Željko

Željko

Rođaci četrdesetogodišnjeg Izz Al-Din al-Banna kažu da su rane koje mu je nanijela izraelska vojska dovele do komplikacija koje su ga naposljetku koštale života.

Izvještaj koji je objavila britanska veb stranica Middle East Eye rasvjetljava ranjivosti osoba s invaliditetom koje žive u Gazi kroz slučaj četrdesetogodišnjeg Izz Al-Din al-Banna, osobe s invaliditetom, koji je prošlog mjeseca preminuo u izraelskom pritvoru.

On je naveo da je izraelska vojska krajem novembra uhapsila Al-Bannu, koji je paralizovan od pojasa naniže, u zgradi u kojoj je potražio sklonište u gradu Gazi.

zraelski vojnici, koji su ga uhapsili, žestoko su ga pretukli i vukli po tlu. Prema riječima njegovih rođaka, rane koje je zadobio na kraju su dovele do komplikacija koje su ga u februaru, naposljetku, koštale života.

Muhammad Al-Banna, Izz Al-Dinov rođak, koji ga je pratio tokom više imigracija od 7. oktobra 2023, izjavio je: Vojnici su se brutalno odnosili prema njemu, bez obzira na njegov invaliditet.

Tridesetogodišnji Muhammad bio je sa Izz Al-Dinom tokom prvih sati njegovog hapšenja i dao je britanskoj veb stranici detaljan opis golgote kroz koju je prošao njegov rođak, prije nego će umrijeti.

Na veb stranici je navedeno da je Izz Al-Din među više od 31 Palestinca koje je Izrael ubio u vrijeme objavljivanja ovog izvještaja. Dodao je da je velika većina njih stradala u nasumičnom bombardovanju izraelske vojske, dok su drugi stradali od snajperske vatre, napada dronovima, pogubljenja po prijekom postupku, izgladnjivanja, te usljed premlaćivanja i mučenja, kao što je bio slučaj sa Izz Al-Dinom.

Brze egzekucije

Muhammad prenosi da su boravili dva dana u kući u kojoj su potražili sklonište. Trećeg dana u zoru, izraelske snage su upale u zgradu. Do izlaska sunca, pucali su na zgradu i bacali šok bombe u nju.

Zatim su upali u zgradu i naredili grupi muškaraca, među kojima je bio i Izz Al-Din, da daju svoje lične podatke. Grupi je naređeno da napusti zgradu, pa ju je napustio i Izz Al-Din, ali bez invalidskih kolica. Muhammad i još jedan rođak, morali su ga snijeti u prizemlje.

Spuštajući se niz stepenice noseći Izz Al-Dina, vidjeli smo našeg komšiju, Abu Muhammada Hameda, kako ubijen leži na zemlji, priča Muhammad, i dodaje: Ubili su ga jer je napustio svoju sobu bez dozvole.

Muhammad je rekao da je njegovu 15-satnu muku, dok je sjedio na krhotinama razbijenog stakla, ponekad prekidao izraelski vojnik koji je dolazio da ga šamara, kao i Ehaba, Izz Al-Dinovog brata.

Izz Al-Din, koji je bio razdvojen od članova porodice, suočio se sa dodatnim poteškoćama, jer su mu uskraćivali hranu i vodu, a bio je podvrgnut i teškom premlaćivanju.

U izvještaju se nastavlja da je Muhammad pušten nakon što je ispitivan, da bi mu poslije bilo naređeno da pješači u pravcu južnog Pojasa Gaze. Izraelski vojnici su odveli Izz Al-Dina bez invalidskih kolica. Muhammad nije vidio kuda ga vode jer je snajperista iza njega pucao na svakoga ko se osvrtao unazad. Jedan ga je vojnik čak upozorio da će, ako skrene lijevo ili desno, na njega biti ispaljena tenkovska granata.

Lagani plijen

U izvještaju se dodaje da je prije nego je Izrael počeo bombardovati Gazu nakon 7. oktobra 2023, postojala procjena o nešto više od dva posto osoba sa invaliditetom u ukupnoj populaciji Pojasa, čiji je broj 2,3 miliona ljudi.

To znači da je jedan od pet domova u Gazi imao barem jednog člana sa invaliditetom, prema Palestinskom centralnom birou za statistiku.

Zareef Al-Gharra, aktivista za prava osoba sa invaliditetom u Gazi i prijatelj Izz Al-Dina, rekao je da je Al-Banna “bio lak plijen za izraelsku okupaciju”. 

“Kada je izraelska vojska upala u područje u kojem je Izz Al-Din boravio, većina stanovnika je uspjela pobjeći, ali on nije mogao, zbog invaliditeta. Uhapšen je zajedno sa bratom, koji ga nije htio ostaviti.”

Podaci, do kojih je prošle sedmice došao izraelski list Haaretz pokazuju da je 27 palestinskih zatočenika iz Gaze umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima dok su bili zarobljeni u izraelskim vojnim objektima.

