Zastupljenost osoba s invaliditetom (OSI) na listama za parlamentarne izbore je nevidljiva i ne mijenja ništa u pogledu poboljšanja njihovih prava, ocijenjeno je iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Kako je kazala Marina Vujačić, dirrektorica Udruženja, u intervju za agenciju MINA „to što u Parlamentu nema među poslanicima i poslanicama deklarisanih i prepoznatih osoba s invaliditetom je odraz cjelokupne političke situacije i ambijenta“, dodajući da „crnogorski izborni sistem karakteriše izbor partija i partijski duh, pa samim tim i kolektivna svijest i odlučivanje, gdje pojedinci teško mogu ostvariti svoje ideale, djelovati samostalno i u duhu ličnih, a ne partijskih ubjeđenja. U tom smislu, politika postaje stvar kompromisa, a ne uvijek principa“.

Političku situaciju u Crnoj Gori komentariše kao nestabilnu, smatrajuči „da se partije sve više bore za rejting i mandate, a sve manje za građanina i njegove interese“.

Dodala je da vjeruje da „sve navedeno obeshrabruje osobe s invaliditetom koje su građanski aktivnisti da postanu i politički, odnosno partijski aktivisti, posebno ukoliko žive i bave se pravima osoba s invaliditetom s aspekta i u modelu ljudskih prava, dok se s druge strane oni koji se i jesu okušali u politici čine nevidljivim“.

Kazala je agenciji MINA, da do sada na izbornim listama za predstojeće parlamentarne izbore nijesu primijetili da ima osoba s invaliditetom.

“Međutim, kao što sam i prethodno navela i kada ih je bilo do sada u tom smislu su ostali neprimijećeni, pa ne vjerujem ni da bi se nešto značajno promijenilo sada. Vjerujem da je potrebno i značajno da osobe s invaliditetom budu u Parlamentu, i da se i kroz taj mehanizam bore i bave pravima OSI. Međutim, kako bi ta osoba uspjela postići pozitivne efekte i promjene na stavove prema zajednici osoba s invaliditetom, potrebno je da ona zaista bude oslobođena od uticaja, samosvjesna i nezavisna, i da se vodi stavom da osobe s invaliditetom, kao i svi drugi građani, moraju imati uvaženo dostojanstvo, slobode, izbor, jednake mogućnosti i da trebaju biti uvažene od drugih kao ličnosti, i da trebaju imati ista prava i odgovornosti“, istakla je, i to pojašnjava na sljedeći način: „to znači da se borba za osobe s invaliditetom mora zasnivati na prethodnim principima i zastupanju odgovornosti, a ne dobročinstva zajednice, ako želimo kao društvo postići ravnopravnost za OSI, a ne njihovo zbrinjavanje i to često na način kojim se potpuno ugrožava njihovo dostojanstvo, potcjenjuju njihove mogućnosti i izbori jer se one smatraju manje vrijednim i manje sposobnim“.

Komentarišući trenutni sastav Parlamenta ona dodaje: „Mi prepoznajemo da ima osoba s invaliditetom i u sadašnjem sazivu Parlamenta, kao i u lokalnim parlamentima. Međutim, većini njih posebno u državnom parlamentu nije bio motiv političkog angažmana borba za prava OSI, pa se nijesu ni deklarisali kao OSI“.

Kada je riječ o regionu i prisustvu OSI u parlamentu, Vujačić kaže: „u hrvatskom i makedonskom parlamentu ima osoba s invaliditetom, dok je u srbijanskom unazad decenijama bilo osoba s invaliditetom. Tako je Gordana Rajkov u Skupštini Srbije bila u toku dva mandata a Ljupka Mihajlovska u jednom mandatu. I obje su zaista ostavile pozitivnog efekta i uticaja na položaj osoba s invaliditetom, ali i na stav i svijest o njima koja se neminovno mijenjala u ovim društvima“.

