ponedeljak, 24 jun 2024 07:09

Najugroženija djeca i radno sposobni mladi

Written by

Djeca su u Crnoj Gori u najvećem riziku od siromaštva, a poslije njih punoljetne osobe starosti od 18 do 24 godine, iako je riječ o mladima koji spadaju u radno sposobno stanovništvo.

To proizlazi iz Nacrta strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite za period od 2024. do 2028. godine sa Akcionim planom za ovu i narednu godinu, a koji je na javnoj raspravi narednih 20 dana.

Posmatrano prema starosti, u 2022. godini lica mlađa od 18 godina najviše su bila izložena riziku od siromaštva (28,4 odsto), kao I lica starosti od 18 do 24 godine (25,6 odsto). Najnižu stopu rizika od siromaštva imale su osobe starosti od 55 do 64 godine (13,4 odsto), piše u strategiji.

U tom dokumentu navodi se da je stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori i dalje visoka, iako se posljednjih godina bilježi trend pada. Autori strategije navode da je ta stopa u 2022. iznosila 20,3 odsto. Međutim, navode i da isključivanje socijalnih transfera iz dohotka utiče na povećanje procenta osoba koje su u riziku od siromaštva sa osnovnih 20,3 na 26,3 odsto.

Ako se, tvrde, iz dohotka isključe i socijalni transferi i penzije, tada stopa rizika od siromaštva iznosi 40,8 odsto.

 

Najugroženija djeca do pet godina

 

Prema strategiji, u Crnoj Gori grupe koje žive u izraženom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a za koje postoje relevantni podaci i analize su djeca, djeca žrtve nasilja i eksploatacije, sa smetnjama i teškoćama u razvoju, kao i djeca bez roditeljskog staranja i sa problemima u ponašanju.

Generalno posmatrajući, djeca su ugroženija od ukupne populacije prema indikatoru stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (SRSSI). To, navodi se u dokumentu, potvrđuju i drugi pokazatelji životnog standarda kao što su stopa rizika od siromaštva (SRS) i stopa izrazite materijalne deprivacije (SIMD).

Prema dva od navedena tri pokazatelja djeca najmlađeg uzrasta do pet godina su ugroženija od opšte populacije djece, što nije slučaj u Evropskoj uniji.

Podaci pokazuju da jedna trećina djece u Crnoj Gori uzrasta do 18 godina živi u riziku od siromaštva (30,5 odsto u 2021. godini), dok je rizik od siromaštva u populaciji 1824 iznosio 24,7 odsto. Prema tipu domaćinstva, u 2022. godini, najvišu stopu rizika od siromaštva imala su lica u domaćinstvima koja čine jedna odrasla osoba sa najmanje jednim izdržavanim djetetom (47,9 odsto), zatim lica u domaćinstvima koja čine dvije odrasle osobe sa troje ili više izdržavane djece (37,6 odsto), piše u strategiji.

Te stope su značajno veće od nacionalnog prosjeka koji iznosi 21.2 odsto, što pokazuje da su djeca i mladi u povećanom riziku da žive u siromašnim domaćinstvima.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja ističu da su u posebno teškoj situaciji djeca bez adekvatnog roditeljskog staranja, djeca sa problemima u ponašanju i koja zloupotrebljavaju alkohol, drogu i druge psihoaktivne supstance, ali i maloljetnici kojima roditelji nisu saglasni oko načina vršenja roditeljskog prava, kao i djeca bez pratnje.

Autori navode da u Crnoj Gori nema adekvatne baze podataka o broju djece sa smetnjama u razvoju i da se suočavaju sa barijerama u pristupu zdravstvu, obrazovanju i uslugama socijalne i dječje zaštite.

Djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju često trpe diskriminaciju i isključivanje, što ih čini posebno osjetljivom kategorijom, izloženom većem riziku od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja, navodi se u strategiji.

