Disability

Disability

sreda, 02 decembar 2015 15:20

"Revizor" je isti za sve

U okviru mjeseca podizanja svijesti, na predlog UMHCG u organizaciji Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a u saradnji s Crnogorskim narodnim pozorištem danas s početkom u 20:00h na repertoaru će biti "Revizor" s prevodom na znakovni (gestovni) jezik i uz simultanu interpretaciju za osobe oštećenog vida.
 
Predstava „Revizor“ N.V. Gogolja, u režiji Veljka Mićunovića biće izvedena na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
 
U predstavi igraju: Srđan Grahovac, Branimir Popović, Žaklina Oštir, Branka Stanić, Simo Trebješanin, Dejan Ivanić, Danilo Čelebić, Mišo Obradović, Slobodan Marunović i Gojko Burzanović. Adaptaciju i dramatizaciju potpisuje Žanina Mirčevska, kostimografiju Jelena Stokuća, scenografiju Darko Nedeljković, koreografiju Tamara Vujošević Mandić, izbor muzike Veljko Mićunović.
 
Ovo je jedinstvena prilika da po prvi put u Crnoj Gori pratite predstavu pristupačnu za osobe s invaliditetom, u kojoj svi jednako uživaju.
 
Pripremila: Hajdana Simović

Večeras s početkom u 21:15h na TV Vijesti, nakon emisije "Načisto" biće prikazan film UMHCG: "Ja sam više od svojih barijera" u režiji Blagote Marunovića, a produkciji Centra za multimedijalnu produkciju.

Dokumentarno-igrani film „Ja sam više od svojih barijera“ snimljen je u okviru projekta „Ojačajmo kapacitete da bismo pojačali promjene“ koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore sprovodi uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori kroz IPA program podrške namijenjem civilnom društvu i Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću.


Film „Ja sam više od svojih barijera“ govori o pristupačnosti fizičkog okruženja i zapošljavanju osoba s invaliditetom u Crnoj Gori ukazujući na zakonski okvir i situaciju u praksi.

Ovo je prvo prikazivanje filma na nekoj od televizija u Crnoj Gori, a prethodno je premijerno prikazan u Sinepleksu u Delta Sitiju 23. novembra ove godine.



Pripremila: Marina Vujačić

U novom izdanju našeg časopisa DisabilityINFO razgovarali smo s glavnim pregovaračem za vođenje pregovora u pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji, ambasadorom Aleksandrom Andrijom Pejovićem o evropskoj integraciji Crne Gore, ostvarenom napretku, dometima u oblasti ljudskih i prava osoba s invaliditetom.

DisabilityINFO: Od 33 poglavlja koja pregovara Crna Gora 14 poglavlja se konkretno bave osobama s invaliditetom. U kojoj mjeri i na koji način vidite doprinos procesa evropskih integracija u poboljšanju položaja i uslova života osoba s invaliditetom?

AAP: Proces evropske integracije, i posebno pregovori o članstvu, kao njegov najzahtjevniji i najdinamičniji dio, ima ulogu mijenjanja društva. Kroz njega ugrađujemo sve bolje standarde i prakse koje razvijene države Evrope njeguju i razvijaju od osnivanja EU do danas.

Kad je riječ o osobama s invaliditetom, tokom pristupnih pregovora, ali i kasnije kao članica, radimo na unapređenju stanja u oblastima koje je identifikovala Strategija EU za osobe s invaliditetom 2010-2020, a koje se odnose na pristupačnost, učešće, jednakost, zapošljavanje, obrazovanje i obuku, socijalnu zaštitu, zdravstvo i međunarodne aktivnosti. Na taj način ćemo doprinijeti ukidanju svih vidova diskriminacije i stvaranju jednakih mogućnost za osobe s invaliditetom, kako u pogledu poboljšanja pristupa obrazovanju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, uslovima rada i drugim oblastima života.

DisabilityINFO: Upravo su evropske integracije prilika da se osobama s invaliditetom pristupi s aspekta ljudskih prava. Koji su, po Vašem mišljenju, najznačajniji koraci koje Crna Gora preduzima i treba preduzeti da bi dostigla zadovoljavajući nivo ostvarivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom?

AAP: Tokom prethodnog perioda je uspostavljen nacionalni strategijski i zakonski okvir, ratifikovane su relevantne međunarodne konvecije i sproveden veliki broj kampanja za podizanje svijesti građana koje su doprinijele boljoj opštoj inkluziji osoba s invaliditetom u svim oblastima društvenog života.

Osim novog Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom koji je usaglašen s Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnim protokolom uz Konvenciju, za nas je posebno važan Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom kojim se predviđa obaveza poslodavca da obezbijedi prilagođavanje radnog procesa i radnih zadataka u skladu s mogućnostima i potrebama lica sa invaliditetom u skladu s članom 5 Direktive 2000/78/EC. Ne treba zaboraviti da je zaštita od diskriminacije osoba s invaliditetom prepoznata u jednom od dva najznačajnija pregovaračka poglavlja – poglavlju 23. Tako u Akcionom planu za ovo poglavlje postoji cijela podoblast koja tretira ova prava. U prvobitnom Akcionom planu je bilo ukupno devet mjera, ali su tokom adaptacije dodate dvije podmjere koje se odnose na osiguranje pristupa javnim objektima.

Takođe, u prethodnom periodu je donijet Pravilnik o postupku i metodologiji za finansiranje grant shema za podsticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Osim u zakonodavnom, napredak se postiže i u institucionalnom dijelu. Tako je, u cilju praćenja sprovođenja novih zakonskih okvira i unapređenja institucionalnog sistema, formiran Savjet za brigu o osobama s invaliditetom, u kojem učestvuju predstavnici Vlade i NVO.

