Željko

Željko

ponedeljak, 23 decembar 2024 07:22

Rodnu ravnopravnost obezbijediti i u praksi

Podgorica, (MINA) – Žene u Crnoj Gori i dalje se suočavaju sa raznim oblicima diskriminacije i rodno zasnovanim nasiljem, i zbog toga se mora ojačati zakonodavni i institucionalni okvir i obezbijediti efikasnija primjena propisa, poručeno je na konferenciji Glasovi žena Crne Gore, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović, na otvaranju završne konferencije u okviru projekta Žene i muškarcipartneri u ravnopravnosti, kazala je da je dobro što se različite institucije i organizacije bave pitanjem rodne ravnopravnosti.

Potrebno je da se, ne samo žene, nego i muškarci i djeca bave idejom rodne ravnopravnosti i pitanjem položaja žena, navela je Vuksanović, ističući da je pitanje rodne ravnopravnosti pitanje koje se tiče svih aktera društva.

Načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Biljana Pejović saglasna je da se pitanje jačanja položaja žena tiče svih.

Pitanje jačanja položaja žena, u svim aspektima političkog, društvenog i ekonomskog života, tiče se svih nas, rekla je Pejović.

Prema njenim riječima, kada je u pitanju položaj žena u politici, ne radi se više o kvotama, već o paritetu.

Pejović je najavila da namjeravaju da, u narednom periodu, rade na unapređenju Zakona o rodnoj ravnopravnosti, navodeći da se, iako je tekst dobar, u implementaciji pokazalo da nije bio dovoljno efikasan.

Ona je ukazala na činjenicu da se žene danas i dalje suočavaju sa raznim oblicima diskriminacije, ali i sa nasiljem za koje, kako je naglasila, mora postojati nulta tolerancija.

Nastavićemo da radimo kako bismo ojačali zakonodavni i institucionalni okvir, rekla je Pejović, ističući da je važno i u praksi raditi na orodnjavanju u svim oblastima.

Ona je kazala da je neohodan zajednički rad državnih institucija, civilnog sektora, ali i međunarodnih organizacija i akademske zajednice kako bi se obezbijedila rodna ravnopravnost u praksi.

Glavna savjetnica Zaštitnika ljudskih prava Crne Gore Dina Knežević naglasila je da u Crnoj Gori, ali i globalno, gotovo da nema oblasti u kojoj ne postoji rodna neravnopravnost.

Koju god oblast da pogledamo susrećemo se sa neravnopravnošću, navela je Knežević, ukazujući da rodna neravnopravnost postoji u politici, društvu, poslovnoj zajednici, ali i u oblastima poput klimatskih promjena.

Knežević je istakla i značaj razumijevanja posredne diskriminacije koja je, kako je navela, manje vidljiva i teže se prepoznaje.

Komentarišući izmjenu zakonodavstva kako bi se femicid definisao kao krivično djelo, Knežević je istakla da je, osim izmjene zakona, neophodno obezbijediti njihovu primjenu.

Ja sam podijeljenog mišljenja oko uvođenje krivičnog djela femicid, jer se pitam šta dobijamo uvođenjem krivičnog djela ako imamo aktere među onima koji sprovode zakone koji nijesu upoznati sa fenomenom nasilja, navela je Knežević.

Ona je podsjetila da je institucija Ombudsmana podržala ideju za uvođenje femicida kao krivičnog djela, ali je ukazala i na značaj stvaranja socijalne podloge za primjenu tog izmijenjenog zakonodavnog okvira.

Prema riječima Knežević, važno je da to bude prava i sistematska zaštita žrtvi rodno zasnovanog nasilja, a da ne bude samo još jedna nova izmjena koja je donesena na nedovoljno dobro pripremljenu socijolosku podlogu.

Potrebna je sistemska edukacija, jer još nije izvršena edukacija svih kadrova koji primjenjuju propise, a da ne govorimo one koje ti propisi pogađaju, istakla je Knežević.

Ukoliko se ne radi na edukaciji kadrova koji primjenjuju propise, uvođenje novog krivičnog djela bilo bi, kako smatra Knežević, unapređenje naočigled javnosti i međunarodne zajednice, a bez dobro pripremljenog osnova za primjenu.

Knežević je ukazala i da je potrebno iskorijeniti rodne stereotipe kod onih koji donese i primjenjuju zakone, ističući da edukacija kadrova mora biti kontinuirana kako bi imala stvarnog efekta.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Core Gore (UMHCG) Marina Vujačić istakla je da je rodnu neravnopravnost osjetila i osvijestila vrlo rano na svojoj koži, ukazujući na lična iskustva, ali i izazove sa kojima se suočavaju žene i djevojčice sa invaliditetom.

Ona je kazala da se ta neravnopravnost nastavila kroz obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi.

Kao osobi s invaliditetom osporavalo mi se mnogo šta, osporavalo mi se da budem kao druge žene. Ja sam cijeli život vodila borbu sa sobom i sa drugima da budem ono sto želim, rekla je Vujačić.

Ona je poručila svim ženama i djevojčicama da vole sebe, zato što, kako je naglasila, tako grade samopoštovanje koje je preduslov svake borbe.

Na pitanje o položaju žena sa invaliditetom u Crnoj Gori, Vujačić je kazala da institucije u državi nijesu pristupačne, podsjećajući da nijedan vrtić, škola ili fakultet ne ispunjavaju sve norme koje se tiču pristupačnosti za osobe sa invaliditetom.

Razlog je, prema riječima Vujačić, u stanju svijesti.

