Podgorica, (MINA) – Žene s invaliditetom suočavaju se sa dvostrukom diskriminacijom u ostvarivanju prava na adekvatan životni standard i uključenost u zajednicu, pokazala je analiza Inicijative mladih sa invaliditetom Boke (I MI Boke).

Iz te organizacije su kazali da su analizirali rodno odgovorno budžetiranje kroz utrošak budžeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (OSI) i sredstava za materijalna davanja i usluge socijalne i dječje zaštite za osobe s invaliditetom, u periodu od januara 2020. do juna prošle godine.

Iz I MI Boke su pojasnili da su podatke koji se odnose na oblast profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje osoba s invaliditetom uporedili sa ekvivalentnim podacima iz perioda od 2016. do 2019. 

Analiza je, kako su rekli, pokazala da su žene s invaliditetom i dalje većinski nezaposlene, iako se izdvajaju značajna sredstva za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Socijalna i dječija zaštita ne odgovara na njihove specifične potrebe i ne pruža dodatnu podršku za njihovu socijalnu inkluziju, kazali su iz I MI Boke.

Kako su dodali, utvrđeno je da nije došlo do poboljšanja u pogledu strukture nezaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na pol, starost, stepen invaliditeta i nivo obrazovanja.

Iako čine 12 odsto ukupnog broja žena, na kraju juna prošle godine, od ukupnog broja nezaposlenih žena, 24,61 odsto su bile žene sa invaliditetom, rekli su iz I MI Boke.

Oni su dodali da, od ukupnog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom, 58,7 odsto čine žene.

I dalje većinu nezaposlenih žena sa invaliditetom čine one starije od 50 godina (60 odsto) i sa I stepenom stručne spreme (53,64 odsto), pojasnili su iz I MI Boke.

Iz te organizacije su naglasili da je skoro duplo više nezaposlenih žena sa lakim invaliditetom (62,79 odsto) u odnosu na nezaposlene muškarce s istim stepenom invaliditeta (37,22 odsto).

Iako žene sa invaliditetom većinski učestvuju (preko 60 odsto) u programu profesionalne rehabilitacije, čiji je cilj da se OSI na odgovarajući način osposobe i pripreme za rad, uvećanje broja zaposlenih među njima (za 58,11 odsto) je značajno manje u odnosu na uvećanje broja zaposlenih muškaraca sa invaliditetom (za 82,78 dosto), naveli su iz I MI Boke.

Prema njihovim riječima, učešće žena sa invaliditetom u ukupnom broju zaposlenih osoba s invaliditetom opalo je sa 55 odsto 2020. na 51,39 odsto, koliko ih je bilo u prvoj polovini prošle godine.

Podaci o povećanju stepena zapošljavanja žena sa invaliditetom ukazuju na neefikasnost programa profesionalne rehabilitacije, ocijenili su iz I MI Boke.

Jedini podsticaj usmjeren isključivo na zapošljavanje žena sa invaliditetom je, kako su naglasili, davanje prednosti projektima koji predviđaju njihovo zapošljavanje u okviru grant šema.

Zavod za zapošljavanje i dalje ne posjeduje podatke o osobama s invaliditetom zaposlenim na ovaj način, razvrstane prema polu, istakli su iz te I MI Boke.

Oni su poručili da su za dostojanstven život žena i djevojčica sa invaliditetom, osim zaposlenja, neophodna adekvatna materijalna davanja za pokriće dodatnih troškova života vezanih za invaliditet i usluge socijalne i dječje zaštite.

Kako su kazali, analizom je utvrđeno da su materijalna davanja za osobe s invaliditetom i njihove porodice i staraoce porasla u prosjeku za 47,14 odsto, dok su minimalne zarade uvećane za 102,7 odsto, a minimalne penzije za 101,8 odsto.

Najmanje su porasle mjesečne naknade po osnovu prava na dodatak za njegu i pomoć i naknadu roditelju/staratelju – njegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine (17,95 odsto), koje većinski ostvaruju žene s invaliditetom (58-59 odsto) i majke, starateljke ili njegovateljke osoba s invaliditetom (75 odsto), objasnili su iz I MI Boke.

Oni su istakli da je iznos naknade roditelju/staratelju-njegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine u odnosu na redovna primanja značajno opao od januara 2020. 

