Kompanija Matel iz Sjedinjenih Američkih Država lansirala je prvu barbi lutku koja predstavlja osobu s oštećenjem vida. Ova lutka, koja nosi bijeli štap, osmišljena je s ciljem da kod djece s oštećenjem vida podstakne osjećaj pripadnosti.

Nakon šest decenija od predstavljanja originalne barbi, kompanija je odlučila da proširi svoju ponudu ovom inkluzivnom lutkom, prema izvještaju Gardijana.

Predstavnici kompanije su istakli da je glavna namjera ovog poteza bolja zastupljenost djece s oštećenim vidom u društvu.

Mi shvatamo da je barbi mnogo više nego samo lutka, izjavila je potpresjednica kompanije Krista Berger, dodajući da preko nje djeca mogu da izraze sebe i da dobiju osjećaj pripadnosti.

U procesu kreiranja lutke, Matel je sarađivao sa Američkim udruženjem slijepih. Cilj je bio da se osigura da svaki detalj, od očiju do odjeće lutke, vjerno odražava karakteristike osoba s oštećenjem vida.

Nova barbi je odjevena u garderobu od materijala prijatnog na dodir, što olakšava oblačenje. Čak je i ambalaža prilagođena, sa natpisima na Brajevom pismu.

Pored ove inovacije, Matel je nedavno predstavio i druge lutke sa jedinstvenim karakteristikama, uključujući prvu crnu barbi lutku sa Daun sindromom, koja je uslijedila nakon bijele verzije lansirane prethodne godine.

Ove lutke su dio posebne kolekcije pokrenute 2009, koja uključuje lutke različitih boja kože i tipova tijela, kao i barbi sa protezom i u invalidskim kolicima.

Izvor: RTCG

Pripremila: Dajana Vuković

U hotelu Princes danas je održana prezentacija projekta NVU Lea Bar, nakon što je ovo nevladino udruženje dobilo licencu za Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u Baru.

Sklonište se nalazi na tajnoj lokaciji i ima kapacitet osam osoba.

Prezentaciji su prisustvovali predstavnici Ministarstva rada i socijalnog staranja, Opštine Bar, Centra za ženska prava i Sigurne kuće iz Podgorice, Centra za socijalni rad, brojnih nevladinih organizacija, ali i Vojske i Policije.

Prikazan je i kratkometražni film, koji je snimilo ovo nevladino udruženje.

U uvodnoj riječi, novinarka Biljana Dabić iznijela je podatke o ovom nevladinom udruženju i podsjetila na zvanične brojke o nasilju, objavljene u januaru ove godine.

Načelnica Direkcije za zaštitu od rodno zasnovanog nasilja u porodici u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Jovana Radifiković podsjetila je da je dug put od 1999. godine i prvog skloništa za žrtve nasilja.

Prije svega, hvala nevladinim organizacijama koje svojim djelovanjem i aktivnim učešćem u kreiranju javnih politika i zagovaranju njihove izmjene svojim kritičkim stavom, sugestijama i preporukama, značajno doprinose uspješnoj reformi javne uprave i razvoju društva u cjelini.

Crna Gora uskoro obilježava tačno deset godina od stupanja na snagu dobro poznate Istambulske konvencije.

Međutim, još uvijek se suočavamo sa ustaljenim stereotipima o ulozi žene u društvu, izostaje prijavljivanje nasilja, postoji značajan stepen tolerancije na nasilje unutar porodice, sve su učestaliji primjeri mizoginije i seksizma i sve ovo ukazuje na činjenicu da je Crna Gora još uvijek patrijarhala država u kojoj je prisutna i izražena diskriminacija žena istakla je ona.

Opština Bar je prepoznala značaj Skloništa za žene i djecu žrtve nasilja, a potpredsjednica, Tanja Spičanović, se nada da svi zajedno možemo kreirati podržavajući ambijent sa ciljem nulte tolerancije na bilo koji oblik nasilja.

