Regionalna plivačka scena već nekoliko godina ima svoje čudo od djeteta. U kategoriji S9, osobe s fizičkim invaliditetom, trenutno dominira četrnaestogodišnji učenik devetog razreda Osnovne škole „Stefan Mitrov Ljubiša“, Andrija Đurović iz Budve.
O njegovim uspjesima mediji uveliko izvještavaju, a njegov talenat i posvećenost doveli su do toga da zavrijedi stipendiju Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POK), kao i da ga Upravni odbor POK-a proglasi za najuspješnijeg mladog sportistu 2021.
Ipak, ako pitate Đurovića koliko je medalja osvojio, on će u skromnom maniru kazati da ih je bilo dosta i da su, kako je naveo, različitih boja.
Svojim postupanjem u i van bazena, Đurović daje potpuno novo značenje krilatici „Važno je učestvovati“, pa mu nije strano ni da svoje medalje pokloni drugim takmičarima. Upravo to se desilo na prošlogodišnjem Internacionalnom plivačkom mitingu u Sarajevu.
„Na tom mitingu bio je veliki broj učesnika, uglavnom djece koja se već dugo bave plivanjem“, prisjeća se Đurović za PRIME redakciju.
Miting u glavnom gradu Bosne i Hercegovine je ujedno bio prvo takmičenje njegovog dobrog druga.
„Možda se nije najbolje snašao pa nije uspio da ostvari rezultat za medalju. Znam kako je meni bilo na početku kada sam, i pored velikog truda, bio četvrti ili peti pa sam ostao bez medalje. Zato sam odlučio da mog prijatelja Rastka motivišem da nastavi da se i dalje bavi ovim sportom, jer mu dobro ide, pa sam mu dao jednu moju medalju“, rekao je Đurović.
Medalju je poklonio a, kako navodi, zauzvrat dobio zadovoljstvo zbog osmijeha njegovog prijatelja.
„To što sam ja uradio je strašno mala stvar, a njemu je mnogo značila, što mi je i pokazao. Nadam se da će ga to motivisati da još više trenira i postiže uspjehe“, kazao je Đurović.
Rekao je da ga raduje što njegovi uspjesi donose sreću i ponos, prvenstveno njegovoj porodici, ali i prijateljima iz POK-a koji ga nesebično podržavaju od samog početka i brinu o njemu.
Đurović, koji pliva od svoje šeste godine, za taj sport se opredijelio igrom slučaja.
Sa treninzima je krenuo kako bi naučio da pliva, ali je njegov prvi trener uočio talenat i insistirao da nastavi da se bavi tim sportom.
„Plivanje za mene znači puno. Ono mi je omogućilo, osim toga što se pravilno razvijam, da putujem i upoznam dosta ljudi“, rekao je Đurović.
On navodi kako bi preporučio taj sport svojim vršnjacima prvenstveno zbog druženja ali i zbog opštepoznatih benefita po razvoj tijela.
„Treninzi traju 90 minuta, a sastoje se iz suvog djela u kome radimo sklekove i razne vježbe zagrijavanja. Zatim ulazimo u bazen gdje plivamo razne stilove – a moj omiljeni stil je delfin“, pojasnio je Đurović.
Iako trenira pet puta sedmično, uglavnom uspijeva da uskladi treninge sa ostalim obavezama, pa je nedavno „otkrio“ novi sport.
„Nekako pokušavam da uskladim školu, plivanje, džiu džicu i gledanje sa drugarima“, kazao je Đurović.
Njegove ambicije u pogledu budućnosti su u skladu sa njegovim trenutnim aspiracijama - želi da bude psiholog i uspješan sportista.
„Želim i da ostvarim velike rezultate i možda kao trener sjutra prenesem svoje znanje drugoj djeci“, rekao je Đurović.
Ispred PRIME redakcije pitali smo koliko naše društvo uspijeva da mladim individuama kao što je on pruži adekvatne uslove da svoje ambicije i ostvare?
„Naše društvo puno radi na poboljšanju života mladih s invaliditetom. Konkretno, kada je riječ o meni, i kada nisam imao uspjeha plaćali su mi bazen, trenera, kupovali opremu, a sada dobijam i stipendiju. Stoga, zahvaljujući prvenstveno predsjedniku našeg saveza Igoru Tomiću, imamo sve uslove za treniranje i bavljenje sportom kojim želimo“, rekao je Đurović.
Pripremila: Tijana Radulović
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni iInkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.