Negativna medijska kampanja, čiji je jedini cilj da ukine i/li ograniči (obim) prava osoba s invaliditetom - jer ih, navodno, zloupotrebljavaju zajedno sa poslodavcima - kao i da sve osobe s invaliditetom diskredituje i predstavi kao teret društva, ali i spriječi da se Fond za profesionalnu rehabilitaciju izmjesti iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) i osnuje kao posebno pravno lice, intezivno se nastavlja. S druge strane, država zauzima pasivnu ulogu i, na taj način, ćutanjem, očigledno, odobrava takvu kampanju, priželjkujući scenario sa negativnim efektima po osobe s invaliditetom, njihove poslodavce, te porodice osoba s invaliditetom i, u stvari: društvo u cjelini, dok jedna politička partija (u predizbornom i postizbornom periodu) sebe predstavljala kao spasitelja osoba s invaliditetom.
Naime, pretprošle subote, u jednom štampanom crnogorskom mediju, objavljen je tekst u kojem se navodi da većina osoba s invaliditetom iz drugih crnogorskih gradova, zbog „povoljnijih uslova prilikom ostvarivanja prava na subvencije“, prijavljuje boravište u Beranama i Rožajama i, na taj način, „kupuje invaliditet“, što „pustoši državni budžet“. Ovo je, inače, četvrti tekst po redu, u posljednjih par mjeseci, s istom temom i sličnim sadržajima.
Na ovaj način želi se izazvati osuda i revolt društva i čitalačke javnosti, označavanjem osoba s invaliditetom kao štetnih, podlih i besprizornih, a invaliditet predstaviti kao zlo koje ne treba ni da postoji, a kamoli da ga neko „priželjkuje rješenjem‟.
Tako se osobe s invaliditetom predstavljaju kao neko ko ne zaslužuje ni prosječne, a kamoli visoke zarade, već se treba zadovoljiti minimalnim zaradama, jer sve iznad toga već, po mišljenju institucija i dijela medija, ukazuje na zloupotrebe i izigravanje, kako nam to pojasniše novinar i predstavnik ZZZCG, humane ideje. Jer, pokušavaju nam objasniti da su subvencije propisane kao nagrada i dobročinstvo države, a ne kao pravo, zato što se bez njih osobe s invaliditetom ne bi ni zapošljavale, već bi zaposlene bile na nivou statističke greške, kao što su i bile prije donošenja posebnog Zakona.
S namjerom da ukažemo na neprihvatljivost ovakve kampanje, ali i da pojasnimo njenu pozadinu i namjere, kao reprezentativna organizacija osoba s invaliditetom, dužni smo pojasniti sljedeće:
UMHCG je, još u julu ove godine, ZZZCG uputilo dva zahtjeva za slobodan pristup informacijama. U prvom smo tražili da nam se, u cjelosti, dostave informacije o:
1. Trenutnom broju zaposlenih osoba s invaliditetom u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom;
2. Broju poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, tj. kod kojih su ove osobe zapošljene;
3. Broju osoba s invaliditetom koje su na evidenciji ZZZCG, kao nezaposlene, s posebnim podacima o broju onih koje su na evidenciji duže od pet godina;
4. Iznosu koji je potraživan i iznosu koji je uplaćen Zavodu za zapošljavanje, na račun Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, odnosno za subvencije:
- Zarada zaposlenih osoba s invaliditetom:
- Lične troškove njihovih asistenata (pomagača) u radu;
- Opremu i prilagođavanje radnih mjesta;
- Za projekte za zapošljavanje - grant šeme;
- Za ostale troškove, uključujući naknade članovima Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, kao i za rad komisija za profesionalnu rehabilitaciju.
5. Zbirni dug ZZZCG za isplatu subvencija poslodavcima koji su podnijeli zahtjev, zaključno do 1. jula 2023, uz posebno navođenje dugovanja za prethodne godine, po svakoj godini pojedinačno.