Nadam se da svi zajedno možemo kreirati podržavajući i siguran ambijent u kojem će se žene osjećati bezbjedno i u kojem će znati, ukoliko su žrtve bilo koje vrste nasilja da ga na adekvatan način prepoznaju, da reaguju, da znaju kome da se obrate za pomoć.

Potrebno je povećati stepen informisanosti, kako bi znale koji su im sve resursi na raspolaganju i da na taj način promovišemo ono što nam je zapravo cilj nulta tolerancija na bilo koji oblik nasilja. Opština Bar kontinuirano radi da izgradi jednu mrežu usluga podrške, koje bi bile dostupne svima kojima su potrebne, posebno organizacijama koje pružaju ovu vrstu usluga, istakla je Spičanović.

Centar za ženska prava na prezentaciji je predstavljala Maja Raičević, koja je istakla da su do sada nevladine organizacije zbrinule hiljade žena i djece, pomažući na taj način državi da ispuni sve obaveze koje je prihvatila.

Sa velikom radošću učestvujem u ovom divnom događaju koji smo dugo čekali, s obzirom da u ovom dijelu naše zemlje nije bilo ne samo skloništa, nego niti jednog autonomnog ženskog servisa za žene sa iskustvom nasilja.

Zahvalila bih Emiliji i Anđeli na hrabrosti, na inicijativi i onome što će raditi ubuduće, ne samo za žene Crne Gore, nego za cijelo naše društvo.

Naime, skloništa su se pokazala kao najveći izvor podrške za žene i djecu s iskustvom nasilja.

Njihov način rada je nastajao decenijama, na osnovu prakse i principa koji su se pokazali da su važni da bi se ženama pružila podrška, a to su prije svega autonomija u radu, povjerljivost, vjerovanje u iskaz žrtve, bezuslovna podrška bez osude.

Zbog toga nije ni neobično da nevladine organizacije u ovom trenutku zaista uživaju veliko povjerenje osoba koje su iskusile nasilje.

One su Crnoj Gori do sada zbrinule hiljade žena i djece i podigle svijest o tome koliko su nasilje nad ženama i nasilje u porodici razorni društveni problemi, koji utiču na sve društvene procese i koče razvoj društva, smatra Raičević.

Menadžerka Sigurne ženske kuće u Podgorici, Jovana Mirković saopštila je da su za 25 godina zbrinuli više od 15.000 žena i djece, a da je 20 odsto ove brojke bilo sa primorja.

Razmišljajući o ovoj temi i o skloništu koje je otvoreno u Baru, sjetila sam se Ljilje, koja je prije četrnaest godina, kada sam počinjala da radim, željela da se pojavi neko ko bi radio ovaj težak posao i na primorju.

Konačno smo to dočekali, zadovoljna je Jovana.

NVU Lea Bar nudi sveobuhvatnu uslugu – imaju psihologa, pedagoga, pravnika. Lokacija skloništa je tajna, objasnila je Emilija Jukić.

Ona je najavila da će ovo nevladino udruženje već od septembra organizovati brojne edukativne radionice.

NVU Lea iz Bara osnovano je sa ciljem i idejom o sveobuhvatnoj pomoći žrtvama porodičnog nasilja.

Cilj udruženja je obezbijediti podršku ženama i djeci, žrtvama nasilja u porodici kroz uslugu skloništa, savjetovanja, psihološke i pravne pomoći.

Osim toga, cilj je iniciranje izmjena u zakonu, poboljšanje pravnog okvira i praćenje njegove implementacije, kao i promjena kulturne percepcije nasilja nad ženama i rodno zasnovanog nasilja, istakla je Jukić.

Izvor: Feral.bar

Pripremila: Dajana Vuković

Kratkometražni film je izrađen u okviru projekta Bezbjed(n)(OS)n(i) PUTevi, koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi u saradnji s Udruženjem paraplegičara Cetinje.