Sistem obrazovanja odavno nije sigurno okruženje za djevojčica i žene sa invaliditetom. Škole su postale riznice različitih oblika nasilja, rekla je Vujačić, osvrćući se na slučaj seksualnog uznemiravanja koje je prijavila bivša učenica podgoričke Gimnazije.

Ovaj novi slučaj za koji smo tek saznali je nešto što imamo decenijama unazad u sistemu obrazovanja i dobro je što je neko smogao snage da o tome počne da govori, rekla je Vujačić.

Ona je istkala da je, u kontekstu žena i djevojčica sa invaliditetom, zabrinjava saglasnost da se nad njima vrši nasilje.

U Crnoj Gori se vjerovalo da se nasilje nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom ne vrši, jer smo mi nešto zaštićene, rekla je Vujačić, navodeći da to nije tako.

Ona je naglasila da, kao osoba koja se suočava sa raznim vidovima nasilja, ne vjeruje sistemu zaštite u Crnoj Gori, uključujući policiju i tužilaštvo.

Šefica Kancelarije za LGBTIQ lica iz Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada Marica Vlahović kazala je da je počela da se bavi aktivizmom jer LGBTIQ jedna od zajednica koja je najmanje vidljiva u crnogorskom društvu.

Moja motivacija je to što želim da sprovodim aktivnosti koje će bar na neki način popraviti kvalitet života određene grupe ljudi, rekla je Vlahović.

Upitana zašto je važan Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta, Vlahović je istakla da je važan zato što će ljudima koji će koristi taj zakon olakšati život i procedure koje su im bitne.

Crna Gora je jaka na papiru kada su u pitanju zakoni koji se tiču LGBTIQ osoba, rekla je Vlahović, istučući da donošenjem zakona borba ne prestaje, već da je potrebno usvojiti i propratne akte kako bi se ti zakoni mogli primjenjivati.

Novinarka Damira Kalač, govoreći o svom iskustvu i motivaciji da počne da se bavi temom rodne ravnopravnosti, istakla je da o tom važnom pitanju, kao i o nasilji i femicidu, mora da se govori.

Moramo biti tu jedni za druge, ovo su važne teme i tiču se svih nas, kazala je Kalač.

Na pitanje o ulozi medija, Kalač je naglasila da vjeruje u moć medija.

Vjerujem da imaju važnu ulogu i da mogu jako puno, a posebno u dijelu obrazovanja, rekla je Kalač, ističući da borba ni u tom sektoru nije laka.

Konsultantkinja za marketing i komunikacije Ivana Srećković, govoreći o svom iskustvu kao žene u biznisu, naglasila je da nije naučena da postoji nešto što ne može uraditi jer je žena.

Nikad bilo koji dio svog identiteta nijesam gledala kao prepreku da učestvujem u bilo čemu što nije dio mene, rekla je Srećković.

Odgovarajući na pitanje o preprekama sa kojima se žene susreću u poslovnom svijetu, Srećković je ukazala na pozitivne promjene koje se, prije svega, tiču edukacija.

Mislim da idemo na bolje na nivou edukacije, ima sve više programa. Žene učestvuju u edukacijama, prijavljuju se, rekla je Srećković.

 

Izvor: Mina

Pripremila: Dajana Vuković

Podgorica, 10. decembar 2024. godine

 

U Crnoj Gori, uprkos određenom napretku, osobe sa invaliditetom se i dalje svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom i ograničenjima u ostvarivanju osnovnih prava poput obrazovanja, zapošljavanja, socijalne zaštite i jednakosti pred zakonom.

Proces evropskih integracija i implementacija Reformske agende otvaraju mogućnosti za prevazilaženje ovih izazova i usvajanje rješenja koje će donijeti trajne promjene i kreirati društvo jednakih šansi, ocijenjeno je na panelu Razgovori o ljudskim pravima: Relevantnost Reformske agende za inkluziju osoba sa invaliditetom, kojim je Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori obilježio Međunarodni dan ljudskih prava.

Jedan od ključnih koraka ka unapređenju položaja i prava osoba sa invaliditetom je reforma sistema vještačenja invaliditeta, koju finansira EU, a uz podršku UNDP-a sprovodi Vlada Crne Gore. Postojeći sistem sa preko 35 komisija i neujednačenim kriterijumima je neefikasan, što osobama sa invaliditetom otežava ostvarivanje prava. Uz usvajanje novog pravnog okvira, reforma će omogućiti jednostavniji pristup pravima za više od 60.000 građana i građanki s invaliditetom. Dodatno, reforma će doprinijeti kreiranju transparentnijeg i pravičnijeg sistema, istovremeno unaprjeđujući efikasno korišćenje državnih resursa.

Stalna predstavnica UNDP-a u Crnoj Gori, Ekaterina Paniklova, istakla je da je cilj osigurati da osobe s invaliditetom u Crnoj Gori imaju jednostavniji, efikasniji i pravedniji pristup svim pravima jačanjem inkluzije i stvaranjem uslova za dostojanstven život.

To znači obezbijediti da javne usluge, infrastruktura, obrazovanje, mogućnosti zapošljavanja i sistem socijalne zaštite u potpunosti budu dostupni i prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom. Razbijanjem barijerabilo fizičkih, društvenih ili institucionalnihstvaramo okruženje u kojem svi mogu ravnopravno učestvovati i doprinositi društvu. UNDP je u potpunosti svjestan predstojećih izazova i, zajedno s Vladom Crne Gore, Evropskom unijom i civilnim društvom, spreman je da radi na praktičnim rješenjima, poput implementacije pristupačnih tehnologija, unapređenja pravnog okvira i promocije inkluzivnih politika. Usklađivanjem sa širim reformama predviđenim Reformskom agendom, ovi napori će osigurati da osobe s invaliditetom mogu živjeti samostalno i dostojanstveno. Ljudska prava su univerzalna. Inkluzija jača temelje svakog društva, i uvjerena sam da zajedno možemo izgraditi društvo koje prepoznaje potencijal svakog pojedinca i budućnost u kojoj niko nije zapostavljen, poručila je Paniklova.