Kada je bio na nivou od 89,8 odsto minimalne zarade i 154,7 odsto minimalne penzije, naveli su iz I MI Boke.

Oni su kazali da je u februaru prošle godine taj iznos bio na nivou od 52,2 odsto minimalne zarade i penzije.

U saopštenju I MI Boke se navodi da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne garantuje naknadu roditeljima s invaliditetom, niti ikakve posebne mjere za podsticanje socijalne inkluzije žena s invaliditetom.

Nakon deset godina od isteka zakonskog roka, nije utvrđena cijena usluge SOS telefona, pa I MI Boke, koja pruža ovu uslugu u skladu sa specifičnim potrebama žena s invaliditetom, ne može ostvariti održivo finansiranje iz državnog budžeta, čak i ako dobije licencu za pružanje ove usluge, poručili su iz te organizacije.

Oni su naglasili da je položaj žena s invaliditetom u oblasti zapošljavanja i socijalne i dječje zaštite nepovoljniji u odnosu na žene bez invaliditeta i muškarce s invaliditetom.

Sve navedeno ukazuje da je potrebno izmijeniti trenutne pravne okvire i preduzeti dodatne korake koji će nuditi bolji podsticaj i povećati broj zaposlenih i socijalno uključenih žena sa invaliditetom, poručili su iz I MI Boke.

Izvor: Agencija Mina

Prošlo je više od mjesec dana kako Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije odgovorilo na Zahtjev za tumačenje zakonske regulative u vezi s pružanjem usluge podrške za život u zajednici - personalna asistencija. Uz navedeni Zahtjev smo uputili i molbu za organizovanje sastanka sa ministarkom Nišić i njenim timom, radi razrješenja ovog problema, međutim izostao je odgovor i na ovaj segment obraćanja.

Ovakav neodgovoran pristup Ministarstva direktno ugrožava prava osoba s invaliditetom, s obzirom na to da Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), kao licencirani pružalac usluge, po međunarodnim standardima, više ne ispunjava pravno-formalne uslove (standarde) za pružanje usluge osobama s invaliditetom, koje centri za socijalni rad - nakon priznavanja prava - upućuju na UMHCG.

Da podsjetimo, UMHCG je licencu za pružanje Usluge podrške za život u zajednici - personalna asistencija, dobilo od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja u februaru 2020, uz uvjerenje da će licenciranje usluge obezbijediti njenu održivost i potpuno finansiranje od strane države. U međuvremenu, država Crna Gora je uvela i participaciju za osobe s invaliditetom koje ostvaruju ovu uslugu, na način što ih je obavezala da, „u odnosu na svoje prihode”, učestvuju i u plaćanju usluge. Ova nepravedna praksa direktno krši princip ravnopravnosti i jednakosti, postavjljajući osobe s invaliditetom u nerazmjerno tešku finansijsku situaciju. Pritom se u prihode ubraja skoro svako „primanje koje ostvaruje pojedinac po bilo kojem osnovu“, izuzev - kada je riječ o personalnoj asistenciji - primanja ostvarenih po osnovu materijalnog obezbjeđenja i jednokratne novčane pomoći. 

Država je, jedini, izuzetak napravila za uslugu dnevnog boravka, na način što je propisala da troškove ove usluge u potpunosti snosi država, odnosno lokalna samouprava. 

Ova participacija se kreće u besmislene visine, stvarajući nepodnošljivo opterećenje za korisnike/ce. Tako, na primjer, u slučaju 176 sati personalne asistencije mjesečno (osam sati dnevno), i prihoda od 660,00 evra, participacija iznosi 585,24 evra. Ukoliko su prihodi 730,00 evra, participacija je 731,28, a ukoliko prihodi iznose 800,00 evra, participacija je 877,53. Dakle, participacija za uslugu je približna prihodima ili, za prihode od 730,00 evra i više, je i veća od samih prihoda, čime se ugrožava egzistencija i osobe s invaliditetom guraju u dodatno siromaštvo. 

Međutim, za obezbjeđivanje, pružanje i održivost Usluge, UMHCG nikada nije dobilo sredstva od države, ni iz budžeta, niti u 2023. kroz projekat kojim smo aplicirali u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, iako su sredstva bila namijenjena i za licencirane pružaoce usluga. Naglašavamo da ovakav pristup stavlja u pitanje održivost same usluge personalne asistencije, i ostavlja trenutne i potencijalne buduće korinike/ce ove usluge bez mogućnosti da uslugu ostvare u praksi. 

