Povodom odgovora redakcije Vijesti na zajedničko reagovanje Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, dužni smo da se obratimo javnosti, jer njihov tekst sa naslovom Zašto vam smeta priča o prevarama? ne samo da ne sadrži profesionalni odgovor na naše argumente, već potvrđuje upravo ono što smo naveli – postojanje višegodišnjeg obrasca stigmatizujućeg i diskriminatornog izvještavanja o osobama s invaliditetom, koji se uporno pokušava prikriti navodnom brigom za javni interes.
Problem, dakle, nikad nije bio u „pričanju o prevarama“, kako to Vijesti pokušavaju da predstave, već u maniru i jeziku kojim se o toj temi piše, u kolektivnom označavanju osoba s invaliditetom kao uzroka i tereta, u zamjeni teza kojom se društveni i institucionalni propusti prebacuju na najranjivije. Kada naslov glasi „Prevare sa OSI ponovo ispraznile Fond od 23 miliona“, a u samom tekstu nema nijedne potvrđene prevare, niti jedne presude, niti jednog dokaza koji bi opravdao takvu formulaciju, već samo pretpostavki zasnovanih na predubjeđenjima novinara i redakcije, onda nije riječ o informisanju nego o oblikovanju predrasude i nuđenju kao istine i neprihvatljive stvarnosti cijele populacije osoba s invaliditetom, koju je, pritom, novinar Kapor u svojim tekstovima nazivao i invalidima.
U odgovoru koji potpisuju Mihailo Jovović i Goran Kapor, Vijesti nijesu ni pokušale da objasne kako je i na osnovu čega moguće optužiti cijelu populaciju za „pražnjenje fonda“, kad u dokumentima Fonda i izjavama nadležnih institucija takva tvrdnja ne postoji. Umjesto odgovora, redakcija pribjegava retoričkim manevrima, napadima na UMHCG i ZZZCG, i pokušajima diskreditacije, nazivajući reagovanje „nepotpisanim“ i „neozbiljnim“, čime zapravo pokazuju da ne razlikuju argumentovanu kritiku od pritiska.
Posebno je simptomatično to što se Vijesti i dalje pozivaju na svoje „istraživačke“ tekstove o „lažnim invaliditetima“, „milionskim prevarama“ „pribavljanju papira o invaliditetu“ i „spornim invaliditetima“, kao da ponavljanje istog obrasca kroz godine daje legitimitet praksi koja je odavno prešla granice profesionalnog novinarstva. Nijedan od tih tekstova nije zasnovan na dokazima o sistemski utvrđenim zloupotrebama, niti na sudskim presudama, već na paušalnim generalizacijama i selektivnom čitanju podataka. U njima se osobe s invaliditetom ne pojavljuju kao građani i građanke s pravima, već kao predmet sumnje, štetočinstva po državu i budžet i alat za senzaciju.
U najnovijem odgovoru Vijesti idu i korak dalje, tvrdeći da su upravo NVO koje se bave zaštitom prava osoba s invaliditeom „spriječile državu da uvede kontrole“. Time se pokušava podmetnuti teza da su organizacije osoba s invaliditetom i naši aktivisti/kinje odgovorne za propuste države, a to je ne samo netačno nego i opasno. Takvo prebacivanje krivice je poznata taktika: kad nema argumenata, izmisli krivca.
Mi ne negiramo da u svakom sistemu može biti zloupotreba, ali tvrdimo, i to argumentovano, da se te zloupotrebe ne smiju i ne mogu predstavljati kao suština sistema, niti kao odlika osoba s invaliditetom. U svakom svom javnom obraćanju tokom posljednjih nekoliko godina, izvršna direktorica UMHCG-a jasno je isticala da, ukoliko postoje zloupotrebe subvencija, nezakonitosti ili bilo koji vid neregularnosti, one moraju biti procesuirane, a odgovorni sankcionisani, ali da se pri tome nikada ne smije cijela populacija predstavljati kao štetna, sumnjiva ili sklona zloupotrebama.
Između istine i insinuacije postoji jasna razlika, a novinar koji ne poštuje tu liniju prestaje biti novinar i postaje proizvođač stigme. Da je novinar Kapor makar ikad htio čuti argumente, činjenice i stavove osoba s invaliditetom o svemu ovome došao bi makar na jednu od dvije pres konferencije koje smo od juna 2023. na ovamo organizovali. Nije se pojavio iako je uredno dobio poziv.
Pokušaj Vijesti da se prikažu kao usamljen glas savjesti u društvu, dok istovremeno javno targetiraju osobe s invaliditetom, ne može se smatrati novinarskom hrabrošću, već zamjenom teza. Prava novinarska hrabrost je u postavljanju pitanja onima na poziciji moći, a ne u optuživanju onih koji su već izloženi sistemskoj diskriminaciji.
Posebno odbacujemo licemjernu formulaciju iz njihovog odgovora o „zajedničkoj borbi“ i „spremnosti na dijalog“. Ne može postojati zajednička borba s onima koji istovremeno stigmatizuju, iskrivljuju činjenice i vrijeđaju dostojanstvo jedne cijele zajednice. Dijalog se ne gradi pod uvredama, a profesionalna odgovornost se ne dokazuje praznim riječima o saradnji, već sposobnošću da se prizna greška - a potom i ispravi i zatraži javno izvinjenje od svih koju su se mogli naći ili našli uvrijeđenim.
Ovaj odgovor Vijesti nije ni ispravka, ni objašnjenje, ni poziv na dijalog, već nastavak istog obrasca. Kroz njega se jasno vidi da redakcija ne prepoznaje odgovornost koju ima prema javnosti, niti razumije težinu riječi kojima oblikuje društveni odnos prema osobama s invaliditetom.
Naše reagovanje nije bilo napad, već poziv na profesionalnu samosvijest.
Ako Vijesti zaista žele biti dio rješenja, a ne dio problema, prvi korak je da prestanu koristiti osobe s invaliditetom kao oruđe za senzacionalizam i da počnu izvještavati s poštovanjem, tačnošću i dostojanstvom koje svaka osoba zaslužuje.
Sve manje od toga nije novinarstvo, to je zloupotreba moći.
Ovim završavamo svaku dalju javnu polemiku sa Vijestima, a u iščekivanju razumijevanja i izvinjenja, ostajemo otvoreni za učešće u emisijama, debatnog karaktera, u slučaju da se obezbijedi jednaka zastupljenost strana za argumentovanu diskusiju.
S ponosom iskustva invaliditeta, principa i dosljednosti,
Marina Vujačić
I
Kolektiv Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore