U susret 10. oktobru - Svjetskom danu mentalnog zdravlja ukazujemo na značaj zaštite i očuvanja mentalnog zdravlja osoba s invaliditetom. Biti zdrav ne podrazumijeva samo zdravo tijelo, već i zdravu psihu. Biti mentalno zdrav, znači  biti u stanju blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim životnim stresorima, da može produktivno raditi i da je u mogućnosti da doprinosi svojoj zajednici. Izazovi su veliki, a prijetnja je stvarna.

Svakodnevno smo izloženi raznim stresorima, koji predstavljaju prijetnju mentalnom zdravlju. Osobe s invaliditetom su često izložene negativnim socio-ekonomskim i okolinskim faktorima koji mogu nepovoljno uticati na njih. Socio-ekonomoske prepreke sa kojima se osobe s invaliditetom suočavaju uglavnom se odnose na nezaposlenost, neriješena stambena pitanja i niska novčana primanja. Kada na to dodamo osjećaj nesigurnosti, nedostatak podrške na više nivoa i nerazumijevanje, pitanje mentalnog zdravlja dobija jednu sasvim novu dimenziju. Društvena klima koja nije zasnovana na poštovanju ljudskih prava, demokratije i inkluzije negativno će se odraziti i na mentalno zdravlje populacije. Osobe s invaliditetom su, u društvu, diskriminisane na više načina. Diskriminatorna atmosfera stvara uslove za neadekvatno socijalno integrisanje, umanjuje kvalitet života osoba s invalidtetom, ali i doprinosi niskom samopouzdanju i samopoštovanju. Takva atmosfera dodatno izoluje osobe s invaliditetom i onemogućava stvaranje adekvatnih uslova za rast i razvoj.

Da bismo preventivno djelovali i očuvali svoje mentalno zdravlje, za početak je važno identifikovati kakvim smo stresorima okruženi, koje dostupne sisteme podrške imamo i šta možemo promijeniti u svojoj okolini. Osobama s invaliditeom je potrebno pružati pravovremenu i kontinuiranu psihološku podršku. Važno je naglasiti da neophodnost ovog tipa podrške nije uslovljena invalidnošću pojedinca, već preprekama koje se nalaze u društvu.

Autorka: Dragana Đokić, dipl. psihološkinja