Crna Gora napreduje na putu ka integraciji u EU, a kao dio ovog procesa, posebnu pažnju posvećujemo tome kako zemlja štiti prava osoba sa invaliditetom. Neke od veoma značajnih reformi još uvijek nijesu završene. Ključna zakonodavna rješenjapoput nacrta Zakona o jedinstvenom tijelu za vještačenje invaliditeta i Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, još uvijek nijesu usvojena. Ove reforme su od esencijalne važnosti za pomak od zastarjelih medicinskih modela prema pristupu koji se temelji na pravima i odražava principe Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, kazao je ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler.

UNDP je strateški partner Vladi Crne Gore u sprovođenju brojnih reformi koje doprinose održivom razvoju i unapređenju kvaliteta života građana i građanki. Kroz aktivnosti usmjerene ka ispunjavanju Ciljeva održivog razvoja (SDGs), zajedno rade na izgradnji inkluzivnog društva, jačanju institucija i stvaranju prilika koje nikoga ne ostavljaju po strani.

Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damir Gutić, podsjetio je da je u okviru projekta Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta planirano donošenje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čiji je Nacrt izrađen i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje.

Cilj reforme je uspostavljanje jedinstvenih nacionalnih kriterijuma i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela kao i jedinstvene specijalizovane ustanove (Zavod) za vještačenje invaliditeta. Jednom dobijeno rješenje Zavoda o statusu lica sa invaliditetom će važiti za ostvarivanje prava u svim resorima. Ovim se obezbjeđuje da osobe sa invaliditetom svoja prava ostvaruju na osnovu stručne procjene individualne situacije osobe kao i potrebne podrške za prevazilaženjem barijera sa kojima se suočavaju u svakodnevnom funkcionisanju, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom. Usvajanje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta prioritet je koji će omogućiti uspostavljanje novog, sveobuhvatnog sistema procjene, pružajući osobama sa invaliditetom jedinstven, pravedniji i jednostavniji pristup ostvarivanju prava, poručio je Gutić.

Kroz dva panela, stručnjaci i stručnjakinje iz nadležnih institucija, zajedno sa predstavnicima i predstavnicama iz UNDP-a i osoba sa invaliditetom razmotrili su stanje u oblastima socijalne zaštite, zapošljavanja i obrazovanja, a prisutni su mogli čuti i iskustva iz regiona u sprovođenju reforme, te na koje izazove Crna Gora treba da obrati pažnju u implementaciji. Date su i preporuke nadležnima za dalje korake koji bi omogućili da osobe sa invaliditetom imaju ravnopravan status u društvu i da punim korišćem svog potencijala doprinose napretku države.

Događaj je organizovan u okviru projekta Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta, koji uz finansijsku podršku Evropske unije sprovodi UNDP, u saradnji sa Vladom Crne Gore i civilnim sektorom.

 

Izvor: UNDP

Pripremila: Dajana Vuković

Generalni sekretar Paraolimpijskog komiteta Miloš Ranitović novi je član golbal sportskog komiteta Međunarodne federacije sporta za osobe oštećenog vida (IBSA), odlučio je Upravni odbor te asocijacije.

Ranitović će, u najznačajnijem tijelu tog tipično paraolimpijskog sporta, biti predstavnik Evrope i zadužen za razvoj evropskog golbala.

Komitet se bavi svim najznačajnijim odlukama vezanim za taj sport na najvišem nivou. To je najznačajnije tijelo što se tiče golbala. Svakako, velika čast za mene i crnogorski paraolimpijski pokret, rekao je Ranitović.

On vjeruje da je i njegovo imenovanje jedan vid priznanja crnogorskim golbalistima i odrađenog posla tokom organizacije prošlogodišnjeg Evropskog prvenstva.

Ranitović je i član Evropske klupske golbal federacije (EGCA) i njihovog komiteta za razvoj golbala.

Sa grupom vrijednih ljudi pokušavamo da razvijemo tu asocijaciju i podignemo na viši nivo. Na našu inicijativu u maju biće održano Svjetsko klupsko prvenstvo u Finskoj, rekao je Ranitović.

On je bio šef crnogorske misije na Paraolimpijskim igrama u Tokiju i Parizu.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

četvrtak, 19 decembar 2024 07:22

Radović sportista godine u izboru novinara

Podgorica, (MINA) – Stonoteniser Filip Radović najbolji je sportista Crne Gore u 2024. godini, u tradicionalnom 70. izboru Udruženja sportskih novinara (USN).

Radović, koji je bio najbolji i 2020. godine, priznanje za sportistu godine zaslužio je osvajanjem bronzane medalje na Paraolimpijskim igrama u Parizu.

Trenutno je drugi igrač na svjetskoj seniorskoj rang listi, u kategoriji S10.

Uspješnu godinu upotpunio je trofejima sa turnira u Podgorici i Laškom, po mnogima jednom od najjačih na svijetu.

Radović je u Parizu osvojio šesto pojedinačno odličje sa najvećih svjetskih takmičenja.

Bronzani je bio i na Igrama u Tokiju, dok je igrao finale na Evropskim prvenstvima u Helsingborgu 2019. i Šefildu 2023. godine.

