Žena u najboljim godinama. Samostalna i svoja. Živa. Zadovoljna i ispunjena. U miru sa sobom i spokojna.
Umorna od posla, iscrpljena od nepovjerenja, potrošena od borbi, ispijena. Na drugoj strani: nedokučiva, a tražena. Nikad poželjnija, a nikad nedostižnija. Daleka kao obala.
Za godinu, njih 91, a ona i dalje sama.
Na poslu, okružena očekivanjima, strahom, a čini joj se i prezirom. Privatno, okružena udvaranjem, pozivima i ponudama, traženjem i nuđenjem. Ona nezainteresovana, tiha i odsutna. Počinje sa sekstingom, nastavlja se sa primjesama seksualnog uznemiravanja, vrbovanja, pokušaja iznuđivanja.
Ređaju se muškarci, ređaju se poruke, slike, gifovi, videi.
Dobija i stripove, sa sobom u glavnoj ulozi, u zamišljenoj ulozi. Autor se posrami, nestade.
Imuna, navikla sama, a i u koga bi mogla imati povjerenja. Nikad je nijesu pitali ima li partnera, želi li da se uda, rodi dijete. Ne pitaju je ni kako je, kako se osjeća.
Muškarci pitaju, mnogo toga pitaju. Neki pristojni, neki, u početku, pristojni.
Požali se, prethodno, na gubitak važne funkcije, rekoše joj da joj je lakše tako. Srećom po nju, vratila joj se funkcija. Njoj isuviše važna. Ponovo srećna. Ponovo žena.
Požali se na izloženost sekstingu, rekoše joj da je svaka izložena. Zaćuta. Zna da nije i ne može biti svaka. Kažu joj da prijavi. Da policiji prijavi policajca, fudbalere, sportske trenere, poznate i nepoznate, …, fizičke radnike, privatnike, preduzetnike?! I koga tu sve nema?!
Ode u policiju. Ponudiše joj procjenu bezbjednosti. I prije nego je dobila odgovor, sazna od drugih da ima lično obezbjeđenje.
Počelo je. I opet, u krug, nastavlja se. Ponavljaju se imena, ali ne i ljudi. Ponavljaju se situacije, ona ostaje ista.
Ona je stvarna. Ona je najstvarnija, postojana. I dalje jaka i ništa joj ne treba. Niko joj ništa ne može osim ona, sebi sama, sebi samoj. Kad je nije strah, jača je od stijene, oluje i svih. Kad ju je strah, ranjiva je i ne priča. Više nikom ne priča. Ništa nikom ONA ne priča.
Igra se riječima. U riječima je igra. Metafore su joj kao oklop. Štit.
Njen glas svi bi poznali, njene riječi svima su jasne. I njen lik svi znaju. Ali, njen jecaj niko ne poznaje.
Autorka je ONA, ŽENA, nikad ličnija, nikad anonimnija.