Rezolucijom Ujedinjenih nacija iz 2013. godine 29. novembar proglašen je za Međunarodni dan branitelja i braniteljki ženskih ljudskih prava. Cilj je da se braniteljima i braniteljkama ženskih ljudskih prava oda priznanje, ali i da se prepoznaju izazovi i napori sa kojima se suočavaju aktivistkinje i aktivisti koji rade na poboljšanju položaja žena i zaštiti njihovih ljudskih prava. Braniteljke ženskih ljudskih prava, među kojima su aktivistkinje, liderke, zastupnice često se i same suočavaju sa zastrašivanjem, nasiljem i diskriminacijom, pritom ostajući izvan sistema i podrške. Navedeno znači da braniteljke ženskih ljudskih prava često trpe višestruke pritiske, dok izostaje prepoznavanje značaja zaštite njihovog fizičkog i tjelesnog integriteta, mentalnog zdravlja, bezbjednosti i sigurnosti.

Braniteljke ženskih ljudskih prava i same trebaju podršku kako bi mogle nastaviti da se bore za pravednije i inkluzivnije društvo. Posebno je važno istaći braniteljke koje potiču iz marginalizovanih grupa – među njima žene s invaliditetom, koje se u borbi za prava često suočavaju sa višestrukom i intersekcijskom diskriminacijom. One se istovremeno bore za ženska prava i za vidljivost, ravnopravan tretman i uklanjanje prepreka s kojima se žene s invaliditetom suočavaju svakodnevno, od onih u stavovima ljudi, do okolinskih i društvenih prepreka.

Neke od najznačajnijih braniteljki ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori su i među nama, bile i jesu i dalje u kolektivu UMHCG-a

Njihov rad i zalaganje uticalo je na unapređenje položaja osoba s invaliditetom, a posebno žena s invaliditetom. Kroz svoj dugogodišnji aktivizam, one pokazuju da promjena nastaje onda kada neko ima hrabrosti da istraje, da se suprotstavi nepravdi i da svojim primjerom inspiriše druge.

Zahvaljujući njihovom glasu, kao i glasu brojnih drugih žena, u našem društvu se sve snažnije čuju teme samostalnog života, rodne ravnopravnosti, seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava na zaštitu od nasilja. One dokazuju da žene s invaliditetom nijesu samo korisnice sistema, već mu aktivno i same doprinose, mijenjajući njegove okvire, ograničenja i rigidne structure koje društveno i istorijski sputavaju njihov glas, negiraju značaj njihovog postojanja i važnosti.
 

Njihova borba podsjeća nas da stvarna promjena nastaje onda kada marginalizovani i ugnjetavani glasovi postanu glasovi koji se čuju, poštuju i uvažavaju.
One su braniteljke koje svakodnevno pomjeraju granice mogućeg.
Danas, na Međunarodni dan branitelja i braniteljki ženskih ljudskih prava, odajemo priznanje njihovoj hrabrosti, upornosti i neumornom radu. 
Njihova borba nije samo njihova – ona je borba za pravednije, ravnopravnije i bolje društvo za sve nas.