Al-Gharra, koji je razgovarao i sa zatvorenicima koji su svjedočili dolasku Izz Al-Dina u zatvor Ramla, priča da su vojnici prema Al-Banni grubo postupali i da su ga vukli po ulicama. Rekao je: “Uvučen je u zatočenički centar kada je tamo stigao, zbog čega je zadobio teške povrede nogu i stopala.”

Stari prijatelj Izz Al-Dina rekao je da je ovakav tretman doveo do njegove smrti, možda i zbog infekcija koje je dobio dok je vučen po zemlji sa otvorenim ranama. Kada je ušao u zatvor, njegovi cimeri su primijetili neprijatan miris koji je izbijao iz njegovih nogu zbog inficirane rane koja nije nikako liječena.

Apelirali su na zatvorske vlasti da pomognu Al-Banni, ali su njihovi zahtjevi odbijani sve dok se njegovo stanje, tokom mjeseci koje je proveo u zatvoru, nije pogoršalo. Al-Gharra kaže: Tek tada su ga poslali u bolnicu gdje je i umro.

Izvor: MEE

Pripremila: Dajana Vuković

Autobuske stanice u Crnoj Gori moraće da imaju bežični internet, dostupan svim korisnicima besplatno, najmanje dva mjesta i dva toaleta za osobe s invaliditetom, klimatizaciju i korpe za otpatke na svim peronima.

To su neki od osnovnih uslova koje autobuske stanice moraju da ispune prema novom Pravilnikom o bližim uslovima i kriterijumima za kategorizaciju autobuskih stanica koji je stupio na snagu 27. februara ove godine. Osim osnovnih kriterijuma, Pravilnikom su definisani i dodatni kriterijumi koji utiču na kategoriju koju će dobiti autobuska stanica u novom procesu kategorizacije.

Novi Pravilnik je pripremilo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u cilju, prije svega, poboljšanje uslova za boravak i kretanje osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti.

Takođe, u odnosu na prethodne uslove za autobuske stanice, novom kategorizacijom želi se postići realna slika u vezi sa kategorijama koje ispunjavaju objekti autobuskih stanica, a što u konačnom utiče na kvalitet pružanja usluga kao i visinu naplate staničnih usluga prevoznicima i putnicima koji koriste njihove usluge u međugradskom i međunarodnom drumskom linijskom saobraćaju, rekli su za Forbes Crna Gora iz PR službe Ministarstva.

Ministarstvo saobraćaja planira da u prvoj polovini ove godine relicencira sve autobuske stanice koje posjeduju odobrenje ovog Vladinog resora.

Iz Ministarstva su rekli da privrednim subjektima koji ne budu ispunjavali uslove zahtjevi za izdavanje licenci biće odbijeni, što znači da neće moći da naplaćuju usluge koje pružaju putnicima i prevoznicima.

Autobuske stanice naplaćuju uslugu štampanja karte (do nekoliko eura u zavisnosti da li je saobraćaj lokalni ili međunarodni), zatim izlazak na peron (jedan euro) i sl.

Među osnovnim uslovima koje autobuske stanice moraju da ispunjavaju su minimalna površina od 12 kvadratnih metara sa obezbijeđenim odgovarajućim brojem mjesta i dva mjesta namijenjena za osobe sa invaliditetom sa slobodnim prostorom dimenzija 140 cm x 90 cm za korisnike kolica.

Takođe, autobuske stanice moraju da imaju kontakt osobu za pomoć osobama s invaliditetom, zatim provjetravanje prirodnim putem i ventilacijom, prirodno i vještačko osvjetljenje, plan mjesta u kome se stanica nalazi, časovnike u čekaonici i na peronima, šalter za prodaju voznih karata visine 85 cm, šalter za informacije, garderobu pod video nadzorom, kompjuterizovani način prodaje karata, najmanje četiri perona.

Među dodatnim kriterijumi koji utiču na kategoriju koju će dobiti autobuska stanica, su dodatna zatvorena ili otvorena natkrivena čekaonica, prioritetni šalter za osobe s invaliditetom, trudnice, majke sa malom djecom i starije osobe, vebsajt, parking sa određenim brojem mjesta za autobuse i automobile, ugostiteljske i trgovinske usluge na stanici (pripremanje hrane, usluživanje pića i napitaka, prodaja štampe).

 

Izvor: Forbes

Pripremila: Dajana Vuković

NVO Mozaik poziva sve zainteresovane žene s invaliditetom da se prijave za učešće na radionici o kreativnom izražavanju koja će se održati 26. marta 2024, sa početkom u 11 časova, u hotelu Onogošt, saopšteno je iz ove nevladine organizacije.

Organizatori su kazali da je cilj radionice jačanje kreativnog izražavanja kod žena s invaliditetom kao način podsticanja kreativnosti kroz umjetničke aktivnosti kao sredstvo izražavanja i terapeutske podrške.

