Nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom (UNCRPD) u Crnoj Gori, realizovao je, 28. maja prvu terensku posjetu opštini Kotor.

Izvršen je monitoring u JU Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović”; JZU Specijalna bolnica za psihijatriju Kotor i JU Dom Starih Grabovac Risan.

Tim za obilazak činili/e su Snežana Mijušković, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore; Marija Boljević iz Udruženja roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju Staze iz Podgorice, Sanela Žiga iz Udruženja roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak nade iz Pljevalja i Milena Krsmanović Iković, u svojstvu koordinatorke.

U JU Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović” organizovano je predškolsko vaspitanje i obrazovanje, osnovno i srednje stručno obrazovanje. Na smještaju u internatu je 13 djece iz različitih krajeva države (šestoro iz Bijelog Polja). Ustanovu pohađa 100 učenika/ca sa fizičkim, senzornim i kombinovanim smetnjama, dok je 300 korisnika/ca usluga ove ustanove. Pri Resursnom centru se pruža i usluga Dnevnog boravka za koju još uvijek nije izdata licenca, a usluge koristi 10 djece od čega je jedno korisnik/ca kolica.

U odnosu na preporuku Zaštitnika iz aprila 2024. koja je data Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija i Resursnom centru da u međusobnoj saradnji rade na daljem jačanju kadrovskih kapaciteta Resursnog centra, a posebno u pogledu angažovanja stručnih kadrova, tokom posjete smo obaviješteni da je prema novom aktu o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji unaprijeđena kadrovska struktura, odnosno da je predviđeno 10 radnih mjesta za logopeda/icu, od čega je angažovano osam (8); kao i radna mjesta za oligofrenologe, socijalne radnike/ce; fizioterapeute/kinje i dr.

Od 82 zaposlenih, osmoro (8) je osoba s invaliditetom. Pristupačnost Resursnog centra nije na zadovoljavajućem nivou, pa osim pojedinih osnovnih elemenata pristupa, nedostaje lift, nema natpisa na Brajevom pismu i traka vodilja, kao ni toaleta za osobe s invaliditetom. Primijećeno je da se u komunikaciji koristi neadekvatna terminologija kada se govori o djeci i osobama s invaliditetom.

U JZU Specijalna bolnica za psihijatriju Kotor boravi 240 lica, i to na odjeljenju za akutne psihoze; odjeljenju za produženo liječenje; odjeljenju za liječenje bolesti zavisnosti; odjeljenju za forenzičko - sudsku psihijatriju i otvorenom odjeljenju za akutne psihoze. Odjeljenja su podijeljena na muška i ženska. Među korisnicima/ama ima i onih koji su hospitalizovani preko 20 godina, kao i mlađih od 18 godina života, što je praksa koju je neophodno prevazići. Prema dobijenim informacijama u ustanovi boravi samo jedna osoba kojoj je utvrđen status osobe s invaliditetom, što je podatak koji izaziva pažnju, odnosno potencijalno ukazuje da dugoročna stanja iz spektra izazova i promjena mentalnog zdravlja (psiho-socijalno)  nijesu prepoznata kao invaliditet, što nije saglasno sa Konvencijom. Ipak, direktor ustanove ukazuje da, a polazeći od pretpostavke dugoročnog stanja, više od polovine korisnika/ca de facto jesu osobe s invaliditetom.

Ustanova nije adekvatno tehnički opremljena, odnosno ne ispunjava ni minimalne uslove pristupačnosti, pa ni samog pristupa odjeljenima. Dakle, nema elemenata za savladavanje visinskih razlika, kao ni drugih elemenata neophodnih za nesmetano kretanje i boravak osoba s invaliditetom.