To što u crnogorskom Parlamentu nema deklarisanih OSI objašnjava sljedećim stavom:

„Činjenica da nema deklarisanih osoba s invaliditetom, ali da među poslanicima i poslanicama ima određen broj i onih koje pored ostalih ličnih karakteristika imaju i invaliditet je i potpuno logična s obzirom na to da se ukupan procenat OSI u društvu kreće do 15%. Međutim, s druge strane odnos prema osobama s invaliditetom u crnogorskom društvu je i dalje neadekvatan i često jako pogrešan, zasnovan na prevaziđenim modelima pristupa invaliditetu u razvijenim društvima i svjetskom pokretu osoba s invaliditetom“.

„Naime, radi se o tome da se OSI u Crnoj Gori i dalje posmatraju kao inferiorne, manje sposobne i manje vrijedne kao građani pa se i njihova prava i dalje definišu u duhu funcionalnog i modela milosrđa koji se zanivaju na zbrinjavanju i pomoći, a ne podršci za samostalan život i aktivno učešće OSI u donošenju odluka. Zato se i u programima partija i u praksi pitanja OSI najčešće nalaze u dijelu socijalnih pitanja. Zbog toga u praksi i dalje imamo otvaranje značajnog broja institucija u kojima se smještaju ili borave osobe s invaliditetom, a ne usluge i podršku za samostalan život“, dodala je ona.

Vujačić na kraju zaključuje: „u tom smislu i poslanici s invaliditetom se ne deklarišu jer vjerujem da imaju negativan stav prema sposobnostima osoba s invaliditetom i sami vjeruju da će od drugih biti potcjenjivani ukoliko se deklarišu kao OSI i identifikuju s njihovom zajednicom. Ovo se potvrđuje činjenicom da svim osobama s invaliditetom u Crnoj Gori nije garantovano ni pravo glasa, već im je ograničeno poslovnom sposobnošću. U tom smislu inferiornost u zakonu i politikama je suštinski odraz stavova o invaliditetu kao problemu, a ne društvenom fenomenu“. 

Dio intervjua objavljen je na portalu agencije MINA

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa će tako Žabljak i Kolašin biti sljedeći gradovi koje će tim UMHCG posjetiti u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima. 

Karavan će prvobitno biti organizovan u ponedeljak, 27. jula 2020. na Žabljaku, na Trgu durmitorskih ratnika u terminu od 12.00 časova, dok će 3. avgusta 2020. sljedeća stanica Karavana biti u Kolašinu, na Trgu boraca s početkom 10.00 časova.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je do sada Karavanom obuhvaćeno šest opština: Budva, Cetinje, Ulcinj, Pljevlja, Nikšić i Podgorica. Žabljak je nakon Podgorice sljedeća stanica, pri čemu se nastavlja s pomenutom aktivnošću i u Kolašinu kako bi bilo obuhvaćeno više gradova s cijele teritorije Crne Gore. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u ponedeljak, 6. jula 2020, nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa je tako sljedeći grad u kojem tim UMHCG organizuje Karavan, u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima Glavni grad Podgorica. 

Karavan će početi u 11.00 časova između Skupštine Glavnog grada i biblioteke „Radosav Ljumović“.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je do sada Karavanom obuhvaćeno pet opština: Budva, Cetinje, Ulcinj, Pljevlja i Nikšić. Glavni grad Podgorica je nakon Nikšića sljedeća stanica, pri čemu se nastavlja s pomenutom aktivnošću u centralnom regionu kako bi bilo obuhvaćeno više gradova s teritorije Crne Gore. O sljedećoj stanici Karavana javnost će biti blagovremeno informisana. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u petak, 3. jula 2020, nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa će tako sljedeći grad koji će tim UMHCG obići u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima biti Nikšić. 

Karavan će početi u 10.00 časova na Trgu Slobode, preko puta Galerije „Forum“.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je Karavan krenuo od Budve, a nakon Cetinja, Ulcinja i Pljevalja, Nikšić će biti sljedeća stanica, pri čemu se nastavlja s pomenutom aktivnošću u centralnom regionu kako bi bilo obuhvaćeno više gradova s teritorije Crne Gore. O sljedećoj stanici Karavana javnost će biti blagovremeno informisana. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u srijedu, 1. jula 2020, nastavlja s aktivnošču Karavana o ljudskim pravima OSI u crnogorskim gradovima, pa će tako sljedeći grad koji će tim UMHCG obići u cilju razgovora s osobama s invaliditetom i svim ostalim zainteresovanima biti Pljevlja. 