Zainteresovane kandidatkinje mogu se prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma, najkasnije do 20. marta 2024. na mejl mozaiknvo@gmail.com s naslovom teksta mejla Prijava za radionicu o kreativnom izražavanju.

Navedena aktivnost je dio projekta Osnažene – vidljive, koji realizuje NVO Mozaik, a podržan je kroz program OCD u Crnoj Gori od osnovnih usluga do oblikovanja politika  M’BASE koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa fondacijom Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centarom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mrežom i u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Ministarstvom evropskih poslova Vlade Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

 

Izvor: RTVNK

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje Edukativnu radionicu sa zaposlenima u oblasti drumskog, avio i željezničkog saobraćaja

Cilj radionice jeste doprinos adekvatnijem sprovođenju javnih politika u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti, kao i informisanje o pravima osoba s invaliditetom kao aktivnih učesnika u javnom saobraćaju i smanjenju stepena i vrste barijera s kojima se suočavaju u oblasti javnog saobraćaja. 

Radionica će se održati u Podgorici, 26. marta 2024, s početkom u 11.00 časova, u Pres sali Skupštine Glavnog grada Podgorice.

Učešće na Radionici mogu uzeti zaposleni/e Glavnog grada Podgorice, zbog svih promjena, kako političkih i institucionalnih, tako i strateških na nivou Glavnog grada, te obezbjeđivanja novih autobusa koji saobraćaju na lokalnom nivou, zatim zaposleni/e u željezničkom i avio prevozu, zaposleni/e na Aerodromima Crne Gore, i avio kompanijama koje imaju predstavništva u Podgorici.

Prisustvo je moguće potvrditi na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili pozivom na brojeve telefona: 020/265-650 i 069/385-981.

Ova aktivnost je dio projekta Bezbjed(n)(OS)n(i) PUTevi, koji UMHCG sprovodi u saradnji sa Udruženjem paraplegičara Cetinje (UPC), finansijski podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva posredstvom Konkursa za NVO u 2023. u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti.

Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, Biroa rada Herceg Novi, trenutno je 390 nezaposlenih.

Kada je riječ o starosnoj strukturi 170 nezaposlenih je starije od 50 godina, dok je po kvalifikaciji najviše lica na Birou sa završenom srednjom školom, njih 210, sa osnovnom 106 i 74 visokoškolca.

Kako je za RTHN kazao načelnik područne jedinice Herceg Novi Željko Stožinić, godinama unazad deficitarna su zanimanja iz ugostiteljstva.

To su zanimanja u prosvjeti, profesori medicine, zatim ugostiteljska zanimanja, kuvari, konobari, trgovci, spremačice, sobarice, pomoćno osoblje u hotelima. Moramo uzeti u obzir da je iz godine u godinu sve više poslodavaca koji traže ista zanimanja. Pojavio se i veći broj poslodavaca koji imaju potražnju za istom radnom snagom kazao je Stožinić.

Poslodavci su zainteresovani za zapošljavanje lica sa invaliditetom kojih je na evidenciji Biroa rada trenutno 90.

S obzirom na to da su lica sa invaliditetom posebna kategorija nezaposlenih lica, može da se javi problem koliko takvo lice može odgovoriti potrebama traženog radnog mjesta, a sve zavisi od njihovog opšteg zdravstvenog stanja. Važno je da postoji zainteresovanost, do sada je oko 40-50 lica sa naše evidencije zaposleno, a i dalje postoji potražnja, istakao je Stožinić.

Zavod za zapošljavanje svake godine organizuje programe u cilju smanjena nezaposlnosti, navodi Stožinić i dodaje da je i u ovom segmentu zabilježena nezaintetresovanst za ugostiteljski sektor.

Sve obuke se kreiraju isključivo analizom zainteresovanosti nezaposlenih lica. Prošle godine smo imali obuke za strane jezike, konkretno njemački i engleski, kao i kurs za računovođe. Istakao bih da zadnjih godina imamo zanemarljivo malu zainteresovanost za deficitarna zanimanja, kao što su kuvari i konobari. Ranije smo svake godine imali 10, 15 lica koji su prolazili obuke, rekao je Stožinić.

Obuke se sprovode da bi nezaposlena lica bila konkurentnija na tržištu rada te iz Zavoda za zapošljavanje pozivaju mlade da usavrše svoje znanje.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Sjajna stvar je što često proizvode ili adaptacije dizajnirane za osobe s invaliditetom na kraju koriste i u njima uživaju ljudi svih sposobnosti.

Živimo u svijetu koji je uglavnom stvoren za ljude koji vide, čuju, hodaju i govore sa malo ili nimalo poteškoća. Međutim, mi takođe živimo u svijetu u kojem milijardu ljudi ima neki oblik invaliditeta, a jedna petina ima značajan invaliditet, prema podacima Svjetske banke.

Takvim ljudima su često potrebna posebna prilagođavanja da bi se snašli u svijetu. Ali sjajna stvar je što često proizvode ili adaptacije dizajnirane za osobe s invaliditetom na kraju koriste i u njima uživaju ljudi svih sposobnosti.