Monitoring tim je obaviješten da informisani pristanak na liječenje i smještaj daje osoba o kojoj je riječ, i to u vidu pisanog pristanka pacijenta na smještaj, kao i pisanog pristanka pacijenta na liječenje u ZU Specijalnoj bolnici za psihijariju Dobrota Kotor. Problematizovalo se pitanje pristanka, odnosno da li ono ispunjava kriterijume informisanog pristanka, u vidu jasnih, razumljivih, potpunih i blagovremenih informacija, na osnovu kojih se pristanak i daje. Ono što proizilazi iz pisanih pristanaka u koje smo imali uvid jeste da zdravstveni radnik i ljekar psihijatar/neuropsihijatar, za lice koje daje pristanak, potvrđuju da to lice razumije svrhu i eventualne posljedice smještaja u ZU Dobrota, te da je sposoban da da pisani pristanak na dobrovoljni bolnički tretman.

Iako je u pisanim pristancima navedeno da lice pristaje da se podvrgne predloženom medicinskom postupku, u obrascu pristanka nije navedeno o kojoj vrsti predloženog medicinskog postupka je riječ, odnosno izostaju podaci u vezi sa dijagnozom i prognozom ishoda; opisom i svrhom predloženog medicinskog postupka; vrstom i procjenom mogućih rizika, promjenom stanja poslije preduzimanja predložene medicinske intervencije i dr.

U ovoj ustanovi se koristi metoda fiksacije pacijenata/kinja, koje se upisuju u posebnu knjigu, sa kratkim opisom razloga zbog kojih se pribjeglo fiksaciji, a bilježi se i vrijeme fiksacije, odnosno defiksacije. Primijećeno je da je u jednom slučaju fiksacija trajala duže od dva sata. Prema kazivanju direktora svi pacijenti imaju telefone, s tim što je postojala praksa njihovog oduzimanja, što predstavlja barijeru u komunikaciji sa porodicom, a posebno kod priznanja da se doktori uvijek ne javljaju na telefon po pozivu porodice.

Od 200 zaposlenih samo je jedna osoba s invaliditetom.  I ovu ustanovu karakteriše nedostatak kadra, u prvom redu nedostaju psihijatri/ce, kao i medicinski i tehnički kadar.

U JU Dom Starih Grabovac Risan borave 222 osobe, i to na Odjeljenju demencije 17 osoba; Palijativne njege 75 i Psihogerijatrije 130 osoba. Ukupni kapacitet Doma je 238 mjesta. Među korisnicima/ama je 50 lica lišeno poslovne sposobnosti, dok su za dva (2) lica postupci u toku, od kojih je jedan pokrenuo Dom starih. U Domu boravi pet (5) lica starosti između 30 i 40 godina, što nije dobra praksa i ukazuje na nedostatak usluga za život u zajednici. Monitoring timu nije dat podatak o broju osoba s invaliditetom.

Po svim odjeljenjima se vrši rangiranje korisnika/ca prema stepenu podrške, od I do IV stepena podrške, u odnosu na koju procjenu se određuje cijena usluge. Za korisnike koji su smješteni preko Ministarstva rada i socijalnog staranja cijena usluga se kreće u rasponu od 400 do 550 eura, dok je po ugovorima cijena od 400 do 750 eura. Ovo je praksa koju će monitoring mehanizam dalje pratiti, pogotovo sa aspekta ujednačenosti cijene koštanja i izbjegavanja moguće proizvoljnosti na štetu korisnika.

Od 135 radno - angažovanih nije zaposlena ni jedna osoba s invaliditetom. Nedostaje stručnog kadra, uključujući medicinski kadar, a imaju dva (2) stalno zaposlena ljekara, kao i licenciranu ambulantu, dok angažuju ljekare konsultante koji dolaze na sedmičnom nivou.  

Dom posjeduje ambulantno vozilo, kao i vozilo prilagođeno za korisnike/ce kolica. Objekti Doma imaju elemente za savladavanje visinskih razlika (lift, rampa), ali nedostaju svi elementi pristupačnosti, kakve su taktilne trake i dr. Međutim, novi objekat u kojem je smješteno odjeljenje za demenciju i odjeljenje za palijativnu njegu je, u suštini, pristupačan za osobe s invaliditetom i dobro je opremljen, za razliku od starog objekta koji zahtijeva rekonstrukciju i adaptaciju.

Izvor: Ombudsman

Pripremila: Dajana Vuković