Evropska komisija: Žene i dalje doživljavaju nejednakost u učešću u političkom i javnom životu te pristupu zapošljavanju i ekonomskim mogućnostima, a rodno uslovljeno nasilje i nasilje nad djecom izazivaju ozbiljnu zabrinutost.
Centar za ženska prava pozdravlja kritički osvrt i detaljne preporuke Evropske komisije u iznijete u Izvještaju o Crnoj Gori za 2021, koje se odnose na pitanje ljudskih prava žena i unaprijeđenje njihovog položaja, a koje upućuju na nedovoljan stepen napretka u odnosu na značajan broj pitanja koja se tiču žena, djece i marginalizovanih društvenih grupa, mapiranih i u prethodnom Izvještaju EK o Crnoj Gori za 2020.
Pomenute ocjene ukazuju na kontinuirano nedovoljnu posvećenost države ovim pitanjima i obavezu dužne pažnje u ispunjavanju preporuka Evropske komisije, koje predstavljaju ključne kriterijume za članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji.
Već u uvodnom dijelu Izvještaja, u okviru prioritenih ocjena, navedeno je da bi crnogorski parlament trebao da ojača stručne i profesionalne kapacitete svog administrativnog osoblja i unaprijedi političku zastupljenost žena, kao i da politička zastupljenost žena ostaje niska i na nivou lokalnih samouprava gdje se, na čelu samo dvije, od 24 opštine nalaze žene.
U poglavlju Izvještaja koje se detaljno bavi analizom stanja funkcionisanja demokratskih institucija i reformom javne uprave, dodatno se konstatuje da se broj poslanica neznatno povećao sa 18 na 22, što u ovom trenutku čini 27% od ukupnog broja poslanika. Pored toga, “uključenost žena u politički život i dalje je ograničena: nema žena među čelnicima političkih stranaka, a vrlo malo u rukovodstvu stranaka. Izborne liste zadovoljavaju samo minimalne uslove u pogledu ravnopravnosti polova. Sa druge strane, kao pozitivni primjeri, navode se Izmjene i dopune Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore kojima je uvedena obaveza da se najmanje jedan potpredsjednik bira iz reda manje zastupljenog pola (što je bio predlog Centra za ženska prava iz decembra 2020). Dodaje se da su poslanice svih političkih partija u Skupštini osnovale prvi Ženski klub Skupštine Crne Gore 2020, dok je u decembru izabrana i prva potpredsjednica Skupštine.
U oblasti fundamentalnih/temeljnih prava (Poglavlje 23: Pravosuđe i temeljna prava i Poglavlje 24: Pravda, sloboda i bezbjednost) konstatovano je da, bez obzira na solidno uspostavljen zakonodavni i institucionalni okvir i postignuti određeni napredak u ispunjavanju obaveza utvrđenih međunarodnim instrumentima i zakonima o ljudskim pravima, ostaju izazovi koji se odnose na njihovu efikasnu primjenu, zbog čega EK ocjenjuje da su prošlogodišnje preporuke samo djelimično adresirane. “Žene i dalje doživljavaju nejednakost u učešću u političkom i javnom životu te pristupu zapošljavanju i ekonomskim mogućnostima. Rodno uslovljeno nasilje i nasilje nad djecom i dalje su pitanja koja izazivaju ozbiljnu zabrinutost.“ U Izvještaju se, između ostalog, jasno stavlja naglasak na potrebu: daljeg sprovođenja preporuka nadzornih tijela UN-a i Savjeta Evrope; unaprijeđenja pravnog i institucionalnog okvira kako bi se osigurao bolji pristup pravosuđu, procesnim pravima i besplatnoj pravnoj pomoći žrtvama kršenja ljudskih prava i zločina, posebno djeci, ženama, manjinama uključujući Rome i Egipćane, te osobama sa invaliditetom.