Dodatno, UMHCG posjeduje i Program obuke za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce o usluzi personalne asistencije – značenje, standardi, uloge, prava i obaveze korisnika, saradnika, stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca, koji je prvi put akreditovan kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu u decembru 2018, a reakreditovan početkom 2024.  Međutim, centri za socijalni rad i druge institucije i ustanove socijalne i dječje zaštite nikada do sada nijesu naručili akreditovane programe obuke od strane UMHCG, uključujući ni Program obuke o usluzi personalne asistencije, dok redovno, i po više puta mjesečno, od nas traže podršku i pomoć u tumačenju odredbi, navodeći da istu nijesu dobili od nadležnog Ministarstva, a najskoriji zahtjevi odnosili su se i na to da UMHCG, kao licencirani pružalac usluge, sprovede procjenu potreba i izradi Plan pružanja usluge, kako bi centar donio Rješenje. 

Izostanak podrške UMHCG uslovio je činjenicu da od 20. februara 2024. nemamo stručnu/og radnicu/ka zbog čega nijesmo u mogućnosti da obezbijedimo dalje pružanje usluge, jer nemamo sredstava za zaradu, upravo zbog toga što država ne finansira Uslugu personalne asistencije na način na koji finansira neke druge usluge. 

Na ovo smo upozorili Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u obraćanju od 5. februara ove godine i isto ponovili 22. febaruara, zbog izostanka odgovora na prvo obraćanje. Međutim, Ministarstvo nas do današnjeg dana nije udostojilo ni odgovora, a kamoli podrške i sprečavanja posljedica koje su nastupile. 

S obzirom na to da je ministarka Nišić, protekle sedmice, boravila u zvaničnoj posjeti SR Njemačkoj i njihovom Ministarstvu rada i socijalnog staranja, očekujemo da su je upoznali sa načinom na koji ova zemlja finansira usluge podrške za život u zajednici osobama s invaliditetom, uključujući posebno uslugu personalne asistencije. Naime, Njemačka je, pored Slovenije, jedna od zemalja koja ima najpozitivnije prakse kada je riječ o usluzi personalne asistencije. 

Na kraju, apelujemo na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da preispita svoj pristup i preuzme odgovornost, osiguravajući potpuno finansiranje personalne asistencije i ispunjavanje međunarodnih standarda propisanih Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom. Država mora preuzeti 100% troškova personalne asistencije, čime će direktno uticati na stvaranje pravičnog i ravnopravnog društva za sve građane/ke a ne samo one privilegovane. 

U Podgorici je, u petak, povodom Dana žena organizovan Osmomartovski marš pod sloganom Vrijeme je za pravdu. Poručeno je da je vrijeme za pravdu koja stoji iznad svih hijerarhija, za društvo koje ne diskriminše, ne marginalizuje i ne minimalizuje.

Aktivisti i aktivistkinje Centra za ženska prava okupili su se na Trgu nezavisnosti noseći transparente: Vrijeme je za hrabrost, Stop femicidu, Vrijeme je za ljubav, Stop mizoginiji, Pravda je odraz slobode, Žena je ženi most…

Likovna umjetnica Tanja Markuš ukazala je na dugogodišnju borbu za zakone koji će suzbiti i kazniti diskriminaciju. Ona je kazala da te zakone danas imamo, ali da izostaje pravda.

Petnaest žena smo izgubili za pet godina. Izostaje pravda. Pitam se da li su velike riječi, sada kada krase govore mnogih koji ih suprotno tumače, izgubile smisao. Iz iskustva znamo da se promjene ne dešavaju preko noći, navela je Markuš.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić kazala je da nijedna žena ne smije biti isključena iz borbe za ravnopravnost.

Ne smijemo zaboraviti da su neke od nas suočene sa izazovima. Neke od nas nisu doživljene kao žene. Ovim ženama se oduzima pravo da budu viđene kao samostalne i svestrane individue. Naša snaga, otpornost i ljubav ne smiju biti umanjene usljed strahova i nerazumijevanja društva. Žene sa invaliditetom imaju pravo na izbor, ljubav, samoodređenje, uključujući pravo na partnerske odnose i majčinstvo iako nam se često spočitava da, kao takve, ne možemo biti ni partnerke ni majke, kazala je Vujačić.

