Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava ozbiljnu zabrinutost i oštar protest zbog kontinuiranog odlaganja primjene sistemskih i održivih rješenja u oblasti socijalne politike, posebno kada je riječ o pravima osoba s invaliditetom na egzistenciju, socijalnu sigurnost, pristup zaposlenju i generalno pravu na samostalan život i punu uključenost u zajednicu.

Umjesto da se socijalna i ekonomska prava u kontinuitetu i progresivno razvijaju u skladu s obavezama preuzetim međunarodnim aktima, u Crnoj Gori vlada pravna nesigurnost, stagnacija ili regresija u oblasti pristupa pravima i uslugama i opšta neizvjesnost.

Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta donesen prošle godine predstavljao je dobru pravnu osnovu, ali i princip promjene ukupne paradigme pristupa prema osobama s invaliditetom. Međutim, prije njegove primjene i posvećenog pristupa, institucije su pokazale neodgovornost i nedovoljnu političku zrelost.

Iako je Vlada Crne Gore bila u obavezi da još u prvoj radnoj sedmici januara (tačnije 5. januara kad je bio prvi radni dan), donese odluku o imenovanju v.d. direktora Zavoda za jedinstveno vještačenje invaliditeta, ta odluka nije donijeta ni nakon skoro dva mjeseca, čime se svjesno odlaže primjena Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta čiji je početak planiran od 1. jula 2026.

Izrada podzakonskih akata je stopirana, zvanične informacije izostaju, dok se u međuvremenu ograničavaju i uskraćuju prethodno garantovana prava, a rad socio-ljekarskih komisija u centrima za socijalni rad dodatno je usporen, zbog čega osobe s invaliditetom duže od pola godine čekaju na ostvarivanje osnovnih prava. Podsjećamo da je Pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite i medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena, u roku od svega mjesec dana, izmijenjen dva puta, što predstavlja presedan i neprihvatljivu praksu koja direktno narušava načela pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom i ravnopravnog tretmana korisnika/ca prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite.

Dalje, donošenje novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti bilo je planirano za III kvartal 2025, međutim, kašnjenje u usvajanju ovog sistemskog zakona dodatno produžava primjenu postojećih rješenja koja su u praksi prepoznata kao nedovoljna i često diskriminatorna, posebno u dijelu ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, dodatka za njegu i pomoć, kao i usluge podrške. Izostanak novog zakonskog rješenja i njegovo odlaganje direktno utiče na kvalitet života osoba s invaliditetom i njihovu mogućnost za samostalan i dostojanstven život.

Trenutno stanje u oblasti socijalne i dječje zaštite pokazuje niz strukturnih i sistemskih slabosti, naročito kada je riječ o dostupnosti, razvijenosti i održivosti usluga namijenjenih osobama s invaliditetom, koje su u većini lokalnih zajednica nedovoljno razvijene i neprilagođene stvarnim potrebama korisnika. Dakle, nedostatak adekvatnih mjera i usluga podrške u oblasti socijalne i dječje zaštite uzrokovan je neadekvatnim pristupom invaliditeta od strane institucija, društva, a nerijetko i samih porodica. Predrasude, stereotipi i pogrešna percepcija da su osobe s invaliditetom nesposobne za samostalni život doprinose izostanku psihološke, pravne i edukativne podrške porodicama, dok su postojeće intervencije institucija sistema uglavnom svedene na osnovna materijalna davanja, bez sveobuhvatnog pristupa.
 

Osobe s invaliditetom i njihove porodice često djeluju u uslovima sistema koji je fragmentisan, u kojem je podrška teško dostupna i nedovoljno prilagođena njihovoj svakodnevici. Jedan od dominantnih izazova s kojima se roditelji susrijeću su neefikasna komunikacija s institucijama sistema, neažurnost, nedostatak jasnih informacija i prebacivanje odgovornosti između institucija, što direktno utiče na kvalitet njihovog života i stepen socijalne inkluzije. Usluge podrške za život u zajednici, uključujući personalnu asistenciju, stanovanje uz podršku i druge oblike individualizovane podrške, nijesu adekvatno razvijene niti sistemski podržane, zbog čega veliki broj osoba s invaliditetom ostaje u institucijama ili u drugim restriktivnim okruženjima, bez stvarnih mogućnosti za učešće u zajednici. Sistem socijalne i dječje zaštite ostaje neujednačen, reaktivan i nedovoljno odgovoran prema stvarnim potrebama korisnika/ca, posebno osoba s invaliditetom, dok nedostatak preciznog mapiranja socijalnih potreba onemogućava strateško planiranje i ravnomjernu teritorijalnu pokrivenost usluga.

Podaci iz oblasti zapošljavanja i dalje pokazuju spor napredak, izostanak sistemske podrške i pune posvećenosti rješavanju pitanja dugoročne nezaposlenosti, osiguranja redovnosti zarada i stabilnih prihoda trenutno zaposlenih i sprečavanja gubitka posla usljed neažurnosti institucija.

UMHCG ističe da je neophodno hitno obezbijediti funkcionalan i održiv sistem, ne narušavati princip pravne sigurnosti, osigurati efikasan pristup pravdi, te sistemski raditi na deinstitucionalizaciji kroz zapošljavanje i usluge socijalne i dječje zaštite, kao i usluge u zajednici i jačanje profesionalnih i stručnih kapaciteta i kompetencija u sektoru socijalne politike.

Svjetski dan socijalne pravde podsjeća da socijalna pravda nije deklarativna vrijednost, već konkretna obaveza države da obezbijedi jednakost, dostupnost usluga i dostojanstven život za sve, uključujući posebno one dodatno izložene diskriminaciji, izopštavanju i isključivanju, kao što su osobe s invaliditetom i njihove porodice.

Pravna vratolomija Ministarstva – prava osoba s invaliditetom ne mogu zavisiti od datuma u kalendaru

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava ozbiljnu zabrinutost i oštar protest zbog načina na koji je Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSPD) postupalo prilikom donošenja novog, a potom izmjena Pravilnika o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite i medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena.

Ovaj pravilnik je, u roku od svega mjesec dana, izmijenjen dva puta, što predstavlja presedan i neprihvatljivu praksu koja direktno narušava načela pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom i ravnopravnog tretmana korisnika/ca prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite.

U praksi, Ministarstvo je proizvelo apsurdnu i diskriminatornu situaciju:
osobe s invaliditetom i osobe sa promjenama u zdravstvenom stanju u periodu od 18. decembra 2025. do 16. januara 2026. mogle su ostvariti pravo na ličnu invalidninu i/ili dodatak za njegu i pomoć, dok nakon 16. januara 2026. osobe s istim stanjima, kao i osobe s istim dijagnozama ta prava više ne mogu ostvariti.

Drugim riječima – u našoj državi pravo ne zavisi od istog osnova, nego od toga da li je osoba „stigla” u pravi „čas”. Da ovo nije izolovan slučaj zastoja govori i činjennica da se tzv. socio-ljekarske komisije, na osnovu čijih se mišljenja ostvaruju prava iz ovog pravilnika, ponovo ne sastaju, pa korisnici/e mjesecima čekaju da se postupi po njihovom zahtjevu. 

Tako se piše nepravda, tako se ne sprovodi reforma.

Naime, Pravilnik je objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 150/25 od 18.12.2025. kao prva ozbiljnija izmjena nakon 2014. i sadržao je proširenu listu indikacija za ostvarivanje prava iz socijalne i dječje zaštite. Međutim, nakon manje od mjesec dana primjene, objavljena je nova verzija Pravilnika u Službenom listu Crne Gore br. 005/26 od 16.01.2026, kojom su izbrisane brojne indikacije i osnovi za ostvarivanje prava, posebno u oblasti lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć – prava koja su od ključnog značaja za osobe s invaliditetom.

UMHCG je, nakon uvida u obje verzije pravilnika, uočilo ozbiljne nedostatke i kontradiktornosti, zbog čega smo posumnjali da je proces donošenja i izmjena obilježen političkim pritiscima, improvizacijama i budžetskim kalkulacijama.

Dokumentacija pribavljena putem slobodnog pristupa informacijama potvrdila je naše sumnje.

Iz dostavljenih informacija proizlazi da je MSSPD:

 - 26. novembra 2025. Ministarstvu zdravlja uputilo Predlog pravilnika, na čijoj izradi su učestvovali ljekari/ke navedeni u dopisu koji UMHCG ima na uvid;
 - 5. decembra 2025. Ministarstvo zdravlja obavještava ministra Damira Gutića da nema primjedbi na predloženi tekst;
   - 8. decembra 2025. ministar daje saglasnost i upućuje Pravilnik Sekretarijatu za zakonodavstvo, koji takođe nema primjedbi;
   - Pravilnik prolazi kompletnu proceduru i biva objavljen u Službenom listu.