Dalje, u izvještaju se konstatuje da je evaluacija Akcionog plana za rodnu ravnopravnost 2017-2021, otkrila nedostatke u implementaciji, nedovoljnu svijest i posvećenost institucija, lošu integraciju načela rodne ravnopravnosti, odstupanja u primjeni pravnog okvira i slabu usklađenost sa drugim nacionalnim strategijama. Indeks rodne ravnopravnosti za Crnu Goru za 2020. (55) je 12 bodova ispod prosjeka EU-28 (67,4), a najviše se odnosi na nedovoljno političko i društveno učešće žena, ekonomsku nejednakost i nejednaku podjelu odgovornosti:
„Poteškoće ostaju naročito u odnosu na pristup žena poslu, stručnom osposobljavanju, zapošljavanju i uslovima rada; one su i dalje nedovoljno zastupljene u političkom i ekonomskom odlučivanju. Zabilježen je porast kampanja klevetanja, govora mržnje i instrumentalizacije rodno zasnovanog nasilja nad ženama u politici i javnom životu. Žene su nesrazmjerno pogođene pandemijom COVID-19. Rodno zasnovano nasilje, posebno nasilje u porodici, ostaje ozbiljno i trajno krivično, društveno i javno zdravstveno pitanje. U 2020. 265 slučajeva nasilja u porodici (2019: 281) registrovano je kao krivično djelo, a dalje 2,133 (2019: 1819) od strane prekršajnih sudova, dok su specijalizovane nevladine organizacije zabilježile povećanje od oko 30% slučajeva u 2020. u odnosu na prethodnu godinu. Procjenjuje se da većina slučajeva rodno zasnovanog nasilja ostaje neprijavljena”.
Izvještaj skreće pažnju i na činjenicu da u Crnoj Gori nedostaju strategije koje se bave višestrukom diskriminacijom žena i djevojčica s invaliditetom, deinstitucionalizacijom i održivim finansiranjem porodičnih usluga i usluga u zajednici za djecu s invaliditetom i njihove porodice.
U izvještaju se naglašava da i dalje postoje izazovi kada su u pitanju implementacija i monitoring postojećeg pravnog i strateškog okvira i sektorskih politika, podrška žrtvama, pristup pravdi za žrtve te se primjećuje nedostatak sistemskog pristupa u pogledu fizičke zaštite žrtava, pravne kvalifikacije djela nasilja u porodici i prateće blage kazne. No, i pored osjetno bolje saradnje vlasti i specijalizovanih organizacija civilnog društva koje upravljaju skloništima i pružaju podršku žrtvama, posljednje se suočavaju sa poteškoćama u vezi s ograničenim kapacitetima za smještaj kao i ograničenim finansiranjem.
Evaluacija Strategije zaštite od nasilja završena je u februaru 2021, pokazujući nedostatke u formulisanju indikatora uticaja. Nova strategija se očekuje 2021. Amandmani na Zakon o nasilju u porodici koji su bili u pripremi nisu uključeni u Vladin program za 2021. Definicije rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici u svim zakonodavnim aktima moraju se dodatno uskladiti sa Istanbulskom konvencijom i preporukama GREVIO-a (Grupom eksperata Savjeta Evrope za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici).
Seksualno uznemiravanje još uvijek se ne kvalifikuje kao krivično djelo. Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama nastavio je sa redovnim sastancima. Njegova procjena uticaja je trenutno u toku u skladu sa preporukama GREVIO -a.
Ističe se da je pandemija COVID-19 negativno uticala na prava djeteta, posebno na životne uslove i pristup obrazovanju, posebnoj njezi i medicinsko-socijalnim uslugama djece, a naročito na onu djecu iz socijalno ugroženih porodica i djecu s invaliditetom. Rizik od nasilja u porodici i seksualnog nasilja se, takođe, povećao.
Navodi se i da je potrebno sprovesti konkretne mjere za unaprijeđenje zakonodavstva o zaštiti djece, u skladu sa Strategijom za ostvarivanje prava djeteta (2019-2023).
„Crna Gora još uvijek mora pratiti preporuke nadzornih tijela UN-a za povećanje minimalne starosti za stupanje u brak, jer je praksa dogovaranja dječijih brakova među romskom i egipćanskom zajednicom i dalje zabrinjavajuća.