Naravno, kao što se i dalo očekivati, većinu odgovora nismo dobili i to upravo onih iz kojih se očitava rad i ažurnost ove institucije. Pritom, treba biti korektan i pomenuti da i u ovoj instituciji ima jako vrijednih, posvećenih službenika, koji rade ozbiljan posao. Ovdje, ipak, ukazujemo na odnos i rad cijele institucije, od čijeg načina poslovanja zavise desetine hiljada građanki i građana, pa svakako među njima ponajviše osoba s invaliditetom
Po pitanju prve stavke, kojom smo zahtijevali da nam se dostavi trenutni broj zaposlenih osoba s invaliditetom, u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, obaviješteni smo da je ZZZCG „utvrdio da dio iste sadrži podatke koji se odnose na imena i prezimena osoba s invaliditetom, radi čije je zaštite, po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, propisana mogućnost ograničavanja pristupa informacijama lične prirode“. Problem je, međutim, što UMHCG nije i ne bi nikada potraživalo lične podatke osoba s invaliditetom, kao ni nazive poslodavaca kod kojih su zaposlene, iako to nije eksplicitno navelo - računajući da se podrazumijeva - već samo konkretan broj. Ista stvar je i u slučaju informacija o broju poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, tj. kod kojih su ove osobe zapošljene, te broju onih koje su na evidenciji ZZZCG, kao nezaposlene, s posebnim podacima o broju onih koje su na evidenciji duže od pet godina.
U ovom dijelu ZZZCG nije odgovorio ni na upit o tome koliki je iznos ostalih troškova, među kojima i naknade članovima Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, kao i za rad komisija za profesionalnu rehabilitaciju.
Takođe, a što je posebno indikativno – pogotovo u svijetlu činjenice da ova institucija, u saradnji sa jednim crnogorskim listom, od januara vodi kampanju kako redovno isplaćuje subvencije na, kako navode, neosnovano velike zarade OSI, te da to pustoši budžet - ZZZCG je, uopšte i bez ikakvog obrazloženja zbog čega, odbio da dostavi i informaciju o tome koliko, do sada, zbirno duguje za isplatu subvencija poslodavcima koji su podnijeli zahtjev, zaključno do 1. jula 2023, uz posebno navođenje dugovanja za prethodne godine, po svakoj godini pojedinačno.
Sve ovo je, pak, razumljivo, ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da je Vlada, još početkom maja, usvojila predlog rebalansa budžeta, kao i da je jedna od stavki, koja je njime predviđena, „obezbjeđivanje nedostajućih sredstava Zavodu za zapošljavanje, za subvencionisanje zapošljavanja lica sa invaliditetom, u iznosu od 13 miliona“. Ono što je, ipak, problematično jeste da je prethodnih 13 miliona, u kratkom periodu, potrošeno zbog nagomilanih dugova koje je, upravo, napravila neažurnost i način rada ZZZCG, u nekom prethodnom periodu. Jer, ZZZCG sa isplatom subvencija, u kontinuitetu, kasni skoro dvije godine. Stoga se, logično, nameće pitanje: zašto pomenuti nedostajući novac nije adekvatnije budžetom planiran kad su institucije (ZZZCG i Ministarstvo finansija) znale za prethodna dugovanja, ali i, ako je sve redovno i regularno isplaćivano u ovog godini, zbog čega ova institucija odbija da dostavi odgovore na pitanja o dugovanjima, koja ima, u slučaju isplata subvencija, te zbog čega i Ministarstvo finansija odbija da odgovori na ista pitanja iako i oni, kao i ZZZCG, u posjedu imaju iste podatke – o uplatama i isplatama.
Naime, budući da smo očekivali da od ZZZCG nećemo dobiti odgovore na pitanja koja smo uputili, slična smo poslali i Ministarstvu finansija. Informacije koje smo, na ovaj način, od Ministarstva zahtijevali da nam budu dostavljene bile su sljedeće:
1. Iznos uplata za posebne doprinose, za zapošljavanje osoba s invaliditetom, od strane poslodavaca (koji su predviđeni čl. 22 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom) u toku 2022, kao i za period januar - jun 2023;
2. Broju poslodavaca koji su uplaćivali subvencije u januaru/junu/decembru 2022. i u januaru i junu 2023;
3. Iznosu koji je 2022. i do kraja juna 2023. potraživan i iznosu koji je uplaćen Zavodu za zapošljavanje, na račun Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, odnosno za subvencije:
- Zarada zaposlenih OSI:
- Ličnih troškova njihovih asistenata (pomagača) u radu;
- Opremu i prilagođavanje radnih mjesta;
- Za projekte za zapošljavanje - grant šeme,
- Za druga potraživanja.
4. Iznos uplaćenih sredstava JU Centru za profesionalnu rehabilitaciju, u odnosu na projektovana sredstva u budžetu za 2022. i u periodu januar - jun 2023;
5. Osnovi, odnosno vrste troškova, za koje je isplaćen iznos ovom Centru?
U ime Ministarstva finansija, 11. avgusta 2023, odgovor je dostavila Uprava prihoda i carina Crne Gore (UPC). Naime, njoj je, kao nadležnom organu za postupanje, Ministarstvo proslijedilo Zahtjev za SPI UMHCG-a 1. avgusta 2023.