Karavan će početi u 12:30 časova na Trgu Đorđa Peruničića, preko puta hotela Pljevlja.

Događaj se organizuje s ciljem da se osobe s invaliditetom, ali i svi drugi zainteresovani, informišu o pravima, ali i načinu njihovog ostvarivanja i zaštite. Ova aktivnost podrazumijeva informisanje, razgovor i diskusiju s građanima o Konvenciji UN o pravima OSI, kao i o garancijama konkretnih prava crnogorskim propisima i o ostvarivanju prava u praksi (uključujući prepreke na koje nailaze OSI u tom procesu). 

Neke od tema koje će biti obuhvaćene Karavanom su: prava djece s invaliditetom, prava žena s invaliditetom, pristupačnost u svim aspektima, pravo na život i poštovanje privatnosti, jednako priznavanje lica pred zakonom, pristup pravdi, osnovne slobode i integritet ličnosti, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, porodični život.

Ovim putem pozivamo građane da, uz poštovanje preventivnih mjera izazvanih koronairusom, isprate događaj i iskoriste priliku da se detaljnije informišu o pravima po osnovu invaliditeta. Za odgovore na pitanja zainteresovanim građanima biće zadužen UMHCG tim.

Podsjećamo da je Karavan krenuo od Budve, Cetinja i Ulcinja, a nastaviće put širom Crne Gore. Tako će biti obuhvaćeno više gradova s teritorije Crne Gore, dok će o sljedećoj stanici Karavana javnost biti blagovremeno informisana. 

Ovo je samo jedna od aktivnosti planirana istoimenim projektom (Karavan o ljudskim pravima OSI) koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVO u 2019. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, u petak, 26. juna 2020, s početkom u 11.00 časova u hotelu Hilton u Podgorici, organizuje okrugli sto Zaštita i zdravlje na radu za osobe s invaliditetom, u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! finansijski podržanog od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u oblasti zaštite i zdravlja na radu 2019.

U uvodnom dijelu obratiće se ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić, savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Milena Krsmanović, direktor d.o.o. Društva za zapošljavanje, obrazovanje odraslih, organizovanje i izvođenje profesionalne rehabilitacije – ZOPT Slaven Ćipranić i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Nakon uvodnih izlaganja, planiran je i poseban panel na kojem će se govoriti o mjerama zaštite i zdravlje na radu za osobe s invaliditetom, u okviru kojeg će govoriti načelnica Direkcije za poslove zaštite i zdravlja na radu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Danijela Šuković, samostalni savjetnik I Fonda za profesionalnu rehabilitaciju u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore Stanko Laković i Inspektor rada I za oblast zaštite i zdravlja na radu – koordinator za grupu poslova za oblast zaštite i zdravlja na radu u Odsjeku za inspekciju rada Zlatko Popović. Panelom će fasilitirati programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović. 

Događaj se organizuje s ciljem promocije kulture prevencije i primjera dobre prakse, kao i izazova u oblasti zaštite i zdravlja na radu s posebnim akcentom na osobe s invaliditetom. Projektom se želi doprinijeti informisanju i promociji mehanizama zaštite i zdravlja na radu za osobe s invaliditetom, uključujući i mjere za smanjenje zdravstvenih i psiholoških problema OSI uzrokovanih procesom rada i uslovima na radu, te uticaju i važnosti sprovođenja mjera profesionalne rehabilitacije za zaposlene OSI. 

Učesnicima će biti na raspolaganju Informator za poslodavce i OSI o mjerama i aktivnostima zaštite i zdravlja na radu 2020, koji je nastao u okviru projekta. 

Zbog važnosti teme najljubaznije molimo predstavnike medija da istu isprate na adekvatan način.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve predstavnike/ce organizacija osoba s invaliditetom, odnosno aktiviste/kinje za ljudska prava OSI, da se prijave za učešće na Treningu za trenere o Konvenciji UN o pravima OSI. Trening će trajati četiri dana, a biće održan u nekom od primorskih gradova Crne Gore. O tačnom terminu i mjestu održavanja treninga izabrani/e učesnici/e će biti blagovremeno obaviješteni.