Marija Jovanović iz asocijacije Spektra poručila je da se za pravdu vrijedi boriti.

To nije utopijski ideal. Pomislila sam đe ja tačno živim i za šta se borim. Pomislila sam na prećutna silovanja, na Šejlu Bakiju, na glad, na siromaštvo, na Ukrajinu, na Palestinu, na genocid, đe ja tačno živim. Pomislila sam na one kojih nema, ono što je nama pravda njima više ništa ne znači i zamalo sam odustala. Ali u tom bolu i očaju vjerujem da možemo da pronađemo snagu i hrabrost da nastavimo da se borimo, navela je Jovanović.

Iz Centra za ženska prava je poručeno marširamo složno ka budućnosti u kojoj je pravda dostupna svima, ka svijetu u kojem ne sanjamo, već živimo ravnopravnost.

Međunarodni dan žena odjekuje glasovima koji su se kroz istoriju suprotstavili nepravdama i vodili nas putem dostojanstva i ravnopravnosti. Međutim, ovaj dan je i podsjetnik na glasove koje je nepravda utišala i koje nastavlja da guši, uprkos promjenama za koje smo se izborile, navode iz Centra za ženska prava.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je, povodom Međunarodnog dana žena, odlikovao Sofiju Klikovac Ordenom crnogorske zastave trećeg stepena koji se dodjeljuje za naročite zasluge za Crnu Goru.

Iz Kabineta Milatovića su kazali da je Klikovac bila doajen predškolskog vaspitanja i obrazovanja i „najpoznatija crnogorska majka“, kako su je mnogi nazivali zbog njenog višedecenijskog rada i herojske borbe za stvaranje uslova za zdrav rast i razvoj djece.

Bila je pokretač predškolskog obrazovanja u Crnoj Gori i osnivač prvih dječijih jaslica.

Klikovac je nakon 41 godine posvećenog rada za sobom je ostavila 17 objekata, jaslica i vrtića Javne ustanove „Ljubica Popović".

Kako je saopšteno iz Kabineta predsjednika, Milatović je Orden uručio njenoj ćerki Ani Klikovac.

Milatović je kazao da je legat Klikovac crnogorskom društvu nemjerljiv i da je ostao zauvijek vidan kroz oblikovanje velikog broja generacija, ali i kroz avangardna rješenja koja su ženama omogućile povratak na tržište rada i profesionalan razvoj.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitao je 8. mart – Međunarodni Dan žena i poručio da su žene oduvijek bile stub našeg društva, očuvale porodice, ali i mir i stabilnost cijele zajednice u najtežim momentima naše istorije.

On je poručio da se bez snage i brige žena ne može graditi bolja budućnost.

Izvor: Glasamerike.me

Pripremila: Dajana Vuković

Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić najavio je otvaranje Dnevnog boravka za starija lica i lica sa invaliditetom tokom ove godine, na sastanku Skupštine Udruženja penzionera Kotor.

Učestvujući na skupu najstarijih sugrađana, predsjednik Opštine je podijelio sa njima svoja razmišljanja i ideje o budućem djelovanju i načinima na koje Opština može pomoći položaju kotorskih penzionera. Cilj je da se, u vremenu kada je većina sadržaja usmjerena na turizam, stvori prilika da najstariji sugrađani imaju svoja mjesta za okupljanja i druge aktivnosti, bez finansijskih opterećenja, saopšteno je iz Opštine Kotor.

Predsjednik Opštine Kotor potvrdio je da će javna uprava u svakom trenutku dati na korišćenje prostorije mjesnih zajednica za potrebe koje imaju mjesni odbori penzionera, a posebno je govorio o mogućnostima izgradnje stanova za ovu populaciju.

Skupštini je prisustvovao i predsjednik Saveza udruženja penzionera Crne Gore Branko Vešović koji je istakao da je rijedak slučaj da neki predsjednik Opštine prisustvuje ovakvim sastancima, zaključeno je iz Opštine Kotor.

Izvor: Primorski.me

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe s invaliditetom kojima su potrebne usluge personalnih asistenata blokirale su jedan od ulaza u Gradsku upravu u Banjaluci, u srijedu, 28. februara 2024. i traže sastanak sa banjalučkim gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem.

Njihovi zahtjevi su povećanje naknada za personalne asistente i isplatu zaostalih dugovanja iz decembra prošle godine.

