Željko

Željko

Osuđenici s invaliditetom u zatvorima i pravosuđu nisu prepoznati kao posebna populacija koja bi trebalo da uživa sva inkluzivna prava koja im po slovu domaćih zakona pripadaju.

Koliko je njihov položaj neregulisan govori i činjenica da se oni ne pominju u Pravilniku o kućnom redu kazneno-popravnih zavoda i okružnih zatvora ni u jednom članu, niti u izvještajima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, ali niti u bilo kojoj statistici uopšte.

Filip Mirić, doktor krivičnopravnih nauka, koji se bavi položajem osuđenika u ustanovama za izvršenje zavodskih sankcija u Srbiji, kaže da koliko broj osoba s invaliditetom prođe kroz zatvor i pravosudni sistem nije poznat, jer se time niko ne bavi.

Ono što znamo je prikupljeno iz teorije. I taj broj, ako pričamo o fizičkom invaliditetu je zaista mali. Postoje dve situacije, da osoba sa invaliditetom dođe na izdržavanje kazne ili da invaliditet stekne tokom izdržavanja kazne, najčešće nakon fizičkih obračuna. Ipak, broj onih sa psihosociljnim invaliditetom je mnogo veći. Kazna lišenja slobode, čovjeka ne rešava nužno samo slobode, mnogi se teško privikavaju na život u zatvoru,rekao je Mirić.

Termin invalidnost tako se odnosi se na različite vrste i nivoe oštećenja, teškoća ili smetnji, odnosno nepravilnosti u području fizičkog, psihičkog, psihofzičkog i socijalnog razvoja.

Posebno je, kako ističe Mirić, težak položaj osuđenika s intelektualnim invaliditetom. Odredbom 12.1 Evropskih zatvorskih pravila je propisano da “lica koja su duševno oboljela i čije duševno stanje ne dozvoljava da budu u zatvoru moraju biti smještena u specijalnu ustanovu”.

Međutim, kako je pisao u svom blogu, uprkos tome, primjetno je da se određeni broj osuđenih lica sa “teškim duševnim poremećajem” nalazi u zavodima za izvršenje krivičnih sankcija u kojima ne postoje odgovarajući uslovi za njihovo liječenje i tretman, a navedene osobe su ili došle sa već postojećim stanjem u zavod ili su oboljele u toku izdržavanja kazne.

Problem je u nedostatku adekvatnih terapija, zatvorskih deprivacija i svega onoga što dovodi do psihičkih problema kada počne odsluženje kazne. Mali je broj psihijatara. U ovakvim ustanovama radi obično jedan ili nijedan, odnosno dolazi periodično. Kako svaki osuđenik ima pravo da se obrati ljekaru, a to obično bude doktor opšte prakse, na kraju se sve svede na lečenje anksioznosti ili depresije, kazao je Mirić.

 

Manje od sto osoba s invaliditetom u zatvorima

 

Kada se Srbija pripremala za ostvarivanje Poglavlja 23 u pregovorima sa Evropskom unijom, u Zabeli 2016. otvorene su prve ćelije za osobe s invaliditetom. Tada je rečeno da u cijelom zatvorskom sistemu u Srbiji, koji ima više od 10.000 pretvorenih i osuđenih osoba, svega 69 osoba ima neki invaliditet, kao što su amputacija uda, oštećenje na jedno ili oba oka, ili neki drugi teži oblik invaliditeta.

Slični podaci su i u  Hrvatskoj, gdje godišnje od 60 do 80 osoba koji prođu kroz kroz zatvorski sistem imaju neki oblik fizičkog i senzornog invaliditeta.

Mirić je 2006. u okviru studija obišao ustanove za izvršenje krivičnih sankcija u Srbiji i prvo što je tada primijetio je bila nedostupnost, odnosno nedostajanje rampi. Od te činjenice krenula je i njegova zainteresovanost za položaj osoba s invaliditetom u zatvorima. Teškoće sa kojima se ove osobe suočavaju u društvu, u zatvorima se samo povećavaju.

Kada sam pitao nadležne zašto su objekti nedostupni, budući da je zatvor društvo u društvu, odnosno slika jednog društva, rečeno mi je da u tom objektu nema osuđenih osoba s invaliditetom. Na takav će odgovor najčešće naići svi oni koji istražuju ovu temu, nastavlja on.

Po zakonima, obaveza je da zgrada mora biti dostupna, bez obzira da li je od koristi jedna, pet, hiljadu ili nijedna osoba s invaliditetom. Broj osoba je irelevantan, a obaveza univerzalna i odnosi se na sve objekte.

Osobe sa fizičkim i senzornim invaliditetom najčešće se u zatvorima susrijeću sa neadekvatnim prostorijama, zbog prenaseljenosti objekata. U izvještajima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija uvijek se podvlači da u zatvorima postoje pojedine prostorije prilagođene za osobe s invaliditetom, ali tu priča oko inkluzije staje. Na ove probleme ukazuju i organizacije koje se bave ljudskim pravima, pa i međunarodne, poput Ujedinjenih nacija.

Svi zavodi imaju po jednu sobu za osobu s invalididtetom i to je u izveštajima tačno. Postoji prostorija koja je za korisnike kolica. Ali čitav tretman života u zatvoru nije prilagođen osobama s invaliditetom! Zašto se za početak ne vodi posebna statistika, barem u okviru zdravstvene službe o osobama s invaliditetom. To je moj predlog za budućnost, da se tako vodi evidencija, da imamo od nečeg da krenemo, pa da poboljšavamo uslove života tih ljudi, rekao je Mirić.