Ima i bronzane medalje osvojene u danskom Vejleu 2015. i Laškom 2017. godine. Sa Lukom Bakićem i Dejanom Bašanovićem osvojio je ekipnu bronzu iz Helsingborga.

Radović je član Stonoteniskog kluba Banat iz Zrenjanina, a igra na dvojnu registraciuju za STK Novi.

 

U anketi dobio je 36 glasova.

 

Bokser Tomislav Đinović, bronzani sa Evropskog prvenstva u Beogradu, dobio je 21, košarkaš Čikaga Nikola Vučević 13, jedriličar Milivoj Dučić 12, a golman muške rukometne reprezentacije Nebojša Simić 11 glasova.

Za Graciju Stjepčevića, osvajača dvije zlatne medalje u boćanju na Svjetskom prvenstvu u Portoriku, glasala su dva novinara, dok su po glas dobili bokserka Bojana Gojković, kik bokser Nemanja Čađenović, fudbaler Milan Vukotić i rano preminuli golman Matija Šarkić.

Najbolji novinar u izboru USN je Uroš Radulović iz TV Nova, a najbolji mladi novinar Đorđe Ćetković sa portala Lob sport.

Komisija Udruženja, u sastavu Vlado Jovićević, Todor Brajković, Željko Šoć i Emil Ličina, odlučila je da priznanje Ranko Jovović, u znak sjećanja na bivšeg predsjednika, dodijeli dugodišnjem novinaru Milovanu Novoviću, dopisniku Dana iz Bijelog Polja.

Specijalno priznanje za praćenje sportskih događaja biće uručeno sportskom programu Javnog servisa.

Posebna priznanja za ostvarene rezultate biće uručena bokserima Bojani Gojković i Tomislavu Đinoviću, košarkašu Nikoli Vučeviću, karatisti Nenadu Duloviću, jedriličaru Milivoju Dukiću, kik bokserima Viktoru Dukiću i Nemanji Čađenoviću.

Za uspješnu organizaciju velikih međunarodnih takmičenja u Crnoj Gori specijalne plakete biće dodijeljene Bokserskom, Šahovskom i Džudo savezu, Paraolimpijskom komitetu i sportskom radniku iz Ulcinja Pavlu Pepđonoviću.

Udruženje je za izuzetan doprinos afirmaciji crnogorskog fudbala u inostranstvu posthumno priznanje opredijelilo rano preminulom golmanu Matiji Šarkiću.

Udruženje, na zahtjev Svjetske asocijacije novinara (AIPS), dostavilo je odluku o najboljim sportistima Crne Gore u obje konkurencije.

U muškoj konkurenciji to su Radović, Đinović i Vučević, a u ženskoj bokserka Bojana Gojković i rukometašice Tatjana Brnović i Đurđina Jauković.

Svečano uručenje nagrada biće održano u petak u 12 sati na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću.

Laureati će biti nagrađeni i vaučerima za kupovinu sportske opreme u kompaniji Sport vižnnajbolji sportista 300, a dobitnici tri novinarske nagrade po 200 EUR.

 

Izvor: Mina

Pripremila: Dajana Vuković

Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada uručio je danas nagrade pobjednicima i pobjednicama konkursa za najbolji esej ili priču o osobama s invaliditetom Bez sažaljenja.

V.d. sekretarke dr Ida Kolinović je istakla da je na konkurs pristiglo četrnaest radova koji predstavljaju veoma zreo pogled na osobe s invaliditetom i da svaki od njih pojedinačno zaslužuje nagradu zbog same činjenice da su, kao srednjoškolci i srednjoškolke, riješili da doprinose promjeni perspektive iz koje se posmatraju osobe s invaliditetom. Upravo to je bio razlog da Sekretarijat odluči da sve nagradi knjigama i zahvalnicama, dok su pobjednici dobili i novčane nagrade.

Predstavnica Komisije za ocjenu radova, Anđela Radovanović, navela je da je komisija imala težak zadatak da od velikog broja dobrih radova izabere najbolja tri, pri čemu su nijanse odlučile. Najavila je da Sekretarijat u toku 2025. godine planira organizaciju novog literarnog konkursa na sličnu temu, kao i štampanje zbornika radova sa konkursa iz 2024. i 2025. godine.

 Po odluci Komisije koju su činili predstavnici Sekretarijata, Narodne biblioteke Radosav Ljumović i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, nagrade su osvojili:

  1. mjesto – Teodora Janković, Gimnazija Slobodan Škerović
  2. mjesto – Sofija Ivanović, Gimnazija Slobodan Škerović
  3. mjesto – Mona Gušmirović, Gimnazija Podgorica

Sekretarijat zahvaljuje svim učesnicima, mentorima, roditeljima i prijateljima učesnika koji su podržali konkurs i prisustvovali dodjeli nagrada i sa radošću očekuje nove prilike za druženje sa učesnicima i sprovođenje aktivnosti usmjerenih na promociju adekvatnih stavova o fenomenu invaliditeta i osobama s invaliditetom.

 

Izvor: Glavni Grad Podgorica

Pripremila: Dajana Vuković

Prepreke u stavovima ljudi su ono što me najviše uzrujava. Živimo u društvu gde se moć percipira kao fizička snaga, pa je ljudima teško da vas shvate ozbiljno ako u njihovim očima delujete nemoćno - kaže Ljupka Mihajlovska, koordinatorka Kancelarije za studente sa invaliditetom.