Pisaća mašina (tastatura)
Pisaća mašina je bila ideja italijanskog pronalazača po imenu Pelegrino Turi. Primijetio je da njegova prijateljica, grofica Karolina Fantoni da Fivicano, zbog oštećenja vida nije mogla rukom da piše pisma.

Električna četkica za zube
Higijena zuba je važna za sve, ali ljudi sa ograničenim motoričkim funkcijama su se u prvim danima zaista borili da održe svoje zube čistima. Međutim, 1954, Brokodent električna četkica za zube je stvorena da pomogne ljudima s umanjenom snagom, pokretljivošću i kontrolom da bolje peru zube.

Brzo je postalo očigledno da su električne četkice za zube superiornije od standardnih, a sada većina stomatologa podstiče sve da ih koriste. U stvari, studija iz 2019. pokazala je da ljudi koji koriste električne verzije imaju manje karijesa i uživaju u zdravijim desnima.

Aplikacije za pretvaranje govora u tekst i prepoznavanje glasa
Ako ste ikada imali Aleksa da odgovori na pitanje ili da pratite verbalna uputstva u vašoj GPS aplikaciji, koristili ste tehnologiju govora u tekst. Ova tehnologija se nalazi u većini mobilnih telefona, da ne pominjemo vojne avione, sisteme za navigaciju/zabavu za automobile i kućnu automatizaciju.

Međutim, jedan od razloga za pronalazak bio je da se ljudima koji fizički ne mogu da pišu omogući pristup da zapišu svoje misli i riječi „na papir“.

Softver izmišljen 1990-ih omogućio je korisnicima da kreiraju pisane dokumente i da ih sačuvaju/otvore jednostavno svojim glasom. Kasnije verzije su kreirane posebno za ljude koji rade u sudnicama ili kao medicinski transkripcionisti.

Spiner
Ova igračka je bila u modi 2017. i svako dijete je željelo da ima bar jednu. Fidget spinner je uređaj sa tri kraka u obliku vesla oko kruga sa ležajevima u sredini koji okrećete da biste smirili ili povećali koncentraciju.

Inženjerka Ketrin Hetinger prvobitno ga je izmislila kao neku vrstu igračke da zabavi svoju sedmogodišnju ćerku još 1993, ali je, nažalost, dozvolila da patent istekne jer nije imala novca da ga obnavlja. Dakle, nije se obogatila na tom patentu.

Početkom 2000-ih, proizvođači su počeli da promovišu ove uređaje kao način da pomognu u smirivanju ljudi s autizmom, ADHD-om i anksioznošću. Iako studije nisu potvrdile da su pomogle ljudima s ovakvim stanjima, do 2017. mnogi ljudi, bilo da su pod stresom rukovodioci u poslovanju ili školarci kojima je dosadno, uživali su u vrćenju ovih predmeta iz zabave.

Fidget spinneri su čak bili zabranjeni u nekim školskim okruzima jer su, ironično, bili smetnja.

Spušteni ivičnjaci
Vjerovatno je prilično očigledno da su ivičnjaci (one blage padine od trotoara do puta) prvobitno bile dizajnirane za korisnike invalidskih kolica. Ali roditelji koji guraju kolica, putnici koji vuku kofere na točkovima i radnici koji isporučuju teške terete na kolicima, takođe, su ih smatrali korisnima.

Urezi na ivičnjacima prvi put su se pojavili 1945, ali su postali široko rasprostranjeni u SAD nakon što je Zakon o Amerikancima sa invaliditetom iz 1990. naložio da urezi budu prisutni na svim trotoarima.

Fleksibilna slamka za piće
Iako je ravna slamka od papira bila čudo sama po sebi kada je nastala 1888, tridesetih godina prošlog vijeka čovjek po imenu Džozef Fridman je prilagodio dizajn kako bi se slamke savile u sredini.

Na ideju je došao kada je primijetio da njegova sitna ćerka ne može da uživa u mlječnom šejku dok koristi ravnu verziju. Postavio je šraf u ravnu slamku i omotao zubni konac oko njega kako bi stvorio talasasti efekat.

Iako alat nije prvobitno kreiran za osobe s invaliditetom, bolnice su bile jedno od prvih mjesta koje su ga usvojile kako bi pomogle ljudima s ograničenim pokretima ruku, koji pokušavaju da dobiju nešto za piće.

Audio knjige

Brajevo pismo je i dalje korisno sredstvo za čitaoce s oštećenjem vid; međutim, audio knjige su ovoj populaciji mnogo olakšale uživanje u dobroj priči. Ideja se rodila 1932. zahvaljujući američkoj „fondaciji za slijepe“.

