petak, 03 decembar 2021 11:47

Vujačić: Potrebno značajno unapređenje Nacrta strategije za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom

Autor:

Usklađivanje crnogorskih propisa s Konvencijom UN o pravima s invaliditetom mora se raditi dosljedniije i temeljitije posebno u nekim oblastima u kojima Crna Gora izbjegava reformske mjere već više od deceniju”, navela je Marina Vujačić prilikom osvrta na Nacrt strategije za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom i promociju njihove jednakosti 2022 – 2027. koja je 3. decembra, na Međunarodni dan osoba s invaliditetom, prezentovana javnosti i objavljena u cilju sprovođenja javne rasprave. 

Vujačić je na samom početku rekla da nije dovoljno pozivanje na model pristupa invaliditetu zasnovan na ljudskim pravima, već je mnogo važnije njegovo suštinsko razumijevanje. Kako je rekla, model zasnovan na ljudskim pravima ne znači garantovati prava osobama s invaliditetom, već znači mnogo više od toga; prilikom tih garancija poštovati principe ljudskih prava, kao što su: dostojanstvo i integritet ličnosti, autonomija i samostalnost, poštovanje i razumijevanje različitosti i dr, dodajući da mi već imamo garancije ljudskih prava OSI u brojnim oblastima, ali nerijetko na način koji omalovažava osobe s invaliditetom i njihovo dostojanstvo, te ne garantuje njihovu samostalnost. U tom kontektu, dodala je, da očekuje “mnogo manje lijepih riječi koje dobro zvuče, a mnogo više dobrih djela koja lijepo odzvanjaju”. 

Kako je navela, neprihvatljivo je da još uvijek nije formiran Savjeta za prava osoba s inviditetom, ni posle godinu dana rada ove Vlade. 

Ona je istakla da država ni do sada nije bila spriječena da, uprkos tome što ima neusklađeno zakonodavstvo s Konvencijom, neposredno primjenjuje Konveniju, čak je to obavezna imajući u vidu da joj je Ustavom dala primat nad domaćim zakonoavstvom, međutim, da je bez obzira na to važno usklađivanje propisa s Konvencijom i da su takve mjere posebno izostale u oblasti jednakog priznanja pred zakonom i pristupa pravdi. Kako je navela, neprihvatljivo je ovo pitanje posmatrati samo u domenu porodičnih odnosa i privatnosti, i to kroz definisani indikator učinka: „Smanjenje broja lica s invaliditetom kojima je oduzeta poslovna sposobnost u skladu sa preporukama Komiteta UN”. 

Zaključila je da nije dovoljno smanjiti broj OSI koje se lišavaju poslovne sposobnosti, već potpuno prekinuti s takvom praksom samo po osnovu invalidnosti kao ličnog svojstva. 

“Radi pojašnjenja zašto nije adekvatna mjera u navedenoj oblasti, već iste treba planirati u okviru oblasti “jednako priznanje pred zakonom”, koja mora biti dodata u konačnoj verziji Strategije kao posebna oblast, navela je da treba imati u vidu posljedice primjene instituta lišenja poslovne sposobnosti, koje se, između ostalog, odnose na uskraćivanje prava na rad i zapošljavanje, samostalni život, brak i porodicu, odgoj djece, imovinu i naslljeđe, te mogućnost prisilnog medicinskog tretmana i nezakonitog lišenja slobode. 

Vujačić je dodala da Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava mora planirati izmjene Porodičnog zakona i Zakona o vanparničnom postupku koji propisuju institut oduzimanja poslovne sposobnosti samo po osnovu invalidnosti, dok invalidnost ne razlikuju od stanja zdravlja. 

Ona je navela da u dovoljnoj mjeri, prilikom izrade Nacrta, nije razmatrana Konvencija, Zaključna razmatranja Komiteta, Nacrt Akcionog plana za realizaciju preporuka Komiteta (od čijeg se usvajanja sada s razlogom odustalo imajući u vidu da je prethodna vlast propuštila tri godine za njegovo usvajanje), zatim Alternativnog izvještaja Koalicije organizacija OSI o sprovođenju prvog dvogodišnjeg plana prethodne Strategije. Takođe, istakla je, da nedostaje i kvalitetan osvrt na primjenu prethodne Strategije, koja, kako je dodala, nije imala adekvatne ishode i efekte. Navedeno je jasno i zbog toga što je u okviru aktuelnog stanja dat osvrt uglavnom na istraživanja NVO. Međutim, nedostaju dubinska istraživanja s osobama s invaliditetom, a postojeća se odnose ili na ograničen broj oblasti ili ne uzimaju u obzir iskustva OSI, već percepciju diskriminacije. “Činjenica je da OSI nijesu upoznate s pravima u brojnim oblastima i da ne prepoznaju diskriminaciju za šta je odgovorna država jer nije dovoljno sprovodila edukacije, niti promovisala Konvenciju među samim OSI”, dodala je Vujačić. 