Fokus projekta usmjeren je na unaprjeđenje usluga u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti za osobe s invaliditetom, kroz smanjenje stepena i vrste barijera s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u oblasti javnog saobraćaja, kao i sigurnosti i bezbjednosti u istom. Osim toga, pažnja je usmjerena i na  sprovođenje edukacija zaposlenih u oblasti drumskog, avio i željezničkog saobraćaja, ali  i informisanju mladih s invaliditetom o pravima i obavezama osoba s invaliditetom kao učesnika u saobraćaju.

Uzimajući u obzir činjenicu da je pristupačnost i dostupnost javnog saobraćaja i usluga jedno od osnovnih prava osoba s invaliditetom, garantovano međunarodnim i domaćim propisima, a da trenutna situacija u Crnoj Gori pokazuje da javni saobraćaj nije pristupačan za osobe s invaliditetom, upravo kroz ovaj Kratkometražni film, prikazano je iskustvo osoba s invaliditetom u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti, odnosno o izazovima i barijerama sa kojima se svakakodnevno susrijeću, kao učesnici u saobraćaju.

Zbog svega navedenog, a imajući u vidu uticaj koji mediji imaju na cjelokupno društvo i zajednicu, pozivamo medije da objave Kratkometražni film, kako bi svi zajedno uticali i doprinijeli unaprijeđenju položaja osoba s invaliditetom u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti.

Projekat se sprovodi u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija – oblast saobraćaj, sigurnost i bezbjednost za 2023, finansiranog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva.

Film je dostupan na linku.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)  u okviru Konkursa za realizaciju programa Direktno otvaranje radnih mjesta – javni rad, odobreno je angažovanje osam personalnih asistenata/kinja za osobe s invaliditetom u opštinama Podgorica, Tuzi, Nikišić, Bijelo Polje i Kotor.

Programom se želi doprinijeti poboljšanju položaja osjetljivoj grupi nezaposlenih, i to licima bez školske spreme ili sa završenom osnovnom školom, starijim od 50 godina ili mlađim od 30, ženama, licima koja su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore duže od 12 mjeseci, ženama i pripadnicima Romske i Egipćanske populacije. U skladu s tim, angažovani personalni asistenti su lica koji pripadaju nekoj od navedenih ciljnih grupa i biće zaposleni na privremenim poslovima pružanja usluge personalne asistencije za osobe s invaliditetom, direktnim zapošljavanjem na tim pozicijama.

Ovim programom biće obezbijeđena Usluga za osobe s invaliditetom, koji su korisnici ili članovi UMHCG, a u skladu s prioritetima. Asistencija se pruža po principu 1:1, uz usklađivanje satnice spram potreba, želja  i na način kako to korisnicima najviše odgovara.

Javni rad je podržan od strane Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i trajaće četiri mjeseca.

Šokirani smo.

Adolf Racka (Adolf Ratzka), koji se više od godine dana bori sa zdravstvenim problemima, sada nas je napustio zbog nesreće.

U nedelju, 21. jula, u šetnji sa Dorom, njegovom suprugom, Adolf je izgubio kontrolu nad kolicima i prešao preko ivice šume. Pao je sa visine od skoro četiri metra i ležao na obali jezera. Šok koji je možda doveo do njegovog srčanog zastoja i smrti u kolima hitne pomoći.

Institut za samostalni život (Independent Living Institute) je u žalosti. Naše misli i želje ljubavi i mira odnose se na Adolfovu suprugu Doru Ridel, ćerku Katarinu Racku i njenog partnera i sve ostale članove porodice u Nemačkoj i drugim zemljama. Svima nama u pokretu, širom svijeta, koji smo bili bliski Adolfu, koji smo Adolfa vidjeli kao mentora, koji smo ga poštovali zbog svega što je postigao, nažalost moramo da se oprostimo od Adolfa, jednog od naših najjačih lidera. O Adolfu kao ličnosti i svemu što je postigao ima toliko toga da se kaže. To se ne može učiniti ovdje i sada. Samo ljubav i tuga trenutno.