Grupa je snimala knjige na vinilnim pločama, ali kako je tehnologija napredovala, tako su se povećavale i mogućnosti. Skladištenje je napredovalo od držanja samo 15 minuta govora po strani na vinilu 1930-ih, do dva sata sa Amazonovim Audible audio plejerom 2007, do stotina sati sadržaja koji prosečan pametni telefon može da drži danas.

Sada svako može da uživa u pogodnostima i jednostavnosti audio knjiga. Mnogi ih slušaju u kolima ili kod kuće kako bi smanjili vreme provedeno pred ekranom. U stvari, industrija je na putu da ostvari prodaju od 1,3 milijarde dolara u 2020, što je povećanje od 12 odsto u odnosu na prethodnu godinu, prenosi N1 Zagreb.

Izvor: N1 Zagreb

Pripremila: Dajana Vuković

U nastavku, integralno, prenosimo obraćanje Marine Vujačić, u okviru Osmomartosvkog marša: Vrijeme je za pravdu! u organizaciji Centra za ženksa prava

Danas, na Dan žena, okupljene i okupljeni smo kako bismo zajedno istakle i istakli snagu i neuništivu volju žena širom svijeta. 

No, ne smijemo zaboraviti da su neke od nas suočene s dodatnim izazovima, da neke od nas nijesu ni doživljene kao žene i da im, na kraju, društvo često zabranjuje da o tome i misle i doživljavaju sebe na takav način

Ove žene često se suočavaju s predrasudama koje ih guraju na još dublju marginu, oduzimajući im pravo da budu viđene kao vrijedne, samostalne i svestrane individue.

Naša borba ne smije zanemariti žene s invaliditetom, koje su dugo bile, i još uvijek su, izopštene iz rodnih pitanja i često ignorisane u ženskom pokretu, ali i u pokretu za prava osoba s invaliditetom

Naša snaga, otpornost i ljubav ne smiju biti umanjene usljed strahova, neinformisanosti i nespremnosti društva. Mi, žene s invaliditetom, imamo pravo na izbor i samodređenje, uključujući pravo na partnerske odnose i majčinstvo - iako nam se često spočitava da kao takve ne možemo ni biti partnerke i/li majke - te da u tim ulogama nijesmo poželjne koliko u ulozi žrtve - kao savršen plijen za sažaljenje, ali istovremeno i neprihvatanje. 

Nijedna od nas ne smije biti isključena iz borbe za pravdu i jednakost.

Danas, podižem svoj glas, prvenstveno, kako bi sve žene s invaliditetom znale: 

Vi ste, ne samo dio naše borbe, već i njen neophodan temelj. 

Nasilje i predrasude ne smiju nam oduzeti našu snagu i dostojanstvo. 

Vi ste liderke i nositeljke promjena u našem zajedničkom maršu ka pravdi.

Svaka od nas ima pravo na ljubav, podršku i samopouzdanje. Nemojmo dopustiti da društvene norme i stereotipi definišu našu vrijednost. 

Mi smo vrijedne, moćne i značajne baš onakve kakve jesmo. 

Ovo je naš prostor i zajedno gradimo mostove jednakosti na kojima svaka žena, bez obzira na svoje različitosti i sličnosti, ima pravo da živi s ponosom.

Danas i ubuduće, budimo saveznice jedna drugoj. Podržimo jedna drugu da prepoznamo i prijavimo svaki vid nasilja. Zajedno smo jače, snažne i sposobne da oblikujemo svijet u kojem se svaka žena s invaliditetom osjeća slobodnom i voljenom. 

Neka naša solidarnost bude snaga koja ruši zidove diskriminacije i omogućava svima da zasijaju punim sjajem svoje jedinstvene i neponovljive svjetlosti.

Danas, na Dan žena, slavite svoju jedinstvenost i svoj život.

Danas, kao i svakoga dana u životu, budite smjele, ponosne, odvažne, svoje.

Danas poručite da je ovo jednako dan svih nas.

Zato ne pristajte na mrvice, zaslužujete mnogo više i bolje.

Danas volite sebe najviše, budite nasmijane i prkosne.

Hvala vam što ste dio ovog marša - jer zajedno smo nepokolebljive. 

Srećan 8. mart!

Podgorica, (MINA) – Žene s invaliditetom suočavaju se sa dvostrukom diskriminacijom u ostvarivanju prava na adekvatan životni standard i uključenost u zajednicu, pokazala je analiza Inicijative mladih sa invaliditetom Boke (I MI Boke).

Iz te organizacije su kazali da su analizirali rodno odgovorno budžetiranje kroz utrošak budžeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (OSI) i sredstava za materijalna davanja i usluge socijalne i dječje zaštite za osobe s invaliditetom, u periodu od januara 2020. do juna prošle godine.

Iz I MI Boke su pojasnili da su podatke koji se odnose na oblast profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje osoba s invaliditetom uporedili sa ekvivalentnim podacima iz perioda od 2016. do 2019. 