Ovo ne treba da čudi, jer zapravo ne postoji ni zvaničan podatak koliko u Srbiji ukupno ima osoba s invaliditetom. Popis stanovništva tu daje smjernicu, ali to je samo projekcija, jer pitanje o invaliditetu na popisu nije obavezno. Tako broj osoba s invaliditetom saznajemo posredno preko udruženja i pojedinih zdravstvenih centara, ili literature, gde je prihvaćen podatak da taj broj varira oko 10 odsto u opštoj populaciji.

 

Raste populacija u zatvorima pa i broj osoba s invaliditetom u njima

 

U naučnom radu, Tertman osuđenih sa invaliditetom u zatvoru, Gorana Jovanovića sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, piše da je ograničavajuće okruženje, nasilje u zatvorima, prekoračenje optimalnih kapaciteta, psihološki stres i nedostatak adekvatne medicinske njege, ono što najviše muči osobe sa invaliditetom u zatvorima.

Kako ističe Jovanović, zbog rastuće zatvorske populacije u većini zemalja i značajnog povećanja broja starijih zatvorenika, došlo je i do porasta broja osoba sa invaliditetom u zatvorima.

Zatvorenici sa invaliditetom su osobe sa hroničnim fzičkim, intelektualnim i senzornim oštećenjima. Zbog svog nepovoljnog fzičkog stanja, osuđeni sa invaliditetom su lake mete zlostavljanja i nasilja od strane zatvorenika i zatvorskog osoblja. Zatvorski čuvari mogu, na primjer, da konfskuju od zatvorenika kolica, štake, slušna pomagala, naočare i ljekove, piše on.

Kako nastavlja, mogu lako ostati bez obroka i biti primorani da u odsustvu pomoći prilikom obavljanja higijenskih i fiziološki potreba dođu u ponižavajuće stanje.

Psihičko zlostavljanje može se manifestovati i pomjeranjem namještaja u ćeliji osuđenika sa oštećenim vidom ili verbalnim uvredama. Dok zatvorenici sa vizuelnim invaliditetom nisu u mogućnosti da pročitaju svoju poštu ili zatvorska pravila i propise niti knjige iz biblioteke bez pomoći. Nisu im dostupni materijali na Brajevom pismu ili u audio zapisu.

 

Bez terapija, mogućnosti rada i resocijalizacije

 

Rekreativna i okupaciona terapija, kako kaže Mirić, zauzima posebno mjesto u procesu resocijalizacije osoba lišenih slobode. Ali osuđenici s invalididtetom nemaju mogućnost za ovakve terapije. Jedan od najboljih oblika resocijalizacije jeste rad, međutim, proizvodni pogoni u našim zatvorima su takvi da osobe s invaliditetom obično ne mogu da rade.

Onemogućavajući im da učestvuju u raznim aktivnostima, uključujući zatvorske programe savjetovanja, kao i sopstveni otpust i disciplinsko saslušanje, zatvorenici sa invaliditetom mogu biti rutinski isključeni iz učešća u programima rada i izvan zatvora, što dodatno opretećuje njihov boravak u zatvorenom.

Moglo bi da se uredi i pitanje personalnih asistenata u zatvorima, odnosno to ne bi bili klasični asistenti, nego zaposleni koji rade u okviru Uprave, koji su zaduženi za osobe za invaliditetom. Al to još nije ni u formi predloga, dodao je  sagovornik Danas-a.

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, ranije je medijima saopštila da svi zavodi imaju sobe koje su prilagođene za smještaj lica sa invaliditetom lišenih slobode. U starijim zavodima to se postiglo rekonstrukcijom nekadašnjih soba, dok su u svim novijim zavodima, prilikom njihovim izgradnje, namenjene prostorije isključivo za smještaj osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom, kako su istakli, kao i drugi zatvorenici, imaju pravo na boravak na svježem vazduhu od minimum dva sata, zdravstvenu zaštitu, posjete branioca, roditelja, bračnog druga, djece, usvojitelja, hranitelja pravo na telefonske razgovore, dopisivanje, učešće u kreativnim radionicima i specijalizovanim terapijskim programima, kupovinu na kantini, kao i na sva druga prava predviđena ZIKS-om.

 

Elektronsko pravosuđe pomoglo bi inkluziju

 

Inkluzivno pravosuđe najlakše se ogleda kroz dostupnost samih objekata, koji obično imaju rampe, ali pogrešno bi bilo sve svesti na korisnike invalidskih kolica. Taktilne staze, kako bi se poboljšali pristupi za osobe s oštećenjem vida, te tableti za komunikaciju sa osobama s oštećenjem sluha, samo su neke od stvari koje bi morale biti standard u našem pravosuđu.

Upotreba elektroskog pravosuđa, u najširem smislu, poboljšalo bi inkluziju, smatra Mirić, jer pravosuđe pružna mnoge usluge građanima.

 

Izvor: Danas

Pripremila: Dajana Vuković

Položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori je gori nego što je bio prije desetak godina. Diskriminisane su, objekti im nijesu pristupačni, onima kojima je potrebna personalna asistencija nemaju je, država ih ne podržava da se osamostale, već su institucionalizovani.