I pored pomaka, predstoji nam još dosta posla u ovoj oblasti. S tim u vezi, u skladu sa zaključcima Skupštine donijetim zajedno s novim zakonom, trenutno se radi na analizi svih propisa koji definišu prava osoba s invaliditetom u oblastima koje definiše Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, a koje su obuhvaćene i Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, i to u oblastima: informacija i elektronskih komunikacija, saobraćaja, samostalnog života i života u zajednici, porodičnih i bračnih odnosa, zatim zakona koji definišu pravnu, poslovnu i procesnu sposobnost, kao i u oblastima: obrazovanja i stručnog osposobljavanja, zdravstvene zaštite, socijalne i dječije zaštite i adekvatnog životnog standarda i u oblasti političkog i javnog života.

Naravno, i pored učinjenih pomaka pred nama je još dosta posla u ovoj oblasti, prije svega u primjeni usvojenih propisa, a zatim u nastavku podizanja svijesti o potrebi i značaju uključenosti osoba s invaliditetom u sve oblasti društvenog života.


DisabilityINFO: Većina poglavlja koja tretiraju pitanja osoba s invaliditetom, uključuju pristupačnost kao jako značajan segment, bilo da se radi o javnom prostoru i okruženju, saobraćaju, objektima, procedurama, uslugama. Osobe s invaliditetom često konstatuju da je ona preduslov ostvarivanja svih ljudskih prava. Međutim, između zakona i prakse ne stoji uvijek znak jednakosti. Zbog čega smatrate da se praksa sporo mijenja?

AAP: U ovoj oblasti je prije svega ključno promijeniti svijest ljudi. To je polazna tačka s koje moramo pokrenuti sve druge aktivnosti. Ne samo opšte javnosti, nego i posebno ljudi koji su u poziciji da učine promjenu. Da kod njih stvorimo osjećaj da se radi o pitanjima izuzetnog značaja za razvoj i stvaranje boljeg i pravednijeg društva.

Pored toga, treba imati u vidu da rješavanje ovog pitanja često zahtijeva značajne finansijske troškove, kao i poštovanje dugotrajnih procedura nabavke, tendera i sl. U tom smislu je donijet Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, kao i Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti, koji imaju za cilj unapređenje stanja u ovoj oblasti. Akcionim planom prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti i licima s invaliditetom za 2014. je definisano 13 objekata, od kojih je sedam u Podgorici, tri u Nikšiću, dva u Beranama i jedan u Pljevljima. Izrada projektne dokumentacije za svih 13 objekata iz Akcionog plana je završena. Direkcija javnih radova je raspisala javno nadmetanje za izvođenje radova na prilagođavanju objekata tokom 2015. za Centar za socijalni rad, Poresku upravu i Skupštinu Crne Gore. U toku je realizacija radova na ovim objektima i očekuje se da oni budu završeni do kraja 2015.


DisabilityINFO: Na nivou Evropske unije se svake godine dodjeljuje nagrada za najpristupačniji grad, koja ujedno podstiče zemlje članice da aktivno i u kontinuitetu rješavaju problem nepristupačnosti. Koji od naših gradova zamišljate kao dobitnika nagrade i za koliko vremena smatrate da je nešto takvo dostižno?

AAP: Obezbijediti jednak pristup objektima, prevozu i komunikacionim tehnologijama, zapravo znači osigurati jednak pristup životu svim građanima. Stoga je naš zadatak i cilj da učinimo da svi crnogorski gradovi budu pristupačni osobama s invaliditetom. Mi smo mala zemlja i vjerujem da treba da je posmatramo kao jednu cjelinu kad je u pitanju potreba da u svakom gradu riješimo pitanje pristupačnosti.


DisabilityINFO: Pristupni pregovori ujedno predstavljaju i priliku finansijske podrške za zemlje kandidate, a ne tako mali iznosi se opredjeljuju i za promociju ljudskih prava i nediskriminaciju? Kako ocjenjujete kapacitete vlasti, ali i civilnog društva da, na najbolji mogući način, iskoriste sva raspoloživa sredstva u cilju vidljivih promjena i rezultata?

AAP: Crna Gora bilježi dobre rezultate u iskorištenosti sredstava koja su nam na raspolaganju iz fondova Evropske unije.

Tako je, u okviru Ipe 2014, u sektoru Vladavina prava i temeljna prava odobren akcijski dokument Program za antidiskiriminaciju i jednakost polova ukupne vrijednosti 1,7 miliona eura, od čega je gotovo 1,5 miliona doprinos iz Ipe. Cilj ove Akcije je unapređenje promovisanja, zaštite i primjene ljudskih prava i jednakih mogućnosti, sa posebnim fokusom na sprovođenje antidiskriminatornih politika i politika rodne ravnopravnosti.

U okviru Ipe 2015, u sektoru Vladavina prava i temeljna prava predložen je akcijski dokument Promocija i zaštita ljudskih prava Roma i drugih ugroženih grupa. Akcija će pomoći sprovođenje Akcionog plana za 23. poglavlje u segmentu zaštite i unapređenja ljudskih prava u skladu sa standardima i najboljim praksama EU. Primarni cilj ove akcije se odnosi na poboljšan pristup pravima RE i drugih ugroženih grupa u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj inkluziji u opštinama Podgorica, Nikšić i Berane. Akcija će takođe doprineti jačanju administrativnih i organizacionih kapaciteta Ministarstva za ljudska i manjinska prava za rad sa stanovništvom RE populacije kao i koordinaciju aktivnosti u oblasti ljudskih prava. Za ovu akciju izdvojeno je milion eura.


DisabilityINFO: Koliko su značajni kapaciteti institucija koje se bave ljudskim pravima u ovom procesu, kao i sam odnos donosilaca odluka? Koliko značajnim smatrate doprinos nevladinih organizacija u ovom procesu?

AAP: Osim donošenja kvalitetnih zakonskih rješenja, veoma je važno ojačati institucije i obučiti kadar za efikasno i kvalitetno sprovođenje politika i propisa. Upravo to je jedan od ciljeva kojem smo posvećeni u pregovaračkom procesu. To je prepoznato i Akcionim planom koji predviđa, između ostalog, jačanje administrativnih kapaciteta zaštitnika ljudskih prava i sloboda, a jedan od zaključaka nedavno održanog Savjeta za vladavinu prava se odnosio na jačanje administrativnih kapaciteta Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Doprinos nevladinih organizacija, posebno u okviru ljudskih prava i konkretno prava osoba s invaliditetom, je nemjerljiv, ne samo kad govorimo o izradi zakona, nego i o podizanju svjesti građana i promovisanju prava osoba s invaliditetom, o čemu svjedoči i postojanje ovog portala.