Potrebno je uložiti obavezna sredstva u cilju uspostavljanja službi za podršku žrtvama u zdravstvenom i socijalnom sektoru i usluga podrške porodici i pružanja pomoći, kako je planirano Nacionalnom strategijom za prevenciju i zaštitu djece od nasilja. U novembru 2020, Ombudsman je zatražio obustavu izgradnje doma za djecu bez roditeljskog staranja jer su ti planovi u suprotnosti sa nacionalnim obavezama prema deinstitucionalizaciji, dodaje se u Izvještaju.
Kroz ocjene Poglavlja 26 ističe se potreba intenzivnijih reformskih napora za poboljšanje inkluzivog obrazovanja i pristupa kvalitetnom obrazovanju na svim nivoima, a posebna pažnja usmjerena je na status romske i egipćanske djece, gdje se primjećuje pad stope upisa u osnovne škole.
I pored činjenice da je izrađen plan rada za dalje usklađivanje krivičnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, pitanja koja se tiču prava na informisanje i učešće u svim fazama postupka, neopravdanih produženih pritvora pred suđenje i nedovoljne zaštite žrtava, posebno žena i djece, kao i trajanja ukupne dužine postupka ostaju otvorena.
U dijelu Izvještaja koji se tiče funckionisanja tržišta rada istaknuto je da struktura sistema socijalnih davanja obeshrabruje žene od ponovnog ulaska na tržište rada, budući da se tzv. rezervaciona plata povećava sa povećanjem broja djece.
Kada je u pitanju analiza stanja u odnosu na Poglavlje 19: Socijalna politika i zapošljavanje, u dijelu zvaničih preporuka, ističe se da Crna Gora posebno treba nastaviti sa implementacijom Zakona o radu i u skladu sa tim razviti kvalitetne mjere zapošljavanja usmjerene ka mladim ljudima i ženama, osobama sa invaliditetom, manjinama i ugroženim osobama pogođenim pandemijom.
U odnosu na politike zapošljavanja, ocjenjuje se da najosjetljivije grupe na tržištu rada ostaju žene, mladi, Romi i niskokvalifikovani radnici.
Dodatno, kada je riječ o ravnopravnosti žena i muškaraca u zapošljavanju i socijalnoj politici, navodi se da je “izbijanje COVID-19 pokazalo potrebu za osnaživanjem fleksibilnih politika radnog aranžmana kako bi se povećalo učešće žena i mladih na tržištu rada, povećala ukupna produktivnost i smanjili troškovi nastali na plaćenom odsustvu zbog nemogućnosti odlaska u kancelariju/radno mjesto. Pitanja poput rodnog jaza u zapošljavanju i plata, seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, pristupačne brige o djeci, neplaćenog rada i sistema poreskih olakšica ostaju neriješena. U 2020. stopa zaposlenosti za stanovništvo u dobi od 20 do 64 godine iznosila je 48,8% za žene i 61,7% za muškarce, a rodni jaz od 12,9 postotnih bodova. Potrebni su napori za uvođenje zakonodavnih i nezakonodavnih mjera usmjerenih na ravnotežu između posla i privatnog života” zaključuje se u Izvještaju Komisije.
U odnosu na Poglavlje 20: Preduzetništvo i industrijska politika, ističe se da Strategija razvoja ženskog preduzetništva 2021-2024 još uvijek nije usvojena.
U domenu Poglavlja 31: Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika navodi se, između ostalog, da je Crna Gora nastavila učešće u mirovnoj operaciji UN-a MINSURO, te da je u decembru 2020. Ministarstvo odbrane izvršilo rotaciju svojih službenika i, u cilju podrške politici UN-a o većoj zastupljenosti žena u procesima izgradnje mira, poslalo nekoliko oficirki u pomenutu misiju.
Pored toga, u Izvještaj se bavi i pitanjem imovinskih prava žena, navodeći da se žene i dalje suočavaju sa poteškoćama pri polaganju prava na nasljedstvo i imovinska prava u postupku razvoda braka.
Izvor: NVO Centar za ženska prava