Na ove primjedbe ukazali su pojedini učesnici konferencije koju je organizovao Zaštitnik ljudskih i manjinskih prava, a gdje se govorilo o projektu unapređenja inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom.

Koordinatorka Nezavisnog monitoringa mehanizma, koji okuplja nevladine organizacije koje zajedno sa Ombudsmanom štite prava ove populacij, Milena Krsmanović-Iković negodovala je što se i pojedine institucije neadekvatno odnose prema osobama s invaliditetom. Ocijenila je da ne možemo govoriti da je koncept inkluzivnog obrazovanja zaživio u Crnoj Gori, jer nema transformacije politika, već se osobe sa invaliditetom prilagođavaju sistemu, a ne sistem njima.

U Nikšiću postoji segregacija. U jednu školu se usmjeravaju djeca sa jednom vrstom invaliditeta, a u drugu oni sa drugom vrstom invaliditeta. Jedna je pristupačna djeci sa fizičkim poteškoćama i tamo se usmjeravaju. To je praksa protiv koje ćemo da se borimo kazala je Krsmanović.

 

Osjećaju se zanemareno

 

Miroslava Mima Ivanović iz NVO I MI Boke kritikovala je državu zbog lošeg ophođenja prema njima. Rekla je da su joj SAD, dok je bila student, za tri mjeseca dale više, nego država za 34 godine, iako broji 17 godina rada. Univerzitet u SAD joj je obezbjeđivao prevoz, asistenciju za njene privatne potrebe.

Ponavljamo sve na konferencijama, presipanje iz šupljeg u prazno. Ne dešava se ništa rekla je ona.

Kazala je da osobe s invaliditetom umiru u procesu čekanja da dođu do svojih prava.

Istakla je da je država ratifikovala 2009. Konvenciju UN o pravima  osoba s invaliditetom, te da smo gori danas nego tada što smo bili.

Krsmanović-Iković je tokom diskusije komentarisala da pojedini nosioci javnih funkcija, stručni radnici primjenjuju pogrešnu terminologiju, te da nedostaje stručni kadar.

Pojedine ustanove sadrže diskriminatorske nazive, poput centara za djecu sa posebnim potrebama pri domovima zdravlja. Beranska ima adekvatan naziv. Treba da se zove razvojno savjetovalište ili nešto drugo rekla je ona.

V.d. generalne direktorice Direktorata za antidiskriminaciju i promociju jednakosti lica s invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Irena Rakočević kazala je da je Direktorat formiran u februaru, te da je njegovo ranije ukidanje napravilo zastoj u implementaciji raznih aktivnosti.

Formiran je i Savjet za prava osoba s invaliditetom kao Vladino tijelo koje će da prati sprovođenje konvencije i strategije rekla je ona.

Izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić je prokomentarisala da je sporno to što u tom tijelu nema aktivista koji se godinama zalažu za unapređenje prava ove populacije.

Nemate tamo Mimu Ivanović, nemate Marinu Vujačić, Gorana Macanovića, rekla je ona.

 

Guši se aktivizam

 

Kazala je da će, ako se nešto ne promijeni zvanično, pokret za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom da nestane. Smatra da se njihov aktivizam guši. Govorila je o poteškoćama sa kojima se susrijeću i da nemaju podršku države.

Ježim se reforme. Svaka reforma socijalne i dječje zaštite značila je smanjivanje obima prava, a pompezno se najavljuje kao revolucija kazala je Vujačić.

Ombudsman Siniša Bjeković rekao je da mora da se kreira zajednica jednakih u Crnoj Gori. Kazao je da djeca osjećaju negativne posljedice sistema, te da mora da se pronađe održivi model da se to stanje unaprijedi.

Najavljeno je da će Nezavisni monitoring mehanizma, između ostalog, da prati posebno inkluzivno obrazovanje, kao i sprečavanje smještaja osoba s invaliditom u institucije, a sve kako bi ova populacija konačno postala dio zajednice.

 

Centar za hraniteljstvo, usluge za OSI u opštinama

 

Nela Krnić iz Unicefa, govoreći o projektu koji realizuju od 2022. do 2024. godine, kazala je da su inicirali da se pripreme preduslovi da se uspostavi prvi centar za hraniteljstvo.

Izradili su, kako je navela, i smjernice za inkluzivno budžetiranje, kojima se bavi Ministarstvo finansija. Istakla je i da su završili nacrt minimalnog paketa usluga koji treba da se obezbijedi djeci i njihovim porodicama na lokalnom nivou, te da su ta dokumenta predali Ministarstvu rada i socijalnog staranja.

Darko Mijušković iz Saveza gluvih i nagluvih kazao je da su značile obuke učenja znakovnog jezika koje su realizovali, te da su zainteresovani savladali osnove za dva dana.

Zainteresovani su da se održe i one višeg nivoa. To bi nam olakšalo svakodnevni život, da može svakog pojedinca, gdje god da pođe, svako razumjeti kazao je Mijušković.

 

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Koordinatorka programa ispred Ujedinjenih nacija za Crnu Goru Nela Krnić kazala je da ostvarivanje prava osoba s invaliditetom važan aspekat rada Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori.

Potrebno je ustanoviti odgovarajući model podrške osobama s invaliditetom, a državni i drugi organi sebe moraju prepoznati odgovornim da pomognu kako bi se njihov položaj dodatno poboljšao.