Međutim, već 23. decembra 2025. dolazi do iznenadnog obrta: Ministarstvo zdravlja saopštava da ipak nije saglasno sa pravilnikom koji je već usvojen, objavljen i stupio na snagu, te zahtijeva da se procedura „odloži”, odnosno da se faktički poništi prethodno dato mišljenje.

Početkom 2026, tačnije 12. januara, MSSPD formira novu Radnu grupu za izmjene Pravilnika, sa ukupno 11 članova/ica: devet službenika/ca MSSPD i dva predstavnika Ministarstva zdravlja. Istog dana ministar Gutić traži mišljenje ministra zdravlja Šimuna, a već 13. januara dobija saglasnost. Sekretarijat za zakonodavstvo je obaviješten istog dana, a već narednog dana daje odobrenje za objavu. Dakle, dok se na unapređenje pravilnika čekalo duže od deceniju, regresija i brisanje prava završeni su za svega dva dana.

Ovakva brzina nije rezultat efikasnosti, već političke odluke:
resori pokazuju ekspresnost kada treba ograničiti prava i praviti budžetske rezove na račun osoba s invaliditetom.

Ostaje otvoreno pitanje kako je moguće da Ministarstvo zdravlja 5. decembra nema primjedbi na tekst, a 23. decembra osporava isti pravilnik, i to nakon što je već prošao kompletnu proceduru i stupio na snagu.

Ovo nije tehničko pitanje. Ovo je pitanje institucionalne odgovornosti i ozbiljnosti države. 

Da ne poznajemo način funkcionisanja sistema, možda bismo povjerovali da je riječ o „nespretnosti i grešci”. Međutim, jasno je da se radi o obrascu:
kada se radi o pravima osoba s invaliditetom, država postaje brza samo kada treba da ih smanji.

UMHCG ocjenjuje da ovakvo postupanje potvrđuje da živimo u vremenu sistemske nepravde, gdje se „štednja” sprovodi na račun najugroženijih, dok se osobe s invaliditetom u praksi posmatraju kao trošak i teret, a ne kao građani/ke sa pravima.

Posebno zabrinjava činjenica da se ovakva praksa sprovodi u trenutku kada se najavljuje reforma jedinstvenog vještačenja invaliditeta, jer se već sada obesmišljava njen smisao prije početka praktične primjene.

UMHCG zahtijeva:

1. Hitno javno objašnjenje MSSPD i Ministarstva zdravlja o razlozima zbog kojih je pravilnik izmijenjen regresivno i u ekspresnom postupku;
2. Objavljivanje svih zapisnika, mišljenja, dopisa i obrazloženja koji su prethodili izmjenama Pravilnika;
3. Vraćanje izbrisanih indikacija i osnova za ostvarivanje prava, posebno za ličnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć;
4. Redovno zasijedanje socio-ljekarskih komisija i rješavanje svih pristiglih zahtjeva u zakonom propisanim rokovima bez daljeg odlaganja i svjesnog opstruiranja ostvarivanja prava; 
5. Prekid prakse donošenja podzakonskih akata bez konsultacija sa reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom;
6. Da institucije preuzme odgovornost i spriječe dalje urušavanje prava kroz prikrivene budžetske rezove.

Osobe s invaliditetom ne smiju biti kolateralna šteta fiskalne politike.
Prava ne smiju zavisiti od datuma objave u Službenom listu.
A država koja u mjesec dana dvaput mijenja pravilnik koji odlučuje o egzistenciji građanki i građana – pokazuje da joj nije stalo do pravde, već do kontrole troškova.

UMHCG neće ćutati na ovakve prakse i nastaviće da koristi sve pravne i javne mehanizme kako bi zaštitila prava osoba s invaliditetom i svih korisnika/ca sistema socijalne i dječje zaštite.

Nevladina organizacija MOZAIK poziva studente/kinje i mlade stručnjake/inje iz oblasti arhitekture, građevine i informacionih tehnologija, kao i sve zainteresovane, da se prijave za učešće na trodnevnom treningu koji će se održati 27, 28. februara i 1. marta u Bijelom Polju.

Teme treninga:

- Koncept univerzalnog dizajna i inkluzivnog planiranja prostora i digitalnih rješenja
- Zakonodavni i strateški okvir pristupačnosti u Crnoj Gori
- Primjeri dobre prakse iz zemlje i inostranstva

Cilj treninga je jačanje znanja i svijesti budućih projektanata, inženjera i programera o važnosti uvažavanja potreba osoba s invaliditetom već u fazi idejnog rješenja, u skladu sa principom pristupačnosti kao ex ante dužnosti.

Trening je namijenjen:

- Studentima/kinjama navedenih oblasti
- Mladim profesionalcima/kama
- Svim osobama koje žele da unaprijede znanja iz oblasti univerzalnog dizajna i pristupačnosti

Kako se prijaviti?

Pošaljite ime i prezime, kontakt telefon i/ili e-mail, kratko obrazloženje motivacije i informaciju kojoj ciljnoj grupi pripadate na:

- mozaiknvo@gmail.com

Rok za prijavu: 13. februar 2026. godine

Naznaka: Prijava za učešće na treningu – Univerzalni dizajn

Izabrani učesnici/ce biće blagovremeno obaviješteni o agendi i daljim koracima.

Projekat Otvoreni grad po mjeri SvIh! sprovodi NVO MOZAIK Nikšić uz finansijsku podršku Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, posredstvom Konkursa za NVO 2025. u oblasti doprinosa zaštiti lica sa invaliditetom – Pristupačnost kao ex ante dužnost.

Izvor: NVO Mozaik

Pripremila: Dajana Vuković

Iza sistema starateljstva zbog nemara i slabog nadzora krije se mreža propusta - uzurpirani stanovi, kuće koje propadaju, vlasništvo koje niko ne evidentira. Poslovna sposobnost oduzima se i neosnovano, zbog imovinske koristi.

Jedna porodica iz Podgorice godinama je sumnjala da je njihovog baš bliskog srodnika zlostavljao staratelj kojeg mu je još 2008. godine odredio Centar za socijalni rad (CSR) Bar. Riječ je o čovjeku koji, zbog zdravstvenog stanja, ne može sam da brine o sebi. Porodica vjeruje da mu je staratelj uzimao novac sa računa, zaduživao ga kreditima i zapostavljao njegovo liječenje, odnosno da mu nije redovno davao terapiju. Zbog svega toga, brat od čovjeka pod starateljstvom godinama se obraćao CSR Podgorica, koji je nadležan za ovaj slučaj nakon što se ovaj čovjek preselio u Glavni grad, i još 2018. godine tražio je da se starateljstvo nad njegovim bratom preispita i provjeri.

Tek kada je, na inicijativu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnika), Uprava za inspekcijske poslove Odsjeka za inspekciju socijalne i dječije zaštite 2019. izvršila nadzor, otkrivene su ozbiljne nepravilnosti odluka o starateljstvu nije sadržala plan staranja, vrijedna imovina ovog čovjeka nikada nije popisana, niti procijenjena, katastar nije obaviješten da je on osoba pod starateljstvom, niti je donijeta odluka o predaji imovine na upravljanje staratelju. Iz u CSR Podgorica nikada nijesu vodili ni osnovnu evidenciju o ovom čovjeku i njegovoj imovini, što je obavezno prema Porodičnom zakonu.

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR u Podgorici Suzana Milović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN - CG) kazala je da ne može da komentariše konkretan slučaj, ali je navela da, prema saznanjima tog centra, u Glavnom gradu nije bilo zloupotreba imovine osoba pod starateljstvom i da bi u takvim situacijama bili obaviješteni. 

Ipak Milović navodi da je: bilo slučajeva u kojima su članovi porodice pokušavali da podignu novac sa računa osoba pod starateljstvom, jer banke iz određenih razloga nijesu imale evidentirano da se radi o osobama pod starateljstvom. Kaže da su u tim situacijama reagovali na vrijeme i spriječili eventualne zloupotrebe. 

Prema dokumentima koje posjeduje CIN - CG, slučajevi zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom nijesu usamljeni, već su dio šireg i sistemskog problema zbog načina na koji se u Crnoj Gori vodi briga o njima i njihovoj imovini. 

Zloupotrebe imovine se kod osoba koje su lišene poslovne sposobnosti i stavljene pod starateljstvo često i lako dešavaju. O zloupotrebi oduzimanja poslovne sposobnosti, CIN - CG je već pisao.