DisabilityINFO: Molimo Vas da podijelite s našim čitaocima primjer dobre prakse za osobe s invaliditetom na koji ste naišli kroz svoj rad u zemljama kandidatima ili članicama EU.

AAP: Više je evropskih gradova koji predstavljaju primjere dobre prakse u pogledu pristupačnosti osobama s invaliditetom. Tako na primjer, grad Boras u Švedskoj koji je dobitnik nagrade za pristupačnost u 2015. u svim zatvorenim i otvorenim prostorima javnih zgrada ima oznake puta i informacije na Brajovom pismu. Osim toga, svi gradski autobusi i stajališta su prilagođeni osobama s invaliditetom, gradska internetska stranica i bilteni su lako dostupni i povezani s telefonskom uslugom za osobe kojima je potrebna pomoć. U našem regionu, grad Ljubljana je gradsku infrastrukturu i javni prevoz prilagodio i učinio pristupačnim osobama s invaliditetom, a internetska stranica grada Ljubljane odgovara zahtjevima u pogledu pristupačnosti. Tokom mog rada u Briselu bio sam svjedok činjenici da sve evropske insitucije imaju riješeno pitanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom. To je ta polazna osnova s koje i kreću evropske smjernice. Prvo mijenjate sebe, pa onda i druge.


DisabilityINFO: Činjenica je da smo konstantnim aktivnostima uspjeli da prava osoba s invaliditetom “postavimo na agendi” evropskih integracija. Na koji način smatrate da možemo zajednički održati postojeći entuzijazam i kada postanemo članica Evropske unije?

AAP: Tako što ćemo nastaviti zajedno da radimo na demokratskim procesima, stvaranju boljih uslova života za sve i što boljoj povezanosti Crne Gore s ostatkom Unije. Evropska integracija, ali i samo članstvo u Uniji se temelje na inkluzivnosti što potvrđuje i moto „Ujedinjeni u različitosti“.


DisabilityINFO: Vaša poruka za UMHCG.

AAP: Često kažemo da je proces integracije u EU proces koji dotiče cijelo društvo. Uloga udruženja koji se bore za jednakost, prava i uključenost svih imaju tu posebnu ulogu da opominju, ukazuju i usmjeravju društvo prema onome što su najviši dometi modernih i naprednih društava.



Razgovor vodila: Marina Vujačić

ponedeljak, 21 decembar 2015 15:17

Esejsko takmičenje: To su naša mlada “pera”

Moje pravo je da pišem, moje pero je pravo pero, zavodljivo, jedinstveno, pravedno. Moje pero je bol, radost, sve ono što je život.

Moje pravo je da sve što želim kažem, da zavodim riječima, da se objasnim i najvažnije da se perom borim protiv nepravde i sve za svetu istinu. Dali smo priliku vašem peru da govori.

Naime, povodom mjeseca podizanja svijesti o invaliditetu, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore raspisalo je nagradni literarni konkurs, na temu “Moja različitost, moje pravo!”. Prvu nagradu podijelile su Dragana Đokić i Svetlana Radović. Žiri je imao težak zadatak zbog visokog kvaliteta pristiglih radova. Nije bilo lako napraviti razliku, nezahvalne su gradacije. Mladi talenti najljepše su odgovorili na zadatu temu, tako što su pisali srcem, životnim iskustvom i najvažnije, pisali su dušom, buntom, perom mladosti, “koja se ne boji ničeg, pa ni sebe same”.

Na našem portalu, danas možete pročitati pobjedničke eseje.

Hajdana Simović, DisabilityInfo

ponedeljak, 21 decembar 2015 15:16

Moja različitost - moje pravo!

Ne dozvoli da ti moja različitost uskrati mene, koju možeš imati za život cio.

Kažu život – vječita igra isprepletanih niti dobra i zla, suza i smijeha, radosti i boli.. no šta li je između?

Šta je između velikih kamenih mladalačkih zidova, između olupina polomljenih snova ili mračnih haustora nadanja?

Nekad me nose vjetrovi i oluje, nekad me miluju valovi prošlosti, ali jedno znam. Postojim i uvijek sam postojala, nije ovaj svijet nikog odbio, nikog porazio, nije ovaj svijet korida… Ali borbe se dešavaju. Nekako si uslovljen da isplivaš gore kad bi možda samo želio miran život, ušuškan, kolijevku – vječitu kolijevku iz koje se plašiš izaći. Boriš se zubima, boriš se suzama, ušima, očima, rukama i nogama.. i naposletku boriš se svom dušom svojom… za svoje pravo.

Sjećam se davnog sna iz najranijeg djetinjstva... Sna u kojem sam pripadala cijelim svojim bićem. Sna u kojem sam imala ista prava… Na smijeh, na igru, na radost, na pjesmu, na slobodu. Koliko je sloboda nedostižna u stvari. Nije sloboda biti izvan zatvorskih ćelija, izvan okova, zarđalih stega… Sloboda je u glavi, u svakoj riječi, sloboda je u glasu, sloboda je u razlikama. Želim ustati, podignuti visoko ruke i reći: Slobodna sam, imam pravo da budem različita. Odrastala sam u takvom okruženju, okruženju šablona, fabričkih lutaka, istih kalupa… Gdje je različitost poput migrene. Razara, bode, smeta, ne prihvata se… Ne vjeruje se. Gdje je različitost kao loša sjenka, kao loše skuvana kafa, kao mlijeko kojem je istekao rok upotrebe. Ne ljutite se ptice moje, prijateljice, koje mi pjevaste o slobodi… Imam pravo da pišem na način na koji sam oduvijek pisala. Da se katapultiram u svoje svijetove, da navučem zavjese, okačim rukavice o klinove i pišem.. Različito, onako – krajnje ludački, ako mi ne zamjerite drugarice ptice. Vama sam se oduvijek divila. Vašoj slobodi o kojoj i sad pišem. Uvijek sam željela da pobjegnem. Željela sam da odletim, da nestanem  iz grada u kojem si kao fabrička greška, roba sa felerom. Kao bačena lutka kojoj se više dječija ruka ne raduje. Zašto? Zbog moje različitosti. Zbog mojih nedostataka ili zbog vašeg straha? Nikad se nisam krila. Nisam ni morala, jer su me Više Sile vodile putevima na koje se nikad ne bih usudila sama krenuti. Izlazila sam iz skrovišta. Možda šta mi je najviše srcu drago je činjenica da nikad nisam pokušala postati ista, stopiti se… njegovala sam različitost kao cvijet. Godinama sam zalivala, čuvala, da mi je neko ne otrgne. Znala sam da će doći taj dan, kada ću se pogledati u ogledalo i reći: Prihvatam sebe, takvu kakva jesam. Tu divnu mladu ženu koja ima pravo da želi, pravo da voli, da se smije, pravo da postoji.