To je, između ostalog, tokom konferencije Unaprjeđenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori, kazao je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombdusmna) Siniša Bjeković.

Naglasio je da su porodica i roditelji su oni faktori od kojih zavisi položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori.

Bjeković je najavio da će se sačiniti izvještaj kako bi svi bili upoznati sa položajem osoba s invaliditetom.

Djeca ostaju prioritetna kategorija, kazao je Bjeković.

 

Ujedinjene nacije se zalažu za jednakost osoba s invaliditetom

 

Koordinatorka programa ispred Ujedinjenih nacija za Crnu Goru Nela Krnić kazala je da ostvarivanje prava osoba s invaliditetom je važan aspekat rada Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori.

Kazala je da se UN zalažu za jednakost osoba s invaliditetom, dodajući da aktivno promovišu i doprinose partnerstvu za unaprjeđenje položaja djece sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Krnić je, tokom predstavljanja rezultata i izazova, istakla da je cjelokupni projekat koštao 330.000 dolara.

Imali smo dva cilja - podršku Vladi Crne Gore u prevenciji institucionalizacije i olakšati prelazak osoba s invaliditetom i djece sa smetnjama u razvoju iz institucija na servise podrške u porodici i zajednici, a drugi cilj odnosio se na pružanje podrške UN u Crnoj Gori kako bi se osiguralo učešće osoba s invaliditetom i djece sa smetnjama u razvoju u njihovim programima i aktivnostima, kazala je Krnić.

Kazala je da je definisan predlog minimalnog paketa usluga za djecu sa smetnjama u razvoju i njihove porodice na lokalnom nivou.

Krnić je naglasila da je važno unaprijediti politike i pravni okvir za realizaciju sveobuhvatnih prava djece sa smetnjama u razvoju, adolescenata i mladih s invaliditetom.

Darko Mijušković, predsjednik Saveza gluvih i nagluvih, kazao je da je bitno napraviti obuku iz znakovnog jezika na mnogo većem nivou.

Nadamo se da će nas UN podržati da imamo još više obuka koje će nam olakšati život. Trebalo bi cijelu Crnu Goru da obuhvatimo sa ovim obukama, kazao je Mijušković.

 

Nedostaju stručni kadrovi i odgovarajuća terminološka upotreba

 

Koordinatorka Nezavisnog Monitoring Mehanizma Milena Krsmanović Iković kazala je da se kao veliki problemi ističu nedostatak stručnih kadrova, kao i adekvatna upotreba terminologijom.

Pojedine ustanove sadrže pogrdne nazive i koje, na taj način odvraćaju, osoba s invaliditetom, kazala je ona, dodajući da koncept inkluzivnog obrazovanja nije zaživio u Crnoj Gori.

Tokom panela Uloga, dostignuća i izazovi projekta sa fokusom na nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić kazala je da će pokret osoba s invaliditetom nestati ukoliko se nešto ne promijeni.

Desile su se mnoge stvari koje do toga dovode, a rađeno je stihijski i sistemski na tome, kazala je Vujačić.

Istakla je da je siromaštvo osoba sa invaliditetom mnogo veće danas nego prije 10 godina.

Bilo je mnogo više aktivista u organizacijama. Imali smo manja očekivanja jer su zakoni tek počeli da se usvajaju. Tamo od 2015. pa do danas, počela se dešavati stagnacija, kazala je Vujačić.

Poručila je da se zapitamo koliko osoba s invaliditetom živi samostalno.

Marija Boljević, iz NVO Staze, kazala je da nikad nije kasno da se krene naprijed i djeluje u korist osoba s invaliditetom i djece sa smetnjama u razvoju.

Naglasila je da medije i zaposlene u socijalnim ustanovama treba edukovati o pravilnoj upotrebi terminologije.

Miroslava Mima Ivanović, iz I Mi Boke, rekla je da joj nije drago što troši svoje lične resurse kako bi se pokazala.

Kazala je da su joj SAD za tri mjeseca dale više nego Crna Gora za 34 godine.

 

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Istraživači sa Univerziteta u Vašingtonu primjetili su da regruteri sve češće koriste ChatGPT za rangiranje rezimea kandidata za posao. Ova obrazovna institucija je nakon toga otkrila da ChatGPT dosljedno rangira CV-ijeve sa nagradama koje se odnose na invaliditet niže od onih bez tih nagrada. Sistem je prikazivao pristrasne percepcije, tvrdeći na primjer da rezime sa nagradom za autizam ima manji naglasak na liderskim ulogama.

Kada su istraživači prilagodili alat sa eksplicitnim instrukcijama da ne bude pristrasan, pristrasnost se smanjila za sve osim za jednu vrstu invaliditeta.

Od šest testiranih invaliditeta, pet je pokazalo poboljšanja, ali samo tri su rangirana više od rezimea bez spomena invaliditeta.

Tim istraživača je predstavio svoja otkrića 5. juna na Konferenciji o pravičnosti, odgovornosti i transparentnosti ACM 2024 u Rio de Žaneiru.

Rangiranje rezimea uz pomoć AI postaje sve prisutnije, ali nema mnogo istraživanja o tome da li je to bezbjedno i efikasno. Za osobe sa invaliditetom, uvijek postoji pitanje da li treba uključiti priznanja vezana za invaliditet u rezime, rekla je članica tima Kejt Glazko.

