sreda, 04 oktobar 2023 10:35

Trening za članove/ice Nezavisnog monitoring mehanizma

Written by

Članovi i članice Nezavisnog mehanizma za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, prisustvovali su drugom treningu organizovanom u cilju jačanja kapaciteta, znanja i ekspertize o Konvenciji, kao i mehanizmima, modelima i instrumentima praćenja njene primjene.

Podsjećamo da je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore uspostavio početkom godine Nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (UNCRPD) u Crnoj Gori, koji čini deset organizacija osoba s invaliditetom i udruženja roditelja i predstavnik/ca  institucije Zaštitnika.

Na treningu, koji je 26. i 27. septembra održan u Bijelom Polju, angažovani treneri bili su: Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG), Svetlana Dujović, predstavnica Udruženja roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak nade i bivša direktorica Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju i lica sa invaliditetom Pljevlja, kao i Darijo Jurišić, zamjenik Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Republike Hrvatske.

Prvog dana, g. Macanović govorio je o mehanizmima i modelima zalaganja udruženja osoba s oštećenjem vida za prava osoba s invaliditetom, kao i učešću osoba s invaliditetom preko njihovih reprezentativnih organizacija u sprovođenju i praćenju primjene Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Podsjetio je da je SSCG osnovan 11. aprila 1947, kao nevladina, neprofitabilna organizacija koja okuplja 1000 osoba potpuno i djelimično oštećenog vida i osam (8) lokalnih organizacija. Svojim djelovanjem, Savez utiče na prevazilaženje zastarjelih modela pristupa invaliditetu kojima se osobe s invaliditetom smatraju osobama kojima je isključivo potrebna njega i zdravstvena zaštita.

Osobe s invaliditetom, kako je pojasnio, ne traže milosrđe i humanost, već poštovanje ljudskih prava i sloboda na jednakoj osnovi s drugima. Macanović je ukazao i na neophodnost udruživanja organizacija osoba  invaliditetom, kao i na mehanizme djelovanja, i to: podizanje nivoa svijesti o pitanjima osoba s invaliditetom kroz medijske kampanje, edukacije šire javnosti, predstavnika institucija i samih osoba s oštećenjem vida, javno zastupanje kroz iniciranje donošenja novih propisa, iniciranje izmjena postojećih propisa; iniciranje uvođenja novih prava u različitim oblastima života, monitoring primjene javnih politika; aktivnosti samopodrške,  servise podrške (pravno savjetovalište; psihološko savjetovalište; videći pratilac),  saradnju s drugim organizacijama, promociju Brajevog pisma (Brajeva štamparija; radionice za upoznavanje sa Brajevim pismom), praksu studenata (memorandumi o saradnji, radionice za studente, priručnik za studente i dr).

Trenerica Svetlana Dujović govorila je o mehanizmima i modelima zalaganja udruženja roditelja djece sa smetnjama u razvoju za prava djece sa smetnjama u razvoju, kao i o učešću djece sa smetnjama u razvoju i osoba s intelektualnim invaliditetom preko njihovih reprezentativnih organizacija u sprovođenju i praćenju primjene Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

Izlaganje je započela sa sloganom Put od izolacije do uvažavanja i pojasnila da je dug put od sažaljevanja djece sa smetnjama u razvoju do uvažavanja i da organizacija koju predstavlja ima misiju da podiže svijest roditelja i šire zajednice da u njihovoj djeci ne traže ono što je izgubljeno,  već one sposobnosti koje treba razvijati i podržati. Naglasila je značaj odredbe člana 33 (3) Konvencije kojom je propisano da će civilno društvo, posebno osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, biti uključeno i da će u potpunosti učestvovati u procesu nadgledanja primjene Konvencije.

Dujović je ukazala na opšte probleme s kojima se suočavaju djeca sa smetnjama u razvoju i osobe s invaliditetom i to da ne postoji registar podataka o djeci sa smetnjama u razvoju i osobama s invaliditetom, da zakonska regulativa nije u potpunosti usklađena s garancijama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, da implementacija zakonskih rješenja nije adekvatna i dosljedna, kao i da međusektorska saradnja nije na zadovoljavajućem nivou. Podsjetila je i na nedostatke u oblasti pružanja usluga, uključujući neravnomjernu teritorijalnu pokrivenost uslugama, nejednak pristup pravdi i nedovoljno razvijenu pristupačnost.

Drugog dana, trening je vodio g. Jurišić, a detaljnije je govorio o smjernicama za praćenje primjene Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (indikatori koji mjere napredak u sprovođenju Konvencije), kao i primjerima funkcionisanja nezavisnog nadzornog mehanizma Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj (izazovi i dostignuća).

Pojasnio je da invaliditet treba posmatrati kao pitanje ljudskih prava, te da osobe s invaliditetom čine značajan dio populacije ljudi širom svijeta (više od milijardu ljudi ili oko 15% svjetske populacije živi s invaliditetom). Podsjetio je i na modele pristupa invaliditetu, model milosrđa (naglasak na zbrinjavanju, posebni uslovi, zaštita, drugi znaju šta je najbolje, velikodušni su i milosrdni); medicinski model (naglasak na rehabilitaciji i liječenju, identitet bolesnika i pacijenata); društveni model (naglasak na preprekama u sredini i obavezi društva da ih ukloni, samostalan život uz podršku); kao i model ljudskih prava koji polazi od toga da su ljudska prava univerzalna i nedjeljiva, te da invaliditet nije prirodno ograničenje.

U odnosu na praćenje prava osoba s invaliditetom, naveo je da taj proces treba da prati uključivanje osoba s invaliditetom; utvrđivanje „nosilaca dužnosti“ i partnerskih organizacija, kao i jačanje kapaciteta osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju.  Naglasio je važnost bliskog savjetovanja i aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom u proces donošenja odluka koje ih se tiču, uključujući proces praćenja sprovođenja Konvencije (podjednako se odnosi i na proces i na sadržaj). Prema njegovim riječima, u praćenju prava osoba s invaliditetom središnju ulogu imaju osobe s invaliditetom  i organizacije osoba s invaliditetom. Konkretizovao je da praćenje obuhvata tri faze, od prikupljanja podataka, do analize zakonskog okvira i podataka, dokumentacije i izvještavanja, korektivnih mjera i dodatnih objašnjenja te, na kraju, evaluacije. Sve ove faze su, kako je naveo, međusobno povezane i čine ciklus praćenja.

Detaljnije je pojasnio funkcionisanje Nadzornog mehanizma u R. Hrvatskoj koji djeluje u okviru Pravobranitelja za osobe sa invaliditetom, kao i proces paralelnog izvještavanja institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom i organizacija osoba s invaliditetom. Saradnja s civilnim društvom, kao prirodnim partnerima, tokom izrade paralelnog izvještaja, kako je naveo, realizovana je kroz serije sastanaka, rasprava, konsultacija, ispunjavanja obrazaca, potvrđivanje sadržaja i prijedloga sadržaja samog teksta izvještaja.

Nezavisno tijelo uspostavljeno je u okviru projekta Podrška nezavisnom monitoringu UNCRPD, koji institucija Zaštitnika realizuje uz tehničku podršku sistema Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori. Projekat predstavlja dio dvogodišnje inicijative Unapređenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori finansirane od strane Partnerstva Ujedinjenih nacija za prava osoba sa invaliditetom, koju realizuju UNICEF, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Kancelarija rezidentnog koordinatora Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori.

Izvor: Ombudsman

Pripremio: Ivan Čović

Pročitano 226 put(a)

Back to top