Mnogo puta nisam znala kako da se izborim sa ljudima. Šta da im odgovorim na razna pitanja..Šta da kažem radoznaloj djeci iz osnovne škole? Tada nisam imala konkretne odgovore, nisam znala da nađem prave riječi. Nisam znala jesam li ja za njih dobra ili loša, jesam li im ja možda manje lijepa. Hoće li me zvati da igramo lastiša. Hoću li moći da vidim sve šta piše na tabli, hoću li moći da čitam tekst na školskoj projekciji stranog filma. Kako su mi ti strani filmovi bili crni, ha… Kao crna zemlja. Sjećam se svojih prvih naočara, i one su bile drugačije. Male crvene, okrugle naočare. Sa njima se osjećala različitom iako je na desetine ljudi oko mene u tom trenutku nosilo naočare. Vremenom sam naučila da ih volim. Kreativnim duhom sam radila stvari iz ljubavi prema sebi i prema njima, okruglim malim crvenim naočarima. Bila sam i Pipi Duga Čarapa, oblačila sam se i kao rokerka, uvijek sam bila drugačija. Samo što je moja dobra vila znala da sam rođena da budem različita. Uporno mi je noćima u snu govorila da se ne plašim, da se ne stidim i da vjerujem.

Da vjerujem da ću jednog dana na vrhovima prstiju dodirnuti zvijezde. Ne nebo, nebo je preblizu, već one zvijezde koje čak ni osobe bez oštećenja vida ne mogu vidjeti. To će biti nagrada za mene. Nagrada za sve godine. Nagrada za moje roditelje koji su dali sve za mene. Koji su me čuvali, koji su me bodrili, vodili kroz svijet… Koji su sa mnom koračali korak po korak. Koji su često bili moje oči. Koji su na pitanja: Ima li dva sunca, kako je to kad vidiš na oba oka.. odgovarali zagrljajem i bez trunke sažaljenja. Hvala im što me nisu žalili. Kralju i kraljici mog carstva. Bila sam princeza, da bila sam princeza svog carsta i ne dam titulu. Recite i vi ptice da sam sebična, ali ja moje carstvo ne dam…

To je ono što me čini različitom. To što se ni jednim atomom ne trudim da se uklopim. Da budem ista. Znate, fizički – to toliko i ne postoji. Moja različitost dolazi iznutra. Moja različitost dolazi iz shvatanja, dolazi iz mojih stihova i ovih redova. Iz mog pogleda i mojih pokreta. Nisam ja na ovaj svijet došla bez razloga. U to čvrsto vjerujem. Da, zasigurno da neću biti drugi Nikola Tesla, ha, ne smijte se ptice.. Ali biću JA. Malo li je? Postojaću i radiću sve ono što budem željela, bez prepreka i ograničenja. Svakako su barijere u mojoj glavi – jedine barijere koje priznajem. Barijere koje potpisujem ali kojima se ne povinujem.

Kad bi barem ljudi imali svijest o ljudskim pravima. Kad bi ih učili kao kakvu obaveznu pjesmu u školi. Kad bi ih živjeli. Prava treba živjeti, jer nije ni put stići – put je putovati. Živim u nadi da će neki novi klinci više govoriti, pjevati, slikati, stvarati o svojim različitostima i imati usađenu viziju. Budite ptice, budite djeca slobode. Pustite glas. Jednom se živi, jednom se živi dar. Uvijeni, lijepo upakovani rođendanski ili novogodišnji pokloni su ništa. Dar je život i svaki trenutak koji proživimo. Dar je svaki udisaj vazduha, dar je zračak sunca, kap kiše, oblačak iznad grada. Uzmi što ti pripada. Komadić neba, imaš pravo na to. Treba biti zahvalan. Zahvalnost je nerođeno čedo zadovoljstva. Zato nam je i tako iracionalno, tako nedostižno. Ali ipak kad ga osvijestimo dolazimo do tačke gdje se zbilja spajaju i nebo i zemlja, i java i san. Gdje sve prestaje da postoji. Kad čuješ otkucaje svog srca i osjetiš se kao nikad do tada – živim. Znaćeš da si izrodio najveći dar kod sebe – zahvalnost. Zahvalnost za postojanje, zahvalnost za ime koje ti je dala mati, otac, sestra, brat ili bilo ko drugi, zahvalnost za svaki novi dan, zahvalnost za san, zahvalnost za viljuške i kašike u kući, za topao dom, zahvalnost za sve ono na šta ljudi obično ne obraćaju pažnju i uzimaju zdravo za gotovo. Zahvalnost za sreću da budem drugačija. Ja to zaslužujem i imam pravo na to.