Za nas personalna asistencija znači život. Od životne je važnosti, jer osnovne stvari ne možemo obavljati bez personalne asistencije, od ustajanja, lijeganja, toaleta. Tražimo samo da se cijena izjednači sa cijenom koju plaćaju za pomoć u kući, rekao je za Radio Slobodna Evropa Drago Novaković, korisnik personalne asistencije.

Drago živi sam, zaposlen je, a boji se da bi mogao ostati bez posla ukoliko ne bude bilo povećanja sredstava za plaćanje personalnih asistenata.

Personalni asistenti sa povećanjem minimalne plate sada imaju 900 maraka (450 evra). Konkurs stoji stalno otovoren, ali kad kažemo kolika je plata, niko ne želi da prihvati, jer ljudi mogu da rade jednostavnije poslove za tu platu, da budu dostavljači i slično, kaže Novaković.

Personalni asistenti finansiraju se iz budžeta Grada Banja Luka koji im nije uplatio sredstva za decembar.

U tom gradu trenutno postoje tri udruženja koja pružaju usluge personalne asistencije i to Gradska organizacija slijepih, Udruženje distrofičara, kao i humanitarna organizacija "Partner".

Prva dva najavljuju za 29. februar obustavu usluge, jer smatraju da sa postojećim novcem ne mogu nastaviti da rade.

Za decembar  prošle godine, Grad Banja Luka im duguje oko 80.000 maraka (oko 40.000 evra).

Udruženje slijepih mjesečno od grada za personalne asistente dobije 3. 000 maraka (oko 1.500 evra), a Udruženje distrofičara oko 19.000 maraka (oko 9.500 evra).

Osim problema sa kašnjenjem sredstava, ova udruženja upozoravaju i na problem cijene rada personalnih asistenata, posebno povećanjem minimalne plate.

Osobe sa invaliditetom protestuju u Gradskoj upravi Banjaluka

U budžetu za 2024. godinu nisu odobrena sredstva za povećanje izdvajanja za personalne asistente.

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon koji uređuje oblast personalne asistencije.

U Republici Srpskoj (RS) jednom od dva entiteta u BiH, Grad Banja Luka je ovo pitanje uredio posebnom odlukom. Osim Banje Luke, ova usluga se još koristi i u Prijedoru.

Personalni asistenti pružaju podršku u održavanju lične higijene, ishrani, oblačenju, obavljanju kućnih poslova, pohađanju fakulteta, boravku na radnom mjestu, u kupovini, javnom prevozu, tokom slobodnog vremena, organizacije dnevnih aktivnosti.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Pripremila: Dajana Vuković

Na Autobuskoj stanici "Merkur" u Budvi u periodu van sezone se trude da unaprijede, postojeće i dodaju nove sadržaje kako bi građani ali i turisti koji korsite njihove sadržaje bili zadovoljni.  Urađen je novi prilaz odnosno rampa za lica sa invaliditetom koja zadovoljava sve uslove, takođe postavljene su taktilne trake koje služe za navođenje  osoba s oštećenjem vida, a u saradnji sa Opštinom Budva zamijenjene su žardinjere i postavljeni stubići kako bi se dobilo više prostora na trotoaru.

Autobuska stanica u Budvi sada je u potpunosti prilagođena osobama sa invaliditetom, nudeći pristupačne prilaze koji omogućavaju prilaz i kretanje.

Mi uvijek gledamo da oplemenimo postojeće sadržaje i dodamo nove, da bismo što ljepše spremili i prilagodili za sezonu kako bi svi bili zadovoljni. Uradili smo novu rampu za prilaz lica sa invaliditetom i postavili taktilne trake, kazao je Veljko Mrvaljević direktor AS "Merkur", za emisiju Polis Televizije Budva.

Žardinjere zamijenje stubićima u saradnji sa Opštinom Budva
Ljeti je velika gužva zaustavljaju se ovdje svi uglavnom, fekrventno je, stubići su bolja opcija naročito za pješake i biće mnogo ljepše, istakao je on.

Više putnika nego prošle godine
Sada ima najviše đaka, studenata, ali tu su i Rusi i Ukrajinci pa je osjetan povećan broj putnika, ima malo manje polazaka nego u sezoni, svi putni pravci su frekventni i ima malo više putnika nego prošle godine, napominje Mrvaljević.

