Zbog pravne praznine, državne institucije često ne uključuju OSI u kreiranje politika koje ih se direktno tiču, a dolazi i do neadekvatne raspodjele novca, jer neke organizacije dobijaju podršku, dok druge ostaju potpuno zanemarene, ukazuju iz Saveza slijepih i kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
Iz Ministarstva za saradnju sa NVO sektorom najavljuju za jesen naredne godine predlog zakona
Crna Gora je 2009. godine usvojila Konvenciju Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom (OSI), ali do danas nije donijela zakon kojim se reguliše njihova reprezentativnost. Zbog toga i dalje nije definisano koje su organizacije OSI, ko može da sarađuje sa Vladom na izradi sektorskih politika, ko ima reprezentativnost. To je potrebno i da bi se znalo koje organizacije imaju pravo da dobiju novac za projekte podrške OSI, ko ima pravo na mjesta u upravni odborima institucija koje se bave i pravima OSI i u komisijama i radnim tijelima za pripremu zakona.
Iako iz Vlade za Vijesti najavljuju da usvajanje ovog zakona planiraju na jesen sljedeće godine, te da će uskoro početi sa njegovom izradom, iz Saveza slijepih kažu da su očekivali da će ovaj najvažniji sektorski propis biti završen u toku ove.
Pripremom i donošenjem ovog zakona konačno bi se sistemski uredila oblast predstavljanja OSI, što bi osiguralo da država obavlja konsultacije upravo sa onima koji na autentičan način predstavljaju OSI i koji zbog iskustva invaliditeta najbolje znaju koji su izazovi sa kojima se ova ciljna grupa suočava, kao i na koji način se ti izazovi mogu prevazići. Nepostojanje ovog zakona je dovelo do toga da u ime ovih osoba više govore oni koji oblast prioritetno vide kao prostor za obezbjeđivanje finansijskih sredstava, od samih OSI, istakao je za Vijesti izvršni direktor Saveza slijepih Goran Macanović.
Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Vijestima su kazali da su barijere za OSI i dalje brojne te da dio zakona još uvijek nije usklađen sa Konvencijom UN-a, ali i da bez ovog zakona partner državi u ovim pitanjima može biti bilo koja organizacija iz civilnog društva.
Za pripremu ovog zakona zaduženo je Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama, iz kojeg su Vijestima kazali da planiraju da do oktobra naredne godine dostave Vladi Predlog zakona o reprezentativnosti organizacija OSI. Naveli su da bi se ovim propisom unaprijedilo učestvovanje organizacija OSI i njihova saradnja sa državnom upravom u donošenju politika koje ih se tiču, izbjeglo bi se izjednačavanje njihovog prava glasa sa drugim udruženjima.
Ministarstvo će blagovremeno pristupiti svim procedurama koje prethode donošenju ovog zakona, formirati radnu grupu za njegovu izradu, koja će pripremiti Nacrt zakona i objaviti poziv za javnu raspravu. U radnoj grupi, učestvovaće predstavnici relevantnih organa državne uprave, kao i predstavnici NVO koje djeluju u ovoj oblasti, a koji će biti odabrani na osnovu javnog poziva. Ovome će prethoditi i konsultacije zainteresovane javnosti u vezi sa izradom zakona. Donošenje ovog zakona predstavlja obavezu primjenjivanja međunarodnih ugovora, Konvencija UN-a i opšti komentar Komiteta UN o pravima OSI definišu prepoznavanje reprezentativnih organizacija, naveli su iz resora kojim rukovodi Ernad Suljević.
Vlada je u januaru zadužila ovaj resor da joj do posljednja tri mjeseca (treći kvartal) 2026. godine dostavi ovaj predlog zakona.
Zakoni neusklađeni sa Konvencijom UN
Iz Ministarstva su naveli da je inicijativa za donošenje ovog zakona krenula od Savjeta za prava lica sa invaliditetom, na kojem je konstatovano da Crna Gora ima međunarodnu obavezu da prepozna reprezentativne organizacije OSI. Pojasnili su da su ovaj propis kroz konsultacije tražile i sektorske NVO.
Organizacije im kako kažu, poručuju da nepostojanje propisa kojim se reguliše njihova reprezentativnost utiče na to da resori ne uključuju ni organizacije ni OSI, u procese koji ih se tiču. Iz ministarstva su istakli i da će ovaj zakon biti iskorak u učešću OSI preko njihovih organizacija u donošenju odluka, koje utiču na njihove živote i prava.
