četvrtak, 03 oktobar 2024 08:17

Ujedinjeni u borbi za priznavanje znakovnog jezika

Written by

Gluvi i nagluvi u Crnoj Gori su diskriminisani, zaključak je diskusije Prava znakovnog jezika: Put ka ravnopravnoj komunikaciji koja je održana u Američkom uglu u Podgorici, povodom Međunarodne nedjelje osoba s oštećenjem sluha.

Da vlast diskiminiše čitav dio populacije, ne preuzima već prebacuje odgovornost, zaključak je diskusije Prava znakovnog jezika: Put ka ravnopravnoj komunikaciji koja je održana u Američkom uglu u Podgorici, a čija je poruka da je neophodno usvojiti znakovni jezik kao službeni, jer je to ključni korak ka napretku i ravnopravnosti.

Svoja mišljenja i zapažanja tom prilikom su iznijeli predsjednik Saveza gluvih i nagluvih Crne Gore Darko Mijušković, kao i Anida Avdić Kračar i Tijana Mijušković iz Saveza, predstavnica dijela populacije gluvih i nagluvih Svetlana Pajković, direktor albanskog saveza gluvih i nagluvih Florjan Rojba koji je u upravnom odboru Svjetske federacije gluvih i Leonora Pajković koja je imala ulogu da tumači znakovni jezik govornika, dok se, kako je Mijušković istakao, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore nije odazvalo na poziv.

Međunarodna nedjelja osoba s oštećenjem bila je povod ove diskusije, sa ciljem da se skrene pažnja na izazove sa kojima se susreću osobe s oštećenjem sluha. Ono što su glavne tačke koje su se ponavljale tokom diskusije jeste važnost priznavanja znakovnog jezika kao službenog i ujedinjenja ovih osoba u borbi za svoja prava. Više puta je istaknut problem nedostatka tumača u institucijama, što otežava svakodnevni život, a podijeljena su i iskustva koja oni doživljavaju, poput odlazaka u institucije i ustanove gdje zaposleni samo okrenu glavu, kazao je jedan od posjetilaca u publici. Jedan od zaključaka učesnika diskusije je da država ne radi dovoljno po pitanju ravnopravnosti gluvih i nagluvih sa čujućima. Savez je, nekad zajedno i Rojbom, podnosio različite zahtjeve ministarstvima, ali uzalud, jer su ostajali bez povratne informacije.

Mijušković je podsjetio na školu u Kotoru u kojoj se uči znakovni jezik već desetak godina, ali je ocijenio da nema napretka, da je dosta gluvih koji traže prevodioca, iako ih u sistemu formalno ima dosta.

On, njegova kćerka Tijana i Avdić Kračar su, kaže, krenuli da mijenjaju neke stvari kroz različite projekte, od kojih su neki dobili podršku Ministarstva socijalnog staranja i dječije zaštite. Zadovoljan je brojem mladih koji su se priključili, vidi napredak i zna da će tako u budućnosti biti više tumača znakovnog jezika.

Ima pet sudskih tumača, a na ostale tumače niko ne obraća pažnju, to je nebitno. Do dana današnjeg uopšte nemamo adekvatnog tumača, a najviše su diskriminisani (gluvi i nagluvi) u ovom trenutku. Prema svim drugim organizacijama se bolje ophodi, rekao je Mijušković uz zahvalnost Ujedinjenim nacijama (UN) i Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori.

Veliku podršku daje Rojba, koji je tokom diskusije isticao važnost okupljanja, zajedničke borbe, protesta svake godine, pozivao na upornost, što su njegovi predlozi aktivnosti kako bi se poboljšalo stanje i kako bi došlo do prepoznavanja znakovnog jezika kao službenog.

