Neophodno je definisati i pravno urediti reprezentativnost organizacija osoba s invaliditetom (OOSI) u cilju adekvatnijeg i pravednijeg razvoja i funkcionisanja osoba s invaliditetom i njihovih organizacija koje ih predstavljaju. To je poručeno na današnjem sastanku održanom u Ministarstvu javne uprave.

Naime, na inicijativu Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) održan je sastanak sa predstavnicama Ministarstva javne uprave na temu Definisanja statusa reprezentativnosti organizacija OSI, a u okviru kampanje javnog zagovaranja, kao jedne od aktivnosti projekta Forum za prava OSI, koji UMHCG realizuje u sklopu programa OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mrežom. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sastanak je održan u petak, 17. februara 2022. i prisustvovali su mu izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić i izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović, a ispred Ministarstva javne uprave sastanku su prisustvovale generalna direktorica Direktorata za inovacije, otvorenost javne uprave i saradnju sa NVO Lidija Ljumović i načelnica Direkcije za saradnju sa NVO Bojana Jovetić.

Marina Vujačić je predstavnice Ministarstva javne uprave upoznala s obavezama države i ukazala je na primjenu Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom (OSI), konkretno člana 4 (3) i člana 33 (3) koji propisuju da države potpisnice trebaju pružati podršku kao i da su u obavezi da finansiraju jačanje kapaciteta unutar civilnog društva, naročito organizacija osoba s invaliditetom (OOSI), kako bi zagarantovale njihovo djelotvorno učestvovanje u svim fazama i procesima donošenja odluka, a što se postiže kroz definisanje njihove reprezentativnosti. Naine, u Opštem konentaru 7 Komitet ukazuje da organizacije osoba s invaliditetom treba da raspolažu odgovarajućim sredstvima, uključujući podršku preko nezavisnog finansiranja i finansiranja kojim same upravljaju, kako bi mogle učestvovati u nezavisnim okvirima za praćenje i osigurati da su ispunjeni zahtjevi razumnog prilagođavanja i pristupačnosti za njihovo članstvo. U tom cilju, države potpisnice treba da donesu pravne i regulatorne okvire i postupke kojima garantuju potpuno i ravnopravno učestvovanje osoba s invaliditetom, preko njihovih reprezentativnih organizacija, u procesima donošenja odluka i izradi legislative i politika koje se odnose na pitanja osoba s invaliditetom, uključujući zakonodavstvo, politike, strategije i akcione planove u vezi s invaliditetom. Vujačić je, u tom kontekstu, problematizovala primjenu Zakona o nevladinim organizacijama, posebno u dijelu finansiranja projekata i programa u oblastima od javnog interesa, ističući kao primjer oblast zaštite osoba s invaliditetom u okviru koje se finansiraju projekti drugih nevladinih organizacija koje nijesu OOSI, njima ne upravljaju osobe s invaliditetom, niti među zaposlenima imaju osobe s invaliditetom, već je samo dovoljno da u svojim statutima, među oblastima djelovanja, navedu i oblast zaštite osoba s invaliditetom. Ona je nadalje pojasnila da se reprezentativnost ne definiše zbog povlašćenog položaja OOSI, niti davanja prednosti ovim organizacijama, već isključivo zbog izjednačavanja njihovih kapaciteta i omogućavanja konkurentnosti kroz finansiranje jednog dijela redovnoh aktivnosti. U tom segmentu, napomenula je da je neophodno usvajanje posebnog zakona, ali i izmjene i dopune Zakona o nevladinim organizacijama.
Goran Macanović je prisutne upoznao s ranijom inicijativom Saveza slijepih Crne Gore za usvajanje Zakona o statusu i finansiranju organizacija osoba s invaliditetom, čiju je verziju Nacrta dostavio tadašnjem Ministarstvu rada i socijalnog staranja, međutim, ovaj resor nikada zvanično nije odgovorio. Napomenuo je da u vrijeme pripremanja ovog Nacrta Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom nije bio razvio Opšti komentar 7 zbog čega je potrebno unaprjeđenje teksta, čemu treba prethoditi formiranje radne grupe koja bi bila zadužena za pripremu ovog propisa, uz neophodne izmjene i dopune Zakona o nevladinim organizacijama. Macanović je ukazao da OOSI često rade posao koji u nadležnosti državnih organa, zbog čega im moraju biti obezbijeđena osnovna sredstva za rad. Takođe, podsjetio je da predstavnici Vlade Crne Gore 2017. nijesu prihvatili tadašnje sugestije za adekvatnije definisanje zaštite osoba s invaliditetom, kao oblasti od javnog interesa, posebno u dijelu kriterijuma za ocjenjivanja i za raspodjele. Napomenuo je da ovo ne bi značilo da druge organizacije ne mogu nikako dobiti sredstva u ovoj oblasti, već znači da bi se procentualno značajno veći iznos sredstava opredeljivao za projekte OOSI i projekte roditeljskih udruženja.

Ljumović je zahvalila na inicijativi i izrazila spremnosti za dalju saradnju u dijelu nadležnosti Ministarstva javne uprave, počev od izmjena i dopuna Zakona o nevladinim organizacijama, dok smatra da se na nivou Vlade treba dogovoriti jasna nadležnost za usvajanje zakona koji bi propisao reprezentativnost i finansijsku podršku za OOSI. Ukazala je da će ozbiljno razmotriti sve sugestije, uz isticanje značaja saradnje Vlade i NVO.

Jovetić je pored podrške navedenim aktivnostima izrazila zabrinutost zbog niskog odziva predstavnika NVO u radna tijela i savjete na nivou Vlade, ali i onih koje formiraju različiti resori, ukazujući da smatra da je navedeno uslovljeno činjenicom da Agencija za sprječavanje korupcije daje mišljenja da su predstavnici NVO koji bivaju izabrani za različite radne grupe i tijela javni funkcioneri u smislu Zakona o sprječavanju korupcije.    

Vujačić i Macanović su se složili sa spornim tumačenjem Agencije navodeći da to utiče ne samo na nemogućnost predstavnika NVO da učestvuju u više radnih grupa istovremeno, već utiče i na njihov status i djelovanje. Ukazali su da je potrebno da različiti resori iskomuniciraju o navedenom pitanju uz preporuke da bi Ministarstvo pravde, kao nadležni organ za navedeni propis, trebalo dalje postupati u cilju adekvatnog rješavanja navedenog pitanja, kojim se nanosi šteta i rad u državnih institucija.