Adolfe, sa tvojom vizijom, tvojom strašću i tvojom energijom, nedostajaćeš nam, kao prijatelj i kolega. Počivaj u moći Adolfe.

Prevela: Marina Vujačić

Izvor: Independent Living Institute

Branka Otasević je jedno od najprepoznatljivijih lica Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP), gdje je svojim talentom, harizmom i posvećenošću osvojila srca publike i kritike. Njen put do zvijezda nije bio jednostavan, ali je njena strast prema glumi i umjetnosti bila pokretačka snaga koja ju je dovela do statusa jedne od vodećih glumica crnogorske pozorišne scene.

Rođena u Nikšiću, Branka je od malih nogu pokazivala sklonost ka scenskoj umjetnosti. Nakon završetka srednje škole, odlučila je da svoje snove pretvori u stvarnost upisavši Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju. Njeni profesori brzo su prepoznali njen prirodni talenat, a Branka je svojim radom i trudom ubrzo postala jedna od najperspektivnijih mladih glumica u generaciji.

Njen debitantski nastup u CNP-u obilježio je početak blistave karijere. Kritičari su je odmah zapazili zbog njene autentične interpretacije i sposobnosti da prenese kompleksne emocije. Branka je briljirala u raznim ulogama, od klasičnih do savremenih drama, pokazujući svestranost koja je rijetko viđena na ovim prostorima.

Jedna od njenih najznačajnijih uloga bila je Anica u predstavi Lasice, autora Stevana Bodrože, u režiji Bojane Mijović. Njena interpretacija ove složene uloge bila je toliko uvjerljiva da je mnoge gledaoce ostavila bez daha. Takođe, Branka je briljirala kao Sofija Ljubiša u predstavi Ane Đorđević, gdje je kroz svoje izvođenje uspjela da oživi riječi i emocije koje su utkane u tekst, stvarajući duboko emotivno iskustvo za publiku. Njeno umijeće dodatno je došlo do izražaja u ulozi Don Kihota, pod rediteljskom palicom Andraša Urbana, gdje je njena sposobnost da prenese kompleksne emocije i karaktere još jednom potvrđena.

Osim rada na pozorišnoj sceni, Branka je takođe aktivna u filmskoj i televizijskoj industriji Crne Gore. Njene uloge u domaćim serijama i filmovima donijele su joj dodatnu popularnost i prepoznatljivost. U svakom projektu u kojem učestvuje, ona unosi cijelog sebe, donoseći likove koje tumači na autentičan i emocionalno bogat način.

Posebnu dimenziju njenom radu posljednjih pet godina daje njen angažman kroz inkluziju. Branka se posvetila radu na kratkometražnim filmovima i projektima koji uključuju djecu i mlade s invaliditetom. Njena posvećenost ovoj zajednici čini je još posebnijom, jer koristi svoj talenat i platformu da bi podigla svijest o važnosti inkluzije i pružila podršku onima kojima je najpotrebnija. Kroz ove projekte, Branka je uspjela da stvori prostor gdje se djeca i mladi osjećaju prihvaćeno, podržano i inspirisano da i sami istraže svijet umjetnosti.

Branka Otašević je poznata i po svom angažmanu u društvenim pitanjima. Kao javna ličnost, često koristi svoj glas da bi ukazala na važne teme i podržala inicijative koje promovišu kulturu, obrazovanje i ljudska prava. Njena posvećenost zajednici i želja da doprinese društvenom napretku čine je ne samo izvanrednom glumicom, već i uzorom mnogima.

Kroz svoju karijeru, Branka je dobila brojna priznanja i nagrade, ali ono što joj je najvažnije je ljubav i podrška publike. Njen rad u Crnogorskom narodnom pozorištu nastavlja da inspiriše nove generacije glumaca i pozorišnih entuzijasta.

