19. mart 2020.
Ukoliko vlade i društvo ne preduzmu akciju, diskriminacija osoba s invaliditetom se može povećati tokom pandemije COVID-19, upozorava ekspertkinja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
Lindzi Li (Lindsay Lee), tehnička službenica u SZO koja radi na pitanjima u vezi s osobama s invaliditetom govorila je tokom sesija za pitanja i odgovore koju je UN agencija za zdravlje organizovala ovog četvrtka na svom Tviter nalogu.
„Ono što me zabrinjava više od svega su postojeće prepreke s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju. Mogu i lično govoriti o tome”, rekla je.
Gospođa Li, koja je korisnica kolica, objašnjava da je pristup zdravstvenoj zaštiti za neke OSI već otežan, pa čak i u mjestima s dobrim prihodima. Druge prepreke uključuju fizičke barijere, diskriminatorne zakone i postojeću stigmu.
„Ove okolnosti, ako vlade i zajednice ne vode računa, mogu se pogoršati u kriznim situacijama”, navodi ona. “Ali, ako cijela zajednica uradi svoj dio, ovi rizici se sigurno mogu izbjeći”.
Osjećaj zapostavljenosti
Na globalnom nivou, oko jedna milijarda ljudi – oko 15 procenata svjetske populacije živi s nekim vidom invaliditeta, po podacima SZO, koja se bori da spriječi dalje širenje novog koronavirusa.
Trenutno je zabilježeno više od 200.000 slučajeva zaraze i preko 8.000 smrtnih slučajeva.
Li objašnjava da su OSI u većem riziku od zaraze COVID-19. Nekima je otežano održavanje lične higijene da bi spriječili zarazu virusom. Drugi, pak, mogu biti onemogućeni da poštuju mjere socijalne distance jer im je potrebna pomoć ili drugi vid podrške.
Dodatno, neke OSI koje se razbole mogu razviti teži oblik bolesti jer virus može pogoršati trenutno zdravstveno stanje, posebno imuni sistem ili respiratornu funkciju.
Dok države nastavljaju borbu protiv pandemije, OSI zaslužuju da budu uvjerene da je njihovo preživljavanje prioritet, istakla je nezavisna ekspertkinja UN za prava OSI.
Katalina Devandas Agilar (Catalina Devandas Aguilar), specijalna izvjestiteljka UN za prava OSI, je upozorila da je malo urađeno da se ovoj populaciji pruže uputstva i podrška.
„Osobe s invaliditetom osjećaju da su zapostavljene”, navela je ona u saopštenju objavljenom u utorak.
Potrebne mjere podrške
Devandas ističe da su mjere razumne adaptacije ključne tokom pandemije da bi se omogućilo osobama s invaliditetom da smanje kontakte i rizik zaraze. Isto treba da se omogući njihovim porodicama i osobama koje im pružaju podršku.
Dodatno, OSI treba omogućiti da rade od kuće, ili im obezbijediti plaćeno odsustvo, da bi se garantovala sigurnost njihovih prihoda.
„Pristup dodatnoj finansijskoj pomoći je, takođe, od vitalnog značaja za smanjenje rizika od dodatne osjetljivosti ili siromaštva za osobe s invaliditetom i njihove porodice”, dodaje ona.
„Mnoge osobe s invaliditetom su zavisne od usluga koje su obustavljene i možda nemaju dovoljno novca da naprave zalihe hrane i ljekova, ili da plate dodatne troškove kućne dostave.”
Ekspertkinja za ljudska prava je, takođe, istakla zabrinutost zbog loše situacije u kojoj su OSI koje su smještene u institucijama, gdje je rizik od zaraze visok zbog „nedostatka nadzora, pojačanog upotrebom hitnih ovlašćenja iz zdravstvenih razloga”.
Devandas je sugerisala da ograničenja za zaštitu javnog zdravlja moraju biti pažljivo odmjerena i minimalno nametljiva, budući da ograničavanje kontakta s bliskim ljudima čini OSI „potpuno nezaštićene” od nasilja ili zanemarivanja u tim okolnostima.
Učiniti poruke za zaštitu javnog zdravlja pristupačnim za sve
I Li i Devandas ističu da tokom trenutne pandemije vlasti moraju obezbiejditi informacije o javnom zdravlju koje su pristupačne OSI, kao što su upotreba znakovnog jezika, titlovanje, tekstualne poruke i relej servisi (servisi koji omogućavaju osobama s oštećenjima sluha, govora ili oštećenjem sluha i vida da telefonski komuniciraju putem tastature ili asistivnih tehnologija, prim. prev.).
Li je podsjetila publiku da svako treba da preduzme mjere predostrožnosti zbog COVID-19. Dakle, oni koji su u većem riziku možda će morati da budu „malo agresivniji”: na primjer, mogu zahtijevati da njihovi posjetioci operu ruke kad ulaze u njihovu kuću.
Dok mnogo ljudi izbjegava javne prostore, Li, takođe, preporučuje da OSI razviju rezervne planove u slučaju da njihovi njegovatelji odbiju da dolaze na posao.
Iznad svega, vlade moraju osigurati da je društvo pristupačno za ovu populaciju, uključujući i okruženja za zdravstvenu zaštitu, rekla je, navodeći smjernice SZO.
Prevela s engleskog: Anđela Radovanović
Originalni tekst dostupan je ovdje.