utorak, 03 mart 2020 11:18

Samostalnost – to je moj izbor!

Written by

Živimo u dvadeset prvom vijeku, u vremenu u kojem se brzo živi, sve nam je na dohvat ruke, društvene mreže imaju svoj primat, lako dolazimo do  informacija. U prvi mah sve nam je tako blisko, ali opet i strano. Riječ „strano“ jeste na posljednjem mjestu u prethodnoj rečenici, ali nimalo nije beznačajna za današnji kontekst društva u kojem živimo...

Završiš osnovnu, pa srednju školu, pa ukoliko si uspješan/na u nekom hobiju ili se baviš određenim sportom, a ako još postižeš i rezultate, ti si „uprkos svom invaliditetu ostvario/la rezultate“, rekli bi... Upišeš fakultet - ista stvar, ako ne i veće „herojstvo“ i začuđenost u očima drugih ljudi. Ako radiš ili samostalno živiš, o tome da i ne govorimo... Postavlja se pitanje zašto su ljudima stvari koje treba da predstavljaju uobičajan tok života kod osoba s invaliditetom na momente strani i iznenađujući? Pa, ljudi prije svega nijesu navikli na različitost i nijesu naučeni da istu prihvataju.  Zato im je sve strano i začuđeni su ukoliko neka osoba s invaliditetom vodi sasvim normalan život kao i bilo koja druga mlada osoba, jer ljudi imaju niska očekivanja od osoba s invaliditetom, smatraju da se sve može rješavati novcem (primanjima) i da one s druge strane treba da budu zahvalne. 

Novac jeste bitan za život svakom čovjeku, ali nije osnovni preduslov da bi neko mogao da živi. Možemo to objasniti ovako: iz državnog budžeta treba finansirati servis personalne asistencije, a osoba koja će biti angažovana kao personalni asistent omogućiće osobi s invaliditetom da ima manje troškova  u svakodnevvnom životu i da se u manjoj mjeri izlaže naporu. Znači, na taj način omogućićete nekom da organizuje svoj život i obaveze na način kako on/a sam/a želi u dogovoru sa svojim asistentom, a za uzvrat ćete dobiti društveno aktivnu osobu koja će na mnogo produktivniji način moći da doprinosi ovom društvu.

Ali, nažalost, kod nas o ovome još uvijek ne možemo govoriti i na ovakvu vrstu podrške možemo da računamo samo par mjeseci u godini, i to je sve. Kako ćeš nakon toga da organizuješ svoj život, da  studiraš, radiš i nije važno, čekaj, zašto tražiš nešto više i bolje, kad si već dobio nešto i nemoj da budeš nezahvalan. 

Nijesmo naučeni da svako ima pravo da organizuje svoj život onako kako želi, da se bavi stvarima kojima želi i da stvari prikažemo onakvim kakve jesu (nažalost), većina osoba s invaliditetom u pojedinim mjestima je zatvorena, odnosno njihov život se svodi samo na kućno kretanje. I onda govorimo o modernom vremenu i prihvatanju različitosti? Pa i ne znam baš…  

Veliki broj osoba s invaliditetom je i dalje ograničen u smislu organizovanja svog društvenog života, izlaska na kafu s prijateljima, putovanja  i osjećaja da pođe u neku drugu državu, a da ne mora da razmišlja da li je nešto pristupačno, da li ima rampu za korisnike kolica ili lift. Pa kakav sad osjećaj? Osjećaj slobode. Nažalost, mi o tome još uvijek ne možemo da govorimo i treba još da čekamo neka bolja vremena  ili kakva god, ako su ova moderna ovakva. 

I što je najgore, sve to umnogome ograničava slobodu i samostalnost  osoba s invaliditetom, jer SAMOSTALNOST je IZBOR.

Izbor je da sami kažete u koju školu hoćete da idete, koji fakultet želite da završite, sa kim hoćete da živite, da li želite da imate partnera i osnujete porodicu. Treba govoriti o svojim strahovima, sreći, nadanjima, šta vam smeta, a šta ne, jer je i to vaš izbor. 

Moj izbor će uvijek biti da ukažem društvu na prepreke s kojima se osobe s invaliditetom susreću, ali i da ukažem da moderno društvo, kakvim ga danas ljudi smatraju, treba da bude spremno da  prihvati i podrži različitost – osobe s invaliditetom kao samostalne građane ovog društva, a onda i društveno aktivne. A za osobe s invaliditetom poruka - ne dozvolite da drugi žive vaš život i donose odluke umjesto vas – samostalnost uvijek treba da bude vaš izbor, ne treba da zaboravite to.


Autorka: Anđela Miličić

*Autorka je nagrađena prvom nagradom u okviru Konkursa za najbolji tekst o samostalnom životu OSI, koji je sproveden kao aktivnost projekta Samostalnost je izbor! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Glavnog grada Podgorice, kroz XXIII javni konkurs za raspodjelu sredstava za projekte nevladinim organizacijama za 2019.

Pročitano 2125 put(a)

Back to top