Istraživači su koristili GPT-4 model i rangirali prilagođene CV-ove za stvarni posao. Od 60 testiranja, prilagođeni CV-ovi su rangirani kao prvi samo četvrtinu vremena. Kada su pitali GPT-4 da objasni rangiranja, odgovori su pokazivali predrasude, piše Univerzitet u Vašingtonu.

Istraživači su potom koristili GPT-ov Editor alat, prilagođavajući GPT-4 sa instrukcijama da ne pokazuje pristrasnosti prema invaliditetu.

Novi sistem je rangirao prilagođene CV-ove bolje, ali za neke invaliditete poboljšanja su bila minimalna.

Ljudi treba da budu svijesni pristrasnosti sistema kada koriste AI za ovakve realne zadatke, rekla je Glazko.

 

Izvor: Nova Ekonomija

Pripremila: Dajana Vuković

Izgradnja snažnih partnerstava za podršku osobama s invaliditetom kritično je važna za jačanje institucionalnih kapaciteta za prevenciju institucionalizacije osoba s invaliditetom. Ovo je zaključeno na konferenciji koju su organizovali Vlada, Institucija Ombudsmana i sistem UN u Crnoj Gori a na kojoj su prezentovani ključni rezultati dvogodišnje inicijative Unaprjeđenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Uz finansijsku podršku Partnerstva UN za prava osoba s invaliditetom (UNPRPD), zajedničku inicijativu sprovode Ministarstvo  rada i socijalnog staranja, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Institucija Ombudsmana u saradnji sa organizacijama osoba s invaliditetom, sa tehničkom podrškom UNDP-a, UNICEF-a i OHCHR-a.

Predstavnica Ministarstva rada i socijalnog staranjaBudimirka Đukanović, ukazala je da je taj resor u ostvarivanju nacionalnih razvojnih prioriteta i ciljeva koji čine dio Agende 2030. i realizacije međunarodno priznatih obaveza Vlade u domenu ostvarivanja ljudskih prava, socijalne inkluzije i reformske agende povezane sa procesom pristupanja Crne Gore EU, u saradnji sa UN-o i Institucijijom Zaštitnika u prethodne tri godine implementiralo projekat Unaprjeđenje inkluzije djece i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Kako je navela, kao sastavni dio Integrisanog programa saradnje Crne Gore i Ujedinjenih nacija, tokom 2021. započeto je sa implementacijom zajedničkog projekta u cilju promocije prava osoba sa invaliditetom, pod nazivom  Unaprjeđenje inkluzije djece i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori

Projekat je realizovan u 2022. i 2023, a prethodila je početna faza, 2021, tokom koje su predstavnici Vlade, Zaštitnika, osobe sa invaliditetom i organizacije osoba sa invaliditetom (OPDs) konsultovane o prioritetnim oblastima.

Zaštitnik Siniša Bjeković kazao je da se unutra ove, po brojnim indikatorima najviše marginalizovane društvene grupe, nalaze mnogi članovi društva koji su dodatno opterećeni barijerama u ostvarivanju svojih prava. U toj višestrukoj i intersekcijskoj nejednakosti prilično često se dešavaju situacije koje su izvan pažnje onih koji se kroz život probijaju sa znatno manje prepreka u ostvarivanju faktičke ravnopravnosti u društvu i državi.

Pozvao je privredne subjekte i apelovao na korporativnu društvenu odgovornost.

Iskazao je nadu da će predstojeća reforma socijalne i dječije zaštite usvojiti drugačiji pristup i pronaći odgovarajuće modele brige za djecu sa posebnim razvojnim potrebama, koja će rasteretiti, a ne osloboditi obaveze i samu porodicu, kao bitan faktor u životu svakog djeteta bez obzira na bilo kakvo lično svojstvo.

Zahvalio je partnerima iz UN agencija, primarno UNICEF-a, sa kojima se, kako je naveo, učinilo nešto što je država zaboravila ili stavila u drugi plan- a to je da projektujemo i stavimo u funkciju nezavisno tijelo koje će vršiti praćenje izvršavanja obaveze države prema UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom.

Ujedinjene nacije u Crnoj Gori nastaviće da se snažno zalažu za jednakost i puno uključivanje osoba sa invaliditetom u crnogorsko društvo u skladu sa obavezama Crne Gore koje proističu iz ratifikacije Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, kazala je Nela Krnić (UNICEF)  koja je zahvalila organizacijama za prava osoba sa invaliditetom, Instituciji ombudsmana, resornim ministarstvima i drugim partnerima na konstruktiuvnoj saradnji.

Kroz ovu reformsku inicijativa unaprijeđeni su kapaciteti sistema za sprečavanje institucionalizaciju djece sa smetnjama u razvoju i odraslih s invaliditetom kroz obuku više od 100 profesionalaca iz različitih sektora, razvojem modela usluga na nivou zajednice, pružanjem psihosocijalne podrške i postavljanjem temelja za prvi crnogorski Centar za hraniteljstvo sa planovima za specijalizovano hraniteljstvo za djecu sa smetnjama u razvoju. Urađeno je i istraživanje zasnovano na dokazima o potrebama osoba sa invaliditetom, identifikovane su ključne usluge podrške zajednici za odrasle i sprovedena je analiza troškova odabranih usluga. U okviru programa razvijene su i Smjernice za budžetiranje koje uključuje osobe sa invaliditetom. Osnovan je Nezavisni monitoring mehanizam koji predvodi Ombudsman i deset organizacija osoba sa invaliditetom, čime je unaprijeđen monitoring Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD) u Crnoj Gori. Direktoratu za zaštitu osoba sa invaliditetom od diskriminacije, pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, pružena je tehnička podrška za izradu akcionog plana za glavni strateški dokument o pravima osoba sa invaliditetom.