Autobusku stanicu zbog raznih sadržaja koje nudi rado posjećuju i građani i turisti i kada nemaju potrebu za njenom prvobitnom namjenom, zato je svako poboljšanje uslova značajno jer doprinosi boljem utisku posjetilaca.

Izvor: RTV Budva

Pripremila: Dajana Vuković

Usluga pristupačnog prevoza od vrata do vrata, namijenjenu za osobe s invaliditeom koje žive, rade i studiraju na teritoriji Glavnog grada kontinuirano se sprovodi posredstvom Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) uz finansijsku podršku Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada Podgorice. Uslugu neposredno pruža D.O.O Siti taksi (City taxi).

Uslugom pristupačnog prevoza od vrata do vrata, želi se obezbijediti bolji kvalitet života osoba s invaliditetom, i prije svega, doprinijeti njihovoj većoj samostalnosti i učešću u zajednici.

Usluga se pruža u kontinuitetu, posredstvom dva vozila, bez naknade za korisnike/ce, radnim danima u periodu od 7.00h do 22.00h. Tokom 2023, ovu uslugu koristile su 144 osobe s invaliditetom.

Ovim putem pozivamo sve osobe s invaliditetom u Podgorici, koje nisu  trenutno korisnici/ce usluge, da nam se jave, kako bi popunile Upitnik i ispunile preduslov za korišćenje usluge pristupačnog prevoza.

Podsjećamo, servis pristupačnog prevoza od vrata do vrata za osobe s invaliditetom u Glavnom gradu Podgorici uspostavljen je kroz projekat Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change)! koji je finansiran uz podršku Evropske unije, kroz projekat  IPA II – Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), odnosno – grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services) u čijoj je realizaciji Glavni grad Podgorica bio jedan od partnera. Nakon završetka projekta, Glavni grad je obezbijedio održivost ovog servisa, a Ugovor potpisan u 2023. traje do juna 2024.

NLB Banka nastavlja sa podrškom lokalnoj zajednici i projektima koji stvaraju jednake prilike za sve.

Ovoga puta, kako navode iz ove banke, podržali su javnu ustanovu Muzej i galerija Tivat.

Donirana sredstva biće iskorišćena za nabavku opreme, koja će omogućiti pristupačnost umjetničkih kolekcija ove ustanove osobama s invaliditetom, a posebno osobama s oštećenjem vida, sa ciljem obezbjeđivanja dostupnosti umjetnosti za sve kategorije društva.

Donaciju je u ime NLB Banke uručio Vojin Vuković i ona, kako su naglasili, predstavlja nastavak njihovog puta ka stvaranju inkluzivnijeg i pristupačnijeg okruženja za sve.

Izvor: NLBBanka

Pripremila: Dalida Rastoder

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u proteklim mjesecima intezivno je radilo na pripremi dva programa obuke za stručne radnike, stručne saradnike i saradnike u oblasti socijalne i dječje zaštite, odnosno zaposlene u institucijama socijalne i dječje zaštite koje je akreditovalno, odnosno reakreditovalo, kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu. Isti programi, bili su prethodno akreditovani na period od pet godina, odnosno od 2018. do 2023.

Prvi od njih, autorke Marina Vujačić, diplomirane sociološkinje, je Trening program za zaposlene u oblasti socijalne zaštite na opšte teme iz oblasti ljudskih prava djece s invaliditetom i osoba s invaliditetom koji je akreditovan kod Zavoda 30. januara 2024. na period od pet godina.

Ovaj Program obuke uključuje četiri osnovne teme iz oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom:

• Jezik, terminologija i modeli pristupa invaliditetu;
• Prava osoba s invaliditetom;
• Filozofija samostang života (osnaživanje za samostalan život i usluge u zajednici)
• Izjednačavanje mogućnosti za djecu s invaliditetom i odrasle osobe s invaliditetom.

Ova obuka pruža teorijska i praktična znanja, iskustva iz prakse i daje smjernice za rad s djecom i odraslim osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, pružanja i nadgledanja usluga i mjera podrške za ravnopravan i dostojanstven život koji uvažava različitost, i uključenost u zajednici, odrastanje u zdravom okruženju i osnaživanje za samostalan život. Ona daje mogućnost stručnim radnicima i stručnim saradnicima da adekvatnije sagledaju okolnosti i potrebe korisnika, da adekvatnije procijene individualne potrebe i uticaj socijalnog okruženja i predlože i omoguće najadekvatnije mjere, akcije i usluge koje će dostići najefektivnije ishode i rezultate.

