petak, 17 novembar 2023 13:17

Bjeković: Društvo indiferentno prema nasilju i govoru mržnje

Written by

„Broj slučajeva porodičnog nasilja, femicida i govora mržnje i dalje je zabrinjavajući i posljedica je izostanka adekvatne pravovremene i odlučnije reakcije u preventivnoj dimenziji gonjenja tih delikata“, upozorio je zaštitnik ljudskih prava I sloboda Siniša Bjeković.

Evropska komisija (EK) je u ovogodišnjem Izvještaju za Crnu Goru konstatovala da su najranjivije grupe u društvu i dalje bile izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje.

Komisija je navela da su trend porasta broja femicida, s nedovoljnim odgovorom od vlasti, slučajevi javno izražene mizoginije, rodno zasnovanog nasilja i nasilja nad djecom i dalje ozbiljni razlozi za zabrinutost.

Bjeković je Agenciji MINA, komentarišući ocjene o ljudskim pravima u Crnoj Gori, kazao da i iz institucije Ombudsmana u kontinuitetu upozoravaju na iste drastične trendove, kao što su broj slučajeva porodičnog nasilja i femicide, kao posljedice izostanka adekvatne pravovremene i odlučnije reakcije u preventivnoj dimenziji gonjenja tih delikata.

„To nije posljedica samo izostanka reakcije državnih organa, jer nam društvo u cjelini pokazuje indiferentnost prema ovoj pojavi, a ponegdje uslovljava da žrtva postaje društveni problem, a ne počinilac”, rekao je Bjeković.

On je kazao da na to treba dodati različite oblike govora mržnje i drugih formi uvredljivog ophođenja prema ženama, naročito onima iz javnog života, primarno politike.

„Naravno da su i muškarci česte mete, ali morbidnost i upornost koja se ispoljava u odnosu prema ženama u ovakvom položaju prelazi u patološku pojavu koja prijeti mnogo gorim posljedicama nego što je to samo trpljenje poniženja u javnom diskursu”, naveo je Bjeković.

Govoreći o govoru mržnje, Bjeković je rekao da se može oteti utisku da je to postao manir s nevjerovatno velikom podrškom u javnosti, naročito u internet prostoru i društvenim mrežama.

„Ogroman stepen politizacije i polarizacije društva i nekontrolisanost takozvanog sajber prostora ozbiljno prijete da naruše ionako ugroženu društvenu stabilnost, a što je još gore u tome sve češće mladi javljaju kao izvor govora mržnje jer najviše koriste društvene mreže”, upozorio je Bjeković.

On je kazao da to nije i ne može biti incident, nego ozbiljna sistemska društvena devijacija na kojoj se mora mnogo i odmah poraditi.

„I sada postoje mnogi reaktivni mehanizmi koji se nažalost dosta rijetko koriste upravo zbog nedostatka šire društvene podrške i činjenice da osuđujemo samo „njihove”, a uvijek štitimo „naše” u sveopšte prisutnim crnogorskim podjelama”, naveo je Bjeković.

On je kazao da su djeca, žene (naročito one u seoskim i manje razvijenim područjima), osobe s invaliditetom, LGBTIQ populacija, pripadnici manjina, grupe u najvećem riziku od kršenja ljudskih prava na kojima se temelji ozbiljan rad institucije Zaštitnika.

Prema riječima Bjekovića, često nema razumijevanja o tome zašto Zaštitnik insistira na pravima tih grupa, već se to doživljava kao pristisak na administraciju.

„Pritisak svakako jeste, ali i obaveza kada postane očigledno da se ne poštuju sopstveni propisi i međunarodno pravo”, dodao je Bjeković.

On je kazao da se, kada je u pitanju sistem zaštite od torture, ne može osporiti da je dosta toga urađeno, ali da i dalje ima dosta slučajeva i da može zabrinuti reakcija na te pojave i obaveza procesuiranja počinilaca.

„Čini se da tu još uvijek postoji tzv. negativna solidarnost, jer kako građaninu ukazati na zakonsku obavezu da se krivično djelo mora prijaviti, ako javne vlasti na te pojave u svojim redovima odgovaraju ćutanjem ili relativizacijom onoga što se dešava”, rekao je Bjeković.

