Iris Halmšo (Iris Halmshaw) je trogodišnja djevojčica sa autizmom iz Velike Britanije koja voli da slika, a njene apstraktne i impresionističke slike oduševile su svijet i kritičare umjetnosti.

Iris ne može govoriti, druga djeca je nerviraju i uznemiravaju, dok je ostatak svijeta ispunjava strahom i panikom. Umjetnost je smiruje i djeluje poput terapije.

"Kada je Iris dijagnosticiran autizam, ključno je bilo pronaći nešto što voli da radi. Odvela sam je u igraonicu, ali se to pokazalo katastrofalnim potezom. Nakon niza pokušaja i traganja, jednog dana sam nacrtala neke figure i Iris su bile veoma smiješne. Kupili smo boju i počeli slikati", ispričala je Arabela Karter-Džonson (Arabella Carter-Johnson), djevojčicina majka.


Iris se na slikanje fokusira poput iskusnog umjetnika i pažljivo planira sljedeći potez kistom. Koristi čitav niz slikarskih alata, od spužvi, pečata, kistova, pa do plastičnih viljuški.

"Ona bi slikala i po pet sati dnevno, ali je moram nekako uvjeriti da vježba i druge stvari, poput slaganja slagalica ili pritiskanja dugmadi. Ona shvata da je to što radi vrijedno divljenja", kaže Karter-Džonson.

Iako ne može ostvariti kontakt očima ili se igrati igračkama, Iris posjeduje nevjerovatnu vizualnu memoriju. U stanju je pogledati sobu i zapamtiti položaj svakog predmeta u njoj. Ukoliko se neki pomjeri, to na Iris djeluje uznemiravajuće.

Kuća njenih roditelja sada izgleda poput slikarskog studija, kutije i zidovi su ispunjeni njenim djelima, dok je kuhinja postala skladište za slikarske materijale.

Djevojčicinu prvu sliku njena majka je nazvala "Strpljenje", a zahvaljujući društvenim mrežama, Iris je vrlo brzo postala poznata te bi uskoro trebala imati i izložbu svojih radova u Londonu.

Pripremio: Velibor Bošković

Izvor: www.klix.ba