Trening će obuhvatati neke od sljedećih tema: program i ciljevi učenja, kako odrasli uče, prinicipi participativnog učenja, Kolbsov ciklus učenja i učenje kroz iskustvo, tipovi trenera, kao i pojedinačne teme iz oblasti invaliditeta, i to: modeli pristupa invaliditetu, pristupačnost, izjednačavanje mogućnosti, servisi podrške i samostalni život, učešće u javnom i političkom životu, podizanje svijesti o pitanjima invaliditeta. Osim, teorijskog dijela, trening će obuhvatiti praktični dio u kojem će sami učesnici, u paru po dvoje, ili individualno, pripremati svoje izvođenje treninga na zadatu temu i biti u ulozi trenera/predavača/fasilitatora. 

Napomena: Uslov koji kandidati/kinje moraju ispunjavati, i kao dokaz uz prijavu dostaviti, je posjedovanje znanja iz oblasti ljudskih prava OSI kao i aktivno učestvovanje na treninzima/seminarima o pravima osoba s invaliditetom, u ulozi predavača, fasilitatora ili trenera/ice. Biografija kandidata/kinja nije dovoljan dokaz već su potrebne potvrde, sertifikati, izvještaji i dr.

Broj mjesta je ograničen. Zainteresovani kandidati/kinje se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije, uz naznačene dokaze, najkasnije do 20. juna 2020. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Trening za trenere o Konvenciji UN o pravima OSI.

UMHCG pokriva sve troškove učešća na treningu. Samo kandidati/kinje koje uspješno završe sve segmente treninga mogu dobiti sertifikat. Potrebno je da u tom smislu učesnici/e budu prisutni 100% vremena tokom treninga. 

Trening se sprovodi u okviru projekta Karavan o ljudskim pravima OSI, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, kroz konkurs za NVO u 2019.

Ne tražimo da se prirodno okruženje ruši, tražimo da ono izgrađeno bude jednako naše, kao i svih drugih u Crnoj Gori. 

Danas, na ovaj važan datum za cijelo crnogorsko društvo, uz čestitku svim crnogorskim građankama i građanima, želimo podsjetiti i na još jedan važan dan, koji se obilježava svakog trećeg četvrtka u maju, pa tako ove godine upravo 21. maja, a to je Globalni dan podizanja svijesti o pristupačnosti.  Osim nezavisnosti države potrebna nam je i nezavisnost svakog pojedinca i stvorene mogućnosti za njegov svrsishodan i ispunjen život. To je moguće samo ukoliko država stvori uslove za život u zajednici osoba s invaliditetom, bez prepreka, bile one infrastrukturne, administrativne, odnosile se na informacije i komunikacije, ili na tehnologiije, usluge, servise i saobraćaj. Sve su ovo posebni, značajni i neodvojivi segmenti pristupačnost. 

Zajedničko ovim važnim datumima, crnogorskom Danu nezavisnosti i Globalnom danu podizanja svijesti o pristupačnosti, je proklamovanje slobode, dostojanstva, slavljenje i podržavanje različitosti, jednakosti, nezavisnost, slobodno i samostalno kretanje, život u svojoj zajednici, jake i nezavisne institucije i osnaženi pojedinci, i u krajnjem izjednačavanje mogućnosti. 

Globalno, danas se ovaj dan obilježava s akcentom na digitalnu pristupačnost (tehnologije i internet), dok mi i posle toliko godina još govorimo o osnovnim aspektima pristupačnosti, kaskajući tako za modernim dostignućima i svijetlim primjerima na nivou svijeta i Evropske unije.  Prebrajamo, a ne znamo broj, nepristupačnih institucija, pa ni onih novosagrađenih nakon usvajanja Zakona o uređenju prostora i igradnji objekata, kojim je definisana obaveza i standardi pristupačnosti još od 2008. I dalje objašnjavamo da pristupačnost nijesu samo rampe i liftovi, te da je univerzalni dizajn blagodet cijelog društva. Na kraju, i dalje se borimo za pravilno definisanje i primjenu koncepta razumnih adaptacija, koji se u Crnoj Gori potpuno zloupotrebljava. Razumne adaptacije podrazumijevaju prilagođavanja za pojedince u konkretnim situacijama, koja pritom nijesu definisana kao standard za zajednicu, a ne nikako kao ekonomsku isplativnost za onoga ko treba da ih omogući, kako to cnorogsrke institucije pa i Zakon o zabrani diskriminacije tretiraju. 