Obimna dokumentacija do koje je došao CIN - CG pokazuje da se u gotovo svim opštinama u zemlji dešava da se značajna imovina osoba pod starateljstvom formalno daje na upravljanje centrima za socijalni rad, ali da se njome u praksi uvijek ne upravlja na zakonit, transparentan i odgovoran način. U brojnim slučajevima ta imovina je uzurpirana (koriste je osobe koje na to nemaju zakonsko pravo), bez adekvatnih odluka i nadzora ili se nalazi van faktičke kontrole centara za socijalni rad. Centri često nemaju ni podatke o vrijednosti imovine, jer ne vrše procjenu. 

Izrada procjena imovine za svaku osobu koja je pod starateljstvom, a koja posjeduje nepokretnosti ili drugu vrijednu imovinu, predstavlja značajan finansijski teret za sistem socijalne zaštite, navodi Milović.

Prema njenim riječima, izrada procjene imovine u praksi podrazumijeva angažovanje ovlašćenih procjenitelja, sudskih vještaka i obimnu prateću dokumentaciju, što, prema tržišnim cijenama, često prelazi hiljadu eura po osobi. 

Riječ je o značajnim troškovima za centre za socijalni rad, posebno u sredinama sa velikim brojem osoba pod starateljstvom koje posjeduju nepokretnosti. Treba imati u vidu da je nepokretna imovina građana već evidentirana i procijenjena kroz poreski sistem države, kaže Milović.

Brojne zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom širom zemlje

Samo u Pljevljima, prema podacima do kojih je došao CIN - CG, od 242 popisane nepokretnosti osoba pod starateljstvom koje su sada u vlasništvu ili date na upravljanje i raspolaganje različitim državnim institucijama – čak 31 nepokretnost, uglavnom stanovi, uzurpirana je od strane osoba koje nemaju zakonsko pravo da koriste te stambene objekte. Ostale nepokretnosti, mahom zemljišta i tek poneka pomoćna zgrada i poslovni prostor, nijesu upotrijebljene. 

U 13 slučajeva od 31 imovinu su zloupotrijebili članovi i članice porodice osobe pod starateljstvom koja je preminula. U dva slučaja CSR u Pljevljima čak nije utvrdio ko koristi imovinu preminule osobe pod starateljstvom, iako se radi o vrijednim stvarima: jednom jednosobnom i jednom dvosobnom stanu, iako su ti stanovi sada vlasništvo CSR Pljevlja. 

U pet slučajeva nekretnine, uglavnom jednosobne stanove, koriste osobe koje za to nikada nijesu imale rješenje o dodjeli stana na privremeno korišćenje. U jednom od tih pet slučajeva, imovina se čak nasljeđuje: nakon što je osoba koja je nezakonito koristila stan preminula, njegov srodnik je nastavio da tu živi. 

U šest slučajeva osobe kojima je nepokretnost data na privremeno korišćenje zbog stanja socijalne potrebe nastavile su da koriste stanove i nakon što su riješile svoje egzistencijalne probleme. 

U jednom slučaju iz 2010, osoba koja se nezakonito uselila u stan koji je u vlasništvu CSR Pljevlja i nije, iako je to traženo, napustila stan i vratila ključeve. Pritom je iz stana u koji se nezakonito uselila izbacila stvari koje je tu pronašla, piše u dokumentima u koje je CIN - CG imao uvid. Kolika je vrijednost tih stvari nije poznato, jer se obično ne popisuje pokretna imovina.

Slikovit primjer nemara i nebrige prema imovini osoba pod starateljstvom koja je data na raspolaganje državnim institucijama je slučaj montažnog objekta u Pljevljima koji je 2023. godine uništen usljed požara, a koji je izazvala osoba kojoj je data na privremeno korišćenje.

Prema dokumentima koje posjeduje CIN - CG, u Nikšiću je u najmanje šest slučajeva uzurpirana imovina osoba pod starateljstvom. U svim slučajevima radi se o imovini koju je CSR Nikšić dao na korišćenje osobama koje su korisnici materijalnog obezbjeđenja, a koje su prestale da budu u stanju socijalne potrebe. 

U jednom slučaju stan koristi porodica koja uopšte ne živi i ne radi u Nikšiću. U drugom slučaju, žena koja je dobila dvosoban stan na privremeno korišćenje nastavila je da ga koristi, iako se u međuvremenu zaposlila i naslijedila imovinu nakon smrti roditelja. 

Imovina osoba pod starateljstvom u praksi često nije zaštićena ni kada je riječ o zemljištu. Tako je u jednom slučaju, na parceli u selu Bukovica, koja sada pripada CSR Rožaje, više puta, godinama, nelegalno vršena sječa bukovih stabala. To se vidi iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu koji je Uprava za inspekcijske poslove sačinila 2022. godine, a u koji je CIN - CG imao uvid. 

Osim zloupotreba i slabih kontrola starateljstava, problem je i to što se dešava da propada imovina koja je data na upravljanje centrima za socijalni rad, iako bi država i ustanove socijalne zaštite morali da je održavaju. Tako je jedna kuća u naselju Stara Varoš u Podgorici oronula zbog neodržavanja, pošto se o njoj sistemski ne vodi briga. 

Na Cetinju tri porodične kuće, jedan stan i više parcela uopšte se ne koriste i jako su zapuštene, iako ih je tamošnji CSR dobio po osnovu ugovora o doživotnom izdražavanju više osoba. Kuće su trošne, ali bi se uz minimalna ulaganja (krečenje, čišćenje i sitnije popravke) neke od njih mogle osposobiti i dati na korišćenje onima kojima je stvarno potrebno. Stan, koji se nalazi u centru Cetinja, bez namještaja je i neuredan. To se vidi iz dopisa koji je CSR Cetinje poslao Ministarstvu rada i socijalnog staranja 2024, a u koji je CIN - CG imao uvid.

Nadležni uglavnom tvrde da nema malverzacija

Prema Porodičnom zakonu, centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, i imenovani staratelji imaju jasne i precizne obaveze kada je riječ o brizi o imovini osoba pod starateljstvom. Dužni su da odmah po uspostavljanju starateljstva sačine popis cjelokupne imovine štićenika, da tu imovinu čuvaju, održavaju i njome upravljaju odgovorno. Staratelj ne smije raspolagati imovinom, prodavati je, opterećivati, davati u zakup ili na drugi način umanjivati njenu vrijednost, bez prethodne saglasnosti centra za socijalni rad, dok je centar obavezan da vodi urednu evidenciju o imovini, prati način njenog korišćenja i redovno kontroliše rad staratelja. Pored toga, Porodični zakon propisuje obavezu podnošenja periodičnih izvještaja o upravljanju imovinom, kao i dužnost centra da reaguje u slučaju svake sumnje na nemar, zloupotrebu ili postupanje suprotno interesima štićenika, uključujući i razrješenje staratelja ako se utvrde nepravilnosti.

CIN - CG je za potrebe ovog istraživanja kontaktirao sve centre za socijalni rad u Crnoj Gori i uputio im niz pitanja koja se odnose na način rada staratelja, mehanizme kontrole i brigu o imovini osoba koje su pod starateljstvom. 

Iz većine centara stigli su slični odgovori da se starateljstva sprovode u skladu sa zakonom i važećim propisima, da se imovina osoba pod starateljstvom nadzire kroz interne procedure i da do sada nijesu imali slučajeve u kojima je staratelj razriješen zbog nebrige, nemara ili zloupotrebe imovine. 

Jedino su iz CSR koji je nadležan za Plav i Gusinje i CSR za opštine Bar i Ulcinj potvrdili da su u prethodnih 10 godina imali po jedan slučaj razrješenja staratelja. Iz CSR za Plav i Gusinje nijesu precizirali zbog čega je razriješen, dok su iz CSR za Bar i Ulcinj CIN - CG-u kazali da je staratelj razriješen zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. 

Ovakvi odgovori centara otvaraju pitanje da li sistem nadzora zaista funkcioniše u praksi i da li se eventualne nepravilnosti uopšte prepoznaju i prijavljuju. 

Član 249 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG) jasno propisuje da svako ko zastupa tuđe imovinske interese ili se stara o tuđoj imovini, a pritom zloupotrijebi data ovlašćenja kako bi sebi ili drugome pribavio korist ili oštetio osobu o kojoj brine, čini krivično djelo zloupotrebe povjerenja. Za ovakvu radnju propisana je novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ukoliko je šteta veća od tri hiljade eura, zatvorska kazna može biti i do šest godina, a ako šteta prelazi 30 hiljada eura, počinilac može biti kažnjen zatvorom i do osam godina. Posebno je važno što KZCG prepoznaje povećanu odgovornost staralaca i advokata: ako upravo oni počine ovo djelo, zatvorske kazne su značajno strože - od šest mjeseci do pet godina, kada je šteta veća od tri hiljade eura i do osam godina, a preko 30 hiljada eura - do 10 godina. 