Kada je pitate o njenom invaliditetu, odmah će reći da je tako rođena i da je život u kolicima jedini za koji zna. Sigurna je da, uprkos ogromnom napretku medicine i tehnologije, nije moguće izmisliti nešto što bi u potpunosti eliminisalo njen invaliditet ili posledice. Iz njenog ugla to bi bilo samo dodatno mučenje.

Volim da istaknem da sam ja ono što jesam zahvaljujući invaliditetu, a ne uprkos invaliditetu. Staze kojima me je invaliditet odveo uglavnom ne bih menjala. Uvek sam se trudila da to ne bude dominantni deo mog identiteta i smatrala da ne treba nužno da budem okružena isključivo ljudima koji imaju invaliditet, odlučna je u tom stavu.

A na staze koje pominje krenula je sa tri godine, kada se iz rodnog Tetova u Severnoj Makedoniji sa roditeljima i dva brata preselila u Jabuku, selo pored Pančeva. Porodica, koja je u međuvremenu bogatija za dve bratanice i dva bratanca, najzaslužnija je za sve što je postigla, a to je zaista mnogo.

 

Braća su mi pomogla u tinejdžerskim godinama

 

Vreme u kom sam se ja školovala nije bilo naklonjeno deci sa invaliditetom. Uglavnom su deca išla u specijalne škole koje su bile udaljene od mesta stanovanja, pa ni mene to nije zaobišlo. Tokom osnovne škole uglavnom sam bila van porodične kuće, ali kada sam nakon osnovne škole donela odluku da je jedina opcija redovna srednja škola, uspela sam da ostvarim dobar odnos sa braćom koji je do tada zbog stalnog mog odsustva bio okrnjen. Oni su mi pomogli da tinejdžerske dane provodim kao i svi ostali tinejdžeri, a ne da budem zatvorena u kući. Znate, kada neko u porodici ima invaliditet, cela porodica živi taj invalidite i prilagođava se. Nikada me nisu štedeli obaveza koje sam mogla da izvršavam i imala sam ravnopravan tretman kada su životni izazovi u pitaju, tačnije morala sam da se suočim sa svakom preprekom, bez odustajanja i ja sam im na tome beskrajno zahvalna, priča.

Upravo ju je taj put kojim je prošla sa svojom porodicom osnažio i doprineo da danas bude uporna i otporna, a često voli da kaže i istakne da uz pristupačnost i ljude koji vas vole nema nepremostivih prepreka.

 

Buntovnički duh popravlja stvari

 

Ponekad mi zameraju što sam previše angažovana, ali su podrška svakoj mojoj inicijativi i ideji čak i kada je nešto na moju štetu. U šali im obično kažem: Hajde što ja imam neverovatne ideje, nego što me vi podržavate da ih sprovedem u delo, priča sa radošću i zahvalnošću prema svojoj porodici, koja je udružila sve raspoložive resurse kako bi joj omogućili da ide u redovnu srednju školu i bila deo prirodnog vršnjačkog okruženja.

Zavšila je Gimnaziju Uroš Predić u Pančevu, a nakon toga Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, smer Bibliotekarstvo i informatika. Trenutno privodi kraju master studije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, modul Međunarodno humanitarno pravo i pravo ljudskih prava. Izbor modula je došao prirodno jer se Ljupka već dugo bavi aktivizmom u oblasti ljudskih prava i posvećena je jačanju položaja osoba sa invaliditetom.

– Upisala sam fakultet s idejom da se nakon diplomiranja zaposlim u biblioteci. Međutim, moj buntovnički duh i energija ispoljili su svoj oblik kroz borbu za bolji položaj studenata sa invaliditetom. Imali smo jaku studentsku organizaciju, udružili smo se da glasno ukazujemo na prepreke u društvu, ali i na potencijale mladih osoba sa invaliditetom koje zbog svih barijera ne mogu da dođu do izražaja.

Ubrzo je došla na čelo te organizacije.

– Kako ja u šali volim da kažem, kada državni sistem hoće da umiri buntovnike, on ih angažuje da popravljaju stvari. Tako da je počeo moj angažman na Univerzitetu u Beogradu, ali moram da priznam da se taj žar u meni, kada je tema ljudskih prava u pitanju, nikada nije ugasio.

 

Radimo na promenama koje su vidljive i značajne

 

Zaposlena je u Rektoratu Beogradskog univerziteta kao koordinatorka Kancelarije za studente sa invaliditetom. Kaže da preciznih podataka nema, ali prema evidenciji Kancelarije za studente sa invaliditetom ima svega 700 mladih ljudi sa nekom vrstom invaliditeta koji studiraju. Ovo je podatak za Beograd, u drugim univerzitetskim gradovima je taj broj manji.

Do 2020. godine bila je narodna poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srbije i kao predsednica Radne grupe za unapređenje pristupačnosti inicirala je i realizovala brojne međunarodne i nacionalne projekte i obuke koje su se ticale unapređenja položaja osetljivih društvenih grupa. Konsultantkinja je za nekoliko međunarodnih organizacija i predsednica Upravnog odbora Saveza za pristupačnost Srbije i programska direktorka Udruženja Za pristupačno okruženje.

Kroz sve ove angažmane Ljupka je u kontinuitetu radila i radi na promenama koje su vidljive i značajne. Danas je angažovana kao posebna savetnica u Kabinetu ministarke Tatjane Macure.

S obzirom na to da se bavim ljudskim pravima, s posebnim fokusom na prava osoba sa invaliditetom, moja uloga u timu ministarke Macure je da podstičem stvaranje ravnopravnih uslova za uključivanje žena iz osetljivih društvenih grupa u sve društvene tokove i da zagovaram uspostavljanje adekvatne podrške ženama koje su u višestrukom riziku od diskriminacije. Kabinet ministarke Macure teži ka tome da u rad uključi žene sa različitim ekspertizama, ali i životnim iskustvima, koja su značajna za sagledavanje šireg konteksta pune rodne ravnopravnosti.