Ne smije biti skupo pristupačno okruženje, proizvodi i usluge, saobraćaj, informacije i komunikacije. Ne smije biti nedostižno obrazovanje, niti posao ili stanovanje. 

Da bismo imali iole izjednačene mogućnosti potrebno je da postoji pristupačna sredina, objekti, prevoz, mogućnost za razmjenu informacija, odgovarajuće asistivne tehnologije i sredstva. Zato je pristupačnost pravo osoba s invaliditetom. 

Da bi se svakom pojedincu omogućilo da samostalno živi i učestvuje u svim aspektima života, na jednakoj osnovi, potrebno je obezbijediti sve ono što pristupačnost podrazumijeva. Neke od prepreka, koje su suprotnost pristupačnosti, se u nekim situacijama, ne i uvijek, mogu ukloniti aktivnošću same osobe (npr. neinformisanost), neke se mogu ukloniti promjenom ponašanja ljudi u okruženju (socijalna distanca, predrasude, diskriminacija, administrativne prepreke), ali fizičke prepreke u okruženju se mogu ukloniti samo planskim, pažljivo osmišljenim djelovanjem svih onih koji grade i izgrađuju to okruženje. Da bi se to postiglo, neophodno je uspostavljene standarde, koje izgrađeno okruženje treba da ima, primjenjivati u praksi, bez izuzetka. 

Nepristupačno okruženje, objekti, saobraćaj, usluge, informacije, komunikacije i tehnologije su posljedica društvenog pristupa prema osobama s invaliditetom, onog koji nas vidi kao pasivne, bespomoćne, ili manje važne za jednu društvenu zajednicu.  Ne tražimo da se prirodno okruženje ruši, tražimo da ono izgrađeno bude jednako naše, kao i svih drugih u Crnoj Gori. 

Tražimo da ono što ljudska ruka stvara ne bude samo u korist većine,  da sve što dizajniraju i stvaraju ljudi da bi koristilo ljudima – mora da bude pristupačno, pogodno za upotrebu za svakog člana društva, da može da se prilagodi ljudskoj raznolikosti, a prije svega da omogući slobodu nesmetanog kretanja svim ljudima u bilo kom prostoru (za stanovanje, na ulici, u javnom prevozu, u javnim zgradama, objektima opšte namjene, onima u kojima se pružaju usluge...).

Zato očekujemo od premijera Markovića da nas, nakon skoro pola godine od kada je naložio inspekcijsku kontrolu u dijelu stambeno-poslovnih objekata, obavijesti o rezultatima i ishodima navedenih kontrola, ali i da, kako smo i tada tražili, naloži ovakvu vrstu kontrola i u javnim objektima i objektima u vlasništvu države. Ovo su pritom jedine, javnosti poznate, kontrole koje su najavljene ili sprovedene u dijelu obaveznih elemenata pristupačnosti, dok su na drugoj strani, samo osobe s invaliditetom pokretale postupke za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta zbog nepristupačnosti javnih površina i objekata u javnoj upotrebi. Zar ta činjenica nije dovoljna za državu i njene institucije kao pokazatelj opšte svijesti ali i odnosa i odgovornosti prema osobama s ivaliditetom? 

Svako kršenje standarda pristupačnosti od strane investitora, projektanata, izvođača radova, revidenata ili inspekcije mora se sankcionisati, ali i svi oni u nizu, u zavisnosti od odgovornosti, obavezati da sopstvenim sredstvima i izvorima isprave propuste u dijelu standarda i obaveznih elemenata pristupačnosti. Tek tada ćemo imati sistem odgovornosti i želljeno stanje - „zrelo“ za sankcije i nagrade za pristupačnost. 