On je rekao da se, kada je u pitanju institucija Zaštitnika, na tom planu dosta radi, i da ponekad neopravdano izostaje informacija da je o pojedinim slučajevima Ombudsman odavno upoznao javnost, baš kao što je to slučaj s nekim predmetima o kojima je javnost tek nedavno saznala nešto više iz fotografija koje su dospjele u javnost.

O tome, prema riječima Bjekovića, postoje dokumentovani dokazi u spisima predmeta Zaštitnika s ocjenom postupanja.

Kada je riječ o ranjivim grupama osoba s invaliditetom, žrtve nasilja, migranti, Romi, Bjeković je kazao da su saglasni s ocjenom iz Izvještaja da javne vlasti moraju mnogo odgovornije da se odnose prema zahtjevima Ombudsmana i preporukama koje dobijaju.

„To nužno ne znači da ovim aktima treba dati pravno obavezujući karakter kod načina izvršavanja, jer bi time stvorili novu konkurenciju među organima za zaštitu ljudskih prava. Ali za odgovornu vlast to nije ni potrebno. Valjda je cilj zaštiti građanina, a ne stvoriti dilemu ko to i kada treba činiti”, naveo je Bjeković.

U Izvještaju EK je, kako je kazao, jasno istaknuta potreba jačanja međuinstitucionalne saradnje.

Bjeković je rekao da je institucija Zaštitnika potpuno otvorena za saradnju, što, kako je dodao, nije slučaj sa nekim tijelima koja stvaraju utisak da su nadnacionalna i bez potrebe da sarađuju na polju jačanja zaštite ljudskih prava.

„Ako je Evropski sud za ljudska prava (ECHR) našao za shodno da se pozove na akte naše institucije i to u više navrata, zar je potreban dodatni impuls za saradnju na jačanju sistema zaštite ljudskih prava i sloboda. Što se tiče Ombudsmana, ne postoji potreba za kucanjem na otvorena vrata”, istakao je Bjeković.

EK je u Izvještaju za Crnu Goru ocijenjenila da se Zaštitnik ljudskih prava i sloboda i dalje percipira kao jedna od institucija kojima građani najviše vjeruju, a njeni stavovi se često citiraju u medijima.

EK je konstatovala da kapacitet Ombudsmana da postupa po pritužbama i kvalitet njegovih odluka nastavlja da se poboljšava, ali da odluke i preporuke Ombudsmana ostaju neobavezujuće. Komisija je navela da Crna Gora treba da poboljša njihovo sistematsko praćenje u svim javnim institucije.

Bjeković je kazao da svakom članu kolektiva imponuje to što u kontinuitetu dobijaju dobre, pa čak i odlične ocjene o radu institucije Zaštitnika.

„No, to je i obaveza više da kontinuitet bude obezbijeđen i u narednom periodu”, dodao je Bjeković.

On je kazao da nedostatak kadrovskih i materijalnih resursa jeste hronični problem, naročito ako se imaju u vidu širok mandat i velika očekivanja javnosti.

„U to treba dodati i stalne pozive na preventivni rad i proaktivni odnos prema negativnim pojavama, uključujući i kampanje kojima se upućuje na problem i traži njegovo rješenje. Isto tako, među rijetkim smo institucijama ovog tipa u neposrednom i širem okruženju koja je podstanar svih ovih 20 godina postojanja, odnosno nema svoj poslovni prostor”, rekao je Bjeković.

On je kazao da pretenduju da podignu status insitucije Zaštitnika među tijelima za zaštitu ljudskih prava Ujedinjenih nacija (UN) sa sadašnjeg „B” na „A” status.

„Ukratko rečeno, sadašnji status, osim suštinske nezavisnosti koja je očigledna, još uvijek ne omogućava potpuno nezavisno djelovanje u formalnom smislu, počevši od izbora kadra do finansijske nezavisnosti”, rekao je Bjeković.

Izvor: Portal Cdm

Pripremio: Ivan Čović

Pročitano 38 put(a)

Back to top