Ovaj Zahtjev je djelimično usvojen, jer je dostavljen samo pristup informaciji koja se odnosi na (1.) iznos uplata za posebne doprinose za zapošljavanje osoba s invaliditetom u toku 2022, kao i za period od januara do juna 2023. Prema tome, za period od 1. januara do 31. decembra 2022. ta cifra iznosi 9.815.169,88€, a za period od 1. januara do 30. juna 2023. u pitanju je brojka od 5.707.297,74€.
Odbijen je pristup informacijama koje se odnose na: (2.) broj poslodavaca koji su uplaćivali subvencije u januaru/junu/decembru 2022. i u januaru i junu 2023; (3.) iznosu koji je 2022. i do kraja juna 2023. potraživan, te iznosu koji je uplaćen Zavodu za zapošljavanje, na račun Fonda za profesionalnu rehabilitaciju (odnosno, za subvencije: zarada zaposlenih OSI; ličnih troškova njihovih asistenata (pomagača) u radu; opreme i prilagođavanja radnih mjesta; za projekte za zapošljavanje; grant šeme i druga potraživanja); (4.) iznos uplaćenih sredstava JU Centru za profesionalnu rehabilitaciju, u odnosu na projektovana sredstva u budžetu za 2022. i u periodu januar - jun 2023 i (5.) osnovi, tj. vrste troškova, za koje je isplaćen iznos ovom Centru. Obrazloženje je da je pomenuti organ nenadležan za postupanje po ovim pitanjima, te da Uprava prihoda i carina ne može utvrditi ko(ji) jeste. Ono što je, u ovom slučaju, indikativno jeste činjenica da resorno Ministarstvo nije, uopšte, na dalje postupanje uputilo naš Zahtjev ostalim nadležnim službama (odjeljenjima, resorima, budžetskim jedinicama), koje imaju informacije koje su bile predmet našeg interesovanja. Naprotiv, sve se završilo na način što je Uprava prihoda i carina, iz svog domena, dostavila podatke kojima je raspolagala, a za sve ostalo smo ostali uskraćeni, iako je u ranijim periodima, na ista pitanja, Ministarstvo finansija redovno dostavljalo preostale odgovore, jer ovaj organ jeste u posjedu informacija o transakcijama/isplatama koje se vrše prema budžetskim jedinicama, kao što je Zavod za zapošljavanje, kao i o uplatama na račun tzv. posebnih doprinosa.
Stoga, za nas iz UMHCG-a cilj pomenute kampanje je jasan! Konstantom negativnom medijskom kampanjom o, navodno neracionalno, visokim zaradama osoba s invaliditetom, kao i visokim iznosima subvencija koje im se isplaćuju, želi se dobiti podrška crnogorske javnosti za smanjenje obima postojećih prava osobama s invaliditetom, odnosno poslodavcima koji ih zapošljavaju. To se želi postići na način što će se ograničiti iznos subvencija, ali i spriječiti osnivanje Fonda za profesionalnu rehabilitaciju kao posebnog pravnog lica, a što bi, čvrsto tvrdimo, riješilo sve probleme. Navedeno smo iznijeli i na Konferenciji za medije, organizovanoj 1. juna 2023. i žalimo što novinar, koji u kontinuitetu objavljuje tekstove na ovu temu, nije došao da isprati konferenciju i nama, direktno, postavi pitanja, kako bi dobio odgovore i „druge strane‟. A to bi valjda, koliko se mi razumijemo u novinarstvo, trebao biti jedan od osnovnih principa ove profesije, kojeg bi se svaki medijski djelatnik trebao pridržavati...
Da Vlada Crne Gore ne želi izdvajanje Fonda govori u prilog i činjenica da je godinama skrivala Analizu o mogućnostima izdvajanja Fonda kao posebnog pravnog lica, označavajući je stepenom tajnosti: Interno, a usmeno pružajući potpuno netačne informacije o razlozima toga, kao i o sadržaju dokumenta, do trenutka dok, zahvaljujući Ministarstvu ekonomskog razvoja (u 42. Vladi Crne Gore) nije skinuta oznaka tajnosti i dokument objavljen, a u njemu je, upravo, navedena preporuka da se Fond izdvoji iz ZZZCG, odnosno osnuje kao posebno pravno lice sa javnim ovlašćenjima.
Podsjećamo, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom je u proceduri izmjena i dopuna još od 2015. To je nekoliko godina bilo planirano Programom rada Vlade i, naravno, do današnjeg dana nije usvojen, a posljedice toga osjećaju se i danas.