Zaštitnik je u slučaju čovjeka pod starateljstvom sa početka teksta donio 2019. godine mišljenje da je postupanje institucija direktno ugrozilo njegova prava. U periodu od 10 godina od dana stavljanja pod starateljstvo staratelj je dostavio samo jedan izvještaj o svom radu CSR Podgorica, 2010. godine, iako je bio dužan da to radi jednom godišnje, navodi se u mišljenju Zaštitnika u koje je CIN - CG imao uvid. 

Iz CSR Podgorica su, kako se takođe može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, prije nego što je izvršen inspekcijski nadzor, Zaštitniku tvrdili da sve rade na zakonit način, da je čovjek pod starteljstvom bio zadovoljan, da staratelj uredno o svemu izvještava i da nema nikakvih problema. 

Zabrinjava činjenica da nadležni organ želi da ostavi Zaštitnika u uvjerenju da postupa u skladu sa propisima, a da inspekcijski organ nakon toga utvrdi niz nepravilnosti. Evidentno je da je tek nakon ukazivanja inspekcije, CSR Podgorica preduzeo određene mjere i radnje u cilju zaštite prava i interesa štićenika, kao i radnje koje je, shodno propisima, bio dužan da preduzme mnogo ranije, piše još u mišljenju Zaštitnika. 

Goran Laković, otac djevojke sa autizmom, za CIN - CG govori o strahu i neizvjesnosti kada razmišlja o njenoj budućnosti, onda kada najbližih članova porodice više ne bude. To nije apstraktni strah, već strah koji proizilazi iz iskustva i znanja o tome kako sistem funkcioniše i na koji način se u praksi vodi briga o osobama koje su, poput moje ćerke, potpuno zavisne od tuđe zaštite i podrške, navodi on. 

Tokom godina, Laković, koji je inače aktivan u nevladinom udruženju Niste sami koje se zalaže za prava osoba sa autizmom, čuo je za brojne slučajeve u kojima je imovina osoba sa invaliditetom, umjesto da bude zaštićena i sačuvana, nestajala, bila zapuštena ili zloupotrijebljena. To me dodatno brine, da sistem zapravo ne pruža stvarne garancije sigurnosti za one koji u njemu ostaju sami. 

U praksi se nekada postupak lišenja poslovne sposobnosti pokrene zbog lišenja imovine i nasljedstva, onemogućavanja zasnivanja braka i porodice, smještaja u ustanovi zatvorenog tipa, upravljanja imovinom preko bankovnih računa, ostvarivanja materijalnih naknada koje je onda jedino moguće ili lakše ostvariti, tj. imovinske koristi, zloupotrebe pozicije, ograničavanja izbora i slično, kaže za CIN - CG izvršna direktorica nevladine organizacije Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić. 

Osobe pod starateljstvom često ostaju bez stvarne kontrole nad svojom imovinom, umjesto da im se obezbijedi podrška u donošenju konkretnih odluka, kako to predviđa Strategija deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine, u kojoj se ističe potreba za modelima odlučivanja uz podršku, naročito u oblastima poput upravljanja imovinom.

Imovina najranjivijih obično ostaje bez stvarne zaštite, a institucije, iako tvrde da postupaju u skladu sa zakonom, u praksi reaguju tek nakon pritiska ili intervencije Zaštitnika i inspekcija.

Ko štiti imovinu korisnika domova starih i Komanskog mosta

Oni koji po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju imovinu daju centrima za socijalni rad najčešće su ranjivi, uglavnom stariji, bez bližih srodnika, osobe sa invaliditetom ili hroničnim bolestima kojima je potrebna stalna pomoć i njega, kao i ljudi koji žive sami, u siromaštvu ili socijalnoj izolaciji. Te osobe su obično smještene u neku socijalnu ustanovu, najčešće u dom za stare. 

Iz Institucije Zaštitnika za CIN - CG objašnjavaju da je sistem smještaja u ustanove socijalne zaštite pun pravnih praznina i neujednačene prakse. Ukazali su na to da se dio korisnika smješta u domove starih, mimo odluke centra za socijalni rad, najčešće kroz neposredno ugovaranje sa ustanovama, pri čemu su centri često isključeni iz postupka, iako su po zakonu nadležni da odlučuju o pravima iz socijalne zaštite. To u praksi znači da se ne provjerava da li je osoba stvarno pristala na smještaj, da li je neko u njeno ime donio odluku zakonito i što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i ostavlja najranjivije bez zaštite.

Zapaženo je da svi domovi javne ustanove imaju tipske ugovore o smještaju u dom, koji u najvećem broju potpisuju dom i korisnik/ca usluge. Međutim, upitni su i nepotpuni ugovori koje ne potpisuje korisnik/ca, nego neka treća osoba, u kojima nema pojašnjenja iz kojih razloga ugovor potpisuje ta osoba, na osnovu kog akta, niti sadrži broj rješenja kojim je ta osoba određena za staratelja/teljku, navode, između ostalog, iz Institucije Zaštitnika za CIN - CG. 

Prema podacima iz Strategije deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine broj korisnika i korisnica sedam domova zdravlja u Crnoj Gori (u Risnu, Pljevljima, Bijelom Polju, Podgorici, Nikšiću i dva doma u Danilovgradu) na kraju 2023. godine bio je 818, od čega su neposrednim ugovaranjem u te domove smještene 344 osobe. 

Od 818 korisnika i korisnica domova starih, ubjedljivo je najviše onih sa mentalnim i intelektualnim teškoćama - 217 je sa mentalnim teškoćama, a 57 sa intelektualnim. 

U JU Zavod Komanski most u Podgorici, ustanovi za smještaj odraslih i starih osoba s invaliditetom, u decembru 2023. godine bilo je 114 korisnika i korisnica (mladih osoba 12, a odraslih i starih 102). 

Od 114 korisnika i korisnica za petoro njih je rješenjem nadležnog osnovnog suda produženo roditeljsko pravo, za 49 staratelj je neko od članova porodice, dok njih 60 nema srodnike ili oni nijesu željeli ili nijesu bili adekvatni za obavljanje starateljske dužnosti, pa su u tim slučajevima za staratelje postavljeni stručni radnici nadležnih centara za socijalni rad.  

Zanimljivo je, međutim, da čak 38 osoba koje su smještene u JU Zavod Komanski most tokom 2023. godine niko od članova porodice, srodnika ili drugih značajnih osoba nije posjetio, niti se tokom tog perioda neko interesovao za njih. Sve ove osobe su pod starateljstvom nadležnog centra za socijalni rad kao organa starateljstva i svima im je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Do kraja 2023. godine samo jednom korisniku je djelimično vraćena poslovna sposobnost, dok je za 61 korisnika i korisnicu po završetku sudskog procesa odbijen predlog o vraćanju poslovne sposobnosti. 

U Strategiji deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine Crne Gore kao problemi u pružanju usluga smještaja za odrasla i stara lica i odrasle i stare osobe s invaliditetom ističu se nedostatak aktivnog učešća u zajednici, nedostatak programa podrške za samostalan život ili život uz podršku, nedostatak podržanog odlučivanja i integrativnog pristupa. 

Ovakve prakse ne samo da dovode u pitanje zakonitost rada nadležnih institucija, već otvaraju prostor za sistemsku zloupotrebu imovine najranjivijih građana, koji zbog svog zdravstvenog stanja nijesu u mogućnosti da se sami zaštite, niti da kontrolišu način na koji se njihova imovina koristi.00

Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo

Pripremila: Dajana Vuković

Mjera potpunog lišenja poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom (OSI) se u Crnoj Gori primjenjuje često, iako međunarodni standardi propisuju da joj se pribjegava samo u krajnjem slučaju jer lako može da se zloupotrijebi.

Kada su predstavnici Sektora za prava djeteta, mlade i socijalnu zaštitu iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnik) u oktobru 2022. godine obišli Dom starih Grabovac u Risnu, upoznali su Mirelu. Čitav njen život bio je borba u kojoj nikada nije zapravo imala pravu pomoć. Veći dio provela je na margini - živjela je u kamp-prikolici, od socijalne pomoći, sama, bolesna i bez oslonca u porodici. Godinama je imala ozbiljne zdravstvene probleme, više puta je bila na liječenju u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota. Zaštitniku je ispričala i da je bila žrtva nasilja, silovanja.

