utorak, 07 mart 2017 14:45

Dio izvještaja State Departmenta o pravima osoba s invaliditetom u Crnoj Gori

Autor:

Korupcija je među najznačajnijim problemima vladavine prava u zemlji. Ona je prisutna u zdravstvu, obrazovanju i drugim granama vlasti, uključujući i agencije za sprovođenje zakona i sudovima. Korupciju karakteriše politička pristrasnost.

Policija i zatvorski čuvari ponekad koriste silu protiv zatvorenika da iznude priznanje i informacije.

Treća velika oblast za zabrinutost je diskriminacija i nasilje nad pripadnicima etničkih manjina, posebno Roma, Aškalija, Egipćana, (oni koji govore Albanski jezik, potomci egipatskih migranata), Albanaca, Bošnjaka i; osoba s invaliditetom; i članova lezbejske, gej, biseksualne, transrodne, interseksualne i (LGBT) zajednice.

U Izvještaju se navodi da Ustav i zakoni zabranjuju diskriminaciju osoba sa fizičkim, senzornim, intelektualnim i mentalnim invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, penzijama, naknadama, porodičnoj njezi i podršci, izgradnji, informisanju, vazdušnom saobraćaju i drumskom i željezničkom saobraćaju, ali se konstatuje da Vlada ne primjenjuje ove zakone efektivno.

Bilo je izveštaja o povredi prava radnika od strane poslodavaca i vlasti; prisilni rad i rad djece, uključujući najgore oblike dečijeg rada; i diskriminacije prilikom zapošljavanje po osnovu invaliditeta, pola i nacionalnosti. Poslodavci često ne ispunjavaju svoje obaveze u vezi sa platom, vremenom rada i bezbjednosti na radu.

Organi uglavnom zahtijevaju da novi objekti u javnoj upotrebi budu pristupačni licima sa invaliditetom, ali najveći broj objekata u javnoj upotrebi, uključujući zgrade i javni prevoz su stariji i nepristupačni. Vlada je opredijelila sredstva za izgradnju pristupnih rampi u 13 objekata od ključnog značaja širom zemlje. U 2015. Vlada je završila izgradnju rampi u 5 objekata, uključujući zgradu Skupštine i Centra za socijalni rad. Neke NVO ističu da poboljšanja još nijesu u skladu sa međunarodnim standardima pristupačnosti. Iako izborni zakoni posebno zahtijevaju pristupačna izborna mjesta, većina njih to nije.

“Iako je pravna podrška za osobe sa invalidfitetom poboljšana i njihova vidljivost je u nekoj mjeri povećana, oni ipak ostaju jedni od najosjetljivijih članova društva. Uprkos pravnoj zaštiti, osobe s invaliditetom često oklijevaju da pokrenu postupke protiv osoba ili institucija koje krše njihova prava.”, navodi se u Izvještaju.

Istraživači opisuju ovo opiranje kao rezultat nedostatka povjerenja u pravni sistem uzrokovan nepovoljnim ishodima prethodnih sudskih slučajeva ili, prema Ombudsmanu, nedovoljne svijesti javnosti o ljudskim pravima i mehanizmima zaštite u vezi sa invaliditetom. U 2015. je Ombudsman primio šest slučajeva vezanih za diskriminaciju osoba sa invaliditetom.

Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja; obrazovanja i sporta; finansija; pravde; ljudskih i manjinskih prava; održivog razvoja, saobraćaja i turizma, kao i Sekretarijat za pravosuđe, Zavod za zapošljavanje i pet NVO su obezbjeđivali pomoć i zaštitu u svojim sferama djelovanja. Zajedno su oformili Savjet za brigu o licima sa invaliditetom, kojim rukovodi ministar rada i socijalnog staranja i koji je odgovoran za politike zaštite osoba sa invaliditetom.

Prema NVO, servisi na lokalnom nivou za djecu sa mentalnim i fizičkim invaliditetom su i dalje neadekvatni. Udruženja roditelja djece sa invaliditetom su primarni pružaoci ovih servisa. Zakon dozvoljava roditeljima ili starateljima osoba sa invaliditetom da rade polovinu radnog vremena, ali poslodavci ne poštuju ovo pravo. Nakon usvajanja izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, Vlada je takođe povećala finansijsku pomoć nezaposlenim roditeljima djece sa invaliditetom.

Vlada ulaže napore da obezbijedi da djeca sa invaliditetom pohađaju srednje škole i fakultete, ali obrazovanje i objekti koji treba da se prilagode su i dalje neadekvatni na svim nivoima. Rašireno je mišljenje u javnosti da su djeca sa invaliditetom bolesna i da treba da budu smještena u ustanove i odvojena od druge djece. Tokom godine Vlada je nastavila sa angažovanjem asistenata u nastavi za djecu sa invaliditetom. Vlada je upravljala sa devet dnevnih centara za mlađu djecu sa invaliditetom. Djeca sa invaliditetom pohađaju osnovno i, u nešto manjoj mjeri, srednje škole i u redovnim i specijalnim školama za djecu sa invaliditetom. Postoje tri specijalne škole, dvije u Podgorici i jedna u Kotoru. Neki studentski domovi državnog univerziteta su djelimično pristupačni.

Medicinska njega za osobe sa mentalnim invaliditetom je i dalje neadekvatna. Institucionalizacija jača stigmatizaciju. Osobe sa fizičkim invaliditetom imaju teškoće u dobijanju visokokvalitetnih medicinskih pomagala za lakše kretanje, kao i drugih ortopedskih pomagala preko zdravstvenog i socijalnog osiguranja.

 

Prevele: Anđela Radovanović i Marina Vujačić

Pročitano 2421 put(a)

Back to top