Kritično je važno što je obezbijeđeno učešće organizacija osoba sa invaliditetom u svim fazama procesa, od početne analize situacije, kreiranja reformskog projekta i njegove implementacije, kazala je Krnić i podsjetila da je sistem UN u Crnoj Gori integrisao prava osoba sa invaliditetom u svoje strateške dokumente, a takođe i organizovao obuke za svoje osoblje za uključivanje osoba sa invaliditetom u programe UN, koje su sprovele organizacije osoba sa invaliditetom.

Ovaj projekat nas je nekako povezao jer obično nemamo priliku da sarađujemo. Da, imamo saradnju između roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju, ali ovaj projekat je pružio priliku da radimo sa drugim organizacijama za osobe sa invaliditetom, kazala je predstavnica organizacije osoba sa invaliditetom koja je učestvovala u programu.

Zamjenica Zaštitnika Nerma Dobardžić, govoreći o zapažanjima Nezavisnog monitoring mehanizma, ukazala je na potrebu kontrole kvaliteta rada asistenata/tkinja u nastavi kroz proces akreditacije i reakreditacije licenci, ali i na nedovoljno razvijene usluge za život u zajednici osoba sa invaliditetom. Takođe, nevela je da djelimična i/ili potpuna nepristupačnost karakteriše javne ustanove, te da arhitektonske barijere, ali i barijere u komunikacijama i informacijama, predstavljaju izazov koji se, bez nerazumnih odlaganja, mora prevazići.

Savjetnica Zaštitnika i koordinatorka NMM-a Milena Krsmanović Iković kazala je da će ovo tijelo pratiti oblast inkluzivnog obrazovanja, usluge socijalne i dječje zaštite, deinstitucionalizaciju i uključivanje OSI u proces donošenja odluka.

Svoja iskustva u radu NMM predstavile su i Marina Vujačić (UMHCG), Marija Boljević (Staze) i Miroslava Ivanovic (I MI BOKE), koje su ocijenile da na primjeni Konvencije u Crnoj Gori treba još dosta da se učini i dale preporuke za buduće aktivnosti ovog tijela.

Ostvarivanje prava djece sa smetnjama u razvoju i odraslih s invaliditetom važan je aspekt rada UN u Crnoj Gori i jedan od temeljnih uslova za ispunjenje obećanja datog u okviru Ciljeva održivog razvoja. Stoga će se u predstojećem periodu nastaviti sa radom na jačanju institucionalnih kapaciteta za sprečavanje institucionalizacije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih s invaliditetom.

Osim toga napori će biti nastavljeni za aktivno uključivanje organizacija za prava osoba sa invaliditetom u implementaciju i praćenje Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD) u Crnoj Gori. To je moguće postići kroz proaktivnu saradnju i široka partnerstva između organizacija civilnog društva, Institucije Zaštitnika ljudskih prava Crne Gore i drugih aktera uključenih u reformske procese.

 

Izvor: Ombudsman

Pripremila: Dajana Vuković

Jasan okvir međusektorske saradnje između svih subjekata na lokalnom nivou koji imaju ulogu u sprovođenju politika koje se odnose na djecu s invaliditetom/djecu sa smetnjama u razvoju neophodan je kako bi se stvorili uslovi za eliminaciju svih oblika diskriminacije i društvene isključenosti sa kojima se oni suočavaju u svim oblastima od značaja za postizanje pune ravnopravnosti i jednakog položaja u društvu, poručila je Irena Rakočević, vršiteljka dužnosti generalne direktorice u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava.

Ona je u svom obraćanju istakla da će Direktorat za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava u okvirima svojih nadležnosti sa punom posvećenošću sprovoditi nacionalne politike u oblasti zaštite i unapređenja prava lica sa invaliditetom i promovisati jednakost.

Rakočević je podsjetila da lokalne samouprave imaju ključnu ulogu u pružanju usluga za lica sa invaliditetom na lokalnom nivou te da je potrebno u svim politikama planirati licenciranje novih pružalaca usluga razvoju i sprovođenje finansiranih usluga za adekvatan broj korisnika/ca tih usluga. 

Učestvujući na dvodnevnoj obuci za primjenu konkretnih postupaka u radu sa osobama iz spektra autizma i sa kombinovanim oštećenjima koju je organizovalo Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade, u Pljevljima, ona je naglasila da je pristup djeci sa invaliditetom i djeci sa smetnjama u razvoju u skladu sa modelom zasnovanim na ljudskim pravima, te da je neophodno da se sve aktivnosti u predmetnoj oblasti usaglase sa specifičnim potrebama svakog djeteta.

Obuka namijenjena stručnim licima iz jedinica lokalne samouprave, javnim ustanovama socijalne i dječje zaštite, nevladinim organizacijama koje pružaju usluge socijalne i dječje zaštite, za cilj je imala unapređenje integrisane podrške za djecu s invaliditetom/djecu sa smetnjama u razvoju i za odrasla lica sa invaliditetom.