Na inicijativu Centra za socijalni rad (CSR) Bar, a odlukom Osnovnog suda u Baru 2020. godine, Mirela je potpuno lišena poslovne sposobnosti. Staratelj joj je postala osoba koju je za to odredio CSR Bar. Osnovni sud i CSR Bar procijenili su da Mirela zbog problema nije u stanju da samostalno brine o svojim pravima i interesima. Zanimljivo je, međutim, da je ovaj sud donio takvu odluku, a da Mirela uopšte nije saslušana, niti ju je vještak pregledao.

Zbog tih propusta, Viši sud u Podgorici je tu odluku 2020. ukinuo i naložio da se postupak ponovi. Mirela je dobila advokata, bila je saslušana, vještak ju je ovaj put zaista pregledao, ali je sud opet odlučio isto: da joj se potpuno oduzme poslovna sposobnost. Ta odluka je krajem 2021. postala pravosnažna.

Zaštitnikovo mišljenje iz 2023. godine, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, je da je sistem ozbiljno zakazao kad je u pitanju Mirelin slučaj, da su joj povrijeđena prava na adekvatnu podršku kao osobi sa psihosocijalnim invaliditetom i u stanju socijalne potrebe, kao i pravo na zaštitu od nasilja. Ukazao je i na ozbiljne propuste u načinu na koji sistem lišava, ali i (ne) preispituje odluke o ukidanju poslovne sposobnosti.

Kada se osoba potpuno liši poslovne sposobnosti, to u praksi znači da više nema pravo sama da odlučuje o sopstvenom životu, već o njenom tijelu, imovini i kretanju odlučuje neko drugi, odnosno staratelj. Potpuno lišenje poslovne sposobnosti smatra se oblikom građanske smrti, navodi se u više analiza i studija koje se bave ovom temom. Osoba može biti i djelimično lišena poslovne sposobosti (neke odluke su joj dozvoljene, a za neke je potrebna saglasnost staratelja), što je blaža mjera, ali i dalje ozbiljno ograničenje autonomije.

Nijedan postupak nije u skladu sa konvencijom o pravima OSI

Nijedan postupak lišenja poslovne sposobnosti u Crnoj Gori nije u skladu s Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (OSI), čak i kad je sproveden u skladu s Porodičnim zakonom i Zakonom o vanparničnom postupku, pa je pozivanje na Konvenciju u rješenjima posebno interesantna praksa pojedinih sudija, ističe se u analizi Poslovna sposobnost u Crnoj Gori: Analiza pravnog okvira i Mapa puta za usklađivanje s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) iz 2025. godine.

Međunarodni standardi, zakoni i konvencije tretiraju lišenje poslovne sposobnosti kao mjeru koja može da se zloupotrijebi za sistemsko oduzimanje ljudskih prava i kojoj bi trebalo pribjegavati samo onda kada se iscrpe svi drugi mehanizmi zaštite i pomoći.

Prema jednom od najvažnijih dokumenata u toj oblasti, Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), OSI imaju pravnu sposobnost na ravnopravnoj osnovi sa drugima u svim aspektima života, a država je dužna da im obezbijedi podršku u donošenju odluka, uz jasne zaštitne mehanizme protiv zloupotrebe i mjere koje poštuju volju osobe.

Komitet CRPD je kritikovao i režim starateljstva i supstitutivnog (zamjenskog) odlučivanja (kad neko drugi odlučuje umjesto same osobe) i insistira na prelasku na podržano odlučivanje (model u kojem osoba zadržava pravo da sama donosi odluke, ali uz pomoć i podršku drugih).

Oduzimanje poslovne sposobnosti u praksi otvara vrata nizu posljedica od nemogućnosti da osoba sama pristane na liječenje, upravlja novcem, bira gdje će živjeti, pa do otežanog pristupa pravdi.

I iz Savjeta Evrope godinama ukazuju na to da države treba da preispitaju zakone o poslovnoj sposobnosti i starateljstvu i uklone nedostatke koje OSI guraju u zonu u kojoj su im prava samo formalna. I Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) je kroz predmete poput Štukaturov protiv Rusije i Stanev protiv Bugarske ukazao na to da potpuno lišenje poslovne sposobnosti može dovesti do ozbiljnih povreda prava, naročito kada osoba nema stvarno učešće u postupku, nema efektivnu kontrolu i pravni lijek ili kada takav status praktično postane put u izolaciju i institucionalizaciju.

Najveći sistemski lom dešava se zbog kombinacije domaćeg zakonodavstva koje je u primjeni, a u suprotnosti je sa Konvencijom i modelom zasnovanim na ljudskim pravima, sudskoj praksi i postupanju sudova koji primjenjuju takve zakone sa rigidnim i zastarjelim modelima pristupa invaliditetu i centrima za socijalni rad, koji, umjesto da osiguravaju dostojanstven život i uključenost u životu zajednice, zbrinjavaju pod izgovorom najboljeg interesa, kaže za CIN - CG izvršna direktorica NVO Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić.

Prema njenim riječima, lišenje poslovne sposobnosti isključivo zbog postojanja dugoročnog oštećenja umjesto određivanja vrste i nivoa potrebne podrške u praksi ne predstavlja zaštitu konkretne osobe, već zloupotrebu.

Niko nije sposoban za sve i nijedna osoba nije potpuno nesposobna. Ali, kad je riječ o osobama s invaliditetom, nas sistem smatra nesposobnima i mi cio život moramo da se dokazujemo koliko smo i za šta sposobni, bez ikakve ili sa ograničenom podrškom tog istog sistema da iskažemo svoje pune potencijale, kaže Vujačić.

Najmanje 700 osoba pod starateljstvom

U Crnoj Gori, prema podacima koje je CIN - CG dobio od centara za socijalni rad, osoba pod starateljstvom ima najmanje oko 700, ali tačan broj ostaje nepoznat, jer nijesu svi centri za socijalni rad dostavili podatke do objave ovog istraživanja.

U Podgorici osoba pod starateljstvom trenutno ima 207, u Bijelom Polju 142, u Mojkovcu 14, u Danilovgradu 43, u Baru i Ulcinju 99, u Kotoru 48, Cetinju 47, a u Herceg Novom su 32 osobe pod starateljstvom. Prema podacima Centra za socijalni rad koji je zadužen za opštine Berane, Andrijevicu i Petnjicu, u tim gradovima ima 41 osoba pod starateljstvom, dok ih je Plavu i Gusinju 25.

Mirela, kako se može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika iz 2023, smatra da odluka da je potpuno liše poslovne sposobnosti nije bila pravedna, da nije adekvatno učestvovala u postupku i da staratelj kojeg joj je dodijelio CSR Bar sa njom ne sarađuje.

Interesantno je da joj je, iako je Osnovni sud u Baru odlučio da nije sposobna da sama o sebi odlučuje, CSR Bar ubrzo dao saglasnost da se slobodno kreće van Doma starih Grabovac u Risnu, gdje je bila smještena. Uprava tog doma je bilježila da se ona stalno buni protiv smještaja, da hoće da živi sama i da traži da se njen slučaj ponovo preispita. Više puta je uprava pisala CSR Bar da se opet razmotri vraćanje njene poslovne sposobnost, ali bez uspjeha.

U mišljenju Zaštitnika navodi se da su iz Doma ponudili da Mireli besplatno ustupe stan u Baru i da dobije podršku u zajednici, ali se to nije desilo. Mirela je u martu 2023. godine sama napustila Dom.

Posebnu pažnju treba obratiti na pravo osobe da bude saslušana u postupku, da je zastupa (stručna) osoba koja nije u sukobu interesa, kao i na obezbjeđivanje tzv. jednakosti u oružju, odnosno jednakosti u korišćenju procesnih sredstava, piše u mišljenju Zaštitnika i navodi se da u Mirelinom slučaju u toku prvostepenog postupka ništa od toga nije bilo poštovano.

Zastupala je osoba koja je zaposlena u CSR Bar, a koji je pokretač postupka oduzimanja poslovne sposobnosti. U konkretnom slučaju za staratelja nije mogla biti postavljena osoba čiji su interesi u suprotnosti sa interesima osobe pod starateljstvom. Činjenica je da kada odluka o lišenju poslovne sposobnosti stupi na pravnu snagu, osoba prestaje da bude procesno sposobna, tako da ne može samostalno uložiti reviziju i druge vanredne pravne ljekove, navodi se u mišljenju Zaštitnika.

CIN - CG se obratio CSR Bar i pitao za ovaj konkretan slučaj, ali odgovor nije stigao do objavljivanja teksta.