            Par dana kasnije…

„Dragana, tema je bila o ljudskim pravima, ti si pisala o slobodi i različitosti.“ zbunjeno me je gledala ženska prilika na par metara od mene. Kao da sam napravila neku veliku grešku, kao da sam srušila neku veliku stvar ili pokvarila veče. Osjetih radost, osjetih zadovoljstvo i jasno odgovorih:“Da, jasno mi je koja je tema bila. Shvatila sam je. No, nije li jedno od mojih prava da budem različita. Nije li pravo sloboda. Sloboda koju sam shvatila kroz nonšalantan let ptica. Nije li sloboda zahvalnost i sreća. Nije li to dar, gospođice?“

Dugo me je gledala, bez trunke sažaljenja, bez osmijeha, bez ijednog nagovještaja da nisam bila u pravu. Bez odobravanja. Bez osuđivanja. Ništa u tom trenutku nije postojalo. Samo veliki bijeli, ispisani papir i tijelo. Njen duh je bio negdje daleko. U tom trenutku se rađao. Znam da sam probudila svijest, znam da sam ukazala na pravo koje mi niko ne može oduzeti. To nisam znala drugačije, već praktično, kroz moje riječi. Nisam željela da pišem o tome šta je različitost, kako je doživljavam i o situacijama. Sve je to nevažno. Ja sam svojim riječima izvojevala svoju bitku. Svoje pravo da budem različita.

Usudite se da budete različiti. Nije važno šta vas to čini različitima. Nije fizički nedostatak ono što nas takvima čini. To je samo ono što ljudi žele prvo da primjete. Budite različiti na 101 način. Jedite krompir sa čokoladom.

Šta, još niste probali. Pijte jogurt sa mrvicama čipsa. Nosite dvije različite čarape, ja jesam. Slagalo mi se uz boje duha tog dana.  Radite šta želite. Koliko god godina imali, čime se god bavili, o čemu god sanjali i čemu god težili. Izađite jednog dana obučeni kao duga, zavežite kikice, nosite otkačene naočare, skačite po blatnjavim baricama. Radite sve ono što vas čini srećnim. Ne postojite kroz oči drugih ljudi, postojite kroz vašu vlastitu percepciju svijeta oko sebe.

Ne pristajem na sporazume, na zabrane i barijere. Ja mogu, ja želim. Ne plašim se svoje različitosti već glasno pjevam o njoj. To je moje pravo, koje mi je nebo lično potpisalo, sunce pečatiralo a ja na kraju realizovala. Svom svojom dušom i tijelom.

I na kraju, ma ko mi to kaže da ne postoje dva sunca, jeste li sugirni u to? Ja ću ipak sanjati o tome, jer: “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari“.


Autorka: Dragana Đokić (Prva nagrada na esejskom takmičenju UMHCG-a)

ponedeljak, 21 decembar 2015 15:15

MOJA RAZLIČITOST - MOJE PRAVO

Vrijeme je konformizma koji je oduvijek bio prisutan, a danas pogotovo. Ljudi ne znaju šta znači imati drugačije mišljenje, biti drugačiji od drugih.

Sve što izlazi iz okvira njihovih suženih shvatanja ne prihvatljivo je i strano. A šta sa onim ljudima koji su „osuđeni“ na različitost, kojima je ta ista različitost sveprisutna u životu i to na više načina kao što su invaliditet, etnička pripadnost ili socio-ekonomski status. Ti „različiti“ ljudi moraju prihvatiti svoj život onakav kakav jeste, sa teretom različitosti ili srećni što su drugačiji. Prihvatenje različitosti nije lako, to je proces koji traje, ali kada jednom prihvatimo svoje stanje kao takvo, kao ono koje nas u nekim oblastima ograničava a u drugim daje prednost, naš život će postati ispunjeniji i srećniji.

Radujem se uvijek kada vidim ljude bez invaliditeta kako osobe sa invaliditetom posmatraju prije svega kao ličnosti, a tek onda kao osobe sa invaliditetom, a ne kao većina zasnivaju svoje mišljenje o osobi na osnovu njenog invaliditeta.  U nedavnom razgovoru sa jednim čovjekom, on mi je pomenuo da sve svoje profesionalne i ljudske kapacitete ulaže za dobrobit osoba sa invaliditetom, a on nema invaliditet. Takav altruizam i toliko zalaganja za druge još nijesam spoznala i drago mi je da takvi ljudi postoje...još uvijek! U mom umu različitost je postojala kao stanje, ali samo kao stanje, nikako kao odrednica nečijeg karaktera. Ljude posmatram kao individue sa određenim karakteristikama, fizičkim ili psihološkim, koji su dio njihove ličnosti, a jedna od njih je i njihov invaliditet.

Među osobama sa invaliditetom imam svoje uzore poput Helene Keler, ona mi je uzor i kao književnica i kao osoba sa invaliditetom koja je preokrenula svoj život onda kada je prihvatila invaliditet.

Nedavno poznanstvo sa djevojkom sa invaliditetom natjeralo me je da promijenim stav prema sebi-da prihvatim sebe onakvu kakva jesam. U razgovoru sa njom, pomenula sam težinu invaliditeta, da bi mi ona odgovorila „Nema teškog invaliditeta ako ga mi ne shvatimo kao takvog“. I zaista sve je promjena stava i sve počinje sa tim. U ovom momentu svog života vodim se porukom iz jednog moga rada „Prihvatimo različitost bićemo bogatiji“.



Autorka: Svetlana Radović(Prva nagrada na esejskom takmičenju UMHCG-a)

Vlada Crne Gore je na sjednici 22. januara, 2016. godine usvojila drugi polugodišnji Izvještaj o realizaciji Akcionog plana za poglavlje 23 - Pravosuđe i temeljna prava, od njegove revizije u februaru prošle godine.

U dijelu izvještaja o mjerama iz oblasti obrazovanja (Mjera 2.1.7.7.- Uspostaviti transparentan sistem kontrole akreditacije i licenciranja obrazovnih ustanova) se navodi da u periodu jul - decembar 2015. nije bilo kršenja propisa, te da se sistem sprovođenja akreditacije i licenciranja obrazovnih ustanova sprovodi u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima za ovu oblast.

Podsjećamo, da je na sjednici Vlade od 20. avgusta prošle godine usvojena Odluka o statusnoj promjeni organizacionih jedinica Univerziteta Crne Gore, pa je na taj način Filozofski fakultet podijeljen na Filozofski i Filološki fakultet, dok su se Farmaceutski i Fakultet primijenjene fizioterapije pripojili Medicinskom fakultetu.