Analiza je, kako su rekli, pokazala da su žene s invaliditetom i dalje većinski nezaposlene, iako se izdvajaju značajna sredstva za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Socijalna i dječija zaštita ne odgovara na njihove specifične potrebe i ne pruža dodatnu podršku za njihovu socijalnu inkluziju, kazali su iz I MI Boke.

Kako su dodali, utvrđeno je da nije došlo do poboljšanja u pogledu strukture nezaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na pol, starost, stepen invaliditeta i nivo obrazovanja.

Iako čine 12 odsto ukupnog broja žena, na kraju juna prošle godine, od ukupnog broja nezaposlenih žena, 24,61 odsto su bile žene sa invaliditetom, rekli su iz I MI Boke.

Oni su dodali da, od ukupnog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom, 58,7 odsto čine žene.

I dalje većinu nezaposlenih žena sa invaliditetom čine one starije od 50 godina (60 odsto) i sa I stepenom stručne spreme (53,64 odsto), pojasnili su iz I MI Boke.

Iz te organizacije su naglasili da je skoro duplo više nezaposlenih žena sa lakim invaliditetom (62,79 odsto) u odnosu na nezaposlene muškarce s istim stepenom invaliditeta (37,22 odsto).

Iako žene sa invaliditetom većinski učestvuju (preko 60 odsto) u programu profesionalne rehabilitacije, čiji je cilj da se OSI na odgovarajući način osposobe i pripreme za rad, uvećanje broja zaposlenih među njima (za 58,11 odsto) je značajno manje u odnosu na uvećanje broja zaposlenih muškaraca sa invaliditetom (za 82,78 dosto), naveli su iz I MI Boke.

Prema njihovim riječima, učešće žena sa invaliditetom u ukupnom broju zaposlenih osoba s invaliditetom opalo je sa 55 odsto 2020. na 51,39 odsto, koliko ih je bilo u prvoj polovini prošle godine.

Podaci o povećanju stepena zapošljavanja žena sa invaliditetom ukazuju na neefikasnost programa profesionalne rehabilitacije, ocijenili su iz I MI Boke.

Jedini podsticaj usmjeren isključivo na zapošljavanje žena sa invaliditetom je, kako su naglasili, davanje prednosti projektima koji predviđaju njihovo zapošljavanje u okviru grant šema.

Zavod za zapošljavanje i dalje ne posjeduje podatke o osobama s invaliditetom zaposlenim na ovaj način, razvrstane prema polu, istakli su iz te I MI Boke.

Oni su poručili da su za dostojanstven život žena i djevojčica sa invaliditetom, osim zaposlenja, neophodna adekvatna materijalna davanja za pokriće dodatnih troškova života vezanih za invaliditet i usluge socijalne i dječje zaštite.

Kako su kazali, analizom je utvrđeno da su materijalna davanja za osobe s invaliditetom i njihove porodice i staraoce porasla u prosjeku za 47,14 odsto, dok su minimalne zarade uvećane za 102,7 odsto, a minimalne penzije za 101,8 odsto.

Najmanje su porasle mjesečne naknade po osnovu prava na dodatak za njegu i pomoć i naknadu roditelju/starateljunjegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine (17,95 odsto), koje većinski ostvaruju žene s invaliditetom (58-59 odsto) i majke, starateljke ili njegovateljke osoba s invaliditetom (75 odsto), objasnili su iz I MI Boke.

Oni su istakli da je iznos naknade roditelju/staratelju-njegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine u odnosu na redovna primanja značajno opao od januara 2020. 

Kada je bio na nivou od 89,8 odsto minimalne zarade i 154,7 odsto minimalne penzije, naveli su iz I MI Boke.

Oni su kazali da je u februaru prošle godine taj iznos bio na nivou od 52,2 odsto minimalne zarade i penzije.

U saopštenju I MI Boke se navodi da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne garantuje naknadu roditeljima s invaliditetom, niti ikakve posebne mjere za podsticanje socijalne inkluzije žena s invaliditetom.

Nakon deset godina od isteka zakonskog roka, nije utvrđena cijena usluge SOS telefona, pa I MI Boke, koja pruža ovu uslugu u skladu sa specifičnim potrebama žena s invaliditetom, ne može ostvariti održivo finansiranje iz državnog budžeta, čak i ako dobije licencu za pružanje ove usluge, poručili su iz te organizacije.

Oni su naglasili da je položaj žena s invaliditetom u oblasti zapošljavanja i socijalne i dječje zaštite nepovoljniji u odnosu na žene bez invaliditeta i muškarce s invaliditetom.

Sve navedeno ukazuje da je potrebno izmijeniti trenutne pravne okvire i preduzeti dodatne korake koji će nuditi bolji podsticaj i povećati broj zaposlenih i socijalno uključenih žena sa invaliditetom, poručili su iz I MI Boke.


Izvor: Agencija Mina

Prošlo je više od mjesec dana kako Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije odgovorilo na Zahtjev za tumačenje zakonske regulative u vezi s pružanjem usluge podrške za život u zajednici - personalna asistencija. Uz navedeni Zahtjev smo uputili i molbu za organizovanje sastanka sa ministarkom Nišić i njenim timom, radi razrješenja ovog problema, međutim izostao je odgovor i na ovaj segment obraćanja.