Branka Otasević je primjer kako strast, talenat i upornost mogu da vode do velikih uspjeha. Njena priča je dokaz da, uz pravu posvećenost i ljubav prema onome što radimo, možemo doseći neslućene visine i ostaviti neizbrisiv trag u svojoj zajednici.

Izvor: Ženski Portal

Pripremila: Dajana Vuković

Sestra i brat, Branka i Mališa Rahović, osobe s invaliditetom, žive u bjelopoljskom naselju Potkrajci, u neposrednoj blizini željezničke pruge Beograd-Bar i magistralnog puta Bijelo Polje-Prijepolje.

Za njih je odlazak u grad misaona imenica, jer moraju preći prugu da bi došli do magistrale. Na drugoj strani, put koji vodi od podvožnjaka prema njihovoj kući u katastrofalnom stanju je, pa auta njime teško mogu saobraćati.

Rahovići kažu da ih je ova muka natjerala da napišu pismo dojučerašnjem ministru saobraćaja Filipu Raduloviću da im, kako ističu, pomogne da žive kao ostali normalan svijet. Oni se nadaju da će ministar, u koga vjeruju, s obzirom na dosadašnje njegove aktivnosti, pomoći da prevaziđu postojeće teškoće.

Branka ističe i da je iskoristila otvaranje nove Željezničke stanice u Bijelom Polju, kad su govorili dva ministra, jedan iz Srbije Goran Vesić, a drugi iz Crne Gore Filip Radulović, da uspostavi kontakt sa državnim sekretarom Zoranom Đukićem.

Đukić me je ljubazno saslušao, i kazao da se dopisom obratim na adresu Vlade i Ministarstva saobraćaja. To sam i uradila i očekujem da riješe problem koji imamo ja i brat, s obzirom na to da smo osobe sa invaliditetom. Tražimo da nam dozvole da tih 200 metara makadamskog puta, koji nama život znači uredimo sami. Ne tražimo nikakvu pomoć. Sami ćemo platiti. Kazali nam iz lokalne uprave da su i oni voljni da pomognu ali da ne smiju da diraju jer je put u zoni vlasništva Željeznice Crne Gore kaže Branka Rahović.

Prije par godina uređeno 70 metara puta, ali Rahoviće zaboravili

Branka Rahović kaže da su ranije sami održavali ovaj dio puta od podvožnjaka do njihove kuće, ali je sada u lošem stanju pa se više niko ne usuđuje da krene njime.

Ne možemo ništa da donesemo do kuća. Često moram da idem do doktora, i onda prelazim prugu izlažući se opasnosti da me pregazi voz. Prije par godina mjesna zajednica je uredila oko 70 metara puta i probiše dalje naviše prema Jelahu. Mislila sam da će konačno ovaj naš dio urediti ali to ostade samo nada. To je bilo pred izbore 2016. godine. Pitala sam zašto nas zaboraviše, zašto nas diskriminišu, ali mi ostadosmo na cjedilu, ističe Branka Rahović.

Ona ističe da put neće širiti već da ostane u istim gabaritima, ali hoće da ga dovedu u pristojno stanje i uklone šiblje u koje je zarastao.

Na naš zahtjev ranije je dolazila komisija Željeznice Crne Gore ali su bili decidni da ne dozvoljavaju nikakav rad na pristupnom putu. Pitamo samo zašto imaju dvostruke aršine. Suprotno od nas, u istom našem naselju, od drugog podvožnjaka, uz samu prugu su dozvolili ne samo da se uredi put, nego i da se asfaltira. Još nam prijetili da ćemo biti kažnjeni ako prelazimo prugu. Ne znam kako misle da ostanemo živi, žale se Rahovići čija je kuća 21 metar udaljena od pruge, a 25 metara od magistrale.