U Odluci koju je tada usvojila Vlada (http://www.gov.me/sjednice_vlade/123, tačka 25.1.) u članu 6 piše da će ova dva fakulteta početi s radom nakon dobijanja licence. Da bi neka organizaciona jedinica dobila licencu za osnivanje i obavljanje djelatnosti, neophodno je da pored ostalih ispuni i uslov koji se tiče nesmetanog pristupa za osobe s invaliditetom (član 23, stav 1, tačka 3), što je jedan od ciljeva visokog obrazovanja (član 2, stav 1, tačka 6 Zakona o visokom obrazovanju).

Ustanova može da obavlja djelatnost i vrši upis studenata kad Ministarstvo prosvjete utvrdi da ustanova ispunjava uslove propisane Zakonom i donese Rješenje o licenciranju. U skladu sa članom 4 Pravilnika o bližim uslovima za osnivanje, obavljanje djelatnosti, postupku licenciranja i načinu vođenja registra ustanova visokog obrazovanja, koji je usvojilo Ministarstvo prosvjete, prethodno pomenuti fakulteti (ukupno 25 studijskih programa) ne ispunjavaju uslove koji se odnose na pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata.

Konstatacija u Izvještaju o sprovođenju Akcionog plana za poglavlje 23 ukazuje na neozbiljnost i neprihvatanje odgovornosti za nepoštovanje zakona, odnosno prava osoba s invaliditetom.

Na drugoj strani, pored toga što sprovođenje Akcionog plana za prilagođavanje objekata u javnoj upotrebi za kretanje i pristup lica sa invaliditewtom značajno kasni, dodatno, iako kao je Ekonomski fakultet jedina visokoškolska ustanova odabrana među prioritetnih 13 objekata za prilagođavanje, u Izvještaju se navodi da je za prilagođavanje ovog objekta, bio raspisan tender za izbor najpovoljnijeg izvođača, ali je poništen zbog određenih nepravilnosti, tako da se nije moglo pristupiti daljoj realizaciji predviđenih aktivnosti na obezjeđivanju pristupačnosti predmetnom objektu, nakon čega su sredstva preusmjerena za prilagođavanje drugih objekata.

Neprilagođavanje i nepristupačnost fakulteta svake godine dovodi do nemogućnosti izbora željenog profila obrazovanja od strane osoba s invaliditetom, ili do potpunog odustajanja od visokog obrazovanja.

Nesprovođenje Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata i nakon više od sedam godina od njegovog usvajanja ukazuje na praksu nečinjenja i konstantne diskriminacije kojoj su izložene osobe s invaliditetom, te poništavanja postupaka javnih nabavki za koje nerijetko djeluje da se upravo i čini sve kako se zakon ne bi ispoštovao.

Praksa, takođe, ukazuje da se situacija u ovoj oblasti jedino mijenja u situaciji pokretanja sudskih postupaka za zaštitu od diskriminacije osoba s invaliditetom. Upozoravamo, da navedene obrazovne institucije moraju pristupiti rješavanju ovog problema u što skorije vrijeme, a posebno prije početka nove studijske godine. U suprotnom, koristićemo sve pravne mehanizme u skladu s novim Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom jer je i do sada bilo previše tolerancije u ovoj oblasti.



Pripremila: Marina Vujačić

PODGORICA, 17. maj 2016. – U susret 12. sastanku parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) između EU i Crne Gore, koji se održava u Podgorici 19. i 20. maja, poslanica Evropskog parlamenta, Aneliz Dods, u intervjuu za novinsku agenciju MINA osvrnula se na prava osoba s invaliditetom.

MINA: Da li ste upoznati sa problemima sa kojima se osobe s invaliditetom u Crnoj Gori suočavaju kada je u pitanju pristupačnost objekata državnih i obrazovnih institucija, lokalne uprave, ali i prilikom obavljanja svakodnevnih poslova (zdravstvene ustanove, banke, pošte…)?

DODS: Pristupačnost javnih objekata jedan je od najvećih problema sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u Crnoj Gori. Evropski parlament je kontinuirano potencirao ovo pitanje u svojim rezolucijama. Zbog toga izražavamo zadovoljstvo što je Skupština Crne Gore prilagodila svoju zgradu i prostorije i učinila ih pristupačnim korisnicima kolica. Time se takođe otvara i mogućnost za zapošljavanje osoba s invaliditetom u skupštinskim službama i administraciji. Ali ovo može biti samo početak. Želimo da vidimo više mjera preduzetih po ovom pitanju, poput prilagođavanja svih takozvanih prioritetnih objekata koje je Vlada prepoznala u Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata. Takođe je od ključnog značaja da se obezbijedi puna pristupačnost škola i univerziteta kako bi se osiguralo inkluzivno obrazovanje.

Pored obezbjeđivanja fizičkog pristupa zgradama, Vlada bi trebalo da obezbijedi i puno učešće i uključenost osoba s invaliditetom na način što će pružiti puni pristup uslugama koje se nude u zajednici. Osim toga, važno je ocijeniti efekte svake političke odluke na prava i uslove za život osoba s invaliditetom. Takve analize bi trebalo sprovoditi zajedno sa osoba s invaliditetom. Pozitivan primjer u tom pogledu je i UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koja je ispregovarana uz neposredno i kontinuirano učešće osoba s invaliditetom.

MINA: Koliko su, po tom pitanju, osobama s invaliditetom u Crnoj Gori uskraćena osnovna ljudska prava?

DODS: Navešću samo nekoliko primjera: ukoliko osobe koje koriste kolica ne mogu pristupiti zgradi suda, onda se time otežava njihov pristup pravdi; ukoliko birački materijal nije dostupan na brajevom pismo, onda se na taj način ugrožava pravo na političko učešće osobama sa oštećenim vidom. Pristup fizičkoj sredini, uključujući zgradama, obaveza je koja proističe iz člana 9 UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala. Štaviše, ovo je i jedna od ključnih stavki Evropske strategije o invalidnosti (2010-2020).