Na konflikt interesa Crnoj Gori je 2017. ukazao Komitet Ujedinjenih nacija za prava osoba s invaliditetom, čiji su članovi, između ostalog, problematizovali način na koji je propisan institut lišenja poslovne sposobnosti i ulogu centara za socijalni rad kao organa starateljstva, kao i ulogu zaposlenih u centrima. Komitet je ukazao i na nedostatak kontrolnih mehanizama, odnosno mjera za sprečavanje sukoba interesa, posebnu zabrinutost zbog trenutnih režima zamjenskog donošenja odluka i starateljstva koji sprečavaju ostvarivanje različitih prava. Podsjetiću da osoba lišena poslovne sposobnosti postaje objekat prava, a ne njegov subjekat, navodi Vujačić i podsjeća da je jedini pomak napravljen u oblasti izbornog zakonodavstva i to samo u dijelu aktivnog biračkog prava, tj. prava glasa.

U svim ostalim oblastima osobe lišene poslovne sposobnosti ne mogu biti nosioci prava niti upravljati svojim životom, ali mimo svoje volje mogu biti podvrgnute ili izložene različitim kršenjima ljudskih prava, ističe Vujačić.

Sudovi gotovo rutinski oduzimaju poslovnu sposobnost

Podaci iz Analize o oduzimanju poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom UMHCG-a iz 2024. godine ukazuju na to da su centri za socijalni rad od januara 2021. zaključno sa septembrom 2024. u 194 slučaja sami pokrenuli postupke za lišenje poslovne sposobnosti, dok su samo u 33 slučaja pokrenuli postupak za preispitivanje rješenja, i to u Bijelom Polju.

U analizi UNDP-a istraživano je 49 sudskih rješenja od ukupno 129, koja su se odnosila samo na lišavanje poslovne sposobnosti za period od 2022. do 2024. godine. Važno je reći da je stvaran broj slučajeva lišavanja poslovne sposobnosti u tom periodu mnogo veći, jer je analiza obuhvatila samo ograničen uzorak sudskih rješenja i nijesu se bavili rješenjima o produženju roditeljskog prava (koje takođe podrazumijeva lišenje poslovne sposobnosti).

Najveći broj dostupnih odluka iz tog perioda bio je iz Osnovnog suda u Podgorici - 48, od čega su iz UNDP-a analizirali 17 presuda, a najmanji iz Osnovnog suda u Beranama - tri (analizirane su dvije).

Samo u 4,1 odsto slučajeva sud je odbio prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti, dok je u svim ostalim slučajevima prijedlog usvojen (95,9 odsto).

U svim slučajevima u kojima je sud donio rješenje o poslovnoj sposobnosti, radilo se o potpunom lišenju poslovne sposobnosti i nijednom djelimičnom lišenju ili vraćanju poslovne sposobnosti, piše u analizi UNDP-a.

U 81,6 odsto slučajeva predlagači postupka bili su članovi porodice, u 16,3 odsto to su bili centri za socijalni rad, a u samo 2,1 odsto slučajeva sudovi su pokrenuli postupak po službenoj dužnosti. U polovini slučajeva u kojima je CSR bio predlagač, privremeni zastupnik osobe bio je zaposlen u CSR. U 75 odsto takvih slučajeva privremeni staralac bio je zaposlen u CSR koji je podnio prijedlog za pokretanje postupka, a u jednom slučaju to je bio zaposleni u drugom CSR.

Problematično je kad osobu zastupa lice koje nije kvalifikovano za pravnu odbranu u procesu u kojem se osoba lišava osnovnih prava i to treba promijeniti. U slučajevima gdje privremeni staralac osobe, odnosno njen zastupnik u postupku, radi u istom CSR koji je predlagač, dodatno se dovodi u pitanje ne samo kvalitet zastupanja, već i nepristrasnost takvog zastupnika, ističe se još u analizi UNDP-a.

I Analiza sudske prakse lišenja poslovne sposobnosti koju je Akcija za ljudska prava (HRA) uradila još 2017. godine ukazivala je na razne probleme u vezi sa lišavanjem poslovne sposobnosti. Tada su zabilježena čak 52 slučaja u kojima su postupke pokrenuli neovlašćeni predlagači.

Ta se praksa nastavila, budući da se u analizi UNDP-a konstatuje da sudovi i dalje usvajaju prijedloge neovlašćenih predlagača, iako bi to moralo biti u potpunosti iskorijenjeno.

Prema analizi UNDP-a, u 2024. godini 52,4 odsto osoba lišenih poslovne sposobnosti bili su muškarci, dok su 47, 6 odsto bile žene. U analizi HRA iz 2017. godine, 57 odsto postupaka za lišenje poslovne sposobnosti odnosilo se na muškarce, a 43 odsto na žene.

Jedan od mogućih razloga za češće lišavanje poslovne sposobnosti muškaraca mogla bi biti izrazita rodna nejednakost u posjedovanju imovine, posebno nekretnina, u korist muškaraca u Crnoj Gori. U tom slučaju srodnici bi mogli imati interes da preuzmu raspolaganje imovinom svog srodnika za kojeg smatraju da može ugroziti svoje imovinske interese i interese svojih nasljednika, piše u analizi UNDP-a.

Broj postupaka naglo porastao nakon uvođenja mjesečne naknade za starateljstvo

Skupština Crne Gore je 2015. usvojila izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i uvedeno je pravo na mjesečnu naknadu od 193 eura za roditelja ili staratelja – njegovatelja osobe koja je korisnik/korisnica lične invalidnine. Ta naknada se u skladu sa uvećanjima mijenjala i danas iznosi oko 300 eura.

Upravo u tom periodu, pokazuje analiza CIN - CG-a ranijih sudskih presuda dostupnih na zvaničnom sajtu sudova Crne Gore (koje nijesu obuhvaćene analizom UNDP-a), bilježi se nagli porast broja postupaka za lišenje poslovne sposobnosti.

U najmanje 20 presuda koje je CIN - CG analizirao iz 2015. i 2016. godine predlozi za lišenje poslovne sposobnosti povučeni su nakon što je sudski vještak utvrdio da su osobe sposobne da se staraju o sebi. To ukazuje na to da postupci nijesu bili pokrenuti zbog stvarne potrebe zaštite tih ljudi, već iz drugih razloga.

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR Podgorica Suzana Milović potvrđuje za CIN - CG da su upravo nakon usvajanja ovih zakonskih izmjena bili suočeni sa ogromnim brojem zahtjeva za lišenje poslovne sposobnosti.

Iako su finansijski motivi razumljivi, bilo je očito da se može raditi o ozbiljnim zloupotrebama sistema i instrumentalizaciji mjere koja bi, po svojoj prirodi, morala biti krajnja i izuzetna, navodi Milović.

U jednom slučaju iz 2025. godine Osnovni sud u Cetinju odbio je kao neosnovan predlog CSR Cetinje za lišenje poslovne sposobnosti jedne žene, a koji je pokrenut zbog navoda o njenom narušenom psihofizičkom stanju i lošim uslovima stanovanja u objektu koji koristi bez formalnog pravnog osnova. Nakon sprovedenog postupka, rasprave i neposrednog psihijatrijskog vještačenja, sud je utvrdio da ova žena, iako živi u skromnim i nestandardnim uslovima i ima određene psihičke probleme, nema intelektualna oštećenja koja bi je činila nesposobnom da se stara o sebi, svojim pravima i interesima. Sudski vještak je zaključio da je ona komunikativna, sposobna za rasuđivanje i samostalno odlučivanje i da ne postoji osnov ni za potpuno niti za djelimično lišenje poslovne sposobnosti.

Za razliku od tog slučaja, u kojem je sud jasno razdvojio siromaštvo i nekonvencionalan način života od stvarne nesposobnosti za rasuđivanje, Mirelina priča pokazuje koliko sistem može biti nepravedan. Iz CSR u Baru su, kako se može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, obrazložili razloge za pokretanje postupka lišavanja poslovne sposobnosti time što je Mirela dugogodišnja korisnica socijalnog sistema, bez porodične podrške, sa hroničnom psihijatrijskom bolešću i nizom kriznih epizoda tokom kojih je živjela u krajnjoj bijedi i nesigurnosti. Mirelu, kojoj je za razliku od žene na Cetinju oduzeta poslovna sposobnost, staratelj iz CSR Bar obišao je samo jednom u četiri godine dok je boravila u Domu starih Grabovac, u kojem je bila smještena od 2018.

Ova dva slučaja pokazuju koliko odluka o lišenju poslovne sposobnosti često zavisi od individualne procjene i osviješćenog pristupa osoba koje rade u sistemu, a ne od dosljedne primjene standarda koji bi morali da štite autonomiju i prava osobe.

I u jednom drugom slučaju, iz 2019. godine, Osnovni sud u Baru je odbio zahtjev jedne žene da se njenom ocu oduzme poslovna sposobnost. Sud je utvrdio da taj čovjek, iako ima 91 godinu i određene zdravstvene poteškoće poput oslabljenog sluha, nema mentalnu bolest, niti oštećenja intelektualnih funkcija koja bi ga sprečavala da sam brine o svojim pravima i interesima. Sudski vještak je donio mišljenje da je on psihički uredan u skladu sa životnom dobi, da zna da upravlja imovinom i obavlja svakodnevne poslove.