Vujačić je dodala da je država konačno 2021. prepoznala značaj posebne oblasti koja se odnosi na žene i djevojčice s invaliditetom, međutim, kako je istakla, u dokumentu se ne može konstatovati kako je potreban njihov Jednak tretman jer upravo jednak tretman može dovesti do diskriminacije imajući u vidu da početne pozicije žena s invaliditetom i žena bez invaliditetom nijesu izjednačene, zbog čega su važne specifične mjere i postizanje ravnopravnosti, odnosno iskorjenjivanja nejednakosti.  

Kada su u pitanju konkretne oblasti Strategije, ona je navela da u oblasti pristupa pravdi i diskriminacije u postupvima pred organima se operativni cilj i indikatori učinka ne podudaraju s opisom trenutnog stanja, te da je potrebno planirati izmjene ključnih zakona u ovim oblastima. 

Takođe je navela da se mora dodati oblast nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja osoba s invaliditetom jer ista nije prepoznata ni kao posebna oblast, niti se, na primjer, u oblasti žena i djevojčica s invaliditetom definišu mjere koje se odnose na nasilje, već samo na diskriminaciju. 

Kako je dodala, u oblasti samostalnog života i socijalne zaštite nije definisana ključna mjera koja se odnosi na strategiju desinstitucionalizacije, niti druge važne mjere, već su dominantno unesene aktivnosti aktuelnog projekta koji sprovodi UNDP za potrebe Ministarstva finansija i socijalnog staranja, što je nedovoljno. Kada je riječ o adekvatnom životnom standaru, navela je da, je iz mjera jasno, da država ni dalje ne razumije šta podrazumijevaju troškovi života nastali usljed invaliditeta, niti direktni, a kamoli indirektni. 

Vujaćić je dalje navela da nijesu razmatrane opšte i specifične obaveze Konvencije, pa tako nijesu definisane ni mjere koje se odnose na priznavanje reprezentativnosti organizacija i podrška organizacijama osoba s invaliditetom u cilju sprovođenja i monitoringa nad Konvencijom. Ona je istakla da navedeno mora biti tretirano ovim strateškim dokumentom, imajući u vidu da je ovo jedini strateški dokment koji tretira prava osoba s invaliditetom. 

Nadalje, iako se napominju specifični oblici diskriminacije kao što su govor mržnje i omalovažavanje i segregacija i grupisanje, nijesu definisane mjere koje bi se odnosile na sprečavanje navedenih oblika diskriminacije, pa tako, na primjer, ni u oblasti obrazovanja, koje se ne može nazivati inkluzivnim imajući u vidu da se aktuelnim propisima i procedurama diskriminišu djeca s invaliditetom jer ona jedina, prilikom upisa u školu, prolaze proces usmjeravanja jer se polazi od njihovih manjih sposobnosti i mogućnosti. 

Nadalje, kakvo je stanje u praksi kada je u pitanju primjena zakona, dodala je da je jasno iz oblasti pristupačnosti jer se u istoj definišu mjere mapiranja pristupačnih i nepristupačnih objekata u 2022. iako je to bila zakonska obaveza od 2008. Takođe, kako je dodala, neprihvatljivo je Akcionim planom ove Strategije, kao mjeru, planirati sprovođenje Akcionog plana za prilagođavanje objekata iz 2019. koji je, pritom, već trebao biti realizovan, uz to da je izostavljena sveobuhvatna Strategija pristupačnosti što je bila i preporuka Komiteta.

Ona je istakla da se ne tretira oblast pristupačnosti javnih usluga iako je na to UMHCG ukazivalo kroz rad u Radnoj grupi, te da se ovo mora ispraviti do finalne verzije dokumenta.  

U nekim oblastima samo je definisan po jedan indikator učinka, iako je na primjer, navedeno značajno više „koraka“ djelovanja u budućem periodu, što znači da nije definisan ni dovoljna broj mjera za rješavanje prioriteta.  “Takođe, u nekim oblastima su indikatori učinka teško mjerljivi jer su neprecizni i nejasni”, dodala je Vujačić. 

Zaključila je da su oblast zapošljavanja i zdravlja primjeri prihvatanja predloga UMHCG za aktivnosti, što ne znači da i u navedenim oblastima ne treba definisati dodatne mjere i aktivnosti.

Pročitano 1011 put(a)

Back to top