Ovakav neodgovoran pristup Ministarstva direktno ugrožava prava osoba s invaliditetom, s obzirom na to da Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), kao licencirani pružalac usluge, po međunarodnim standardima, više ne ispunjava pravno-formalne uslove (standarde) za pružanje usluge osobama s invaliditetom, koje centri za socijalni rad - nakon priznavanja prava - upućuju na UMHCG.

Da podsjetimo, UMHCG je licencu za pružanje Usluge podrške za život u zajednici - personalna asistencija, dobilo od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja u februaru 2020, uz uvjerenje da će licenciranje usluge obezbijediti njenu održivost i potpuno finansiranje od strane države. U međuvremenu, država Crna Gora je uvela i participaciju za osobe s invaliditetom koje ostvaruju ovu uslugu, na način što ih je obavezala da, „u odnosu na svoje prihode”, učestvuju i u plaćanju usluge. Ova nepravedna praksa direktno krši princip ravnopravnosti i jednakosti, postavjljajući osobe s invaliditetom u nerazmjerno tešku finansijsku situaciju. Pritom se u prihode ubraja skoro svako „primanje koje ostvaruje pojedinac po bilo kojem osnovu“, izuzev - kada je riječ o personalnoj asistenciji - primanja ostvarenih po osnovu materijalnog obezbjeđenja i jednokratne novčane pomoći. 

Država je, jedini, izuzetak napravila za uslugu dnevnog boravka, na način što je propisala da troškove ove usluge u potpunosti snosi država, odnosno lokalna samouprava. 

Ova participacija se kreće u besmislene visine, stvarajući nepodnošljivo opterećenje za korisnike/ce. Tako, na primjer, u slučaju 176 sati personalne asistencije mjesečno (osam sati dnevno), i prihoda od 660,00 evra, participacija iznosi 585,24 evra. Ukoliko su prihodi 730,00 evra, participacija je 731,28, a ukoliko prihodi iznose 800,00 evra, participacija je 877,53. Dakle, participacija za uslugu je približna prihodima ili, za prihode od 730,00 evra i više, je i veća od samih prihoda, čime se ugrožava egzistencija i osobe s invaliditetom guraju u dodatno siromaštvo

Međutim, za obezbjeđivanje, pružanje i održivost Usluge, UMHCG nikada nije dobilo sredstva od države, ni iz budžeta, niti u 2023. kroz projekat kojim smo aplicirali u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, iako su sredstva bila namijenjena i za licencirane pružaoce usluga. Naglašavamo da ovakav pristup stavlja u pitanje održivost same usluge personalne asistencije, i ostavlja trenutne i potencijalne buduće korinike/ce ove usluge bez mogućnosti da uslugu ostvare u praksi. 

Dodatno, UMHCG posjeduje i Program obuke za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce o usluzi personalne asistencije – značenje, standardi, uloge, prava i obaveze korisnika, saradnika, stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca, koji je prvi put akreditovan kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu u decembru 2018, a reakreditovan početkom 2024.  Međutim, centri za socijalni rad i druge institucije i ustanove socijalne i dječje zaštite nikada do sada nijesu naručili akreditovane programe obuke od strane UMHCG, uključujući ni Program obuke o usluzi personalne asistencije, dok redovno, i po više puta mjesečno, od nas traže podršku i pomoć u tumačenju odredbi, navodeći da istu nijesu dobili od nadležnog Ministarstva, a najskoriji zahtjevi odnosili su se i na to da UMHCG, kao licencirani pružalac usluge, sprovede procjenu potreba i izradi Plan pružanja usluge, kako bi centar donio Rješenje

Izostanak podrške UMHCG uslovio je činjenicu da od 20. februara 2024. nemamo stručnu/og radnicu/ka zbog čega nijesmo u mogućnosti da obezbijedimo dalje pružanje usluge, jer nemamo sredstava za zaradu, upravo zbog toga što država ne finansira Uslugu personalne asistencije na način na koji finansira neke druge usluge. 

Na ovo smo upozorili Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u obraćanju od 5. februara ove godine i isto ponovili 22. febaruara, zbog izostanka odgovora na prvo obraćanje. Međutim, Ministarstvo nas do današnjeg dana nije udostojilo ni odgovora, a kamoli podrške i sprečavanja posljedica koje su nastupile. 

S obzirom na to da je ministarka Nišić, protekle sedmice, boravila u zvaničnoj posjeti SR Njemačkoj i njihovom Ministarstvu rada i socijalnog staranja, očekujemo da su je upoznali sa načinom na koji ova zemlja finansira usluge podrške za život u zajednici osobama s invaliditetom, uključujući posebno uslugu personalne asistencije. Naime, Njemačka je, pored Slovenije, jedna od zemalja koja ima najpozitivnije prakse kada je riječ o usluzi personalne asistencije. 