Dugogodišnja praksa isključivanja iz postupka

Prema podacima iz analize UNDP-a, u samo 36,7 odsto slučajeva sudija je vidio osobu koja se lišava poslovne sposobnosti, što u samoj sudnici, što u zdravstvenoj ustanovi.

Prisustvo osobe na ročištu ne garantuje da će ona biti saslušana, pa je zapravo u samo 22,9 odsto slučajeva osoba saslušana, piše u tom dokumentu.

To predstavlja kršenje Zakona o vanparničnom postupku, prema kom sudija može da ne sasluša osobu koja se lišava poslovne sposobnosti, ali samo pošto se u prisustvu vještaka uvjeri da to nije moguće.

Uobičajena je praksa da vještak izjavi kako osoba nije u stanju da bude saslušana zbog svog psihičkog stanja ili da bi saslušanje osobu uznemirilo. Takvo mišljenje vještaka sudija konstatuje uglavnom u samom rješenju, te na osnovu njega ne sasluša osobu, niti je pozove na ročište (odnosno propusti da posjeti osobu u zdravstvenoj ustanovi), piše u analizi UNDP-a.

Svi ovi problemi uočeni su i u analizi HRA iz 2017. godine, prije dakle osam godina, što znači da se radi o dugo ukorijenjenoj štetnoj praksi.

U najvećem broju slučajeva, čak 77,5 odsto, prema analizi UNDP-a, vještaci izričito preporučuju lišenje poslovne sposobnosti, iako to nije njihova uloga, jer predstavlja zalaženje medicinskog stručnjaka u oblast prava.

Zakon o vanparničnom postupku propisuje da se vještak izjašnjava o ‘duševnom stanju i sposobnostima za rasuđivanje, ali ne i o tome da li osobu treba lišiti poslovne sposobnosti. Ustanovljena je praksa da se vještaci izjašnjavaju o pravima osobe, što predstavlja prekoračenje njihove zakonske uloge, upozorava se u ovoj analizi.

Ni u jednom od slučajeva iz analize UNDP-a sud nije kritički preispitao nalaz vještaka u dijelu koji se odnosi na prijedlog za potpuno lišenje poslovne sposobnosti.

Iz toga se može zaključiti da sudije zadržavaju pasivnu i formalističku ulogu u postupku, fokusirajući se gotovo isključivo na proceduralnu pravilnost, piše u toj analizi.

U nekim postupcima nijesmo smatrali da je neophodno lišiti osobu poslovne sposobnosti, ali mišljenja vještaka budu da je osoba za lišenje i na osnovu njihovog mišljenja sud odlučuje, kaže za CIN - CG Milović.

Posebno je zanimljiv jedan slučaj lišenja poslovne sposobnosti iz 2024. godine. Vještak nije vidio osobu, pa nije obavio neposredan pregled, niti je sproveo psihijatrijski intervju, već je nalaz i mišljenje donio samo na osnovu uvida u medicinsku dokumentaciju. Sud takođe nije saslušao osobu kojoj se želi oduzeti poslovna sposobnost, niti je ona bila prisutna na ročištu. Tako je žena, inače osoba sa Daunovim sindromom, u potpunosti lišena poslovne sposobnosti.

U razvijenim državama osobe sa Daunovim sindromom, uz odgovarajuću podršku i prilagođene uslove, rade, zarađuju, donose odluke i aktivno učestvuju u zajednici, u ugostiteljstvu, administraciji, umjetnosti, uslužnim djelatnostima i drugim poslovima. Da ovakav pristup nije nedostižan ideal, pokazuju i primjeri iz regiona: u Bosni i Hercegovini i Srbiji (Tuzli i Kragujevcu) već godinama postoje kafići gdje su zaposlene osobe sa Daunovim sindromom.

U dokumentu UNDP-a opisuje se samo jedan slučaj u kom sudija nije bio saglasan sa vještakom da osoba ima umjereni oblik intelektualnog invaliditeta.

U nalazu je vještak naveo da se iz dokumentacije vidi da se radi o umjerenoj mentalnoj zaostalosti. U tom sindromu nema ničeg umjerenog, već se radi o ozbiljnoj i neizlječivoj razvojnoj smetnji. Jedino se kod lake mentalne zaostalosti može govoriti o poslovnoj sposobnosti, ali se radi više o teorijskom stavu, a praktično su i te osobe gotovo uvijek poslovno nesposobne. Umjerena i teže mentalne zaostalosti su nespojive s poslovnom sposobnošću, naveo je taj sudija.

Ovakvo razumijevanje poslovne sposobnosti je u potpunoj suprotnosti sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, ali i s pristupom koji bi trebalo da uspostavi što manje zalaženje u autonomiju, privatnost i integritet osobe u slučaju ograničenja poslovne sposobnosti.

Osobe sa invaliditetom se u Crnoj Gori i dalje sistemski posmatraju kao manje sposobne i umjesto da se polazi od njihovih mogućnosti, potencijala i prava na podršku u donošenju odluka, dominantan je pristup koji invaliditet poistovjećuje sa nesposobnošću, kaže za CIN - CG izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović.

Prema njegovim riječima, takav odnos se najjasnije vidi u institucionalnoj praksi.

Prečesto se poseže za mjerama koje trajno ograničavaju autonomiju ljudi, umjesto da se razvijaju mehanizmi podrške koji bi im omogućili da žive dostojanstveno i samostalno, navodi Macanović.

Mirelina priča pokazuje koliko je lako da se čovjek izgubi u sistemu, ali i koliko je važno kada makar jedna institucija odluči da ga vidi kao osobu, a ne kao problem. Ovaj slučaj ukazuje i na opasniju sliku: lišenje poslovne sposobnosti u praksi često postaje mehanizam koji omogućava zloupotrebe, nasilje i sistemsku kontrolu nad životima osoba sa invaliditetom, uključujući i zloupotrebe u upravljanju njihovom imovinom i prihodima, kojih je, pokazao je nastavak ovog istraživanja CIN - CG koji slijedi, u prethodnim decenijama bilo puno, a koje su omogućene upravo spornim rješenjima lišenja poslovne sposobnosti.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Pozivamo sve roditelje, djecu i mlade sa i bez invaliditeta da učestvuju na radionicama koje sprovodi UMHCG u okviru programa Porodični kompas za roditelje i djecu.

Radionice će se organizovati u Podgorici, a prva radionica planirana je u drugoj polovini februara. O tačnom datumu i mjestu održavanja svi/e zainteresovani/e biće blagovremeno informisani/e.

Naime, nakon sprovedenih konsultacija sa roditeljima djece i mladih s invaliditetom, roditeljima s invaliditetom, kao i sa djecom i mladima sa i bez invaliditeta, identifikovani su ključni problemi u pristupu uslugama podrške za djecu i mlade s invaliditetom i njihove roditelje i razvijen je program Porodični kompas na osnovu stvarnih potreba djece i roditelja. 

Program Porodični kompas usmjeren je na osnaživanje, praktičnu podršku i poboljšanje kvaliteta svakodnevnog života djece, mladih i roditelja. Program uključuje tematske radionice za djecu i roditelje, s ciljem da se unaprijede roditeljske kompetencije, emocionalna otpornost porodice i kapaciteti djece za samostalan razvoj, a istovremeno djelujući u pravcu prevencije nasilja, zanemarivanja i institucionalizacije.

Planirana je realizacija 12 radionica, pri čemu će se radionice za roditelje i djecu odvijati paralelno, ali u odvojenom prostoru i kroz posebno prilagođene sesije namijenjene roditeljima, odnosno djeci. Učešće je predviđeno za najmanje 10 roditelja (koji su osobe s invaliditetom i/li roditelja djece s invaliditetom), kao i za 10 djece i mladih sa i bez invaliditeta, čime se osigurava razmjena iskustava i međusobno učenje. Sadržaj radionica biće funkcionalan, primjenjiv i motivišući za učešće, a sam program je prilagođen kontekstu i svakodnevici korisnika/ca. 

Radionice za roditelje biće fokusirane na jačanje roditeljskih kompetencija, razumijevanje invaliditeta, prevenciju nasilja, pravnu informisanost i međusobnu podršku.

Radionice za djecu i mlade baviće se razvojem emocionalne pismenosti, komunikacijskih i socijalnih vještina, prevencijom nasilja i diskriminacije, te promovisati prihvatanje različitosti. 