Kada je građena pruga Beograd - Bar, iz Željeznice su nam ostavili na korišćenje taj put u dužini od oko 200 metara. Put je makadamski ali može da se sanira da njime može proći auto i da do nas može doći taksi ili vozilo Hitna pomoć. Taj put nam znači i da se ne izlažemo opasnostima od prelaska preko pruge, pričaju Rahovići i dodaju da nada umire poslednja, te da se nadaju pozitivnom odgovoru ministra Radulovića.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Predsjednica Skupštine Glavnog grada, Jelena Borovinić Bojović, je u saradnji sa partnerima i prepoznatim akterima u oblasti omladinske politike iz relevantnih institucija i nevladinog sektora organizovala prvi konsultativni sastanak povodom inicijative da Podgorica pristupi izradi prijave za Evropsku prijestonicu mladih 2028. godine.

Podgorica će kroz ovu inicijativu afirmisati svoj potencijal da, kao nosilac socijalne transformacije, postane primjer evropskim gradovima i zastupa omladinske politike na nacionalnom i međunarodnom nivou. Cjelokupna inicijativa i proces prijave je zahtjevan, zato smo okupili veliki broj partnera sa kojima ćemo uspostaviti dinamiku rada koja će se zasnivati na apsolutnoj transparentnosti, kako bi bio uključen što veći broj zainteresovanih strana, izjavila je predsjednica Skupštine Glavnog grada.

Evropska prijestonica mladih je inicijativa Evropskog omladinskog foruma, međunarodne omladinske organizacije, koja počiva na osnaživanju mladih, poboljšanju njihove participacije i jačanju evropskog identiteta u gradovima. Inicijativa promoviše evropsku saradnju među mladima, s posebnim naglaskom na unapređenje svakodnevnog života mladih u gradu koji ponese ovu titulu, ne samo tokom trajanja manifestacije već i dugoročno. Do sada je titula omogućila gradovima da organizuju više od 12.000 događaja, mobilišući više od 14.000 volontera, sa preko 80 miliona evra uloženih u mlade tokom godina.

Podgorica će kroz ovu inicijavitu stvoriti podsticajni ambijent za mlade, koji će im omogućiti brojne sadržaje, a sve aktivnosti biće usklađene sa evropskim politikama i strategijama. Na ovaj način, Podgorica će postati grad po mjeri mladih. Titula Evropske prijestonice mladih omogućava ostvarenje promjene u lokalnoj zajednici, poboljšanje saradnje sa nevladinim sektorom i međunarodnom zajednicom. Mladi imaju transformativnu moć, a mi ćemo zajednički učiniti sve kako bi se ona usmjerila na pozitivne promjene u društvu, zaključila je Borovinić Bojović.

Na konsultativnom sastanku učešće su uzeli predstavnici Ministarstva sporta i mladih, Omladinskog centra u Podgorici, predstavnici Glavnog grada i Kancelarije za mlade, Gradski menadžer i nevladine organizacije aktivne u oblasti mladih: NVO Centar za omladinsku edukaciju, NVO CAZAS, NVO Juventas, Fond za aktivno građanstvo, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, kao i predstavnici Studentskog parlamenta. Dogovoreni su naredni koraci za proširenje saradnje sa svim zainteresovanim stranama koje efektivno mogu doprinijeti ovom procesu, te je najavljena priprema javnog poziva za učešće u radnoj grupi koja će okupiti sve relevantne aktere.

Izvor: Gradski.me

Pripremila: Dajana Vuković

Univerzitet Donja Gorica u okviru projekta Gender mainstreaming u visokom obrazovanju UNIGEM organizovao je tokom jula 2024. niz gostujućih radionica i predavanja u oblasti rodne ravnopravnosti i rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici, invaliditeta iz rodne perspektive i ljudskih prava LGBTIQ osoba. Cilj ovih aktivnosti je edukacija nastavnog osoblja, kao i prilagođavanje nastavnih planova i programa ovim značajnim temama.