Program je osmišljen tako da svojim metodama rada podstiče učesnike/ce na aktivno učešće, razmjenu iskustava i ideja što će dalje osigurati da pripadnici/e ciljne grupe obuke dobiju priliku da iskuse situacije koje se dešavaju ili se mogu desiti u toku procesa rada.

Nakon trodnevne obuke, polaznici obuke dobijaju sertifikat o uspješnosti pohađanja iste.

Rješenjem o obnavljanju akreditovanog programa, Obuka za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce o usluzi personalne asistencije – značenje, standardi, uloge, prava i obaveze korisnika, saradnika, stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca, obnavlja se na period od pet godina, od 26. decembra 2023.

Personalna asistencija je usluga podrške za život u zajednici, za čije usmjereno, ciljano, koordinisano, stručno i kvalitetno planiranje, obezbjeđivanje, pružanje, korišćenje, nadgledanje, kontrolu i praćenje, nisu dovoljna samo specifična znanja, vještine i alati korisnika, već su neophodne vještine i znanja saradnika (personalnih asistenata/kinja), ali isto tako i stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca.

Kada govorimo o ulozi stručni/e radnici/e su zaposleni u državnom organu (Član 123 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti), koji obezbjeđuje uslugu, a njihova uloga odnosi se na planiranje, obezbjeđenje i kontrolu usluge. Dok se uloga stručnih saradnika/ca, kao zaposlenih kod pružaoca usluge, odnosi se na nagledanje i kontrolu pružanja usluge i poštovanja standarda, zakonskih normi, i ugovorenih obaveza za potrebe pružaoca usluge.

Stručni radnici/e su medijatori između korsnika asistencije i personalnih asistenata/kinja, a istovremeno su kontakt osobe između pružaoca usluge i organa državne uprave koji obezbjeđuje pravo za korisnika.

Tokom rada će se primjenjivati različite metode rada s naručitim akcentom na podsticanje učesnika/ica na aktivno učešće, razmjenu iskustava i ideja. Među korišćenim metodama su prezentacija, interaktivni input, individualni i grupni rad te rad u parovima, igra uloga, interaktivne igre, bujica ideja, facilitirana diskusija i studije slučaja. Ovakvim metodom rada će se osigurati da pripadnici/e sve četiri ciljne grupe obuke dobiju priliku da iskuse situacije koje se mogu ili će se sigurno desiti pri korišćenju, pružanju, praćenju i nadgledanju usluge personalne asistencije.

Obuka za svaku ciljnu grupu traje tri dana, dok cjelokupni ciklus obuke za sve ciljne grupe ukupno traje četiri dana. Na prvom danu obuke mogu učestvovati pripadnici/e sve četiri ciljne grupe, dok na preostala tri dana obuke učestvuju predstavnici/e dvije ili tri ciljne grupe.

Autori, odnosno autorke ovog programa obuke su bivši i sadašnji zaposleni UMHCG, prepoznati aktivisti/kinje za prava osoba s invaliditetom: pok. Milan Šaranović, pok Milenko Vojičić, Miroslava – Mima Ivanović i Marina Vujačić.

Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju sa teškoćama po pitanju zapošljavanja i učestvovanja u društvenom, kulturnom i zabavnom životu i nemogućnošću da posjećuju institucije i ustanove zbog njihove nepristupačnosti, kaže u razgovoru za „Dan“ Blagoje Šturanović, direktor NVO „Mozaik“ i jedan od predstavnika kluba za osobe s invaliditetom, Social club ADAPT, otvorenog u okviru istoimenog projekta.

Šturanović smatra da je položaj i status osoba s invaliditetom generalno loš u Crnoj Gori, pa tako i u Nikšiću.

– Ima pomaka, ali još uvijek ima puno prostora za napredovanje. Pristupačnost je na veoma niskom nivou, što je pokazala i naša prošlogodišnja analiza. U Nikšiću nema poptuno pristupačne institucije i ustanove, a kamoli privatnog objekta. Nevjerovatno je da jedan korisnik kolica u 21. vijeku ne može da samostalno ode u neku ustanovu, završi svoju obavezu i učestvuje u društvenom životu kao svi ostali – ističe Šturanović.

