četvrtak, 23 mart 2023 12:25

Moje ime je Laura. I želim biti kao moji vršnjaci

Written by

Svake godine u martu se obilježava Dan Daun sidroma. Iako tog 21. marta simbolično oblačimo različite, šarene čarape, kojima iskazujemo podršku osobama s ovim sindromom. I iako je ta podrška itekako važna, još je važnije ono što činimo ostala 364 dana u godini. Larisa Porčić Filipaj mama je jedne predškolarke Laure, s hromozomom više. I ona nam je vrlo vjerno dočarala sve što bi njena Laura željela.

„Dragi svi, moje ime je Laura. Dobro došli u najvažniji dio moga života. Imam 7.5 godina i osim što imam taj misteriozni kromosom viška, inače sam sasvim „obična" predškolarka koja samo želi živjeti život poput svojih vršnjaka.

„Voljela bih vam malo dočarati, što kraće mogu, moje pripreme za budućnost koju nestrpljivo i sa strahopoštovanjem očekujem.

„Mojoj porodici sam došla neočekivano. Znate ja sam vam stigla kao Kinder jaje. Znamo da je slatko i svi ga volimo, znamo da dolazi s nekim iznenađenjem. U mom slučaju, iznenađenje u narančastoj kutijici je bilo kromosom viška koji je preokrenuo živote moje porodice uzduž i poprijeko. Nemojte biti tužni, moj život je jako lijep i ispunjen ljubavlju i prihvaćanjem.“

„Ispričat ću vam svoje dosadašnje vrtićko iskustvo. Znate moji vrtićki prijatelji su se prvih dana jako bojažljivo igrali sa mnom. Nisu me razumjeli, a ja sam od silne ljubavi htjela dijeliti puse i zagrljaje. Bilo mi je teško izraziti sve što sam s njima htjela podijeliti jer, znate, taj kromosom me malo koči u govoru pa sam razvila dosta dobru neverbalnu komunikaciju koju ponekad moji maleni prijatelji ne razumiju dobro pa se moram snalaziti svakojakim gestama. Tako da su prvi dani bili izazovni kako za njih tako i za mene. No, znate, moje tete su nam pokazale kako se možemo svi skupa igrati kao jedna vesela zajednica. Tate i mame mojih prijatelja su se doma trudili objasniti zašto ja ponekad ne razumijem što se traži od mene i zašto nekad reagiram drugačije. Nakon toga moja skupina je postala moje utočište, moj drugi dom gdje sam sigurna i prihvaćena baš onakva kakva jesam.“

„Znate, ja ću uskoro morati napustiti taj svoj dom i tražiti druge prijatelje u novom domu zvanom škola. Trenutno sam jako umorna. Znate zašto? Zato što sam vrijedna kao pčelica. Svakodnevno učim, vježbam i trudim se naučiti sve ono što je vama lagano. Učim kako bih mogla biti dio svijeta oko sebe. Znate, svijet oko mene nije jako sigurno mjesto za curicu poput mene. Taj svijet jako puno traži od mene i ja se stvarno svakodnevno trudim kako bih stigla svoje vršnjake, a tamo neke tete i barbe misle da ja neću moći biti dio razreda, da neću moći naučiti sve kao moji prijatelji, boje se da ću im smetati. Ali ja samo želim biti kao i druga djeca. Želim pisati, čitati, crtati, brojati, želim pjevati, želim trčati, želim biti prihvaćena kako bih pokazala najbolju verziju sebe. Želim sa svojim bratom ruku pod ruku svako jutro ušetati u školu gdje će me moja najbolja prijateljica dočekati da podijeli svoj svijet sa mnom, sa svojom prijateljicom u dobru i zlu bez obzira na moju različitost.“

„Dragi moji, nemojte me se bojati. Nemojte se bojati djece kao što sam ja. Mi možemo puno toga uz vašu ljubav i prihvaćanje. Mi smo cvijet u razvoju i ako nas zalijevate svojom ljubavlju izrast ćemo u prekrasne cvjetove koji će uljepšavati svijet vašoj djeci. Mi smo tu da ovaj svijet učinimo boljim mjesto. Zato prigrlite nas. Pustite da vam pokažemo što možemo. Upijajte našu nevinu i bezuvjetnu ljubav. Drage mame i tate, objasnite svojoj djeci da mi samo želimo biti voljeni i prihvaćeni i objasnite im kako da nam u tome pomognu jer će im se višestruko vratiti ljubavlju koju nigdje drugdje neće moći pronaći. Moje ime je Laura. Imam 7.5 godina i sve što želim je biti prihvaćena i živjeti život punim plućima. Puno pusa i zagrljaja od mene i mog kromosoma viška.“ završava Laura.

Izvor: Portal miss7mama

Pripremio: Ivan Čović

Pročitano 500 put(a)

Back to top