 

Studentima sa invaliditetom danas je lakše

 

Kada me pitaju kakve su promene postignute, to me vrati u prošlost i pomogne mi da osvestim koliko smo toga uradili, iako se nama često čini da smo stalno na početku. Biti studentkinja sa invaliditetom danas je mnogo lakše nego 2001. godine. Većina fakulteta u sastavu Univerziteta u Beogradu preduzela je neke korake ka tome da ukloni fizičke barijere kako bi osobe koje za kretanje koriste kolica ili neko drugo pomagalo mogle da se kreću. Na mnogim fakultetima obezbeđeni su pristupačni toaleti, što je, za razliku od vremena kada sam ja studirala, bio jedan od najvećih stresova osobama koje za kretanje koriste kolica. Cele studije sam provela bez mogućnosti da odem u toalet i bez mogućnosti da samostalno uđem u zgradu fakulteta seća se.

Dešavalo se da je specijalizovani kombi gradskog saobraćajnog preduzeća preveze od studentskog doma u kom je živela, ali obaveza vozača završavala se iskrcavanjem iz vozila. Dalje je morala sama da se snalazi.

 

Malo sam se umorila od prepreka

 

Posmatrala sam lica prolaznika i procenjivala ko me neće odbiti ako pitam za pomoć da uđem u zgradu. To su prve slike koje pamtim, ali naravno ima i onih lepših, na primer sa studentskih žurki.

Danas je, kaže Ljupka, mnogo drugačije.

Obezbedili smo robot skener koji je lociran u Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković koji je prevashodno namenjen tome da se digitalizuju udžbenici koje koriste slepe i slabovide osobe uz pomoć softvera na svojim računarima. Obezbedili smo jedno vozilo za prevoz studenata sa invaliditetom, a ono što je najznačajnije, promenili smo svest zaposlenih na fakultetima o tome koliko je važno da se obezbedi dodatna podrška svakom studentu kom je neophodna. Inicirali smo obavezu da visokoškolske ustanove ne mogu da dobiju akreditaciju ako nisu pristupačne osobama sa invaliditetom, što je od 2019. godine postalo sastavni deo Pravilnika o akreditaciji. Dakle, mnogo je promena od 2008. godine, kada je Kancelarija osnovana, do danas – kaže s ponosom, ali se njen aktivizam tu ne završava.

Neumorno nastavlja borbu. Fokus sa inkluzivnog obrazovanja pomerila je na unapređenje pristupačnosti i uklanjanje barijera što je, prema njenim rečima, osnovni preduslov za svako dalje uključivanje osoba sa invaliditetom u redovne društvene aktivnosti.

 

Banje treba da budu pristupačne svim kategorijama turista

 

Kada nam je Vlada Republike Srbije pružila ruku 2019. godine u pogledu rada na unapređenju pristupačnosti, a pre svih tadašnja predsednica Vlade Ana Brnabić, uspeli smo da pitanje pristupačnosti stavimo na političku agendu. Zajedničkim naporima obezebdili smo digitalizaciju određenih usluga kroz E-upravu što je u značajnoj meri olakšalo ostvarivanje određenih prava osoba sa invaliditetom. Osim toga, radili smo na unapređenju zakonskog okvira kada je reč o parking mestima za osobe sa invaliditetom, a iznad svega ukazali smo na problem nepristupačnosti banjskih lečilišta u Srbiji i postigli dogovor sa Vladom Republike Srbije da će Sijarinska banja, čija rekonstrukcija je u toku, biti prvi primer potpuno pristupačne banje u Srbiji. Takođe, promovišemo pristupačan turizam, jer se broj inostranih turista koji posećuju Srbiju svake godine povećava, među kojima ima i turista sa invaliditetom. Mi želimo da kvalitet turističkih ponuda u našoj zemlji bude na visokom nivou što podrazumeva i to da te ponude budu prilagođene svim kategorijama turista.

 

Manji stepen zavisnosti za veće dostojanstvo

 

Ovo je samo deo tema i problema koje je kao Narodna poslanica uz podršku Vlade Srbije 2019. uspela da stavi na političku agendu. Ipak, svesna je da ima još mnogo toga da se uradi.

Čim izađem iz kuće, nailazim na prepreke i malo sam umorna od toga. Prepreke u stavovima ljudi su ono što me najviše uzrujava, kao i odsustvo reakcije drugih ljudi kada vide da se nalazim u situaciji diskriminacije. Živimo u društvu gde se moć percipira kao posedovanje fizičke snage. Ljudima je teško da vas shvate ozbiljno ako u njihovim očima delujete nemoćno. Zapravo me užasava kada mi se neko obraća superiorno i sa pretpostavkom da je kvalitet života koji živim toliko loš da može da posluži drugima kao uteha. Ta konstantne situacije u kojima neko drugi treba da vam otvori vrata, da vas popne uz stepenice, da vam nešto pridrži, te situacije u kojima ste primorani da zavisite često i od nepoznatih ljudi je za mene nešto što najteže prihvatam. Da pokušam da objasnim primerom. Ne možete biti nekome autoritet ma koliko suštinski vredni bili ako kasnije morate da molite tog nekog da vam dohvati nešto sa gornje police. Situacija se u tom pogledu značajno promenila kada je uvedena usluga ličnog asistenta kome je posao da to radi, ali kada bi okruženje bilo pristupačnije, stepen zavisnosti od drugih bi svakako bio manji, a samim tim bi dostojanstvo bilo veće.