Saopštenje za javnost Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore 

Fotografija je Ilustracija

Ketlin Dobrov (Kaitlyn Dobrow) dvadesetpetogodišnjakinja iz Južne Kalifornije je uspješna influenserka. Naime, nakon što je preboljela meningitis bila je podvrgnuta brojnim operacijama, odstranjeno joj je više od polovine kože i amputirani su joj udovi. 

Ketlin je svoju energiju preusmjerila u šminkanje kao jednu od rijetkih aktivnosti koje može raditi uz pomoć protetike. „Sama sam naučila sve o šminkanju. Mislim da mi to pomaže promijeniti način na koji razmišljam o sebi i kako se osjećam. Htjela sam pokrenuti svoj youtube kanal. Gledala sam puno edukativnih videa, pa sam postala opsjednuta šminkanjem“, ističe Ketlin. 

Ona je sada uspješna influenserka i zaštitnica prava osoba s invaliditetom. Na svom youtube kanalu ima 235.000 pretplatnika, a na instagram profilu 132.000 pratioca. Ketlin ističe da je šminkanje usrećuje i čini je korisnom. Voli da pomaže ljudima koji su možda u sličnoj situaciji kao ona. 

Pripremila: Dalida Rastoder                 
Izvor: IN Portal

Ijanu Burkhartu (Ian Burkhart) (28), nakon povrede leđne moždine, prilikom koje je nestala funkcija desne ruke, vraćen je osjećaj dodira pomoću čipa i računara jer mu je mozak spojen na računar putem interfejsa mozak-računar (BCI). Ekipa istraživača iz Battellea i Medicinskog centra Univerziteta Ohio State vratili su osjećaj dodira u ruku učesnika istraživanja nakon povrede kičmene moždine. Tehnologija koristi neuronske signale koji su toliko sitni da se ne mogu uočiti i pojačava ih vještačkim senzornim povratnim informacijama, što rezultira izuzetno obogaćenom motoričkom funkcijom. Uređaj koji su razvili djeluje kroz mrežu elektroda na njegovoj koži i čipa ugrađenog u motorni korteks. Žice za usmjeravanje signala pokreta od mozga do mišića zaobilaze povrede leđne moždine. To Burkhartu omogućava dovoljno kontrole nad rukom da podigne šoljicu kafe, provuče kreditnu karticu i svira Guitar Hero.

Istraživači su otkrili da neuronski signal toliko malen, da ga mozak nije mogao uočiti i dalje dolazi do mozga, mada Burkhart u ruci nije osjećao gotovo ništa. Ali i za osobe  poput Burkharta, koji imaju 'klinički potpunu' povredu leđne moždine, gotovo uvijek postoji nekoliko netaknutih živčanih vlakana. Trebalo je samo pojačati te signale do nivoa da mozak reaguje na njih. Ti, subperceptivni dodirni signali, vještački su poslati nazad koristeći haptičke povratne informacije. Riječ je o osjećaju koji podsjeća na vibracije mobilnog telefona ili kontrolera koji igraču pruža osjećaj da radi nešto. objašnjavaju istraživači. 

Napredna tehnologija - BCI omogućila je Burkhartu da pouzdano detektuje stvari dodirom: u budućnosti će se to koristiti za pronalaženje i podizanje predmeta koje ne vidi. To je ujedno prvi BCI koji omogućuje istovremeno obnavljanje pokreta i osjećaja dodira, što pruža bolji osjećaj kontrole i ubrzava pokrete. Ta poboljšanja omogućavaju sistemu BCI da pravilno procijeni koliki pritisak treba da se koristi pri rukovanju predmetom ili uzimanju u ruku; lagan dodir za hvatanje krhkih predmeta i čvršći stisak kad se rukom uzima nešto teško.

Naučnici sad pokušavaju razviti sistem koji će jednako dobro funkcionisati u laboratorijskim uslovima i u svakodnevnom životu. Rade i na sistemu sljedeće generacije u kojem će se potrebne elektrode i senzori lako moći staviti i skinuti. Ideja im je sve to povezati s tabletom, a ne samo sa stolnim računarom, kako bi uređaj bio što mobilniji.

Video možete pogledati ispod teksta:

Pripremila: Dalida Rastoder

Izvor: portal Analitika