U izraženom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti su i osobe sa invaliditetom, starija lica, Romi i Egipćani, LGBTIQ zajednica, žene žrtve nasilja, žrtve trgovine ljudima i beskućnici.

 

Nema novca, kadra, ni edukacije

 

Analiza stanja u ovoj oblasti pokazuje da su glavne prijetnje sa kojima se sistem suočava u oblasti socijalne i dječje zaštite nedostatak novca za održivi razvoj usluga, ograničena sredstva za ulaganje u infrastrukturu i tehnologiju, usporavanje procesa strukturnih reformi, odliv kadra, ali i to što socijalna zaštita nije visoko na listi prioriteta lokalnih samouprava. Prijetnje su i starenje stanovništva i rastuće potrebe sa uslugama podrške starima, kao i nedovoljna ulaganja u edukacije zaposlenih.

Među slabostima u sistemu koje prepoznaju nadležni u Ministarstvu su nedovoljan broj propisanih usluga socijalne i dječje zaštite u odnosu na potrebe korisnika, kao što su lični pratilac za djecu sa smetnjama u razvoju i podrška u samostalnom donošenju odluka. Analiza pokazuje da nema podrške zainteresovanim subjektima za licenciranje za pružaoce usluga i da nema dovoljno razvijenih usluga socijalne i dječje zaštite, kao i njihove dostupnosti.

Navodi se da materijalna davanja ne obuhvataju sve potencijalne korisnike, a standardi i normativi nisu u dovoljnoj mjeri razvijeni, dok ne postoje za uslugu tumačenja i prevođenja na znakovni jezik i socijalno-edukativne usluge.

Analizom su prepoznate i snage sistema – centri za socijalni rad ili njihove područne jedinice postoje u svakom gradu, zaposleni su licencirani stručnjaci, postoje standardizovane usluge socijalne i dječje zaštite, licencirano je 475 pružaoca usluga porodičnog smještaja i 57 pružaoca usluga socijalne i dječje zaštite koji pružaju usluge u većini opština za dnevni boravak, pomoć u kući, svratište, savjetovanje, SOS telefon, terapiju, sklonište…

 

Za siromašne manje od četvrtine budžeta

 

U Ministarstvu podsjećaju da se osnovna prava na materijalna davanja iz socijalne i dječje zaštite ostvaruju se u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i donijetim podzakonskim aktima.

U sistemu socijalne i dječije zaštite ima 14 vrsta materijalnih davanja, od kojih je samo materijalno obezbjeđenje i dječiji dodatak za djecu korisnike materijalnog obezbjeđenja usmjereno na siromašne, dok uslovi za ostvarivanje ostalih prava na materijalna davanja ne zavise od imovinskog statusa, već od zdravstvenog stanja ili drugih uslova.

Tvrde da je osnovni problem sistema socijalne i dječije zaštite to što se za davanja za materijalno ugrožene (siromašne) korisnike izdvaja svega 25 odsto od ukupnih materijalnih davanja koje propisuje zakon.

Ako se uzimu u obzir naknade za žene po osnovu rođenje troje i više djece koje su propisane Zakonom o obeštećenju bivših korisnica naknade po osnovu rođenja troje i više djece, ovaj udio je još značajno manji, zaključuju u Ministarstvu.

 

Nema podrške biološkim roditeljima

 

U Strategiji se, između ostalog, zaključuje da je problem što su djeca bez roditeljskog staranja u institucijama zbog nemogućnosti roditelja da brinu o njima.

Nedovoljno su razvijene usluge podrške biološkim porodicama, tako da je podrška koja se pruža neadekvatna. Nedovoljno je razvijeno hraniteljstvo, neodgovarajuća je procjena i priprema hranitelja i djece, nedovoljan je broj nesrodničkih hraniteljskih porodica i neadekvatna podrška hraniteljima i djeci na hraniteljstvu, nedovoljan broj stručnjaka, piše u strategiji.

 

Izvor: Radio Televizija Nikšić

Pripremila: Dajana Vuković

Pročitano 67 put(a)

Back to top