 

Uspela sam da osvojim Monterosso

 

Svojim očime se uverila da su mnoge zemlje članice EU u velikoj meri postale pristupačne osobama sa invaliditetom.

Ljudi veruju da treba učiniti pristupačnim samo domove zdravlja, centre za socijalni rad i obrazovne ustanove, ali važno je napomenuti da osobe sa invaliditetom imaju potrebu da posećuju i druge objekta za javnu upotrebu kao što su frizerski saloni, bioskopi, restorani, hoteli, bazeni i sve ono što čini nečiji život sadržajnim. Zanimljivo je koliko su Španija i Italija radile na uklanjanju barijera iako je gotovo svaki njihov grad na neki način spomenik kulture. Mnoge znamenitosti su pod zaštitom, ali je pronađen način da postanu pristupačne osobama sa invaliditeom. U Španiji svaki ugostiteljski objekat ima pristupačan toalet za osobe sa invaliditetom, dok smo u Beogradu jedva uspeli da pronađemo dva restorana koja imaju pristrupačne toalete. Pre nekoliko meseci sam posetila Italiju i bila sam zadivljena. Uspela sam da osvojim Cinque Terre, tačnije Monterosso što je prizor koji se ne zaboravlja. Pored toga vozila sam se vodenim autobusom u Veneciji priča srčano i s uverenjem da će uspeti da se i kod nas primene slična iskustva.

 

Obezbediti adekvatno pomagalo ne znači uzalud trošiti novac iz budžeta

 

Razvoj pomoćnih tehnologija i alata je u tolikoj meri napredovao da je kvalitet života osoba sa invaliditetom uz adekvatna pomagala značajno unapređen, pa pitamo Ljupku kakva je situacija kod nas.

Problema ima i s pomagalima za osobe sa invaliditetom, pa i sa kolicima koja olakšavaju kretanje. Kada govorimo o Srbiji, ono što predstavlja izazov je cena tih pomagala, kao i neažurirana lista dostupnih pomagala koja se finansiraju iz budžeta. Primera radi, jedna kvalitetna kolica koja su laka za upotrebu i pogodna za osobe sa invaliditetom koje su veoma aktivne koštaju oko 500.000 RSD, a visina sredstava koja se mogu dobiti iz budžeta su oko 150.000 RSD i to na svakih sedam godina uz potvrdu o neispravnosti postojećih kolica. Ostatak sredstava osoba mora sama da obezbedi. Slično je i sa slušnim aparatima i drugim pomagalima. Obezbediti adekvatno pomagalo ne znači uzalud trošiti novac iz budžeta, već omogućiti osobi sa invaliditetom da iskoristi svoje potencijale i bude, između ostalog, i ekonomski aktivna.

 

Trenutno mi treba samo slobodno vreme

 

Svedoci smo tehnoloških napredaka koji sve češće nalaze primenu i u medicini. Kada se o tome govori, mnoge stvari više ne zvuče kao naučna fantastika. To se već dešava sa brojnim lekovima i tereapijama koji postaju dostupni i ljudima u našoj zemlji.

Razne medicinske intervencije dovode do veće funkcionalnosti osoba sa invaliditetom. Meni lično, osim vremena ne treba ništa. Sigurna sam da nije moguće izmisliti nešto što bi u potpunosti eliminisalo invaliditet koji ja imam ili posledice tog invaliditeta. Iz mog ugla to bi bilo samo dodatno mučenje da se nešto popravi. Na kraju krajeva, uvek volim da istaknem da sam ja ono što jesam zahvaljujući invaliditetu, a ne uprkos invaliditetu. Staze kojima me je invaliditet odveo uglavnom ne bih menjala.

Na pitanje o planovima kaže da samo gleda da preživi decembar koji je prepun obaveza i događaja.

Želim da odvojim malo vremena za drage ljude. Dugoročni planovi su mi da završim master studije, zatim da neko vreme služim svojoj državi na putu ka boljem položaju osoba sa invaliditetom, a nakon toga da se oslobodim većine obaveza i pročitam sve one knjige iz svoje bibilioteke koje u poslednje vreme, nažalost, uzimam samo kada sa njih brišem prašinu, smeje se, a mi ne sumnjamo da će i ta zadovoljstva stići na red.

 

Izvor: Žena

Pripremila: Dajana Vuković

Predstavnici/e Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) protekle sedmice boravili su u Kaljariju (Cagliari) gdje su prisustvovali Završnoj konferenciji Projekta U kontaktu (In Touch) i sastanku partnera.

Ksenija Janković, Nataša Midžor, Dalida Rastoder i Željko Miličić, ispred UMHCG, učestvovali su na Konferenciji i sa ostalim prisutnim diskutovali o ljudskim pravima, preprekama i mogućnostima osoba s invaliditetom u njihovim zajednicama. Ove teme obrađene su kroz interaktivne, didaktičke aktivnosti koje su dio Didaktičkog priručnika izrađenog u okviru Projekta.

U ime organizacija kordinatori/ke su govorili o rezultatima ostvarenim kroz prethodne dvije godine, kao i o radu svojih organizacija. Ispred UMHCG, prisutnima se obratila Ksenija Janković.

U petak, 13. decembra 2024. Ksenija je prisustvovala i sastanku partnera na kojem su dogovoreni posljednji koraci u okviru Projekta i evaluirane prethodne dvije godine.

Domaćin ovih aktivnosti bila je Asocijacija ABiCi (Associazione ABiCi).