Gluvi treba da budu u ravni sa čujućim osobama, treba da se unapređuje znakovni jezik, on mora da bude osviješćen, prihvaćen. Čitava Vlada, sistem, moraju da uvaže znakovni jezik. Crna Gora već podnosi zahtjeve Ministarstvu, ali Ministarstvo ne daje nikakav poziv nazad. Crna Gora mora da se obrati Svjetskoj federaciji gluvih zato što se ona bavi svjetskim problemima. Crna Gora treba da se požali i da kaže da je diskriminisan gluvi narod, da nema napretka, da se prijavi UN-u diskriminacija gluvih u Crnoj Gori, da se kaže da znakovni jezik nije uvažen, da ministarstvo ne radi ništa po tom pitanju, poručio je Rojba.

On je istakao i da imaju dokaz da su poslali zahtjev, te da i on i Federacija žele da se priključe i pomognu. Kaže da će do 2025. stanje da se promijeni i nada se pozitivnoj promjeni i podršci.

Na prvom mjestu je znakovni jezik. Čim se on prihvati, ostale stvari će lagano da dolaze na svoje. U školama treba da se uvede čas na kom će djeca da dobijaju svijest o tome, dodaje Rojba.

On je kazao da i Albanija ima sličnih problema. Ali su 2014. našli način da se izbore sa tim problemima, dodaje on, i tada je usvojen glasovni jezik u Albaniji.

Dosta smo bili uporni, morali smo otvoriti dosta vrata. Već je krenuo znakovni jezik da se uči na univerzitetima na kojima radi 12 gluvih osoba, kazao je on.

Avdić Kračar je kazala da gluve i nagluve osobe imaju dosta problema u Crnoj Gori i da svakodnevno nailaze na dosta problema, te da se mnogo muče i da jedino što traže je da se usvoji znakovni jezik, da bi tada sve lakše krenulo. Ističe da nema zvaničnih tumača, te da oni ne mogu sami da idu u ustanove. Uvijek moraju da vode člana porodice sa sobom, i ne mogu da završe osnovne stvari koje, kako kaže, osobe bez hendikepa ostvarajuju svakodnevno.

Pajković kaže da nemaju nikakvu pomoć, podršku, da niko ne pita da li postoje ljudi sa smetnjama, da li im treba neka vrsta pomoći, da li im treba tumač, a istakla je i važnost obuke znakovnog jezika i da se gluvi i nagluvi ne slažu sa sistemom učenja znakovnog jezika u resursnom centru. Kako kaže, ti se časovi samo forsiraju, da je dosta diploma, ali da nema nikakve pomoći. Navodi da se ništa ne mijenja i da te diplome treba da se zasluže.

Nadam se pomoći. Svako je ima sem mi. Crna Gora je mala država, lijepa, ima lijepe gradove, prirodu, velike mogućnosti, interesantne, ali mi ne možemo da se iskažemo. Kao da nema ničeg. Ne osjećamo se viđenima. Želim slogu između čujućeg i nečujućeg svijeta, poručila je Pajković.

Mijušković je istakla da u Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti postoji zakon po kojem gluvi i nagluvi imaju pravo na uslugu tumača, odnosno, prevodioca.

Međutim, u praksi to nije tako, konstatovala je i dala lični primjer.

Naime, kada je njen otac pitao nekog od nadležnih iz Minsitarstva prosvjete šta će se raditi po pitanju znakovnog jezika, odgovor je bio da moraju prvo da se dogovore sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja oko toga ko će da preuzme odgovornost.

Stoga, smatram da je vrlo važno da se zajedno borimo po ovom pitanju ukoliko želite da se znakovni jezik prizna i uvede u službenu upotrebu. Smatramo, kao što je Florjan rekao, da će to da otvori vaša vrata za dalje. Sistematizovaće se radna mjesta za prevodioce, za tumače, biće omogućeno redovno držanje kurseva znakovnog jezika, rekla je Mijušković, i objasnila da bilo ko od gluvih i nagluvih može početi da radi za Savez, dobija platu i da se bori za svoja prava.

Diskusija je završena sa željom da se gluvi i nagluvi ujedine, svojim aktivnostima podstaknu promjene koje će im biti od značaja, u čemu će imati podršku predstavnika dvaju saveza.

 

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Pročitano 187 put(a)

Back to top