Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja pod nazivom Dan roze majica obilježava se posljednje nedjelje februara u osnovnim i srednjim školama, kao i u predškolskim ustanovama.
Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio 2007. u Kanadi kada je žrtva nasilja bio učenik koji je prvog dana škole obukao ružičastu majicu kao podršku svojoj majci koja je oboljela od karcinoma dojke, a zatim su ga vršnjaci ismijali i psihički i fizički zlostavljali. Pretrpio je verbalno i psihičko nasilje, a u znak podrške grupa aktivista je nakon toga kupila roze majice i podijelila ih djeci u njegovoj školi. Ubrzo su djeca i sama dolazila u školu u svojim majicama roze boje, kao simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja.
Obilježavanje ovog dana ima za cilj promovisanje tolerancije, empatije, poštovanja različitosti, razvijanja saradnje i osnaživanje za nenasilno rešavanje konflikata.
Najvažnija je prevencija, uvijek treba otvoreno kritikovati nasilje, edukovati djecu, nastavnike, vaspitače, roditelje, realizivati aktivnosti i manifestacije koje promovišu toleranciju i nenasilno rješavanje problema.
Tolerancija na nasilje mora biti nulta, odnosno uvijek reagovati u situacijama nasilja u skladu sa propisanim pravilima i protokolima u svim ustanovama koje se bave djecom.
Potrebno je da sa djecom razvijati odnose međusobnog povjerenja i prihvatanja, osluškivati ih i posmatrati znakove nasilja, učiti ih da ne budu takvi, ali i da odmah prijave one koje takve
Kod prijave nasilja potrebno je odmah reagovati, zaštiti dijete, raditi sa žrtvom, nasilnikom i vršnjačkom grupom, uključujući i porodice i sve nadležne ustanove.
Ohrabrivati djecu da prijavljuju slučajeve nasilja odraslim osobama u koje imaju povjerenja (roditelji, učitelji, nastavnici, rođaci, treneri…) Ohrabrivati i „posmatrače“ da ih prijave. Poštovati privatnost i anonimnost ukoliko je neophodno.
Emotivno podržavati dijete žrtvu, osnaživati ga, uvjeriti ga da ono nije krivo, niti manje vrijedno da svako može nažalost biti žrtva nasilja žrtvu, osnaživati ga, uvjeriti ga da ono nije krivo, niti manje vrijedno da svako može nažalost biti žrtva nasilja.
Posebna pažnja se mora usmjeriti i na nasilnika uključujući njegovu porodicu, tragati za razlozima takvog ponašanja, izgrađivati pozitivne oblike ponašanja, obučiti ga ispravnim socijalnim vještinama, nenasilnoj komunikaciji, ispravnim reakcijama na frustraciju, uključivati ga u pozitivne zajedničke aktivnosti sa drugom djecom, kažnjavati adekvatnim kaznama nasilno ponašanje, roditeljima pružati savjete o adekvatnom odnosu prema djetetu i poželjnim strategijama vaspitanja. Vršnjačko nasilje je opšte društveni problem sa kojim se mnoga djeca susreću, s toga se mora na njemu raditi dokle god postoji. Nemojmo čekati da nas pokrenu tragične priče porodica čija su djeca ne znajući za drugo rešenje izvršila suicid. Treba reagovati sada.
Izvor: RTV Budva
Pripremila: Dalida Rastoder