Projekat je finansijski podržan od strane Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (EACEA) delagirane od strane Evropske komisije, a uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore. Partneri na Projektu su: Informativni centrar za osobe sa invaliditetom (IC Lotos), Asocijacija ABiCi (Associazione ABiCi)NVO Bez barijera (alb. Pertej barrierave (BBA), engl. Beyond barriers), Aktivna zona (Active zone outdoor (AZO)), Srednja zemlja (Terra di mezzo (TDM)) UMHCG.

Stonoteniseri Luče prvi takmičarski dan šestog međunarodnog turnira za osobe sa invaliditetom, Podgorica open, završili su sa sedam medalja - po jednom zlatnom i srebrnom i pet bronzanih.

Zlatnu medalju osvojila je Samra Kojić, srebrni je bio Dejan Bašanović, dok su se bronzanzanim odličjima okitili Milijana Ćirković, Pjetro Paljušević, Slobodan Mihailović, Miljan Cerović i Miloš Mudreša.

Kojić je u spojenim kategorijama 3-5 (osobe u kolicima), nakon tri kola i igranja po sistemu svako sa svakim, slavila ispred prošlogodišnje pobjednice, Danijele Lučanin iz Srbije.

Iz Srbije dolaze i bronzane Kristina Grbović i Danijela Crnoglavac.

Bašanović je do srebra stigao u kategoriji S10, a u finalnom meču poražen je od Pauna Vatova iz Bugarske.

Bronzani su bili Sabahudin Čehajić i Cetinjanin Miloš Mudreša.

Ćirković je osvojila bronzano odličje u spojenim kategorijama 6-10, iza Snježane Ivčević iz Hrvatske i Jordanke Todorove iz Bugarske.

Bronzana je bila i Hrvatica Josipa Debanić.

U klasi 7 bronzani Paljušević i Mihailović završili su iza Danijela Šetrajčića iz Hrvatske i Ediba Šahmana iz Bosne i Hercegovine.

Cerović je osvojio bronzanu medalju u klasi osam, u kojoj najbolji bio Jordan Mitev iz Bugarske.

U finalu savladao je Srđana Šćekića iz Srbije.

Sa bronzanim odličjem okitio se i Milorad Jovanović iz Srbije.

U spojenim klasama 2-5 trijumfovao je Bojan Stamenković iz Srbije, ispred drugova iz reprezentacije Gorana Perlića, Andreja Radulovića i Vladana Petkovića.

U klasi 6 Haris Eminović iz BIH, pobijedio je u finalu Hameda Podbićanina.

Bronzani su bili Igorčo Postolov iz Sjeverne Makedonije i Emir Muminović iz BIH.

Zlatna medalja u klasi 9 priopala je Milovanu Janićijeviću iz Srbije, nakon što je u finalu savladao Hrvata Dražena Gerla.

Bronzanim medaljama morali su da se zadovolje Tomislav Blažević iz Hrvatske i Dario Stošić iz Srbije.

Turnir će biti nastavljen sjutra takmičenjem u konkurenciji dublova.

Takmičenje u sportskoj dvorani Verde okupilo je više od 60 stonotenisera iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore.

Organizator turnira je Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča, a igra se pod pokroviteljstvom Glavnog grada i uz podršku Paraolimpijskog komiteta, Stonoteniskog saveza i Ministarstva sporta i mladih.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

petak, 13 decembar 2024 11:20

Mako na mitingu u Skoplju

Članovi podgoričkog Plivačkog kluba osoba sa invaliditetom Mako nastupiće sjutra na međunarodnom paraplivačkom mitingu Atlas winter cup u Skoplju.

Crnogorsko plivanje predstavljaće Đurđa Borović, u kategoriji S14, Ognjen Rončević (S14), Miljan Lončar (S10) i Nikola Đukić (S1).

Borović će nastupiti u disciplinama 25, 50 i 100 slobodno i 25 metara leđno.

Rončević će plivati na 25, 50 i 100 slobodno i 50 metara leđno, Lončar na 50 i 100 slobodno i 50 leđno, a Đukić na 25 i 50 slobodno i 25 metara leđno.

Crnogorske plivače u Skoplju predvodiće trener Danijela Bulatović.

Dvodnevno takmičenje okupiće više stotina takmičara iz država regiona.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

ponedeljak, 16 decembar 2024 07:52

Pljevaljski Set pobjednik turnira u Ilidži

Klub sjedeće odbojke Set iz Pljevalja pobjednik je tradicionalnog memorijalnog turnira Dedić Rešad Šilja u sarajevskoj opštini Ilidža.

Set je danas u finalu, u sportskoj dvorani hotela Malak, savladao domaćina, ekipu Ilidže 3:1 (23:25, 25:19, 25:23 i 25:19) i revanširao se rivalu za poraz u prošlogodišnjem finalnom duelu.

Pljevaljski tim je kao prvoplsirani završio takmičenje u B grupi, pobjedama protiv Kaknja 2:0 (25:6 i 25:18) i Breze - 304 2:0 (25:18 i 25:17).

Ilidža je nastup u finalu izborila pobjedama protiv Igmana iz Hadžića 2:0 (25:15 i 25:20) i Breze 2:0 (25:19 i 25:21).

Pobjedničko postolje komletirala je ekipa Breza 304.

Organizator turnira, koji je odigran četvrti put, bio je Odbojkaški klub invalida Ilidža.

Set je nastavio seriju dobrih rezultata, nakon što je početkom decembra osvojio trofej u Laktašima.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Strana 8 od 130

Back to top