Organizovana u okviru projekta Stvaranje uslova za eliminaciju diskriminacije i društvene isključenosti sa kojima se suočavaju djeca i mladi sa smetnjama u razvoju i lica sa invaliditetom kroz obezbjeđivanje adekvatnih usluga i aktivnosti na lokalnom nivou, obuka je bila finansijski podržana od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

 

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Neprijatna situacija dogodila se u Beogradu na jednoj autobuskoj stanici, kada vozač gradskog prevoza, prema riječima očevidaca, nije htio da spusti rampu za osobe s invaliditetom.

Sve je kulminiralo u raspravu, a na kraju su prisutni pomoću šrafcigera ručno otvorili rampu kako bi korisnik kolica mogao da uđe u prevoz.

Kako su naveli očevici, vozač nije želio da spušti rampu zato što, kako je naveo, mu je rečeno da ne otvara rampu.

Muškarac s invaliditetom je na kraju uspio da uđe u autobus, a u tome su mu pomogli ljudi koji su bili pored njega.

Snimak rasprave objavljen je na instagram stranici beograd_info, i izazvao je bijes i gnijev među korisnicima.

 

Izvor: Mondo

Pripremila: Dajana Vuković

Samostalna savjetnica u Ministarstvu sporta i mladih Ana Milačić učestvovala je na Konferenciji o unaprjeđenju položaja osoba sa invaliditetom s posebnim akcentom na mlade s invaliditetom u društvu, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Ona je u uvodnom obraćanju kazala da je Crna Gora u prethodnim godinama napravila određene korake u oblasti unaprjeđenja prava osoba s invaliditetom, navodeći da su usvojeni zakoni koji garantuju prava i zaštitu, a da je država preduzela mjere kako bi unaprijedila njihovu inkluziju u društvu.

Ipak, uprkos ovim naporima, mladi s invaliditetom i dalje se suočavaju sa brojnim preprekama koje ograničavaju njihovu punu uključenost. Još uvijek postoje problemi u pristupu obrazovanju, zapošljavanje predstavlja veliki izazov, a izolovanost i isključenost osoba s invaliditetom iz društvenih aktivnosti, nažalost, je i dalje prisutna, istakla je Milačić.

Govoreći o oblasti sporta, Milačić smatra da su određeni pomaci u inkluziji osoba s invaliditetom napravljeni, ali da još uvijek postoji mnogo prostora za napredak.

Potrebno je adaptirati što više postojećih terena i sportskih objekata, kao i izgraditi nove, kako bi osobe s invaliditetom imale mogućnost da se aktivno bave sportom. Takođe, dodatna edukacija i obuka trenera i sportskih radnika je potrebna kako bi shvatili potrebe i mogućnosti osoba s invaliditetom, što bi sigurno doprinijelo njihovoj inkluziji u sportske aktivnosti, ocijenila je Milačić.

U uvodnom dijelu prisutnima su se još jednom obratili i predsjednik Skupštine UMHCG Miloš Ranitović i zamjenik gradonačelnice Glavnog grada Luka Rakčević.

 

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Predsjednik Skupštine UMHCG Miloš Ranitović ukazao je da, iako postoje određeni napori i inicijative u cilju poboljšanja položaja mladih s invaliditetom, oni se i dalje suočavaju sa mnogim izazovima, o čemu svjedoči i posljednji izvještaj Evropske komisije.

Mladi sa invaliditetom u Crnoj Gori se i dalje suočavaju sa izazovima zbog nedostatka podrške, nepristupačnog okruženja i nerazumijevanja njihovih potreba i sistemski je potrebno raditi na rješenjima do njihove potpune inkluzije.

To je saopšteno na Konferenciji o unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom s posebnim akcentom na mlade s invaliditetom u društvu, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Predsjednik Skupštine UMHCG Miloš Ranitović ukazao je da, iako postoje određeni napori i inicijative u cilju poboljšanja položaja mladih s invaliditetom, oni se i dalje suočavaju sa mnogim izazovima, o čemu svjedoči i posljednji izvještaj Evropske komisije.

Nedostatak adekvatne podrške, pristupačnog okruženja i razumijevanja potreba mladih s invaliditetom su i dalje samo neki od problema koji su još uvijek prisutni. Ti izazovi nas podsjećaju da je pred nama dug put ka stvaranju društva koje će istinski biti inkluzivno i pravedno, rekao je Ranitović.

On je podsjetio da je cilj UMHCG da konstantno rade na unaprjeđenju položaja mladih s invaliditetom.

Ranitović je kazao da su posebn ponosni na razvoj mobilne aplikacije koja mapira pristupačne lokacije širom Crne Gore.

Aplikacija nije samo tehnološki alat, već sredstvo koje omogućava mladima s invaliditetom veću mobilnost, samostalnost i uključenost u društvene tokove. I raduje me činjenica da će ista aplikacija biti dostupna za korišćenje već u avgustu ove godine“ kazao je Ranitović, prenosi PR Centar.

On smatra da je, pored tehničkih inovacija, i dalje neophodno raditi na promjeni društvene svijesti.

Tehničke inovacije kao što su naša mobilna aplikacija mogu značajno unaprijediti položaj mladih s invaliditetom tako što omogućavaju veću pristupačnost i lakši pristup informacijama o pristupačnim lokacijama. Ovo doprinosi njihovoj samostalnosti, povećava mogućnosti za socijalnu interakciju i poboljšava kvalitet života, naveo je Ranitović.