MINA: Na nedavno održanim lokalnim izborima u Tivtu, samo šest od 19 biračkih mjesta bilo je pristupačno za osobe sa otežanim kretanjem. Smatrate li da je neophodna hitna reakcija po tom pitanju, kako bi ta populacija na parlamentarnim izborima mogla nesmetano da iskoristi svoje građansko pravo?

DODS: Od vitalnog je značaja da se garantuje svima da mogu ostvariti svoje pravo glasa. To je garantovano i članom 29 UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i takođe je zaštićeno pravnom tekovinom Evropske unije. U mojoj zemlji, Ujedinjenom kraljevstvu, svako biračko mjesto mora da obezbijedi jednak pristup izbornom procesu biračima s invaliditetom kao i svim drugim biračima.

MINA: Koliko je Crna Gora, kao kandidat za članstvo u EU, daleko od evropskih standarda kada je ova problematika u pitanju?

DODS: Crna Gora je preduzela određene važne korake u posljednjih nekoliko godina. Primjera radi, Zakon o zabrani diskriminacije osoba s invaliditetom je izmjenjen kako bi pružio djelotvorniju zaštitu osobama s invaliditetom. Smatram da je veoma dobro što Crna Gora ima fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ali je nerazumljivo zbog čega je samo oko 6% sredstava iz ovog fonda potrošeno u te svrhe od 2009. godine. Generalno, Crna Gora je usvojila važna zakonska rješenja kako bi se uskladila sa EU standardima, poput Zakona o visokom obrazovanju koji obezbjeđuje inkluzivniji i afirmativniji ambijent studentima s invaliditetom u Crnoj Gori. Ovo je važan temelj koji je već proizveo određene rezultate, ali Crna Gora mora da ubrza proces primjene novih zakona kako bi crnogorski građani zaista osjetili razliku u njihovom svakodnevnom životu.

 

Izvor: Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori i Agencija Min@

Podgorica, PR pres servis – Zakon o izboru odbornika i poslanika nije usklađen sa crnogorskim Ustavom i Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom (OSI), jer se pravo glasanja uskraćuje osobama s intelektualnim invaliditetom i mentalnim oboljenjima zbog oduzimanja poslovne sposobnosti.

To je pokazala analiza Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), koja je urađena u sklopu projekta "Fer izbori slobodni od korupcije", a koji finansira Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori.

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, kazala je da su u toku projekta, koji sprovode u saradnji sa Mrežom za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), izradili Policy brief koji se tiče prava glasa OSI, i analizom usklađenosti Zakonom o izboru odbornika i poslanika sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima OSI i Ustavom.

„U tom smislu, možemo konstatovati da Zakon o izboru odbornika i poslanika nije usklađen sa Ustavom i Konvencijom zbog toga što se pravo osoba sa intelektualnim oštećenjima i mentalnim oboljenjima, zbog oduzimanja poslovne sposobnosti, uskraćuje pravo glasa i nemaju pravo glasa“, rekla je Vujačić,

Ona je navela primjer Hrvatske u kojoj osobe koje imaju djelimičnu poslovnu sposobnost imaju pravo glasa.

„S druge strane, Zakon o izboru odbornika i poslanika ne garantuje obavezu pristupačnosti biračkih mjesta, iako to grantuje Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata i Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, već definiše normu koja je više moralnog karaktera i koja ukazuje na obavezu opštinckih izbornih komisija da vode računa o pristupačnosti biračkih mjesta“, istakla je Vujačić.

Prema njenim riječima, prvi put u Crnoj Gori regulisana su prava osoba oštećenog vida da glasaju uz pomoć šablona za glasački listić, dok je, kako je navela, segment u Zakonu koji se tiče prava osoba oštećenog sluha djelimično pokriven.

„U proteklom periodu, imali smo inicijative ka Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti norme u Zakonu o izboru odbornika i poslanika koja se tiču pristupačnosti. Podnijećemo  i inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti norme koja se tiče onemugaćavanja prava osobama sa oduzetom poslovnom sposobnosti da glasaju, jer je apsolutno neustavna“, navela je Vujačić.

UMHCG je, kako je kazala, imao inicijative i aktivnosti koje su bile usmjerene ka Državnoj izbornoj komisiji, gdje su u saradnji sa MANS-om i Centrom za građansko obrazovanje dostavili set komentara na pravila koja je definisala ta komisija, kao podzakonske akte Zakona o izboru odbornika i poslanika.

„Očekujemo da će se, u narednom periodu, većina ovih normi definisati na način na koji smo predložili, imajući u vidu da u Radnoj grupi koja je radila na dostavljanju komentara DIK-u su sve političke partije koje su imale predstavnika u tom tijelu podržale ove predloge“, ukazala je Vujačić.

Ona je rekla da je analiza pokazala da je kampanja u velikoj mjeri nepristupačna osobama oštećenog sluha i vida.

„Takođe smo imali problem pri dobijanju podataka od državnih organa na koji način se troše sredstva iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI, koja nisu prema Zakonu o budžetu opredijeljena Zavodu za zapošljavanje na rashodovnoj strani“, navela je Vujačić.

Prema njenim riječima, iako je do 20. septembra u ovaj Fond uplaćeno preko 51 milion eura, nema informacije šta je sa novcem koji je direktno uplaćen u budžet, „osim dijela koji se nalazi na rashodnoj strani Zavoda za zapošljavanje“.

„Možemo konstatovati da je oko 45 miliona eura nenamijenski utrošeno u ove svrhe. Ne znamo da li je istovremno zloupotrijebljeno“, kazala je Vujačić

Govoreći o otvaranju dnevnih centara za djecu s invaliditetom, ona je rekla da se te ustanove svečano otvaraju kako u izbornim godinama, tako i kad nisu izbori.

„Međutim, u nekoliko opština ti dnevni centri ne rade po dugo vremena nakon samog otvaranja, ili kao što je slučaj u Herceg Novom zatvore nakon određenog vremena, bez bilo kakvog alternativnog rješenja, zbog toga što nisu u prostorijama koja su vlasništvo lokalne samouprave“, navela je Vujačić.