Od analize koju su sproveli u toku ljeta do danas nema većeg pomaka, osim jednog ugositeljskog objekta u centru grada sa kojim su sproveli projekat u okviru kojeg je postavljena pristupna rampa za korisnike kolica.

– To pokazuje da je potrebno samo malo dobre volje i malo sredstava kako bi se omogućila pristupačnost za sve – kaže Šturanović.

On dodaje da nemaju konkretne brojke kada je u pitanju zaposlenost osoba s invaliditetom u institucijama i da je problem što u Crnoj Gori ne postoji registar osoba s invaliditetom, niti podaci kojima mogu raspolagati i koristiti ih za istraživanja i planove.

– Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, znamo da oko 10 do 12 odsto populacije u državi čine osobe s invaliditetom, što nam govori da ih u Nikšiću imamo oko 6.000. Konkretniji podaci bi nam dosta pomogli, posebno u oblasti zapošljavanja. Nema puno zaposlenih osoba s invaliditetom. U prilog tome govori činjenica da ih nema ni na mjestima gdje bi baš trebalo da rade, kao što su sekretarijati za socijalno staranje i Centar za socijalni rad. Osobe s invaliditetom najbolje znaju kako da se ponašaju i rade svoj posao sa drugim osobama s invaliditetom, jer smo svi u istoj situaciji – ukazuje Šturanović i podsjeća na Savjet za brigu osoba s invaliditetom, gdje su radili zaposleni koji ne poznaju tematiku i nemaju senzibilnosti za rješavanje određenih problema.

Naš sagovornik naglašava da imaju dobru saradnju sa Opštinom Nikšić i da uvijek dobiju podršku za svoje inicijative.

– Jedna je bila da se omogući pristupačan prevoz za korinike kolica. Radi se o besplatnom servisu i ovom prilikom pozivam sugrađane da se prijave da ga koriste. To je prva usluga koju je budžetirala Opština Nikšić. Ova usluga i „Videći pratilac“, koju sprovodi Organizacija slijepih, prvi su socijalni servisi koji se budžetiraju, i to je pomak – rekao je Šturanović.

Druga inicijativa je formiranje Savjeta za osobe s invaliditetom, koje je u toku, a što će biti preteča najavljenog novog i izdvojenog Sekretarijata za osobe s invaliditetom u Opštini Nikšić, što Šturanović smatra značajnim korakom. Smatra i da sadašnji Sekretarijat za sport, mlade i socijalno staranje nema dovoljno sredstava ni angažmana po pitanju osoba s invaliditetom.

– U Savjetu bi se donosile sve odluke za osobe s invaliditetom i u njemu bi moralo učestvovati što više osoba s invaliditetom i predstavnika NVO, jer mi imamo i kapacitet i znanje da unaprijedimo život osoba s invaliditetom – kazao je Šturanović.

Ističe da je u toku i izrada Akcionog plana za osobe s invaliditetom, bitnog strateškog dokumenta u kojem će, u saradnji sa ostalim predstavnicima NVO u Nikšiću i savjetnicima Opštine, navesti sve što je potrebno rješavati u narednom periodu, posebno u segmentu povlačenja sredstava od ministarstava, države i Evropske unije (EU) kroz projekte.

U klubu 30 članova

Novootvoreni klub za osobe s invaliditetom u Nikšiću trenutno broji oko 30 aktivnih članova različitih generacija.

– To je mjesto gdje pružamo psiho-socijalnu podršku i bavimo se raznovrsnim kreativnim aktivnostima. Ovom prilikom pozivamo sve da nam se pridruže i ostvare svoja prava. Sarađujemo sa dosta privatnika i postoji mogućnost zapošljavanja, a to je ono na čemu posebno radimo – ističe Šturanović i dodaje da imaju i novi servis za pravno savjetovanje.

Borba sa sistemom

Posmatranje osoba s invaliditetom kroz medicinski pristup kao osoba koje su bolesne predstavlja zastarjeli pristup, ali i dalje postoji, i to je borba sa sistemom od koje mnogi odustaju. I u zdravstvu i u socijalnom sektoru postoji taj pristup i nikako da se shvati da osobe s invaliditetom imaju velike kapacitete, znanje i mogućnosti i da mogu dati doprinos društvu, kaže Šturanović.

Izvor: RTV Nikšić

Pripremila: Dajana Vuković