Na ovaj način doprinijeće se osnaživanju porodica, smanjenju izolacije i jačanju međugeneracijske solidarnosti, čime se direktno doprinosi ostvarivanju prava djece i mladih s invaliditetom, ali i njihovih porodica.

Svi/e zainteresovani/e mogu se prijaviti do 25. februara na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. uz naslov: “Prijava za učešće na radionicama u okviru programa Porodični kompas” ili putem telefona na brojeve: 067/801-761, 069/385-981 i 020/265-650.

Aktivnost je dio projekta Porodični kompas – Zajedno za bolje sjutra, koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, kroz Javni konkurs u oblasti društvene brige o djeci i mladima.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom sa teritorije Crne Gore da učestvuju u istraživanju o uslugama podrške za život u zajednici osoba s invaliditetom i podijele svoja iskustva, stavove i mišljenja o uslugama podrške za život u zajednici.

Cilj ovog istraživanja je da se prikupe direktne i sveobuhvatne informacije od osoba s invaliditetom o njihovim iskustvima, potrebama i izazovima u pristupu uslugama podrške za život u zajednici u kojoj žive. Poseban fokus stavlja se na procjenu dostupnosti, kvaliteta i adekvatnosti institucionalnih i vaninstitucionalnih usluga socijalne i dječje zaštite, kao i na identifikaciju ključnih prepreka koje utiču na samostalni život i socijalnu uključenost osoba s invaliditetom u Crnoj Gori.

Takođe, ima za cilj da prepozna koje usluge pružaju lokalne samouprave i drugi pružaoci, te da utvrdi u kojoj mjeri ove usluge zaista odgovaraju realnim potrebama korisnika/ca. Time se omogućava sagledavanje prepreka koje utiču na dostupnost, kontinuitet i kvalitet usluga, uključujući informisanost, pristupačnost, finansijska ograničenja i administrativne barijere.

Upitnik je dostupan na sljedećem linku: https://forms.gle/N2eTFhQE2LbCx884A.  

Istraživanje je anonimno, a svi prikupljeni podaci biće korišćeni isključivo za potrebe istraživanja i unapređivanje politika i servisa podrške.

Hvala što doprinosite unapređenju samostalnog života i kvaliteta usluga za osobe s invaliditetom!

Istraživanje sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) uspješno je realizovalo dvije dvodnevne obuke u okviru projekta „Izborna reforma u fokusu: Vrijeme je!“, koje su održane 4. i 5. decembra, odnosno 22. i 23. decembra 2025. godine u Baru.

Obuke je pohađalo ukupno 50 predstavnika opštinskih izbornih komisija, nevladinih organizacija i medija, sa ciljem jačanja njihovih kapaciteta za unapređenje inkluzivnosti izbornog procesa i ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravno učešće u političkom životu.

Cilj obuka bio je da se predstavnici opštinskih izbornih komisija dodatno edukuju o pravilnoj primjeni zakonskih propisa i procedura u vezi s osobama s invaliditetom, kao i da se predstavnici medija i nevladinih organizacija osnaže da na profesionalan, odgovoran i informisan način prate i izvještavaju o sprovođenju izbornog procesa.

Tokom obuka obrađene su teme koje se odnose na modele pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije i ostvarivanje prava osoba s invaliditetom, pravo osoba s invaliditetom na učešće u javnom i političkom životu, pristupačnost biračkih mjesta, izbornih materijala i procedura za glasanje, učešće osoba s invaliditetom u izbornoj kampanji i na izbornim listama, kao i izvještavanje o učešću osoba s invaliditetom u izbornim procesima. Poseban segment obuka bio je posvećen simulaciji izbornog dana.

Obuke su realizovane u okviru projekta „Izborna reforma u fokusu: Vrijeme je!“, koji Centar za demokratsku tranziciju (CDT) sprovodi u saradnji sa Udruženjem za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Udruženjem mladih sa hendikepom (UMHCG), uz podršku Evropske unije (EU), posredstvom Delegacije EU u Crnoj Gori i Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

Sveobuhvatna strategija pristupačni objekata osobama sa invaliditetom je ključna, ali se na terenu vidi da se ta strategija ne sprovodi u potpunosti, a naročito ta pristupačnost nije u potpunosti obezbijeđena u objektima iz sektora obrazovanja rekao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, viši programski savjetnik iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) - Marko Pejović.

U Crnoj Gori se sprovodi veliki broj strategija, kaže Pejović, koje se odnose na sprovođenje preporuka Komiteta Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, međutim, u praksi se ne može govoriti o stvarnim iskoracima kada je u pitanju pristupačnost objekata, a posebno ne u sektoru obrazovanja.

Podsjeća da je u aprilu stigao i novi pravilnik koji se odnosi na prilagođavanje objekata licima sa invaliditetom, ali još uvijek ne može se govoriti i pristupačnosti objekata osoba s invaliditetom u Crnoj Gori. 

Član 9 Konvencije Ujedinjenih nacija vrlo jasno propisuje da je pristupačnost osnovni preduslov kada govorimo o samostalnom životu i punom i ravnopravnom učešću osoba sa invaliditetom, te stoga vrlo jasno moramo istaći da je sama pristupačnost ključna kada govorimo o punom ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. Od 2017. godine kada je Komitet istakao u svojim zaključnim razmatranjima da je neophodno uraditi sveobuhvatnu strategiju pristupačnosti a mi do dana današnjeg nemamo nikakve rezultate po tom pitanju rekao je Pejović.

Pravilnik sadrži, objašnjava on, instrukcije koje odredbe moraju biti ispoštovane i na koji način objekti moraju biti prilagođeni osobama s invaliditetom, od adekvatnog prilaza, kako navodi, taktilnih traka za kretanje osoba sa invaliditetom, hodnika, stepeništa, učionica, toaleta za osobe sa invaliditetom u skladu sa svim pravilima. 

Posebno zabrinjava kada se radi izgradnja novih obrazovnih ustanova, bilo da su to vrtići, osnovne škole, srednje škole ili fakulteti, ni tu ne možemo svjedočiti poštovanju ovih standarda. Mi smo kao udruženje podnosili različite inicijative upravo da bi dodatno podstakli i same investitore i izvođače radova da poštuju standarde, međutim, nijesmo imali  reakciju, a nažalost niti inspekcijski nadzor u ovoj oblasti ne daje dovoljno rezultata te stoga danas mi ne možemo govoriti da je veći broj objekata, čak i novoizgrađenih, pristupačan zaključio je Pejović.

Izvor: E TV

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta Pokreni prava! kontinuirano obezbjeđuje savjetovalište za osobe s invaliditetom za ostvarivanje i zaštitu prava u oblasti saobraćaja. 

Data aktivnost za cilj ima da osnaži osobe s invaliditetom kroz pružanje pravne i informativne podrške, koja će im omogućiti bolje razumijevanje i ostvarivanje njihovih prava u oblasti saobraćaja. Ovim se doprinosi smanjenju diskriminacije, jačanju pravne zaštite i povećanju samopouzdanja kod osoba s invaliditetom. 

Savjetovalištem se omogućava pružanje individualnih savjetodavnih usluga, uključujući informisanje o pravima, asistenciju u pisanju prigovora i inicijativa, te podršku u komunikaciji s relevantnim institucijama. Kroz direktan rad s korisnicima i korisnicama, evidentiraće se njihove potrebe i problemi, što će omogućiti pravovremeno reagovanje i usmjeravanje ka daljoj institucionalnoj zaštiti. Ova usluga dostupna je osobama s invaliditetom koje se suočavaju sa barijerama u saobraćaju, a prikupljeni podaci koristiće se i za identifikaciju sistemskih prepreka i oblikovanje budućih preporuka i politika.

Direktna ciljna grupa ove aktivnosti su osobe s invaliditetom, koje se suočavaju sa nedovoljnom informisanošću o svojim pravima u oblasti saobraćaja, sa teškoćama u pristupu pravnoj sigurnosti i zaštiti, a čija je mobilnost u saobraćaju često ograničena zbog neadekvatne infrastrukture. Sve navedeno rezultira problemom diskriminacije i nepoštovanja prava osoba s invaliditetom.

Besplatno pravno informisanje, savjetovanje i zastupanje pruža se svakog radnog dana (ponedjeljak – petak). Pravna pomoć se može tražiti lično u prostorijama UMHCG – a, uz obavezno prethodno zakazivanje. Pored toga, usluga se može ostvariti i putem fiksnog i mobilnog telefona: 020/265-650, 069/385-981, 067/801-761, putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., Facebook stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me i čata na platformi Vršnjačkapodrška.me.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Pokreni prava! uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja, posredstvom Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica s invaliditetom u saobraćaju za 2025.