U okviru ovih aktivnosti, u saradnji sa Kancelarijom za rodnu ravnopravnost Glavnog grada organizovano je više radionica.

 Prvu radionicu održala je Aet Salh, na temu Zašto je rod naše pitanje? Na samom početku, kao primarno pitanje bilo je razlikovanje pola i roda, čija je diferencijacija važna jer je ključna za razumijevanje bioloških i društveno-kulturnih aspekata identiteta i ravnopravnosti. Gospođa Salh je naglasila da se rodna pravila usvajaju u porodici, školi i kroz cjelokupan proces socijalizacije, ali da je snažan uticaj tradicije u našem društvu, i da tradicija ne bi smjela postojati na uštrb ljudskih prava svakog pojedinca. Posebno značajan segment radionice bila je tema Virdžine, fenomena  ukorjenjenog u crnogorskom društvu, a čija spoznaja je važna za podizanje svijesti o nekadašnjem položaju žena u Crnoj Gori. Trenerica je istakla da je krucijalno njegovanje jednakih šansi za žene i muškarce bez obzira na njihove različite biološke predispozicije. Učesnici su sa trenericom diskutovali o femicidu, različitim oblicima nasilja s akcentom na probleme u zakonodavstvu i radu sudova u pojedinim slučajevima. Gospođa Salh je radionicu  završila osvrtom na promjene u odnosu na pomenute društvene probleme, govoreći da izvjesne promjene u našem društvu postoje, ali da su tradicionalni obrasci ponašanja, posebno u oblasti obrazovanja, i dalje prisutni.

Narednu radionicu, na temu Invaliditet iz rodne perspektive, održala je Anđela Radovanović. Radionicu je koncipirala na način što je podijelila na teorijski i praktični dio, a na kraju ostavila je vremena za diskusiju, komentare i pitanja. Na početku je dala koncizan osvrt na istorijat odnosa društva prema osobama s invaliditetom, s akcentom na mnoge važne ličnosti koji su doprinijele podizanju svijesti o osobama s invaliditetom. Poseban dio posvetila je ženama s invaliditetom koje su istorijski, ne samo kao lica s invaliditetom bile diskiminisane. U nastavku je učesnike upoznala sa modelima pristupa invalidnosti, sa primjerima iz prakse. Poslije teorijskog dijela, učesnici su podijeljeni u grupe u okviru kojih su proučavali različite studije slučaja i primjenjivali naučeno. Radionicu je trenerica završila zaključkom da osobe s invalididtetom nemaju posebne potrebe ili posebna prava, već su i prava i potrebe u generalnom smislu svima istovjetne, ali da su kod lica sa invalididtetom specifični načini zadovoljenja tih potreba, i da društvo treba da promijeni ugao posmatranja lica sa invaliditetom.

Radionicu na temu Ljudska prava LGBTIQ osoba, održala je Marica Vlahović. Radionica je započela osvrtom na istorijat LGBTIQ-a, početke i okidače prve Parade ponosa, položaj LGBTIQ osoba kroz XX vijek u različitim dijelovima svijeta, s akcentom na Crnu Goru. Zatim se trenerica fokusirala na detaljno objašnjenje LGBTIQ simbola, njihovih značenja, razlozima nastanka. Poseban fokus radionice bio je na crnogorskom zakonodavstvu, praktičnoj primjeni zakona i procedura u odnosu na LGBTIQ populaciju, promjenama istih i planovima za budućnost, novim predlozima koji čekaju svoj epilog kao i preprekama u realizaciji postojećih strategija. Veoma važan dio radionice bila je diskusija koja je pratila svaki segment radionice, gdje su učesnici imali priliku da prokomentarišu njihova iskustva u odnosu na LGBTIQ osobe, riješe neke od svojih dilema, nauče nešto novo kao i da iskažu svoje mišljenje. Radionica je završila zajedničkim zaključcima u odnosu na trenutnu situaciju u Crnoj Gori, svakodnevne probleme u funkcionisanju LGBTIQ osoba, i predlozima o nastavku edukovanja mladih na ovu temu, sa akcentom na Univerzitet.