Što se, konketno, tiče problema „visokih subvencija koje pustoše budžet“, oni su nastali 2021. kada je Zavod, mjesečno, u prosjeku obrađivao i isplatio svega 1.136 subvencija na zarade, a trebalo ih je biti preko 2000, jer se, u ovoj godini,
broj zaposlenih osoba s invaliditetom povećao i svake godine se i povećava jer je to upravo i cilj Zakona.
Ovo jasno i nedvosmisleno po/dokazuje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije obračunavao i isplaćivao subvencije za one zarade koje su poslodavci, tokom te godine, podnosili Zavodu, što je dovelo do toga da se broj zahtjeva, odnosno dugovanja, poveća. Iz tog razloga priča o visokim zaradama OSI, tj. visokih subvencija koje se spram njih ostvaruju, ne stoji, jer podaci koje posjedujemo govore drugačije.
Dakle, od ukupnog broja isplaćenih subvencija za zarade u problematičnoj 2021, po mjesecima, najveći broj zarada iznad 1000 evra bio je 120 što je, procentualno, oko 9%. Dalje, od ukupno 810 razmatranih zahtjeva na sjednicama Savjeta u toku 2023, njih 298 je predato tokom 2022, 19 je predato tokom 2021, a samo jedan zahtjev je predat u 2020.
Kao što smo naveli, iz godine u godinu broj poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom raste i to sa 319, koliko ih je bilo 2017, na 2970 koliko ih je bilo u 2022.
Pored toga, po ko zna koji put, naglašavamo činjenicu da država ima mnogo manje troškove kada se zaposli osoba s invaliditetom, nego ako je ta osoba nezaposlena i na evidenciji ZZZCG, tj. ako prima naknadu sa Biroa rada.
Zato, umjesto da nastave da obeshrabruju osobe s invaliditetom da se zapošljavaju, kao i same poslodavce da ih zapošljavaju, iz ZZZCG, Ministarstva rada i socijalnog staranja, pa i iz političkih struktura kao da žele da, ionako, najdiskriminisaniju kategoriju našeg društva dovedu u još gori položaj nego što, zapravo, jeste, označavajući sve osobe s invaliditetom kao štetočine, lopove i prevarante i etiketirajući one koji, zamislite, ostvaruju prava na rad i iz radnog odnosa. Državu Crnu Goru i cijelo crnogorsko društvo bi trebala zabrinuti činjenica da je do 1. juna 2023. bilo samo 120 osoba s invaliditetom koje primaju zaradu iznad 1000 evra, te samo dvije koje primaju zarade koje su nekolika puta veće od prosječne (a o kojima se piše u medijima), umjesto što nas brine i obeshrabruje slanje poruka i kampanja protivnih zdravom razumu i odgovornosti, a kojom se čak problematizuje ostvarivanje zakonom garantovanih prava, uključujući posebno samozapošljavanje, sopstveni biznis i slično.
Dodatno, trebao bi svakoga da brine i broj osoba s invaliditetom koje su trenutno na evidenciji ZZZCG, a kojih je preko devet i po hiljada (po podacima koje je predstavnik ZZZCG iznio prije mjesec dana), a dijelom ovaj broj postoji zbog toga što Ministarstvo rada i socijalnog staranja, ni nakon 14 godina od usvajanja Zakona o profesionlanoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom nije usvojilo sva podzakonska akta i omogućilo otvaranje tzv. posebnih organizacija za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Stoga, još jednom, pozivamo nadležne institucije da, umjesto što razmišljaju o ograničavanju subvencija, počnu objavljivati podatke o tome da li svi poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom, u skladu sa kvotnim sistemom, uplaćuju posebne doprinose (a i u tom cilju smo inicirali izradu Uputstava o obraćunu posebnih doprinosa, što je ranije prihvatila Uprava prihoda i carina), zatim i o tome koliko država prihoduje od poreza koje uplaćuju poslodavci koji zapošljavaju OSI, ali i ZZZCG da javno objavi podatke o svojim dugovanjima, uključujući posebno u periodu 2021 – 2023, te da počne redovno isplaćivati sve vrste subvencija.
U suprotnom, namjere su nam kristalno jasne, a njihove posljedice tek ćemo osjetiti – stvaranje alibija za ograničavanje i ukidanje postojećih prava, još nepovoljniji položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada, nezadovoljavajuća ekonomska situacija i standard života, te segregacija i isključenost osoba s invaliditetom iz društva, kao i njihova dalja stigmatizacija i, u krajnjem, diskriminacija koja je i zakonima naše države zabranjena.