On je istakao da mogućnost samostalnog kretanja i pristupa različitim objektima i uslugama stvara osjećaj uključenosti i prihvaćenosti, što je ključno za njihovo samopouzdanje i osjećaj ravnopravnosti u društvu.

Ranitović je rekao da je borba za ravnopravnost osoba s invaliditetom, borba za dostojanstvo svakog pojedinca.

Da bismo to postigli, potrebna je saradnja svih nas - institucija, organizacija, ali i svakog građanina i građanke, poručio je Ranitović.

Zamjenik gradonačelnice Glavnog grada Luka Rakčević podsjetio je da sa UMHCG sarađuje 14 godina, ocjenjujući da, iako je postignut određeni napredak, mnogi problemi i dalje opstaju, a da je nedovoljno urađeno na njihovom sistemskom rješavanju.

Rakčević je istakao da postoji značajan prostor za poboljšanje situacije i da svi imaju moralnu i zakonsku obavezu da pomognu u prevazilaženju prepreka.

Sjećam se kako smo slavili usvajanja prvog Zakona o izgradnji objekata i planiranju prostora, koji je predvidio obavezu rekonstrukcije objekata kako bi postali pristupačni za osobe s invaliditetom. Ipak, i nakon više od decenije, mnogi javni objekti i dalje nisu pristupačni, naveo je Rakčević.

On smatra da je neophodno raditi više na prostornoj pristupačnosti, navodeći da sugrađani s invaliditetom zaslužuju jednak tretman i pristup svim javnim objektima.

Govoreći o inkluziji u javnom prevozu i na javnim površinama, Rakčević je ocijenio da su napravljeni određeni iskoraci, ali da je još mnogo posla pred njima.

On je naglasio potrebu za stvaranjem afirmativnih uslova za zapošljavanje osoba s invaliditetom, ističući da Glavni grad mora biti promoter novih vrijednosti i pristupa koji će služiti kao primjer ostalim lokalnim samoupravama.

Neophodno je pristupiti sistemskom rješavanju problema osoba s invaliditetom, umjesto ad hok rješenja. Postoje uspješne prakse koje se već realizuju u zemljama regiona i Evropske unije, a Crna Gora treba slijediti njihov primjer kako bi se suštinski unaprijedio položaj osoba s invaliditetom u Podgorici i širom države, poručio je Rakčević.

Samostalna savjetnica u Ministarstvu sporta i mladih Ana Milačić kazala je da je Crna Gora u prethodnim godinama napravila određene korake u oblasti unapređenja prava osoba s invaliditetom.

Ona je navela da su usvojeni zakoni koji garantuju prava i zaštitu, a da je država preduzela mjere kako bi unaprijedila njihovu inkluziju u društvu.

Ipak, uprkos ovim naporima, mladi s invaliditetom i dalje se suočavaju sa brojnim preprekama koje ograničavaju njihovu punu uključenost, dodala je Milačić.

Prema njenim riječima, još postoje problemi u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, a izolovanost i isključenost osoba s invaliditetom iz društvenih aktivnosti, nažalost, i dalje je pristuna.

Govoreći o oblasti sporta, Milačić smatra da su određeni pomaci u inkluziji osoba s invaliditetom napravljeni, ali da još uvijek postoji mnogo prostora za napredak.

Potrebno je adaptirati što više postojećih terena i sportskih objekata, kao i izgraditi nove, kako bi osobe s invaliditetom imale mogućnost da se aktivno bave sportom, ocijenila je Milačić.

Ona je navela da je potrebna dodatna edukacija i obuka trenera i sportskih radnika, kako bi shvatili potrebe i mogućnosti osoba s invaliditetom, što bi sigurno doprinijelo njihovoj inkluziji u sportske aktivnosti.

Poručila je da će Ministarstvo spremno raditi na otklanjanju svih barijera za mlade, kako u sportu, tako i u ostalim društvenim sferama.

Milačič je rekla da unapređenje položaja mladih osoba s invaliditetom u Crnoj Gori zahtijeva zajednički napor svih segmenata društva - Vlade, obrazovnog sistema, poslodavaca, nevladinih organizacija i šire javnosti.

 

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

nedelja, 23 jun 2024 16:39

Ombudsman: Posjeta JU Komanski most

Tim NPM-a obavio je nenajavljenu posjetu u JU Zavod Komanski most

Zatekli su 117 korisnika. Higijena soba i zajedničkih prostorija bila je na visokom nivou.

Epidemiološki izazovna situacija -šuga zadnji put je prijavljena 05.02.2024 god., te je od zadnjeg slučaja prošlo više od 4 mjeseca. Prema važećim standardima smatra se da je epidemija šuge u JU Zavod Komanski most završena nakon višegodišnjeg  i konstantnog prisustva iste u ustanovi. Podršku i pomoć u rješavanju ovog problema pružio je Institut za javno zdravlje i Epidemiološka služba.

Aktuelno je zbog, visokih temperatura i UV zračenja, ljekar ustanove donio smjernice da boravak korisnika u zatvorenim prostorijama treba organizovati u periodu od 10:30 do 17h.

Tim je pregledao dio dokumentacije koji se odnosi na liječenje i tretman korisnika. 

Detaljan izvješta biće objavljen naknadno.

Izvor: Ombudsman

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 4 od 100

Back to top