Ovim Zakonom će se osigurati jasniji i pravedniji kriterijumi za reprezentativnost organizacija osoba sa invaliditetom, čime će se njihov glas efikasnije čuti u procesima donošenja odluka. Time će se unaprijediti njihova zastupljenost i uticaj na kreiranje politika koje ih se neposredno tiču. Zakonom će biti regulisano pitanje saradnje ovih organizacija sa organima državne uprave, pa prema tome i njihovo učešće u procesima donošenja odluka o pitanjima koja se isključivo odnose na OSI. Na ovaj način, izbjeglo bi se da prilikom donošenja odluka o pitanjima koje se isključivo tiču prava lica sa invaliditetom, pravo glasa imaju i druge organizacije, uključujući one kojima ne rukovode, i koje ne predstavljaju same osobe sa invaliditetom, kazali su iz Ministarstva.
Da posebno zabrinjava što neki zakoni i podzakonski akti nisu usklađeni sa Konvencijom UN, a posebno oni iz socijalne i zdravstvene zaštite, kazala je zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić. Ona je istakla da se tako ostvarivanje prava uslovljava kriterijumima koji proizilaze iz pogrešnih pristupa invaliditetu, odnosno medicinskih i funkcionalnih modela.
Dodala je da Crna Gora ni nakon 15 godina od usvajanja Konvencije UN-a nije donijela zakon kojim se reguliše reprezentativnost organizacija OSI, pa nije regulisana definicija i kriterijumi koji se na nju odnose, ko su organizacije koje spadaju u ovaj sektor, kao ni one koje se mogu baviti pitanjima OSI ali ne mogu imati reprezentativnost.
Zaštitnik očekuje da će se usvajanjem Zakona o reprezentativnosti organizacije osoba sa invaliditetom obezbijediti efikasno i smisleno učestvovanje OSI, preko njihovih reprezentativnih organizacija, u sve procese planiranja, donošenja, implementacije i praćenja primjene politika i zakona koje imaju direktan i/ili indirektan uticaj na položaj OSI, u svim aspektima života. Zaštitnik takođe, očekuje da će se Zakonom jasno definisati obuhvat organizacija OSI i prepoznati različite vrste organizacija koje se bave zastupanjem i zagovaranjem njihovih prava. Svakako, mogu biti samo organizacije koje vode i kojima rukovode i upravljaju OSI. Jasna većina njihovog članstva treba da budu same OSI. Neregulisanje reprezentativnosti i posebnog statusa organizacija OSI u praksi dovodi i do potpuno neregulisanog pitanja saradnje ovih organizacija sa organima javne vlasti, pa prema tome i njihovog učešća u procesima donošenja odluka, navela je Dobardžić.
Neki rade i zbog koristi
Dobardžić je pojasnila da bez ovog zakona, trenutno kao partner institucijama, može pojaviti bilo koja organizacija civilnog društva, uključujući i one kojima ne rukovode i koje ne predstavljaju OSI, odnosno da imaju potpuno izjednačeno pravo glasa o sektorskim pitanjima. Naglasila je da to slabi pokret i uticaj OSI, utiče i na pristup i rješavanje njihovih pitanja, dok su organizacije OSI zbog manjka podrške za razvoj kapaciteta i redovni rad nekada isključene iz donošenja odluka. Dodala je da vlasti tako njihovo učešće svode na formalne mehanizme saradnje propisane za NVO.
Macanović je kazao da je priprema zakona i njegovo slanje u skupštinsku proceduru jedna od najznačajnijih aktivnosti u oblasti prava OSI koju bi Vlada morala da uradi u ovoj godini. Macanović je naglasio da bi se tako konačno sistemski uredila oblast predstavljanja OSI, što bi omogućilo da država obavlja konsultacije sa njihovim predstavnicima i koji zbog iskustva invaliditeta - najbolje znaju izazove sa kojima se suočavaju i kako ih prevazići.
Istakao je da bi se ovim zakonom stvorili uslovi da država pravednije raspodijeli novac koji iz kase planira za aktivnosti, projekte i programe OSI.
Šteta po naše društvo nije isključivo u tome što organizacije OSI ne dobijaju adekvatnu finansijsku podršku (neke lokalne organizacije godinama ne dobijaju nijedan euro iz javnih fondova, zbog čega su praktično potpuno neaktivne), već u posljedicama realizacije projekata kroz neadekvatne pristupe pitanju invaliditeta, čime se anulira većina rezultata koje postižu organizacije OSI koje primjenjuju pristup zasnovan na ljudskim pravima, dodao je on.