Ona je kazala da je bilo situacija da je u određenim opštinama opredijeljen novac od igara na sreću ili iz drugih javnih izvora za izgradnju dnevnih centara, a da su ti dnevni centri kasnili po dvije-tri godine sa radom, nakon otvaranja. „U tom smislu, smatramo da je to plodno tlo za zloupotrebe koje se tiče novca koji je namijenjen za OSI“.

UMHCG je, kako je istakla, dao preporuke koje se tiču zakonodavstva, ali i prakse kada je u pitanju pravo glasa OSI.

„Sam Policy brief, će biti objevljen na našem sajtu tako da će svi nalazi biti dostupni javnosti“, objasnila je Vujačić.

Link do videa.


Izvor: PR centar

Udruženje mladih sa hendikepom  Crne Gore poziva nadležne državne organe da u što kraćem roku donesu podzakonski akt kojim će se bliže odrediti korisnici, bliži uslovi i kriterijumi za ostvarivanje prava, odnosno zaštitu ranjivih kupaca električne energije u skladu sa Zakonom o energetici. Ujedno pozdravljamo dosadašnje apele i inicijative Akcije za ljudska prava upućene Ministarstvu rada i socijalnog staranja u februaru i aprilu ove godine.

Naime, novi Zakon o energetici iz januara 2016. godine u članu 198. definiše kategorije tzv. ranjivih kupaca kojima ne može biti uskraćeno, odnosno obustavljeno napajanje električnom energijom bez obzira na iznos duga po tom osnovu.

Zakon prepoznaje nekolike kategorije kupaca kojima je garantovana posebna zaštita, i to onih koji su zdravstveno i socijalno ugroženi, u smislu ovog zakona. U stavu 1. se navodi da su to domaćinstva u kojima žive: lica sa invaliditetom, sa posebnim potrebama ili lošeg zdravstvenog stanja kod kojih može nastupiti ugroženost života ili zdravlja zbog ograničenja ili obustave snabdijevanja,  dok stav 2 definiše da su to lica koja su u stanju socijalne potrebe utvrđene od organa državne uprave nadležnog za poslove socijalnog staranja.

Stav 3, člana 198. propisuje da se propisom Vlade utvrđuju bliži kriterijumi na osnovu kojih se određuju kupci iz kategorija iz st. 1 i 2 ovog člana, a koji se odnose na socijalno i zdravstveno stanje, dakle osobe s invaliditetom, lica u stanju socijalne potrebe i osobe ugroženog zdravstvenog stanja.

Vlada, odnosno nadležni državni organi pored toga treba da utvrde iznos ili visinu subvencije i granicu mjesečne potrošnje električne energije ili gasa za koju se može ostvariti pravo na subvenciju za osobe s invaliditetom i osobe ugroženog zdravstvenog stanja.

Kupce iz st. 1 i 2 ovog člana određuju do 31. jula tekuće, za narednu godinu organi državne uprave nadležni za poslove socijalnog staranja i zdravlja na osnovu kriterijuma na osnovu kojih se određuju kupci iz navedenih kategorija, a koji se odnose na socijalno i zdravstveno stanje i obavještenje o tim kupcima dostavljaju snabdjevaču iz člana 196 ovog zakona.

U skladu sa Zakonom je, takođe, zabranjena obustava snabdijevanja električnom energijom i gasom osobama s invaliditetom i osobama narušenog zdravstvenog stanja i to tokom cijele godine, a kupcima koji su iz kategorija socijalno ugroženih, od početka oktobra do kraja aprila, bez obzira na eventualne neizmirene obaveze po osnovu utrošene električne energije ili gasa.

Propisi na nivou Evropske unije u okviru pregovaračkog poglavlja 15 Energetika definišu prava osoba s invaliditetom i drugih ranjivih kupaca. Univerzalni sistem snabdijevanja električnom energijom mora biti zagarantovan, a ugroženim (ranjivim) korisnicima se mora obezbijediti adekvatna zaštita.

Ova pitanja još jednom otvaraju problem nepostojanja registra za osobe s invaliditetom i drugih evidencija koje se odnose na građane ugroženog zdravstvenog stanje i socijalnog statusa U odnosu na norme Zakona Ministarstvo ekonomije je dužno da donese podzakonski akt, ali predlog kategorija koje se odnose na osobe s invaliditetom moraju da daju Ministarstvo rada i socijalnog staranja, odnosno Ministarstvo zdravlja.

Zbog sveopšte socijalne ugroženosti gore navedenih kategorija, te najčešće uslovljenosti na 24-oro časovni boravak u kući, usled nezaposlenosti, ove kategorije imaju veće potrebe za električnom energijom u odnosu na opštu populaciju.

U proteklom periodu se Udruženju mladih sa hendikepom i Akciji za ljudska prava javilo preko 30 porodica kojima je isključeno napajanje električne energije ili imaju jako visoke dugove i opomena pred isključenje. Zbog ovoga se dodatno narušava socijalna situacija i nerijetko zdravstveno stanje članova porodica i samih osoba koje su ugrožene zbog bilo kojeg od gore pomenutih osnova. U tom smislu apelujemo na nadležne državne organe da u što kraćem roku pripreme sve neophodne informacije i baze kako bi se u zakonski predviđenim rokovima stvorili uslovi za zaštitu prava potrošača iz navedenih kategorija građana.

Takođe, ukazujemo na činjenicu da kategorije koje prepoznaje član 198. Zakona o energetici moraju bit i šire od kategorija koje prepoznaju propisi iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, odnosno obaveznog zdravstvenog osiguranja, s obzirom da su nerijetko mnogim građanima bez obzira na stepen ugroženosti ograničena prava iz ovih oblasti, usled restriktivnog definisanja prava. U tom smislu smatramo da je neophodno postići konsenzus is a predstavnicima nevladinih organizacija koje zastupaju kategorija građana koje prepoznaje i Zakon o energetici. 


Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG

Strana 6 od 35

Back to top