Na kraju, apelujemo na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da preispita svoj pristup i preuzme odgovornost, osiguravajući potpuno finansiranje personalne asistencije i ispunjavanje međunarodnih standarda propisanih Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom. Država mora preuzeti 100% troškova personalne asistencije, čime će direktno uticati na stvaranje pravičnog i ravnopravnog društva za sve građane/ke a ne samo one privilegovane. 

U Podgorici je, u petak, povodom Dana žena organizovan Osmomartovski marš pod sloganom Vrijeme je za pravdu. Poručeno je da je vrijeme za pravdu koja stoji iznad svih hijerarhija, za društvo koje ne diskriminše, ne marginalizuje i ne minimalizuje.

Aktivisti i aktivistkinje Centra za ženska prava okupili su se na Trgu nezavisnosti noseći transparente: Vrijeme je za hrabrost, Stop femicidu, Vrijeme je za ljubav, Stop mizoginiji, Pravda je odraz slobode, Žena je ženi most

Likovna umjetnica Tanja Markuš ukazala je na dugogodišnju borbu za zakone koji će suzbiti i kazniti diskriminaciju. Ona je kazala da te zakone danas imamo, ali da izostaje pravda.

Petnaest žena smo izgubili za pet godina. Izostaje pravda. Pitam se da li su velike riječi, sada kada krase govore mnogih koji ih suprotno tumače, izgubile smisao. Iz iskustva znamo da se promjene ne dešavaju preko noći, navela je Markuš.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić kazala je da nijedna žena ne smije biti isključena iz borbe za ravnopravnost.

Ne smijemo zaboraviti da su neke od nas suočene sa izazovima. Neke od nas nisu doživljene kao žene. Ovim ženama se oduzima pravo da budu viđene kao samostalne i svestrane individue. Naša snaga, otpornost i ljubav ne smiju biti umanjene usljed strahova i nerazumijevanja društva. Žene sa invaliditetom imaju pravo na izbor, ljubav, samoodređenje, uključujući pravo na partnerske odnose i majčinstvo iako nam se često spočitava da, kao takve, ne možemo biti ni partnerke ni majke, kazala je Vujačić.

Marija Jovanović iz asocijacije Spektra poručila je da se za pravdu vrijedi boriti.

To nije utopijski ideal. Pomislila sam đe ja tačno živim i za šta se borim. Pomislila sam na prećutna silovanja, na Šejlu Bakiju, na glad, na siromaštvo, na Ukrajinu, na Palestinu, na genocid, đe ja tačno živim. Pomislila sam na one kojih nema, ono što je nama pravda njima više ništa ne znači i zamalo sam odustala. Ali u tom bolu i očaju vjerujem da možemo da pronađemo snagu i hrabrost da nastavimo da se borimo, navela je Jovanović.

Iz Centra za ženska prava je poručeno marširamo složno ka budućnosti u kojoj je pravda dostupna svima, ka svijetu u kojem ne sanjamo, već živimo ravnopravnost.

Međunarodni dan žena odjekuje glasovima koji su se kroz istoriju suprotstavili nepravdama i vodili nas putem dostojanstva i ravnopravnosti. Međutim, ovaj dan je i podsjetnik na glasove koje je nepravda utišala i koje nastavlja da guši, uprkos promjenama za koje smo se izborile, navode iz Centra za ženska prava.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je, povodom Međunarodnog dana žena, odlikovao Sofiju Klikovac Ordenom crnogorske zastave trećeg stepena koji se dodjeljuje za naročite zasluge za Crnu Goru.

Iz Kabineta Milatovića su kazali da je Klikovac bila doajen predškolskog vaspitanja i obrazovanja i „najpoznatija crnogorska majka“, kako su je mnogi nazivali zbog njenog višedecenijskog rada i herojske borbe za stvaranje uslova za zdrav rast i razvoj djece.

Bila je pokretač predškolskog obrazovanja u Crnoj Gori i osnivač prvih dječijih jaslica.

Klikovac je nakon 41 godine posvećenog rada za sobom je ostavila 17 objekata, jaslica i vrtića Javne ustanove „Ljubica Popović".

Kako je saopšteno iz Kabineta predsjednika, Milatović je Orden uručio njenoj ćerki Ani Klikovac.

Milatović je kazao da je legat Klikovac crnogorskom društvu nemjerljiv i da je ostao zauvijek vidan kroz oblikovanje velikog broja generacija, ali i kroz avangardna rješenja koja su ženama omogućile povratak na tržište rada i profesionalan razvoj.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitao je 8. mart – Međunarodni Dan žena i poručio da su žene oduvijek bile stub našeg društva, očuvale porodice, ali i mir i stabilnost cijele zajednice u najtežim momentima naše istorije.

On je poručio da se bez snage i brige žena ne može graditi bolja budućnost.

Izvor: Glasamerike.me

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 9 od 94

Back to top