Sistem, kako kaže Macanović, trenutno ne prepoznaje specifične potrebe OSI jer se nedovoljno primjenjuje pristup zasnovan na Konvenciji o pravima OSI. Pojasnio je da donosioci odluka OSI posmatraju kroz prizmu neadekvatnog medicinskog, funkcionalnog i milosrdnog pristupa, pa problem vide u samoj OSI a ne društvu i preprekama koje im postavljaju.
Tako se tvrdi, planiraju politike koje ne dovode do poštovanja ljudskog dostojanstva OSI, već im otežavaju ostvarivanje ljudskih prava.
S druge strane i one politike koje su kreirane u skladu sa principima ljudskih prava se često kroz primjenu pretvore u svoju suprotnost, pa nerijetko slušamo od predstavnika institucija o nekim navodnim zloupotrebama određenih prava, zbog kojih je neophodno ukinuti ili ograničiti prava za OSI. Osim toga rijetke su institucije koje proaktivno preduzimaju neke aktivnosti koje se odnose na prava OSI, već se to najčešće događa nakon što ih na to podstaknu organizacije kroz svoje aktivnosti ili putem medijskih nastupa, dodao je Macanović.
Barijere i dalje brojne, kasni proces vještačenja invaliditeta
Da se OSI i dalje suočavaju sa brojnim barijerama, koje ometaju ili onemogućavaju njihovo puno i efektivno učešće, istakla je zamjenica zaštitnika Nerma Dobardžić.
Ona je naglasila da se još ne može govoriti o inkluzivnom obrazovanju OSI jer nije stvoren osnov za jednak pristup, pa vaspitno - obrazovne ustanove pretežno nemaju kadrovske, infrastrukturne, tehničke i druge uslove na bazi kojih bi se sprovodilo inkluzivno obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju. Istakla je da je zbog toga primijećeno razdvajanje djece zavisno od vrste smetnje.
Deinstitucionalizacija se mora sprovoditi sistemski, na bazi slobodnog izbora i raznovrsnosti usluga za OSI, sa jasnim planom transformacije ustanova. Nerazvijenost usluga podrške za život u zajednici uz praksu diskriminatornog lišavanja poslovne sposobnosti zbog invaliditeta, odnosno oštećenja, predstavljaju samo neke od barijera koje ometaju puno i ravnopravno učešće OSI u društvu. Proces formiranja jedinstvenog registra OSI i zakonskog uređenja jedinstvenog tijela vještačenja invaliditeta mora se okončati što je prije moguće, uz puno učešće i konsultacije OSI i njihovih reprezentativnih organizacija. Nedostatak razvijene međusektorske saradnje i sistemske podrške djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim roditeljima usporava i/ili onemogućava njihovu inkluziju u svim aspektima života, uključujući obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, naglasila je ona.
Dodala je da su OSI izložene diskriminaciji u svim djelovima života, da im pogrešni pristupi invaliditetu urušavaju ljudska prava, samostalnost i dostojanstvo, zbog čega treba završiti usvajanje Zakona o jedinstvenom tijelu za vještačenje invaliditeta. Taj propis bi bio osnova za reformu sistema, odnosno pravedniji i lakši pristup pravima i prelazak sa medicinskog, na model zasnovan na ljudskim pravima.
Jasni kriterijumi UN
Upitan o kriterijumima za reprezentativnost, odnosno onome što bi trebalo da ispunjavaju organizacije koje će predstavljati OSI, Macanović je kazao da ih je definisao Komitet UN-a o pravima OSI, koji prati primjenu Konvencije.
Naveo je da je Komitet od usvajanja Konvencije izdao osam komentara za neke od njenih članova u kojima se detaljno pojašnjava kako ih primijeniti na državnom nivou.
Pojasnio je da se u komentaru broj sedam koji se odnosi na učešće OSI, uključujući i djecu s invaliditetom preko njihovih reprezentativnih organizacija, navodi da Komitet smatra da organizacije OSI treba da budu ukorijenjene u Konvenciji i poštuju njena načela i prava, da to mogu biti samo organizacije kojima rukovode OSI, da jasna većina članstva mora poticati iz ove grupe.
U smislu Konvencije, organizacije OSI jesu organizacije žena s invaliditetom, djece s invaliditetom i osoba koje žive s HIV-om/AIDS-om. Ovo su ključni kriterijumi, pa je neophodno samo primijeniti ono što je Komitet o pravima OSI propisao u ovom komentaru, koji pored navedenog objašnjava i mnogo drugih aspekata uključujući i obavezu države da pruža finansijsku podršku Organizacijama OSI i to sistemski, a ne isključivo kroz finansiranje projekata, naglasio je Macanović.
Izvor: Vijesti
Pripremila: Dajana Vuković