Predavanje na temu Rodno zasnovano nasilje i nasilje u porodici održala je Ida Kolinović, sekretarka Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada Podgorica. Kroz interaktivno predavanje, učesnici su imali priliku da steknu nova znanja ali i iznesu svoje mišljenje i prodiskutuju o različitim vrstama i oblicima nasilja,  međunarodno - pravnim i nacionalnim sistemima zaštite, prevencije i podrške za žrtve nasilja. Posebno je istaknut oblik psihičkog nasilja - zanemarivanje , koje je pored toga što ima posljedice teže od nasilja koje podrazumjeva neki oblik činjenja i teško dokazivo. Gospođa Kolinović je akcenat stavila na djeci, odnosno uticaju nasilja na njihov psiho- fizički razvoj, naglašavajući da dijete koje je svjedok je ujedno i žrtva nasilja. Predavanje je u svim segmentima propraćeno rezultatima istraživanja koje je sprovela gospođa Kolinović.

Izvor: UDG

Pripremila: Dajana Vuković

Prvi popis pripadnika Romske i Egipćanske populacije u Crnoj Gori, realizovalo je Ministarstva rada i socijalnog staranja u saradnji sa Ministarstvom ljudskih i manjinskih prava, Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija i njemačke organizacije Help, otkriva značajne aspekte života ove zajednice i pruža uvid u različite izazove s kojima se suočavaju.

Popis je pokazao da, 4% ispitanika koristi pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć 10% korisnika, materijalno obezbjeđenje 28% ispitanika, dok se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi 31% ispitanika.

Kada govorimo o pravnom status, nosioca domaćinstva, među ispitanicima, nema lična dokumenta 7%, nije upisano u registar rođenih 4%, nema putnu ispravu (pasoš) 36% ispitanika.

Pripadnici Romske i Egipćanske zajednici izjasnili su se u najvećem procentu da u Crnoj Gori živi od 10 do 35 godina (59%), više od 35 godina (40%), manje od 10 godina (1%). Najveći broj ispitanika živi u kolektivnim centrima (31,01%), iznajljeni smještaj (21,24%), lični smještaj(18,76%), kod porodice (15,66%), alternativni (7,13%), socijalni smještaj (0,78%). Objekti u kojima RE populacija živi su uglavnom u neformalnim naseljima na teritoriji Crne Gore, samo 13,00% ispitanika odgovorilo je da bi ukoliko bi im bilo ponuđeno pristali da se izmjeste iz naselja.

Vrsta stambenih jedinica: tvrdnja gradnja (33,49%), objekat od dasaka I kartona (21,55%), u neuslovnim stambenim jedinicima (30,70%),oštećeno (5,12%), objekat od dasaka (0,78%), Najveći broj porodica stambene jedinice zagrijava pomoću drva (81,00%), nema grijanje (14,00%), struja (3,00%), nepoznat(2%).

Kada govorimo o djeci iz Romske i Egipćanske zajednice, 4% nije upisano u registar rođenih Crne Gore, 10% nije upisano u registar državljana zemlje porijekla, putnu ispravu (pasoš) izjasnilo se da nema 56,00% ispitanika.

Posebno zabrinjavaju podaci u obrazovnom sistemu, te samo 7,00% djece pohađa predškolsku ustanovu, 45% sistem osnovnog obrazovanja. Dalje je uočeno veliko odstupanje od broja upisane djece u prvi razred osnovne škole, od broja djece koja završe osnovno obrazovanje.

Cilj popisa je prikupljanje relevantnih podataka koji će omogućiti Ministarstvu rada i socijalnog staranja kao i drugim nadležnim resorima da kreiraju politike usmjerene na poboljšanje uslova života ove manje brojene zajednice u Crnoj Gori.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković