarde i preporuke u skladu sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom.
Što se tiče nejednakosti u zdravstvu, pristup zdravstvenim uslugama mora biti osiguran i dostupan svim ranjivim grupama, posebno osobama s invaliditetom, osobama koje žive s HIV-om, djecom i odraslima koji koriste droge, zatvorenicima, ženama u prostituciji, LGBTI osobama, interno raseljenim osobamai Romima.
UMHCG smatra da je Izvještaj detaljniji i u nekim segmentima konkretniji od prethodnih, oštriji u ocjenama što je veoma značajno, posebno imajući u vidu stagnaciju, a u nekim oblastima i pogoršanje politika i prava osoba s invaliditetom. Posebno značajnim smatramo naglašavanje onoga što su bile i preporuke Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom i očekujemo dalju podršku EU u praćenju ovih oblasti. Prije svega, mislimo na proces izrade Akcionog plana za sprovođenje preporuka Komiteta koje moraju obuhvatiti posebno dio koji se tiče pristupačnosti, deinstitucionalizacije i podrške za samostalan život, revizije zakona koji podrazumijevaju institut oduzimanja poslovne sposobnosti i dr. Dalja podrška je značajna i u dijelu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom posebno imajući u vidu da je njegovo usvajanje odloženo za III kvartal 2019.
Jedino s čim u Izvještaju nijesmo saglasni jeste dio ocjena u oblasti obrazovanja. Smatramo da su u ovoj oblasti bile potrebne realnije i kritičnije ocjene. Naime, imamo sve više prijava o tome da se svakodnevno dešava diskriminacija djece s invaliditetom u oblasti obrazovanja posebno do nivoa visokog. Zaštitinik ljudskih prava i sloboda je već za veliki broj osnovnih i srednjih škola konstatovao diskriminaciju u svojim mišljenjima, a nalazi UMHCG pokazuju da je preko 70 % škola nepristupačno; djeca s invaliditetom ostaju bez asistenata u nastavi i drugih vidova podrške, nerijetko su isključena iz redovnog praćenja nastave i imaju jako uzak izbor obrazovanja upravo zbog toga što o njihovom usmjerenje odlučuju komisije, odnosno Ministarstvo prosvjete.
UMHCG u junu treba da objavi detaljan izvještaj o stanju pristupačnosti i uslova na nivou srednjeg obrazovanja koji obuhvataju osim pristupačnosti i uslove za praćenje i pohađanje nastave.
Pripremila: Marina Vujačić